1 A Vildad Sušanin odgovori i reče:
2 Kad ćete svršiti razgovor?
3 Zašto se misli da smo kao stoka?
4 Koji rastržeš dušu svoju u jarosti svojoj,
5 Da, videlo bezbožnih ugasiće se,
6 Videlo će pomrknuti u šatoru njegovom,
7 Silni koraci njegovi stegnuće se,
8 Jer će se uvaliti u zamku nogama svojim
9 Uhvatiće ga zamka za petu
10 Sakriveno mu je pruglo na zemlji,
11 Od svuda će ga strahote strašiti
12 Izgladneće sila njegova,
13 Poješće žile kože njegove,
14 Iščupaće se iz stana njegovog uzdanica njegova,
15 Nastavaće se u šatoru njegovom, koji neće biti njegov,
16 Žile će se njegove posušiti ozdo,
17 Spomen će njegov poginuti na zemlji,
18 Odagnaće se iz svetlosti u mrak,
19 Ni sina ni unuka neće mu biti u narodu njegovom,
20 Čudiće se danu njegovom koji budu posle njega,
21 Takvi su stanovi bezakonikovi,