Mateus 27

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Mbwale pwataki lâ, ŋineŋga kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala aŋga Isrel ŋgu nenzi katonâŋa nde siporo sipa ŋgua tu ma sio Yesu lâ Rom koipu mbaunzi ilo, tu ma sipu pâta imâte kâ.
1 De manhã cedo, os principais sacerdotes e líderes do povo se reuniram outra vez para planejar uma maneira de levar Jesus à morte.
2 Mine kala sipa Yesu lâ wâlo kaika, ku sikai silâ sio i lâ Pilata mbau ilo, i tamâta ŋana ikai Rom ndamwanzi ku ikatonanzi tamâta rârâni simo nia ŋinde.
2 Então o amarraram, o levaram e o entregaram a Pilatos, o governador romano.
3 Judas, ina muŋga itula Yesu panzi kazâŋa tamâta, ande iloŋo pâri tu kinzi tamâta ŋalaŋala sipa ŋgua lâ ŋana ma sio Yesu ilâ panzi Rom koipu tu ma sipu pâta imâte kâ. Ŋineŋga Judas ilo ipâŋga malia ndo, ku ikai mbumbu tamâta taitu kanaŋo saŋao (30) ŋinde imâ, ku ilanzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi katonâŋa taulo kilo.
3 Quando Judas, que o havia traído, viu que Jesus tinha sido condenado à morte, encheu-se de remorso e devolveu as trinta moedas de prata aos principais sacerdotes e líderes do povo,
4 Aku ipainzi tu, “Naŋa aveta kiesaka, ŋana tu tamâta kala atula pami ŋinde, ande i ŋandai iveta soki toŋge ŋga. Andeta miki kapa ŋgua tu ma sipu i pâta imâte.” Ŋineŋga kinzi situ lâ i kawa tu, “Ŋine nde maka nema malia nde tia. Malia nde keno noko tamwata nâ tini.”
4 dizendo: “Pequei, pois traí um homem inocente”. “Que nos importa?”, retrucaram eles. “Isso é problema seu.”
5 Ŋineŋga Judas isia mbumbu ŋinde ilâ Maro Kindeni ne luma sapâŋa ilo, aku ilâ ipa wâlo kaika lâ tamwata ŋandola, ku isoŋga indue ipayaula tamwata karae kala imâte lâ.
5 Então Judas jogou as moedas de prata no templo, saiu e se enforcou.
6 Aŋga kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala nde sikai mbumbu ŋinde ku siporo imâ warakanzi ŋgininzi tu, “Mbumbu ŋine nde koa ŋana tamâta puŋa kâ. Mine kala ŋgua tukuŋa indi kaika tu kinda ma tao mbumbu ŋine ilâ itogo luma sapâŋa ne mbaliŋa mine ndimo.”
6 Os principais sacerdotes juntaram as moedas e disseram: “Não seria certo colocar este dinheiro no tesouro do templo, pois é dinheiro manchado de sangue”.
7 Tia ku sipa ŋgua tu ma sikai mbumbu ŋinde ku siko tâno toŋge, i ŋa tu “Kulo-Puŋa Tamâta Nenzi Tâno”, aku tâno ŋinde ma ipâŋga itogo kuru nia mine panzi tamâta lombo muŋga soka lawea malawae malawae simo Isrel tâno.
7 Então resolveram comprar o campo do oleiro e transformá-lo num cemitério para estrangeiros.
8 Mine kala sipatu tâno ŋinde ŋa wasaseki tu “Tâno See”, aku ŋoa ŋine nde keno mineni lâ zo ŋine.
8 Por isso, até hoje ele se chama Campo de Sangue.
9 Mine kala ŋgua toŋge Maro Kindeni siŋgani io lâ ŋgua-tulâŋa tamâta Jeremaia kawa, ande ipâŋga kanaŋo. Ŋgua ŋine nde mine:
9 Cumpriu-se, assim, a profecia de Jeremias que diz: “Tomaram as trinta peças de prata, preço pelo qual ele foi avaliado pelo povo de Israel,
10 aku siko Kulo-Puŋa Tamâta Nenzi Tâno, ikura tukuŋa Maro Kindeni muŋga itula pa naŋa mine.”
10 e compraram o campo do oleiro, conforme o Senhor ordenou”.
11 Yesu nde imandi Rom nenzi koipu Pilata nao, aku Pilata ikasoŋa tu, “Noko nde Juda nenzi Koipu Ŋalae, tiya?” Ande Yesu itu lâ kawa tu, “Noko tamwata kuporo ŋguani ndaina.”
11 Agora Jesus estava diante de Pilatos, o governador romano, que lhe perguntou: “Você é o rei dos judeus?”. Jesus respondeu: “É como você diz”.
12 Ŋineŋga kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi kinzi katonâŋa nde sisowe ŋgua kie-kie lâ Yesu tini. Andeta iporo ŋgua toŋge taulo panzi, ande tia.
12 No entanto, quando os principais sacerdotes e os líderes do povo fizeram acusações contra ele, Jesus permaneceu calado.
13 Mine kala Pilata ikasoŋa Yesu tu, “Tiambo ŋgua kala sisowe lâ noko tini ŋinde, ande kuloŋo tia tâ, a?”
13 Então Pilatos perguntou: “Você não ouve essas acusações que fazem contra você?”.
14 Andeta Yesu iporo ŋgua toŋge tia. Mine kala Pilata ilo rârâ.
14 Mas, para surpresa do governador, Jesus nada disse.
15 Aku Rom nenzi mâsi toŋge nde mine: ikura mbwera mbwera, lâ Juda nenzi kumbwa ŋinde, ande Pilata uru iyaute tamâta toŋge muŋga imo luma sakamao ilo iyâti ilâ, ikura kinzi Juda tamâta warakanzi nenzi pateâŋa mine.
15 A cada ano, durante a festa da Páscoa, era costume do governador libertar um prisioneiro, qualquer um que a multidão escolhesse.
16 Aku lâ zoni ndaina, ande nzanzare tamâta toŋge imo luma sakamao ilo, i ŋa mine Barabas.
16 Nesse ano, havia um prisioneiro, famoso por sua maldade, chamado Barrabás.
17 Mine kala kinzi tamâta ŋgu ŋalae nde simâ sipasau lâ Pilata ne luma, ŋineŋga Pilata ikasoŋanzi tu, “Miki ilomi tu naŋa ma ayaute tamâta ea imâ pami. Naŋa ma ayaute Barabas, tiya?, ayaute Yesu, tamâta ŋine siporo tu i nde Kirisi.”
17 Quando a multidão se reuniu diante de Pilatos naquela manhã, ele perguntou: “Quem vocês querem que eu solte: Barrabás ou Jesus, chamado Cristo?”.
18 Pilata nde isama tu kinzi tamâta ŋalaŋala sipadâda nâ ŋana Yesu kâ, aku ŋana duvi ŋinde kâ sikai i simâ papa.
18 Pois ele sabia muito bem que os líderes religiosos judeus tinham prendido Jesus por inveja.
19 Andeta Pilata isaŋona ŋgua nia iporo ŋgua yo, ŋineŋga i kaiwa nde ipasupwa imâ papa mine tu, “Noko ma kuveta vetâŋa toŋge pa tamâta sondo ŋinde ndimo. Muŋga mbo, naŋa amora i nao lâ naneŋgu mbupuleŋa tini, aku ŋine iveta naŋa iloŋgu malia ndo.”
19 Nesse momento, enquanto Pilatos estava sentado no tribunal, sua esposa lhe mandou o seguinte recado: “Deixe esse homem inocente em paz. Na noite passada, tive um sonho a respeito dele e fiquei muito perturbada”.
20 Ambo taitu kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala aŋga kinzi katonâŋa nde sisowe kinzi tamâta ilonzi, kala sisarâwa kaika pa Pilata tu ma iyaute Barabas imâ panzi, ku ma io Yesu tu ma sipu pâta imâte.
20 Enquanto isso, os principais sacerdotes e os líderes do povo convenceram a multidão a pedir que Barrabás fosse solto e Jesus executado.
21 Ŋineŋga Pilata ikasoŋanzi kilo mine tu, “Miki ilomi tu naŋa ma ayaute ea lâ kinzi rua ŋine imâ pami.” Aku kinzi tamâta sisarâwa mine tu, “Kuyaute Barabas imâ!”
21 Então o governador perguntou outra vez: “Qual dos dois vocês querem que eu lhes solte?”. A multidão gritou em resposta: “Barrabás!”.
22 Ande Pilata ikasoŋanzi tu, “Mine ŋga ma naŋa aveta mana papa Yesu, tamâta ŋine siporo tu i nde Kirisi.” Ŋineŋga kinzi rârâni sisarâwa kaika tu, “Kupu lâ kâi popole tini imâte!”
22 Pilatos perguntou: “E o que farei com Jesus, chamado Cristo?”. “Crucifique-o!”, gritou a multidão.
23 Andeta Pilata ikasoŋanzi tu, “Ŋana sâ kâ, a? Iveta vetâŋa soki ndia.” Andeta sisarâwa kaika ndo tu, “Kupu lâ kâi popole tini imâte!”
23 “Por quê?”, quis saber Pilatos. “Que crime ele cometeu?” Mas a multidão gritou ainda mais alto: “Crucifique-o!”.
24 Pilata isama tu i ikura ŋana itoto nenzi ŋgua, nde tia, aku kazâŋa ŋalae nde laiti ŋana ipâŋga kâ. Mine kala iveta mâsi toŋge lâ kinzi tamâta naonzi. Ikai lââ ku ipua tamwata mbau, ŋineŋga iporo tu, “Ambo tamâta ŋine imâte, ande ŋinde ma naneŋgu soki tia. Ŋinde ma miki warakami nâ nemi soki.”
24 Pilatos viu que de nada adiantava insistir e que um tumulto se iniciava. Assim, mandou buscar uma bacia com água, lavou as mãos diante da multidão e disse: “Estou inocente do sangue deste homem. A responsabilidade é de vocês”.
25 Ŋineŋga kinzi tamâta siporo taulo papa tu, “Ara, soki ndia ŋana i ne mateŋa kâ nde ma ikeno pa maka warakama, aku ma ikeno panzi nema vâsa mine nâ!”
25 Todo o povo gritou em resposta: “Que nós e nossos descendentes sejamos responsabilizados pela morte dele!”.
26 Siporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga Pilata iyaute Barabas imâ panzi. Aku io Yesu lâ zugu tamâta mbaunzi ilo tu ma sipalili pâta muŋga lâ, ŋineŋga ma sikai silâ sipu lâ kâi popole tini.
26 Então Pilatos lhes soltou Barrabás. E, depois de mandar açoitar Jesus, entregou-o para ser crucificado.
27 Ŋineŋga Pilata ne zugu tamâta nde sikai Yesu silâ Rom nenzi luma ŋana pasauŋa kâ ilo. Ŋineŋga sisarâwa panzi nawalanzi zugu tamâta rârâni tu ma simâ siŋge Yesu.
27 Alguns dos soldados do governador levaram Jesus ao quartel e chamaram todo o regimento.
28 Simâ lâ, ŋineŋga mbaunzi ilâ sikai Yesu ne pasawaŋa piti lâ tini, aku sisawa pasawaŋa ŋiŋi toŋge lâ tini, itogo kinzi koipu ŋalaŋala uru sipasawa lâ tininzi mine.
28 Tiraram as roupas de Jesus e puseram nele um manto vermelho.
29 Ŋineŋga simwali wâka-wâka toŋge ku sisawa lâ Yesu kulu, aku sio taumbwa tuka toŋge ilâ pa mbau wia kâ. Siveta mine lâ, ŋineŋga sipare tukunzi papa, aku siporo ŋgua pavaligiŋa papa mine tu, “Oe, Juda nenzi koipu ŋalae!”
29 Teceram uma coroa de espinhos e a colocaram em sua cabeça. Em sua mão direita, puseram um caniço, como se fosse um cetro. Ajoelhavam-se diante dele e zombavam: “Salve, rei dos judeus!”.
30 Ŋineŋga sisupwara Yesu tini, aku sikai taumbwa tuka muŋga sio lâ i mbau ilo ŋinde, aku sipu i kulu mbwaninzi rârâ.
30 Cuspiam nele, tomavam-lhe o caniço da mão e com ele batiam em sua cabeça.
31 Kinzi zugu tamâta siveta vetâŋa ŋinde ndoni sivaligi Yesu lee, ŋineŋga sisawa pasawaŋa ŋiŋi ŋinde piti lâ tini, aku sisawa tamwata ne pasawaŋa lâ tini kilo. Ŋineŋga sikai silâ ŋana sipu lâ kâi popole tini imâte.
31 Quando se cansaram de zombar dele, tiraram o manto e o vestiram novamente com suas roupas. Então o levaram para ser crucificado.
32 Kinzi sipile Jerusalem lawea ku soka silâ, ŋineŋga sipakâtu kuku Sairini lawea warika toŋge, i ŋa mine Saimon. Aku kinzi zugu tamâta siveta kaika papa i tu ma ikale Yesu ne kâi popole ilâ kunzi.
32 No caminho, encontraram um homem chamado Simão, de Cirene, e os soldados o obrigaram a carregar a cruz.
33 Aku silâ lee sipâŋga nia ndamwa toŋge, i ŋa mine Golgata. Ŋoa ŋine nde duvi mine tu, “Kulu Kâmba Nia.”
33 Então saíram para um lugar chamado Gólgota (que quer dizer “Lugar da Caveira”).
34 Ŋineŋga kinzi zugu tamâta sigema waini tava lââ makisa pinde, aku silua Yesu tu inu kâ. Aku Yesu itogo nuŋa mwata nâ, andeta tini pwâka, kala inu tia.
34 Os soldados lhe deram para beber vinho misturado com fel, mas, quando Jesus o provou, recusou-se a beber.
35 Ŋineŋga kinzi zugu tamâta sipu Yesu lâ kâi popole tini. Aku sipagui mira itogo satu mine ŋana sisama tu ea ma ikai Yesu ne pasawaŋa. Siveta lâ, ŋineŋga siwae i ne pasawaŋa.
35 Depois de pregá-lo na cruz, os soldados tiraram sortes para dividir suas roupas.
36 Ŋineŋga sisaŋona niani ndaina, aku sio tininzi ŋana Yesu tu ma imâte.
36 Então, sentaram-se em redor e montaram guarda.
37 Aku lâ Yesu kulu âta, ande siŋgere ŋgua ŋinde muŋga sio i ilâ pa ŋgua nia ŋana. Siŋgere ŋgua mine tu, “Tamâta ŋine nde Yesu, ina Juda nenzi koipu ŋalae.”
37 Acima de sua cabeça estava presa uma tabuleta com a acusação feita contra ele: “Este é Jesus, o Rei dos judeus”.
38 Aŋga lâ Yesu waŋgira, ande sisonanzi nzanzare tamwatanzi rua tona. Toŋge sipu lâ kâi popole toŋge tini papa Yesu tini pa wia kâ, aŋga toŋge nde sipu lâ kâi popole toŋge tini papa i tini pa ŋâsi kâ.
38 Dois criminosos foram crucificados com ele, um à sua direita e outro à sua esquerda.
39 Aku tamâta pinde soka nia ŋinde silâ wa simâ wa, sirurua kakalinzi papa ku siporo ŋgua pavaligiŋa mine tu,
39 O povo que passava por ali gritava insultos e sacudia a cabeça, em zombaria:
40 “Oe, noko tamâta ŋana kusapira Maro Kindeni ne luma sapâŋa ku kuŋgunu kâki kilo lâ kari ŋato nâ, a? Mine nde kupavila tamwata tâ! Noko kutu Maro Kindeni Natu, ande ara, ŋine nâ kupile kâi popole ku kundue kumâ!”
40 “Você disse que destruiria o templo e o reconstruiria em três dias. Pois bem, se é o Filho de Deus, salve a si mesmo e desça da cruz!”.
41 Aku kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala aŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ aŋga Isrel nenzi katonâŋa, kinzi ŋinde rârâni kala siporo ŋgua pavaligiŋa mine nâ papa.
41 Os principais sacerdotes, os mestres da lei e os líderes do povo também zombavam de Jesus.
42 Siporo tu, “Opopo, i muŋga ivilanzi tamâta pinde, andeta ikura ŋana ipavila tamwata kâ, ande tia. I nde Isrel nenzi koipu ŋalae, a? Mine nde mambo ŋine nâ ipile kâi popole ku indue imâ, ande kinda ma kalonda tawana i.
42 “Salvou os outros, mas não pode salvar a si mesmo!”, diziam. “Quer dizer que ele é o rei de Israel? Que desça da cruz agora mesmo e creremos nele!
43 Mao nâ, i kalo tawana Maro Kindeni, kala uru iporo tu, ‘Naŋa nde Maro Kindeni Natu.’ Ara mbo, ambo Maro Kindeni ilo papa i, ande ara ŋana ŋaina nâ i tamwata ma imâ ivila i.”
43 Ele confiou em Deus, então que Deus o salve agora, se quiser. Pois ele disse: ‘Eu sou o Filho de Deus’.”
44 Aku kinzi nzanzare tamwatanzi rua kala sitâra lâ kâi popole simo Yesu waŋgira ŋinde, ande kinzi kala siporo ŋgua pavaligiŋa kaŋa taituni nâ pa Yesu.
44 Até os criminosos que tinham sido crucificados com ele o insultavam da mesma forma.
45 Kari ikâki imâ ŋgini lâ, ŋineŋga kondoma ŋalae itura tâno ndoni. Ikeno mine lee lala lâ, ikura kari tai ŋato.
45 Ao meio-dia, desceu sobre toda a terra uma escuridão que durou três horas.
46 Aku kari tai ŋato lâ, ŋineŋga Yesu isuŋa kawa ŋalae kâki isarâwa mine tu, “Eli, Eli, lema sabatani!” Ŋgua ŋinde nde duvi mine, “Neŋgu Maro, neŋgu Maro, ŋana sâ kâ ŋga kupu muli pa naŋa!”
46 Por volta das três da tarde, Jesus clamou em alta voz: “ Eli, Eli, lamá sabactâni ?”, que quer dizer: “Meu Deus, meu Deus, por que me abandonaste?”.
47 Aku tamâta pinde simandi tini laiti nde siloŋo Yesu ne ŋgua ŋinde, andeta siloŋo soki, ku siporo tu, “Ayo, isarâwa papa Ilia!”
47 Alguns dos que estavam ali pensaram que ele chamava o profeta Elias.
48 Aku walele nâ nenzi toŋge ipalilu ilâ ikai nzomo toŋge, ku ipatuku lâ waini makisa ilo. Ŋineŋga iseŋge lâ lumbi-lumbi toŋge tini ku isuŋa kâki ilâ papa Yesu kawa tu ma indomo kâ.
48 Um deles correu, ensopou uma esponja com vinagre e a ergueu num caniço para que ele bebesse.
49 Ŋineŋga tamâta pinde siporo tu, “Ara, mambo tamora ŋga. Tiambo Ilia ma imâ ivila i, tiya?”
49 Os outros, porém, disseram: “Esperem! Vamos ver se Elias vem salvá-lo”.
50 Andeta Yesu nde isarâwa kawa ŋalae kilo, ŋineŋga imâte lâ.
50 Então Jesus clamou em alta voz novamente e entregou seu espírito.
51 Aku ndainani nâ lalava matatola ŋalae kala uru itâra Maro Kindeni ne luma sapâŋa ilo ŋinde nde ipwa pwataki pa âta ku indue papa lâmbu mo rua lâ. Aŋga ogigi ririŋo kala mira ŋalaŋala sipakâtu warakanzi.
51 Naquele momento, a cortina do santuário do templo se rasgou em duas partes, de cima até embaixo. A terra estremeceu, rochas se partiram
52 Aku kuru rârâ kawanzi pareŋge lâ, aku Maro Kindeni ipaŋonzi ne pateâŋa tamâta rârâ, kinzi ŋinde muŋga simâte ku karaenzi ikeno kuru ilo, ande kala simandi sânda simo vianzi kilo,
52 e sepulturas se abriram. Muitos do povo santo que haviam morrido ressuscitaram.
53 aku sipile kuru siyâti simâ. Aku muli, lâ zo ŋinde Yesu imandi imo via kilo, ŋineŋga kinzi tamâta ŋinde nde silâ Jerusalem lawea ilo, aku tamâta rârâ simo lawea ŋinde nde simoranzi.
53 Saíram do cemitério depois da ressurreição de Jesus, entraram na cidade santa de Jerusalém e apareceram a muita gente.
54 Aku kinzi zugu tamâta sitavanzi nenzi koipu, kinzi ŋinde muŋga sio tininzi pa Yesu tu imâte kâ, ande simora mâsi ŋinde rârâni. Simora ogigi ririŋo ku simora mâsi kie-kie ŋinde ipâŋga lâ, kala siruru pâta. Aku siporo mine tu, “Mao kanaŋo, tamâta ŋine nde Maro Kindeni Natu!”
54 O oficial romano e os outros soldados que vigiavam Jesus ficaram aterrorizados com o terremoto e com tudo que havia acontecido, e disseram: “Este homem era verdadeiramente o Filho de Deus!”.
55 Aku taine rârâ kala simo nia ŋinde tona, kinzini muŋga sipile Galilaya tâno ku soka kuku Yesu sikai kuleŋa papa. Kinzi taine ŋinde nde simandi malawae mwasa ku simora mâsi ŋinde rârâni.
55 Muitas mulheres que tinham vindo da Galileia com Jesus para servi-lo olhavam de longe.
56 Aku taine ŋato nde simo kunzi taine ŋgu ŋinde: toŋge nde Maria, i Makdala lawea taine; aŋga toŋge nde i nuwaka Maria, ina Yamesi ku Yosepe rua tinanzi; aŋga toŋge nde Sebedi natu rua tinanzi.
56 Entre elas estavam Maria Madalena, Maria, mãe de Tiago e José, e a mãe dos filhos de Zebedeu.
57 Kari indue lala lâ, ŋineŋga mbaliŋa warika toŋge lâ Arimatea lawea, i ŋa mine Yosepe, ande imâ ipâŋga Pilata ne luma. I muŋga ipono muli pa Yesu.
57 Ao entardecer, José, um homem rico de Arimateia que tinha se tornado seguidor de Jesus,
58 Imâ ipâŋga lâ, ŋineŋga ino Pilata tu ma ikai Yesu karae, ŋana ma ilâ ikea kâ. Pilata nde isâu papa ku ipainzi ne zugu tamâta tu Yesu karae ma silua Yosepe.
58 foi a Pilatos e pediu o corpo de Jesus. Pilatos ordenou que lhe entregassem o corpo.
59 Ŋineŋga Yosepe ikai lalava pâne toŋge ku ilita lâ Yesu karae.
59 José tomou o corpo e o envolveu num lençol limpo, feito de linho,
60 Ilita lâ, ŋineŋga ikai Yesu karae ilâ ku io lâ i tamwata ne kuru wasaseki ilo. Kinzi muŋga siveta kuru ŋinde lâ nia mira. Ŋineŋga Yosepe itambumbua mira ŋalae toŋge ilâ ipono kuru ŋinde kawa. Iveta mine lâ, aku ilâ.
60 e o colocou num túmulo novo, de sua propriedade, escavado na rocha. Então rolou uma grande pedra na entrada do túmulo e foi embora.
61 Aŋga Maria, i Makdala taine ŋinde, kuku nuwaka Maria rua nde sisaŋona kuru ŋinde nao kala simo.
61 Maria Madalena e a outra Maria estavam ali, sentadas em frente ao túmulo.
62 Yesu nde imâte lâ wurâta lima, lâ zo ŋinde kinzi Juda tamâta uru siveta kelekele sondo ŋana pwareâŋa ne zo sapâŋa kâ lâ wurita. Aku mbwale kilo, ŋineŋga kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi tamâta pinde lâ Parisai ŋgu nde silâ ŋana siporo ŋgua pa Pilata kâ.
62 No dia seguinte, no sábado, os principais sacerdotes e os fariseus foram a Pilatos
63 Sipasau kuku Pilata lâ, ŋineŋga sipai mine tu, “Tamâta Ŋalae, maka iloma ikai ŋgua toŋge muŋga laŋeŋa tamwata ŋinde imo via yo mbo iporo ŋine. Iporo mine tu, ‘Kari ŋato lâ, ŋineŋga naŋa ma amandi amo viâŋgu kilo.’
63 e disseram: “Senhor, lembramos que, quando ainda vivia, aquele mentiroso disse: ‘Depois de três dias ressuscitarei’.
64 Mine nde maka kano pano tu kuonzi ne zugu tamâta tu sika mâsa ku simandi lâ kuru ŋinde kawa tini laiti ikura kari ŋato marumbu lâ. Tia ma ne pâri-tamâta simâ sipanawe i karae silâ tâ, aku ma sipainzi tamâta mine tu, ‘Imandi lâ mateŋa nianzi imo via kilo!’ Ambo siveta mine, ande ŋgua laŋeŋa wasaseki ŋinde nde ma ipole ŋgua laŋeŋa muŋga iporo ŋinde.”
64 Por isso, pedimos que lacre o túmulo até o terceiro dia. Isso impedirá que seus discípulos roubem o corpo e depois digam a todos que ele ressuscitou. Se isso acontecer, estaremos em pior situação que antes”.
65 Ŋineŋga Pilata ipainzi tu, “Ara, miki kakainzi zugu tamâta pinde ku kalâ kaveta kuru sondo, ŋana tamâta toŋge ma ikura tu ipanawe i karae, ande tia.”
65 Pilatos respondeu: “Levem soldados e guardem o túmulo como acharem melhor”.
66 Ŋineŋga kinzi silâ ku siveta mâsi toŋge lâ kuru ne kawa mira tini, ŋana itula tu tuŋa kaika keno ŋana kuru ŋinde kâ. Aku sionzi zugu tamâta tu simandi lâ kuru ŋinde kawa tini laiti tona.
66 Então eles lacraram o túmulo e puseram guardas para protegê-lo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.