1 I Jov nastavi besedu svoju i reče:
2 Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju,
3 Dok je duša moja u meni,
4 Neće usne moje govoriti bezakonja,
5 Ne dao Bog da pristanem da imate pravo;
6 Držaću se pravde svoje, niti ću je ostaviti;
7 Neprijatelj moj biće kao bezbožnik,
8 Jer kako je nadanje licemeru, kad se lakomi,
9 Hoće li Bog uslišiti viku njegovu
10 Hoće li se Svemogućem radovati?
11 Učim vas ruci Božjoj,
12 Eto, vi sve vidite,
13 To je deo čoveku bezbožnom od Boga,
14 Ako mu se množe sinovi, množe se za mač,
15 Koji ostanu iza njega, na smrti će biti pogrebeni,
16 Ako nakupi srebra kao praha,
17 Šta nabavi, obući će pravednik,
18 Gradi sebi kuću kao moljac,
19 Bogat će umreti, a neće biti pribran;
20 Stignuće ga strahote kao vode;
21 Uzeće ga vetar istočni, i otići će;
22 To će Bog pustiti na nj, i neće ga žaliti;
23 Drugi će pljeskati rukama za njim,