1 Da, srebro ima žice,
2 Gvožđe se vadi iz praha,
3 Mraku postavlja među,
4 Reka navre s mesta svog da joj niko ne može pristupiti;
5 Iz zemlje izlazi hleb,
6 U kamenu je njenom mesto safiru,
7 Te staze ne zna ptica,
8 Ne ugazi je mlado zverje,
9 Na kremen diže ruku svoju;
10 Iz stene izvodi potoke,
11 Ustavlja reke da ne teku,
12 Ali mudrost gde se nalazi?
13 Ne zna joj čovek cene,
14 Bezdana veli: Nije u meni;
15 Ne može se dati čisto zlato za nju,
16 Ne može se ceniti zlatom ofirskim,
17 Ne može se najednačiti s njom ni zlato ni kristal,
18 Od korala i bisera nema spomena,
19 Ne može se s njom izjednačiti topaz etiopski,
20 Otkuda, dakle, dolazi mudrost?
21 Sakrivena je od očiju svakog živog,
22 Pogibao i smrt govore:
23 Bog zna put njen,
24 Jer gleda do krajeva zemaljskih
25 Kad davaše vetru težinu,
26 Kad postavljaše zakon daždu
27 Još je onda vide i oglasi je,
28 A čoveku reče: