1 Duh se moj kvari, dana mojih nestaje;
2 Kod mene su rugači,
3 Daj mi ko će jamčiti kod Tebe;
4 Jer si od njihovog srca sakrio razum;
5 Ko laska prijateljima,
6 Učinio je od mene priču narodima,
7 Potamnelo je oko moje od jada,
8 Začudiće se tome pravi,
9 Ali će se pravednik držati svog puta,
10 A vi vratite se svikoliki i hodite;
11 Dani moji prođoše,
12 Od noći načiniše dan,
13 Da bih se nadao, grob će mi biti kuća;
14 Grobu vičem: Ti si otac moj;
15 I gde je sada nadanje moje?
16 U grob će sići,