1 Nije li čovek na vojsci na zemlji?
2 Kao što sluga uzdiše za senom
3 Tako su meni dati u nasledstvo meseci zaludni
4 Kad legnem, govorim: Kad ću ustati?
5 Telo je moje obučeno u crve i u grude zemljane,
6 Dani moji brži biše od čunka,
7 Opomeni se da je moj život vetar,
8 Niti će me videti oko koje me je viđalo;
9 Kao što se oblak razilazi i nestaje ga,
10 Neće se više vratiti kući svojoj,
11 Zato ja neću braniti ustima svojim,
12 Eda li sam more ili kit,
13 Kad kažem: Potešiće me odar moj,
14 Tada me strašiš snima
15 Te duša moja voli biti udavljena,
16 Dodijalo mi je; neću do veka živeti;
17 Šta je čovek da ga mnogo ceniš
18 Da ga pohodiš svako jutro,
19 Kad ćeš se odvratiti od mene
20 Zgrešio sam; šta ću Ti činiti, o čuvaru ljudski?
21 Zašto mi ne oprostiš greh moj