1 Još nastavi Jov besedu svoju i reče:
2 O da bih bio kao pređašnjih meseca,
3 Kad svetljaše svećom svojom nad glavom mojom,
4 Kako bejah za mladosti svoje,
5 Kad još beše Svemogući sa mnom,
6 Kad se trag moj oblivaše maslom,
7 Kad izlažah na vrata kroz grad,
8 Mladići videći me uklanjahu se,
9 Knezovi prestajahu govoriti
10 Upravitelji ustezahu glas svoj
11 Jer koje me uho čujaše, nazivaše me blaženim;
12 Da izbavljam siromaha koji viče,
13 Blagoslov onog koji propadaše dolažaše na me,
14 U pravdu se oblačih i ona mi beše odelo,
15 Oko bejah slepom i noga hromom.
16 Otac bejah ubogima,
17 I razbijah kutnjake nepravedniku,
18 Zato govorah: U svom ću gnezdu umreti,
19 Koren moj pružaše se kraj vode,
20 Slava moja podmlađivaše se u mene,
21 Slušahu me i čekahu,
22 Posle mojih reči niko ne progovaraše,
23 Jer me čekahu kao dažd,
24 Kad bih se nasmejao na njih, ne verovahu,
25 Kad bih otišao k njima, sedah u začelje,