1 Veru učinih sa očima svojim,
2 Jer kakav je deo od Boga odozgo?
3 Nije li pogibao nevaljalom
4 Ne vide li On puteve moje,
5 Ako hodih s lažju
6 Neka me izmeri na merilima pravim,
7 Ako su koraci moji zašli s puta,
8 Neka ja sejem a drugi jede,
9 Ako se zanelo srce moje za kojom ženom,
10 Neka drugom melje žena moja,
11 Jer je to grdilo
12 Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja,
13 Ako nisam hteo doći na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom,
14 Jer šta bih činio kad bi se Bog podigao,
15 Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega?
16 Ako sam odbio siromasima želju njihovu,
17 I ako sam zalogaj svoj sam jeo,
18 Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca,
19 Ako sam gledao koga gde gine nemajući haljine,
20 Ako me nisu blagosiljala bedra njegova
21 Ako sam izmahnuo rukom na sirotu,
22 Neka mi ispadne rame iz pleća,
23 Jer sam se bojao pogibli od Boga,
24 Ako sam polagao na zlato nadanje svoje,
25 Ako sam se veselio što mi je imanje veliko
26 Ako sam gledao na sunce, kad sjaje,
27 I srce se moje potajno prevarilo
28 I to bi bilo bezakonje za sudije,
29 Ako sam se radovao nesreći nenavidnika svog,
30 Jer ne dadoh jeziku svom da greši
31 Ako ne govorahu domašnji moji: Ko bi nam dao meso njegovo?
32 Stranac nije noćivao napolju;
33 Ako sam, kao što čine ljudi, tajio prestupe svoje
34 Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo,
35 O da bih imao koga da me sasluša!
36 Nosio bih je na ramenu svom,
37 Broj koraka svojih kazao bih Mu,
38 Ako je na me vikala moja zemlja,
39 Ako sam jeo rod njen bez novaca
40 Mesto pšenice neka mi rađa trnje,