1 Tada odgovori Vildad Sušanin i reče:
2 Dokle ćeš tako govoriti?
3 Eda li Bog krivo sudi?
4 Što su sinovi tvoji zgrešili Njemu,
5 A ti da potražiš Boga
6 Ako si čist i prav, zaista će se prenuti za te
7 I početak će tvoj biti malen,
8 Jer pitaj pređašnji naraštaj,
9 Jer smo mi jučerašnji, i ne znamo ništa,
10 Neće li te oni naučiti?
11 Niče li sita bez vlage?
12 Dok se još zeleni, dok se ne pokosi,
13 Takve su staze svih koji zaboravljaju Boga,
14 Njegovo se nadanje podlama i
15 Nasloni se na kuću svoju,
16 Zeleni se na suncu,
17 Žile njegove zapleću se kod izvora,
18 Ali kad se iščupa iz mesta svog,
19 Eto, to je radost od njegova puta;
20 Gle, Bog ne odbacuje dobrog,
21 Još će napuniti usta tvoja smeha
22 Nenavidnici tvoji obući će se u sramotu,