Mateus 27
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH
1 Mbwale pwataki lâ, ŋineŋga kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala aŋga Isrel ŋgu nenzi katonâŋa nde siporo sipa ŋgua tu ma sio Yesu lâ Rom koipu mbaunzi ilo, tu ma sipu pâta imâte kâ.
1 Assim que amanheceu, todos os chefes dos sacerdotes e os líderes judeus fizeram os seus planos para conseguir que Jesus fosse morto.
2 Mine kala sipa Yesu lâ wâlo kaika, ku sikai silâ sio i lâ Pilata mbau ilo, i tamâta ŋana ikai Rom ndamwanzi ku ikatonanzi tamâta rârâni simo nia ŋinde.
2 Eles o amarraram, levaram e entregaram ao governador Pilatos.
3 Judas, ina muŋga itula Yesu panzi kazâŋa tamâta, ande iloŋo pâri tu kinzi tamâta ŋalaŋala sipa ŋgua lâ ŋana ma sio Yesu ilâ panzi Rom koipu tu ma sipu pâta imâte kâ. Ŋineŋga Judas ilo ipâŋga malia ndo, ku ikai mbumbu tamâta taitu kanaŋo saŋao (30) ŋinde imâ, ku ilanzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi katonâŋa taulo kilo.
3 Quando Judas, o traidor, viu que Jesus havia sido condenado, sentiu remorso e foi devolver as trinta moedas de prata aos chefes dos sacerdotes e aos líderes judeus,
4 Aku ipainzi tu, “Naŋa aveta kiesaka, ŋana tu tamâta kala atula pami ŋinde, ande i ŋandai iveta soki toŋge ŋga. Andeta miki kapa ŋgua tu ma sipu i pâta imâte.” Ŋineŋga kinzi situ lâ i kawa tu, “Ŋine nde maka nema malia nde tia. Malia nde keno noko tamwata nâ tini.”
4 dizendo: — Eu pequei, entregando à morte um homem inocente. Eles responderam: — O que é que nós temos com isso? O problema é seu.
5 Ŋineŋga Judas isia mbumbu ŋinde ilâ Maro Kindeni ne luma sapâŋa ilo, aku ilâ ipa wâlo kaika lâ tamwata ŋandola, ku isoŋga indue ipayaula tamwata karae kala imâte lâ.
5 Então Judas jogou o dinheiro para dentro do Templo e saiu. Depois foi e se enforcou.
6 Aŋga kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala nde sikai mbumbu ŋinde ku siporo imâ warakanzi ŋgininzi tu, “Mbumbu ŋine nde koa ŋana tamâta puŋa kâ. Mine kala ŋgua tukuŋa indi kaika tu kinda ma tao mbumbu ŋine ilâ itogo luma sapâŋa ne mbaliŋa mine ndimo.”
6 Os chefes dos sacerdotes pegaram o dinheiro e disseram: — Isto é dinheiro sujo de sangue, e é contra a nossa
7 Tia ku sipa ŋgua tu ma sikai mbumbu ŋinde ku siko tâno toŋge, i ŋa tu “Kulo-Puŋa Tamâta Nenzi Tâno”, aku tâno ŋinde ma ipâŋga itogo kuru nia mine panzi tamâta lombo muŋga soka lawea malawae malawae simo Isrel tâno.
7 Depois de conversarem sobre o assunto, resolveram usar o dinheiro para comprar o “Campo do Oleiro”, a fim de que servisse como cemitério para os não judeus.
8 Mine kala sipatu tâno ŋinde ŋa wasaseki tu “Tâno See”, aku ŋoa ŋine nde keno mineni lâ zo ŋine.
8 Por isso aquele campo é chamado até hoje de “Campo de Sangue”.
9 Mine kala ŋgua toŋge Maro Kindeni siŋgani io lâ ŋgua-tulâŋa tamâta Jeremaia kawa, ande ipâŋga kanaŋo. Ŋgua ŋine nde mine:
9 Assim aconteceu o que o profeta Jeremias tinha dito: “Eles pegaram as trinta moedas de prata, o preço que o povo de Israel tinha concordado em pagar por ele,
10 aku siko Kulo-Puŋa Tamâta Nenzi Tâno, ikura tukuŋa Maro Kindeni muŋga itula pa naŋa mine.”
10 e as usaram para comprar o campo do oleiro, como o Senhor me havia mandado fazer.”
11 Yesu nde imandi Rom nenzi koipu Pilata nao, aku Pilata ikasoŋa tu, “Noko nde Juda nenzi Koipu Ŋalae, tiya?” Ande Yesu itu lâ kawa tu, “Noko tamwata kuporo ŋguani ndaina.”
11 Jesus estava em pé diante do Governador, e este o interrogou, dizendo: — Você é o rei dos judeus? Jesus respondeu:
12 Ŋineŋga kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi kinzi katonâŋa nde sisowe ŋgua kie-kie lâ Yesu tini. Andeta iporo ŋgua toŋge taulo panzi, ande tia.
12 Mas, quando foi acusado pelos chefes dos sacerdotes e pelos líderes judeus, Jesus não respondeu nada.
13 Mine kala Pilata ikasoŋa Yesu tu, “Tiambo ŋgua kala sisowe lâ noko tini ŋinde, ande kuloŋo tia tâ, a?”
13 Então Pilatos disse: — Você não está ouvindo as acusações que estão fazendo contra você?
14 Andeta Yesu iporo ŋgua toŋge tia. Mine kala Pilata ilo rârâ.
14 Porém Jesus não disse nada, e o Governador ficou muito admirado com isso.
15 Aku Rom nenzi mâsi toŋge nde mine: ikura mbwera mbwera, lâ Juda nenzi kumbwa ŋinde, ande Pilata uru iyaute tamâta toŋge muŋga imo luma sakamao ilo iyâti ilâ, ikura kinzi Juda tamâta warakanzi nenzi pateâŋa mine.
15 Em toda Festa da Páscoa , Pilatos costumava soltar um dos presos, a pedido do povo.
16 Aku lâ zoni ndaina, ande nzanzare tamâta toŋge imo luma sakamao ilo, i ŋa mine Barabas.
16 Naquela ocasião estava preso um homem muito conhecido, chamado Jesus Barrabás.
17 Mine kala kinzi tamâta ŋgu ŋalae nde simâ sipasau lâ Pilata ne luma, ŋineŋga Pilata ikasoŋanzi tu, “Miki ilomi tu naŋa ma ayaute tamâta ea imâ pami. Naŋa ma ayaute Barabas, tiya?, ayaute Yesu, tamâta ŋine siporo tu i nde Kirisi.”
17 Então, quando a multidão se reuniu, Pilatos perguntou: — Quem é que vocês querem que eu solte: Jesus Barrabás ou este Jesus, que é chamado de
18 Pilata nde isama tu kinzi tamâta ŋalaŋala sipadâda nâ ŋana Yesu kâ, aku ŋana duvi ŋinde kâ sikai i simâ papa.
18 Pilatos sabia muito bem que os líderes judeus haviam entregado Jesus porque tinham inveja dele.
19 Andeta Pilata isaŋona ŋgua nia iporo ŋgua yo, ŋineŋga i kaiwa nde ipasupwa imâ papa mine tu, “Noko ma kuveta vetâŋa toŋge pa tamâta sondo ŋinde ndimo. Muŋga mbo, naŋa amora i nao lâ naneŋgu mbupuleŋa tini, aku ŋine iveta naŋa iloŋgu malia ndo.”
19 Enquanto Pilatos estava sentado no tribunal, a sua esposa lhe mandou o seguinte recado: — Não tenha nada a ver com esse homem inocente porque esta noite, num sonho, eu sofri muito por causa dele.
20 Ambo taitu kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala aŋga kinzi katonâŋa nde sisowe kinzi tamâta ilonzi, kala sisarâwa kaika pa Pilata tu ma iyaute Barabas imâ panzi, ku ma io Yesu tu ma sipu pâta imâte.
20 Os chefes dos sacerdotes e os líderes judeus convenceram a multidão a pedir ao governador Pilatos que soltasse Barrabás e condenasse Jesus à morte.
21 Ŋineŋga Pilata ikasoŋanzi kilo mine tu, “Miki ilomi tu naŋa ma ayaute ea lâ kinzi rua ŋine imâ pami.” Aku kinzi tamâta sisarâwa mine tu, “Kuyaute Barabas imâ!”
21 Então o Governador perguntou: — Qual dos dois vocês querem que eu solte? — Barrabás! — responderam eles.
22 Ande Pilata ikasoŋanzi tu, “Mine ŋga ma naŋa aveta mana papa Yesu, tamâta ŋine siporo tu i nde Kirisi.” Ŋineŋga kinzi rârâni sisarâwa kaika tu, “Kupu lâ kâi popole tini imâte!”
22 Pilatos perguntou: — Que farei então com Jesus, que é chamado de Messias? — Crucifica! — responderam todos.
23 Andeta Pilata ikasoŋanzi tu, “Ŋana sâ kâ, a? Iveta vetâŋa soki ndia.” Andeta sisarâwa kaika ndo tu, “Kupu lâ kâi popole tini imâte!”
23 Ele perguntou: — Que crime ele cometeu? Aí começaram a gritar bem alto: — Crucifica!
24 Pilata isama tu i ikura ŋana itoto nenzi ŋgua, nde tia, aku kazâŋa ŋalae nde laiti ŋana ipâŋga kâ. Mine kala iveta mâsi toŋge lâ kinzi tamâta naonzi. Ikai lââ ku ipua tamwata mbau, ŋineŋga iporo tu, “Ambo tamâta ŋine imâte, ande ŋinde ma naneŋgu soki tia. Ŋinde ma miki warakami nâ nemi soki.”
24 Então Pilatos viu que não conseguia nada e que o povo estava começando a se revoltar. Aí mandou trazer água, lavou as mãos diante da multidão e disse: — Eu não sou responsável pela morte deste homem. Isso é com vocês.
25 Ŋineŋga kinzi tamâta siporo taulo papa tu, “Ara, soki ndia ŋana i ne mateŋa kâ nde ma ikeno pa maka warakama, aku ma ikeno panzi nema vâsa mine nâ!”
25 E toda a multidão respondeu: — Que o castigo por esta morte caia sobre nós e sobre os nossos filhos!
26 Siporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga Pilata iyaute Barabas imâ panzi. Aku io Yesu lâ zugu tamâta mbaunzi ilo tu ma sipalili pâta muŋga lâ, ŋineŋga ma sikai silâ sipu lâ kâi popole tini.
26 Então Pilatos soltou Barrabás, como eles haviam pedido. Depois mandou chicotear Jesus e o entregou para ser crucificado.
27 Ŋineŋga Pilata ne zugu tamâta nde sikai Yesu silâ Rom nenzi luma ŋana pasauŋa kâ ilo. Ŋineŋga sisarâwa panzi nawalanzi zugu tamâta rârâni tu ma simâ siŋge Yesu.
27 Depois os soldados de Pilatos levaram Jesus para o Palácio do Governador e reuniram toda a tropa em volta dele.
28 Simâ lâ, ŋineŋga mbaunzi ilâ sikai Yesu ne pasawaŋa piti lâ tini, aku sisawa pasawaŋa ŋiŋi toŋge lâ tini, itogo kinzi koipu ŋalaŋala uru sipasawa lâ tininzi mine.
28 Tiraram a roupa de Jesus e o vestiram com uma capa vermelha.
29 Ŋineŋga simwali wâka-wâka toŋge ku sisawa lâ Yesu kulu, aku sio taumbwa tuka toŋge ilâ pa mbau wia kâ. Siveta mine lâ, ŋineŋga sipare tukunzi papa, aku siporo ŋgua pavaligiŋa papa mine tu, “Oe, Juda nenzi koipu ŋalae!”
29 Fizeram uma coroa de ramos cheios de espinhos, e a puseram na sua cabeça, e colocaram um bastão na sua mão direita. Aí começaram a se ajoelhar diante dele e a caçoar, dizendo: — Viva o Rei dos Judeus!
30 Ŋineŋga sisupwara Yesu tini, aku sikai taumbwa tuka muŋga sio lâ i mbau ilo ŋinde, aku sipu i kulu mbwaninzi rârâ.
30 Cuspiam nele, pegavam o bastão e batiam na sua cabeça.
31 Kinzi zugu tamâta siveta vetâŋa ŋinde ndoni sivaligi Yesu lee, ŋineŋga sisawa pasawaŋa ŋiŋi ŋinde piti lâ tini, aku sisawa tamwata ne pasawaŋa lâ tini kilo. Ŋineŋga sikai silâ ŋana sipu lâ kâi popole tini imâte.
31 Depois de terem caçoado dele, tiraram a capa vermelha e o vestiram com as suas próprias roupas. Em seguida o levaram para o crucificarem.
32 Kinzi sipile Jerusalem lawea ku soka silâ, ŋineŋga sipakâtu kuku Sairini lawea warika toŋge, i ŋa mine Saimon. Aku kinzi zugu tamâta siveta kaika papa i tu ma ikale Yesu ne kâi popole ilâ kunzi.
32 Quando estavam saindo, os soldados encontraram um homem chamado Simão, da cidade de Cirene, e o obrigaram a carregar a cruz de Jesus.
33 Aku silâ lee sipâŋga nia ndamwa toŋge, i ŋa mine Golgata. Ŋoa ŋine nde duvi mine tu, “Kulu Kâmba Nia.”
33 Eles chegaram a um lugar chamado Gólgota. (Gólgota quer dizer “Lugar da Caveira”.)
34 Ŋineŋga kinzi zugu tamâta sigema waini tava lââ makisa pinde, aku silua Yesu tu inu kâ. Aku Yesu itogo nuŋa mwata nâ, andeta tini pwâka, kala inu tia.
34 Ali deram vinho misturado com fel para Jesus beber. Mas, depois que o provou, ele não quis beber.
35 Ŋineŋga kinzi zugu tamâta sipu Yesu lâ kâi popole tini. Aku sipagui mira itogo satu mine ŋana sisama tu ea ma ikai Yesu ne pasawaŋa. Siveta lâ, ŋineŋga siwae i ne pasawaŋa.
35 Em seguida os soldados o crucificaram e repartiram as suas roupas entre si, tirando a sorte com dados, para ver qual seria a parte de cada um.
36 Ŋineŋga sisaŋona niani ndaina, aku sio tininzi ŋana Yesu tu ma imâte.
36 Depois disso sentaram ali e ficaram guardando Jesus.
37 Aku lâ Yesu kulu âta, ande siŋgere ŋgua ŋinde muŋga sio i ilâ pa ŋgua nia ŋana. Siŋgere ŋgua mine tu, “Tamâta ŋine nde Yesu, ina Juda nenzi koipu ŋalae.”
37 Puseram acima da sua cabeça uma tabuleta onde estava escrito como acusação contra ele: “Este é Jesus, o Rei dos Judeus.”
38 Aŋga lâ Yesu waŋgira, ande sisonanzi nzanzare tamwatanzi rua tona. Toŋge sipu lâ kâi popole toŋge tini papa Yesu tini pa wia kâ, aŋga toŋge nde sipu lâ kâi popole toŋge tini papa i tini pa ŋâsi kâ.
38 Com Jesus, crucificaram também dois ladrões: um à sua direita e o outro à sua esquerda.
39 Aku tamâta pinde soka nia ŋinde silâ wa simâ wa, sirurua kakalinzi papa ku siporo ŋgua pavaligiŋa mine tu,
39 Os que passavam por ali caçoavam dele, balançavam a cabeça e o insultavam,
40 “Oe, noko tamâta ŋana kusapira Maro Kindeni ne luma sapâŋa ku kuŋgunu kâki kilo lâ kari ŋato nâ, a? Mine nde kupavila tamwata tâ! Noko kutu Maro Kindeni Natu, ande ara, ŋine nâ kupile kâi popole ku kundue kumâ!”
40 dizendo assim: — Ei, você que disse que era capaz de destruir o Templo e tornar a construí-lo em três dias! Se você é mesmo o Filho de Deus, desça da cruz e salve-se a si mesmo!
41 Aku kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala aŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ aŋga Isrel nenzi katonâŋa, kinzi ŋinde rârâni kala siporo ŋgua pavaligiŋa mine nâ papa.
41 Os chefes dos sacerdotes, os mestres da Lei e os líderes judeus também caçoavam dele, dizendo:
42 Siporo tu, “Opopo, i muŋga ivilanzi tamâta pinde, andeta ikura ŋana ipavila tamwata kâ, ande tia. I nde Isrel nenzi koipu ŋalae, a? Mine nde mambo ŋine nâ ipile kâi popole ku indue imâ, ande kinda ma kalonda tawana i.
42 — Ele salvou os outros, mas não pode salvar a si mesmo! Ele é o Rei de Israel, não é? Se descer agora mesmo da cruz, nós creremos nele!
43 Mao nâ, i kalo tawana Maro Kindeni, kala uru iporo tu, ‘Naŋa nde Maro Kindeni Natu.’ Ara mbo, ambo Maro Kindeni ilo papa i, ande ara ŋana ŋaina nâ i tamwata ma imâ ivila i.”
43 Ele confiou em Deus e disse que era Filho de Deus. Vamos ver se Deus quer salvá-lo agora!
44 Aku kinzi nzanzare tamwatanzi rua kala sitâra lâ kâi popole simo Yesu waŋgira ŋinde, ande kinzi kala siporo ŋgua pavaligiŋa kaŋa taituni nâ pa Yesu.
44 E até os ladrões que foram crucificados com Jesus também o insultavam.
45 Kari ikâki imâ ŋgini lâ, ŋineŋga kondoma ŋalae itura tâno ndoni. Ikeno mine lee lala lâ, ikura kari tai ŋato.
45 Ao meio-dia começou a escurecer, e toda a terra ficou três horas na escuridão.
46 Aku kari tai ŋato lâ, ŋineŋga Yesu isuŋa kawa ŋalae kâki isarâwa mine tu, “Eli, Eli, lema sabatani!” Ŋgua ŋinde nde duvi mine, “Neŋgu Maro, neŋgu Maro, ŋana sâ kâ ŋga kupu muli pa naŋa!”
46 Às três horas da tarde, Jesus gritou bem alto:
47 Aku tamâta pinde simandi tini laiti nde siloŋo Yesu ne ŋgua ŋinde, andeta siloŋo soki, ku siporo tu, “Ayo, isarâwa papa Ilia!”
47 Algumas pessoas que estavam ali ouviram isso e disseram: — Ele está chamando Elias.
48 Aku walele nâ nenzi toŋge ipalilu ilâ ikai nzomo toŋge, ku ipatuku lâ waini makisa ilo. Ŋineŋga iseŋge lâ lumbi-lumbi toŋge tini ku isuŋa kâki ilâ papa Yesu kawa tu ma indomo kâ.
48 Uma dessas pessoas correu e molhou uma esponja em vinho comum, pôs na ponta de um bastão e deu para Jesus beber.
49 Ŋineŋga tamâta pinde siporo tu, “Ara, mambo tamora ŋga. Tiambo Ilia ma imâ ivila i, tiya?”
49 Mas outros disseram: — Espere. Vamos ver se Elias vem salvá-lo!
50 Andeta Yesu nde isarâwa kawa ŋalae kilo, ŋineŋga imâte lâ.
50 Aí Jesus deu outro grito forte e morreu.
51 Aku ndainani nâ lalava matatola ŋalae kala uru itâra Maro Kindeni ne luma sapâŋa ilo ŋinde nde ipwa pwataki pa âta ku indue papa lâmbu mo rua lâ. Aŋga ogigi ririŋo kala mira ŋalaŋala sipakâtu warakanzi.
51 Então a cortina do Templo se rasgou em dois pedaços, de cima até embaixo. A terra tremeu, e as rochas se partiram.
52 Aku kuru rârâ kawanzi pareŋge lâ, aku Maro Kindeni ipaŋonzi ne pateâŋa tamâta rârâ, kinzi ŋinde muŋga simâte ku karaenzi ikeno kuru ilo, ande kala simandi sânda simo vianzi kilo,
52 Os túmulos se abriram, e muitas pessoas do povo de Deus que haviam morrido foram ressuscitadas
53 aku sipile kuru siyâti simâ. Aku muli, lâ zo ŋinde Yesu imandi imo via kilo, ŋineŋga kinzi tamâta ŋinde nde silâ Jerusalem lawea ilo, aku tamâta rârâ simo lawea ŋinde nde simoranzi.
53 e saíram dos túmulos. E, depois da ressurreição de Jesus, entraram em Jerusalém, a Cidade Santa, onde muitos viram essas pessoas.
54 Aku kinzi zugu tamâta sitavanzi nenzi koipu, kinzi ŋinde muŋga sio tininzi pa Yesu tu imâte kâ, ande simora mâsi ŋinde rârâni. Simora ogigi ririŋo ku simora mâsi kie-kie ŋinde ipâŋga lâ, kala siruru pâta. Aku siporo mine tu, “Mao kanaŋo, tamâta ŋine nde Maro Kindeni Natu!”
54 O oficial do exército romano e os seus soldados, que estavam guardando Jesus, viram o terremoto e tudo o que aconteceu. Então ficaram com muito medo e disseram: — De fato, este homem era o Filho de Deus!
55 Aku taine rârâ kala simo nia ŋinde tona, kinzini muŋga sipile Galilaya tâno ku soka kuku Yesu sikai kuleŋa papa. Kinzi taine ŋinde nde simandi malawae mwasa ku simora mâsi ŋinde rârâni.
55 Algumas mulheres estavam ali, olhando de longe. Eram as que tinham acompanhado Jesus desde a Galileia e o haviam ajudado.
56 Aku taine ŋato nde simo kunzi taine ŋgu ŋinde: toŋge nde Maria, i Makdala lawea taine; aŋga toŋge nde i nuwaka Maria, ina Yamesi ku Yosepe rua tinanzi; aŋga toŋge nde Sebedi natu rua tinanzi.
56 Entre elas estavam Maria Madalena; Maria, a mãe de Tiago e de José; e a mãe dos filhos de Zebedeu.
57 Kari indue lala lâ, ŋineŋga mbaliŋa warika toŋge lâ Arimatea lawea, i ŋa mine Yosepe, ande imâ ipâŋga Pilata ne luma. I muŋga ipono muli pa Yesu.
57 Já era quase noite quando chegou da cidade de Arimateia um homem rico chamado José. Ele também era seguidor de Jesus.
58 Imâ ipâŋga lâ, ŋineŋga ino Pilata tu ma ikai Yesu karae, ŋana ma ilâ ikea kâ. Pilata nde isâu papa ku ipainzi ne zugu tamâta tu Yesu karae ma silua Yosepe.
58 José foi e pediu a Pilatos o corpo de Jesus. E Pilatos mandou que o entregassem a ele.
59 Ŋineŋga Yosepe ikai lalava pâne toŋge ku ilita lâ Yesu karae.
59 Então José pegou o corpo, enrolou num lençol novo de linho
60 Ilita lâ, ŋineŋga ikai Yesu karae ilâ ku io lâ i tamwata ne kuru wasaseki ilo. Kinzi muŋga siveta kuru ŋinde lâ nia mira. Ŋineŋga Yosepe itambumbua mira ŋalae toŋge ilâ ipono kuru ŋinde kawa. Iveta mine lâ, aku ilâ.
60 e o colocou no seu próprio túmulo, que há pouco tempo havia sido cavado na rocha. Depois rolou uma grande pedra para fechar a entrada do túmulo e foi embora.
61 Aŋga Maria, i Makdala taine ŋinde, kuku nuwaka Maria rua nde sisaŋona kuru ŋinde nao kala simo.
61 Maria Madalena e a outra Maria estavam ali, sentadas em frente do túmulo.
62 Yesu nde imâte lâ wurâta lima, lâ zo ŋinde kinzi Juda tamâta uru siveta kelekele sondo ŋana pwareâŋa ne zo sapâŋa kâ lâ wurita. Aku mbwale kilo, ŋineŋga kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi tamâta pinde lâ Parisai ŋgu nde silâ ŋana siporo ŋgua pa Pilata kâ.
62 No dia seguinte, isto é, o dia depois da sexta-feira, os chefes dos sacerdotes e os fariseus se reuniram com Pilatos
63 Sipasau kuku Pilata lâ, ŋineŋga sipai mine tu, “Tamâta Ŋalae, maka iloma ikai ŋgua toŋge muŋga laŋeŋa tamwata ŋinde imo via yo mbo iporo ŋine. Iporo mine tu, ‘Kari ŋato lâ, ŋineŋga naŋa ma amandi amo viâŋgu kilo.’
63 e disseram: — Governador, nós lembramos que, quando ainda estava vivo, aquele mentiroso disse: “Depois de três dias eu serei ressuscitado.”
64 Mine nde maka kano pano tu kuonzi ne zugu tamâta tu sika mâsa ku simandi lâ kuru ŋinde kawa tini laiti ikura kari ŋato marumbu lâ. Tia ma ne pâri-tamâta simâ sipanawe i karae silâ tâ, aku ma sipainzi tamâta mine tu, ‘Imandi lâ mateŋa nianzi imo via kilo!’ Ambo siveta mine, ande ŋgua laŋeŋa wasaseki ŋinde nde ma ipole ŋgua laŋeŋa muŋga iporo ŋinde.”
64 Portanto, mande vigiar bem o túmulo até o terceiro dia, para os discípulos dele não poderem roubar o corpo e depois dizerem ao povo que ele foi ressuscitado. Pois esta última mentira seria pior do que a primeira.
65 Ŋineŋga Pilata ipainzi tu, “Ara, miki kakainzi zugu tamâta pinde ku kalâ kaveta kuru sondo, ŋana tamâta toŋge ma ikura tu ipanawe i karae, ande tia.”
65 Então Pilatos disse: — Levem estes soldados com vocês e guardem o túmulo o melhor que puderem.
66 Ŋineŋga kinzi silâ ku siveta mâsi toŋge lâ kuru ne kawa mira tini, ŋana itula tu tuŋa kaika keno ŋana kuru ŋinde kâ. Aku sionzi zugu tamâta tu simandi lâ kuru ŋinde kawa tini laiti tona.
66 Eles foram, puseram um selo de segurança na pedra e deixaram os soldados ali, guardando o túmulo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.