Mateus 21
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs VC
1 Yesu ikainzi ne pâri-tamâta ku soka lee sipâŋga Jerusalem lawea tini laiti, aku sipâŋga lawea toŋge ikeno Oliv Tuu waŋgira, i ŋa mine Betfasi lawea. Ande Yesu isupwanzi ne pâri-tamâta rua,
1 Aproximavam-se de Jerusalém. Quando chegaram a Betfagé, perto do monte das Oliveiras, Jesus enviou dois de seus discípulos,
2 aku ipainzi tu, “Miki rua kalâ pa lawea ndai, ikeno naomi ŋinde. Kalâ lawea ŋinde ilo, aku walele nâ ma kamora ‘donki’ malakupi toŋge kinzi sisine lâ imandi tava natu. Kayaute wâlo piti aku kakainzi rua kamâ pa naŋa.
2 dizendo-lhes: Ide à aldeia que está defronte. Encontrareis logo uma jumenta amarrada e com ela seu jumentinho. Desamarrai-os e trazei-mos.
3 Ambo tamâta toŋge ikasoŋami tu, ‘Ŋana sâ kâ ŋga miki rua kaveta mine’, ande miki rua ma kapai tu, ‘Maro Ŋalae ne wurâta ikeno panzi rua. Aku mwaŋga ma ionzi rua sitaulo simâ kilo walele nâ.’”
3 Se alguém vos disser qualquer coisa, respondei-lhe que o Senhor necessita deles e que ele sem demora os devolverá.
4 Vetâŋa ŋinde iveta ŋgua toŋge Maro Kindeni muŋga io lâ ŋgua-tulâŋa tamâta toŋge kawa tu ipâŋga kanaŋo. Ŋgua ŋinde nde mine,
4 Assim, neste acontecimento, cumpria-se o oráculo do profeta:
5 “Kupainzi tamâta simo Saion tuu kulu tu, ‘Kamora ŋga! Miki nemi koipu ŋalae kala imâ pami. Ipatawa tamwata tini ku isaŋona donki toŋge kumbu. Mao nâ, isaŋona donki natu toŋge kumbu kala imâ.’”
5 Dizei à filha de Sião: Eis que teu rei vem a ti, cheio de doçura, montado numa jumenta, num jumentinho, filho da que leva o jugo {Zc 9,9}.
6 Ŋineŋga pâri-tamâta rua ŋinde silâ lawea ŋinde ilo, aku siveta ikura Yesu muŋga iporo panzi mine.
6 Os discípulos foram e executaram a ordem de Jesus.
7 Kinzi rua sikai donki tina ŋga natu tona simâ, ŋineŋga siliŋi nenzi pasawaŋa luandondo kâki donki rua kumbunzi. Aku Yesu ikâki isaŋona.
7 Trouxeram a jumenta e o jumentinho, cobriram-nos com seus mantos e fizeram-no montar.
8 Ŋineŋga tamâta ŋgu ŋalae sisawa nenzi pasawaŋa luandondo piti, ku silalaga lâ nzâla ŋana Yesu ma iyoka kulu kâ. Aŋga pinde nde sitoto tumba lau ku sikai simâ silalaga lâ nzâla tava.
8 Então a multidão estendia os mantos pelo caminho, cortava ramos de árvores e espalhava-os pela estrada.
9 Kinzi tamâta pinde soka simuŋga pa Yesu, aŋga pinde nde soka muli, aku rârâni sindeka ku sisuŋa kawanzi mine tu, “Paneâŋa ilâ pa Daviti ne vâsa! Maro Kindeni itu nzâmbe pa koipu ŋalae ŋine ikai i ndamwa kala imâ. Tapanea Maro Kindeni pa âta!”
9 E toda aquela multidão, que o precedia e que o seguia, clamava: Hosana ao filho de Davi! Bendito seja aquele que vem em nome do Senhor! Hosana no mais alto dos céus!
10 Yesu iyoka mine lee ilâ Jerusalem lawea ilo, ande tamâta rârâni simo lawea ŋalae ŋinde nde sipakasoŋa warakanzi mine tu, “Tamâta ŋine nde ea.”
10 Quando ele entrou em Jerusalém, alvoroçou-se toda a cidade, perguntando: Quem é este?
11 Aku kinzi tamâta soka simâ kuku Yesu ŋinde nde sipainzi tu, “Ŋine nde Yesu, ina ŋgua-tulâŋa tamâta ŋinde kinzi muŋga siporo tu ma iyoka pa Nasarete lawea lâ Galilaya tâno imâ.”
11 A multidão respondia: É Jesus, o profeta de Nazaré da Galiléia.
12 Ŋineŋga Yesu ilâ Maro Kindeni ne luma sapâŋa ne ŋgumbi ilo, aku iŋaranzi mbaliŋa warakanzi simo sipako kelekele lâ nia ŋinde. Itili peke lâ kinzi tamâta ŋana sipalulua mbumbu kâ, aku itili paŋgi lâ kinzi tamâta siveta wurâta ŋana sipako sii ŋana patarawâŋa kâ tava.
12 Jesus entrou no templo e expulsou dali todos aqueles que se entregavam ao comércio. Derrubou as mesas dos cambistas e os bancos dos negociantes de pombas,
13 Aku ipainzi tu, “Maro Kindeni kawa ŋgua ikeno mine tu, ‘Naneŋgu luma nde ma kinzi sipatu ŋa tu “Luma ŋana noŋa kâ” ’; aŋga miki nde kaveta ŋine ipâŋga itogo kinzi nzanzare tamâta nenzi munâŋa nia mine!”
13 e disse-lhes: Está escrito: Minha casa é uma casa de oração {Is 56,7}, mas vós fizestes dela um covil de ladrões {Jr 7,11}!
14 Yesu imo niani ndaina, ŋineŋga kinzi tamâta matanzi leva-leva wa kenzi pââsââ nde simâ papa, aku ivetanzi tininzi ara.
14 Os cegos e os coxos vieram a ele no templo e ele os curou,
15 Andeta kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala wa kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ nde simora mâsi ŋalaŋala pinde Yesu iveta ŋinde. Aku siloŋonzi lâlu kiri-kiri sisarâwa lâ luma sapâŋa ne ŋgumbi ilo mine tu, “Paneâŋa ilâ pa Daviti ne vâsa!” Mine nde kinzi tamâta ŋalaŋala ŋinde wisinzi nâna pa Yesu,
15 com grande indignação dos príncipes dos sacerdotes e dos escribas que assistiam a seus milagres e ouviam os meninos gritar no templo: Hosana ao filho de Davi!
16 kala sikasoŋa i mine tu, “Wa, noko kuloŋo ŋgua ŋine kinzi lâlu siporo, tiya?” Aku Yesu itu lâ kawanzi mine tu, “Naŋa aloŋo lâ. Andeta mana mana ŋga miki ŋandai kapono ŋgua-tulâŋa tamâta ŋinde ne ŋgua ikeno lâ pepa tini, a? Ŋgua ikeno mine tu,
16 Disseram-lhe eles: Ouves o que dizem eles? Perfeitamente, respondeu-lhes Jesus. Nunca lestes estas palavras: Da boca dos meninos e das crianças de peito tirastes o vosso louvor {Sl 8,3}?
17 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ipilenzi simo, aku iyâti ilâ pa nia yo. Ŋineŋga ilâ imo Betani lawea lâ mbo ŋinde.
17 Depois os deixou e saiu da cidade para hospedar-se em Betânia.
18 Aku mbwale kilo, mboyo nâ, ŋineŋga Yesu iyoka itaulo ilâ pa Jerusalem lawea kilo, andeta putole ipu.
18 De manhã, voltando à cidade, teve fome.
19 Yesu mata ilâ imora kâi “fik” toŋge imandi nzâla ŋgaŋe, aku iyoka ilâ laiti. Andeta imora tu kanaŋo toŋge keno nde tia; lau nâ keno. Aku Yesu iporo papa kâi ŋinde mine tu, “Noko ma kupula kanaŋo kilo tia ndo!” Aku ndainani nâ, kâi ŋinde ŋgâla-ŋgâla lâ.
19 Vendo uma figueira à beira do caminho, aproximou-se dela, mas só achou nela folhas; e disse-lhe: Jamais nasça fruto de ti!
20 Kinzi pâri-tamâta simora ŋinde, aku wisinzi motutu lâ. Aku siporo tu, “Mana mana ŋga kâi ŋine ŋgâla-ŋgâla walele nâ.”
20 E imediatamente a figueira secou. À vista disto, os discípulos ficaram estupefatos e disseram: Como ficou seca num instante a figueira?!
21 Andeta Yesu ipainzi tu, “Naŋa aporo mao nâ pami; ambo miki ma kao nemi kalo-tawana ilâ mao pa Maro Kindeni, aku ilomi rua-rua tia, ande miki ma kakura tu kaveta mâsi mineni, itogo kala ŋine aveta pa kâi ‘fik’ mine. Andeta ŋinde nâ tia; ambo miki ma kaporo pa tuu ŋai mine tu, ‘Noko kumandi kupatiki kundue tâi ilo’, ande Maro Kindeni ma iveta vetâŋa ŋinde ipâŋga, itogo miki kaporo mine.
21 Respondeu-lhes Jesus: Em verdade vos declaro que, se tiverdes fé e não hesitardes, não só fareis o que foi feito a esta figueira, mas ainda se disserdes a esta montanha: Levanta-te daí e atira-te ao mar, isso se fará...
22 Ambo miki kalomi tawana Maro Kindeni kala kakai noŋa papa, ande i ma iveta ikura nemi noŋa mine.”
22 Tudo o que pedirdes com fé na oração, vós o alcançareis.
23 Ŋine ilâ lâ, ŋineŋga Yesu ilâ Maro Kindeni ne luma sapâŋa ne ŋgumbi ilo, aku ipanananzi tamâta simo ŋinde. Andeta kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi Isrel ŋgu nenzi katonâŋa nde simâ papa, aku sikasoŋa tu, “Wa, noko pwai ea ndamwa kumâ kala kuveta mâsi kie-kie ŋine, a? Aŋga ea wurâta ŋine ilano, a?”
23 Dirigiu-se Jesus ao templo. E, enquanto ensinava, os príncipes dos sacerdotes e os anciãos do povo aproximaram-se e perguntaram-lhe: Com que direito fazes isso? Quem te deu esta autoridade?
24 Ande Yesu itu lâ kawanzi ku iporo tu, “Ara, naŋa kala atu akasoŋami kasoŋâŋa toŋge. Ambo miki ma kaporo ŋgua sondo itaulo imâ pa naŋa, ande naŋa kala ma aporo ŋgua pwataki pami ŋana akai ea ndamwa ŋga aveta vetâŋa ŋine.
24 Respondeu-lhes Jesus: Eu vos proporei também uma questão. Se responderdes, eu vos direi com que direito o faço.
25 Naneŋgu kasoŋâŋa nde mine; muŋga, lâ zo ŋinde Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata iveta wurâta ŋana ililinzi tamâta, ande ea wurâta ŋinde ilua i. Miki ilomi tu Maro Kindeni wurâta ŋinde ilua, tiya?, i tamwata nâ ilo patea tu iveta.”
25 Donde procedia o batismo de João: do céu ou dos homens? Ora, eles raciocinavam entre si: Se respondermos: Do céu, ele nos dirá: Por que não crestes nele?
26 Ambo kinda ma taporo taulo mine tu, ‘Yoane tamwata nâ ilo patea tu iveta wurâta ŋinde’, ande kinzi tamâta ma wisinzi nâna ŋalae tina pa kinda. Kinda taruru ŋananzi, ŋana tu kinzi rârâni kalonzi tawana tu Yoane nde Maro Kindeni ne ŋgua-tulâŋa tamâta toŋge.”
26 E se dissermos: Dos homens, é de temer-se a multidão, porque todo o mundo considera João como profeta.
27 Tia ku kinzi siporo ŋgua taulo pa Yesu mine tu, “Maka kasama tia.” Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Ara, naŋa kala ma aporo ŋgua toŋge pami tia ŋana akai ea ndamwa amâ kala aveta vetâŋa ŋine.”
27 Responderam a Jesus: Não sabemos. Pois eu tampouco vos digo, retorquiu Jesus, com que direito faço estas coisas.
28 Ŋineŋga Yesu itambira ŋgua panzi tamâta ŋalaŋala mine tu, “Ayo, miki ilomi mana. Tamâta toŋge imo kunzi natu tamâne rua. Tamâta ŋinde ilâ pa natu nzâla-kulu kâ, aku ipai tu, ‘Natuŋgu, ma ŋine noko kulâ kuveta wurâta pa naŋa lâ tâno waini ilo.’
28 Que vos parece? Um homem tinha dois filhos. Dirigindo-se ao primeiro, disse-lhe: - Meu filho, vai trabalhar hoje na vinha.
29 Aku natu ipai tu, ‘Naŋa tiniŋgu pwâka, ma alâ aveta wurâta pa noko nde tia.’ Andeta mwaŋga, natu ŋinde ipalele ilo, aku ilâ iveta wurâta.
29 Respondeu ele: - Não quero. Mas, em seguida, tocado de arrependimento, foi.
30 Ŋineŋga tamanzi kala ilâ pa natu toŋge, aku iporo ŋgua mineni papa. Aku natu ŋinde iporo tu, ‘Ara, mama; naŋa ma alâ aveta wurâta pano.’ Andeta i ŋandai ilâ iveta ne wurâta ŋga.
30 Dirigindo-se depois ao outro, disse-lhe a mesma coisa. O filho respondeu: - Sim, pai! Mas não foi.
31 Mine nde ea lâ tamâta rua ŋinde ande iveta ikura tamanzi ne pateâŋa.” Aku kinzi tamâta ŋalaŋala sipai Yesu tu, “Natu nzâla-kulu iveta ikura tama ne pateâŋa mine”.
31 Qual dos dois fez a vontade do pai? O primeiro, responderam-lhe. E Jesus disse-lhes: Em verdade vos digo: os publicanos e as meretrizes vos precedem no Reino de Deus!
32 Ŋana tu Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata muŋga imâ pa miki Isrel ŋgu ŋana itula mâsi sondo Maro Kindeni ilo tu miki ma kaveta ŋinde, andeta miki ŋandai kalomi tawana Yoane ne ŋgua ŋga. Aŋga kinzi tamâta sakamao ŋana sikai mbumbu pa Rom kâ wa kinzi nzâla taine wa, ande kinzi ŋinde siloŋo Yoane ne ŋgua, aku sio nenzi kalo-tawana ilâ pa Maro Kindeni, kala sipile nenzi vetâŋa sakamao. Aŋga miki kamora kinzi kiesaka tamwatanzi ŋinde nenzi kalo-tawana ŋinde, andeta miki kapalele ilomi kalomi ku kalomi tawana Yoane ne ŋgua, ande tia.”
32 João veio a vós no caminho da justiça e não crestes nele. Os publicanos, porém, e as prostitutas creram nele. E vós, vendo isto, nem fostes tocados de arrependimento para crerdes nele.
33 Ŋineŋga Yesu ipainzi tamâta ŋalaŋala mine tu, “Miki kaloŋo ŋgua tambirâŋa toŋge. Tamâta toŋge ipâu tâno waini toŋge aku ipa ŋgumbi ŋana. Aku iveta wewe lâ tâno ilo, itogo kondo ŋana sipale waini kapula tu punu-punu kâ, aku ipa pâla ŋana tamâta ma simo ilo sio ŋana tâno kâ. Ŋineŋga io tâno ŋinde lâ tamâta pinde mbaunzi ilo ŋana sikatona ku sikai wurâta ŋana mbumbu lâ tini. Ŋineŋga tâno warika iyoka ilâ pa nia malawae toŋge.
33 Ouvi outra parábola: havia um pai de família que plantou uma vinha. Cercou-a com uma sebe, cavou um lagar e edificou uma torre. E, tendo-a arrendado a lavradores, deixou o país.
34 Imo lee, aku zo laiti ŋana kâi waini ma ipula kanaŋo kâ. Ŋineŋga tâno warika isupwanzi wurâta tamâta pinde silâ pa tâno waini ŋinde ŋana sikai waini kanaŋo pinde, ikura muŋga sipa ŋgua tu ma silua i.
34 Vindo o tempo da colheita, enviou seus servos aos lavradores para recolher o produto de sua vinha.
35 Andeta kinzi tamâta uru sikai wurâta lâ tâno ŋinde nde sikainzi tâno warika ne wurâta tamâta kaika, aku sipu toŋge. Aŋga toŋge nde sipu pâta imâte, aŋga mira nâ sisia toŋge.
35 Mas os lavradores agarraram os servos, feriram um, mataram outro e apedrejaram o terceiro.
36 Ŋine ilâ lâ, ŋineŋga tâno warika isupwanzi wurâta tamâta pinde kilo silâ panzi. Kinzi kambwaŋenzi nde ipole tamâta muŋga isupwanzi ŋinde kambwaŋenzi. Andeta kinzi tamâta uru sikai wurâta lâ tâno ŋinde nde siveta mâsi mine nâ panzi wurâta tamâta ŋinde.
36 Enviou outros servos em maior número que os primeiros, e fizeram-lhes o mesmo.
37 Simo lee ku muli, ŋineŋga tâno warika isupwa i tamwata natu tamâne ilâ panzi. I itu mine, ‘Kinzi ma simege ŋana natuŋgu’.
37 Enfim, enviou seu próprio filho, dizendo: Hão de respeitar meu filho.
38 Andeta kinzi tamâta uru sikai wurâta lâ tâno ŋinde nde simora tâno warika natu imâ panzi, aku siporo lâ warakanzi ŋgininzi mine tu, ‘Wa, tamâta ndai ma muli ikai tama ne mbaliŋa ndoni. Ayo, ŋine ma tapu pâta imâte, aku ma warakânda takai i ne tâno ŋine.’
38 Os lavradores, porém, vendo o filho, disseram uns aos outros: Eis o herdeiro! Matemo-lo e teremos a sua herança!
39 Siporo ŋgua ŋine lâ, aku marumbu; mbaunzi ilâ sikai tâno warika natu kaika ku siŋara lâ tâno ilo iyâti ilâ pa nia yo, ŋineŋga sipu pâta imâte lâ.”
39 Lançaram-lhe as mãos, conduziram-no para fora da vinha e o assassinaram.
40 Yesu itambira ŋgua ŋine panzi lâ, ŋineŋga ikasoŋanzi tu, “Ayo, mwaŋga tâno waini warika ma imâ, ŋineŋga ma iveta kie mana panzi tamâta ŋinde muŋga sikai wurâta lâ tâno ŋinde.”
40 Pois bem: quando voltar o senhor da vinha, que fará ele àqueles lavradores?
41 Aku kinzi tamâta ŋalaŋala siporo taulo tu, “I ma iyaulanzi tamâta sakamao ŋinde, ku ma izavarunzi sakamao ndo. Aŋga ne tâno waini ŋinde ma ilanzi tamâta pinde ŋana sikatona kâ. Aku lâ zo ŋana sikai kanaŋo kâ, ande ma sigona kanaŋo pinde silua i.”
41 Responderam-lhe: Mandará matar sem piedade aqueles miseráveis e arrendará sua vinha a outros lavradores que lhe pagarão o produto em seu tempo.
42 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Tiambo miki ŋandai kapono Maro Kindeni ne ŋgua ikeno lâ pepa tini mine tu,
42 Jesus acrescentou: Nunca lestes nas Escrituras: A pedra rejeitada pelos construtores tornou-se a pedra angular; isto é obra do Senhor, e é admirável aos nossos olhos {Sl 117,22}?
43 Mine kala naŋa apaimi tu Maro Kindeni ma ipono nzâla ŋana miki Isrel tamâta ŋana kamo i ne ŋgumbi ilo, aku ma ikai maro pa tamâta ŋgu pinde, kinzi ŋinde uru siveta mâsi ara ikura Maro Kindeni ne pateâŋa mine. [
43 Por isso vos digo: ser-vos-á tirado o Reino de Deus, e será dado a um povo que produzirá os frutos dele.
44 Ambo tamâta toŋge pata ndue ku mira ŋine ipu, ande mira ŋine ma ipu tamâta ŋinde karae pwapwataki. Ambo mira ŋine imbe ndue ipu tamâta toŋge kulu, ande mira ŋine ma izavaru i ndo lâ imâte.]”
44 {Aquele que tropeçar nesta pedra, far-se-á em pedaços; e aquele sobre quem ela cair será esmagado.}
45 Kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala aŋga kinzi tamâta lâ Parisai ŋgu nde siloŋo Yesu itambira ŋgua mine panzi, aku ilonzi patea tu ŋgua ŋine nde iyoke kinzi warakanzi.
45 Ouvindo isto, os príncipes dos sacerdotes e os fariseus compreenderam que era deles que Jesus falava.
46 Mine kala ilonzi tu ma sikale Yesu kaika sio lâ luma sakamao ilo. Andeta siruru ŋananzi ŋgu, ŋana tu kinzi tamâta ilonzi tu Yesu nde Maro Kindeni ne ŋgua-tulâŋa tamâta toŋge.
46 E procuravam prendê-lo; mas temeram o povo, que o tinha por um profeta.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.