Mateus 21
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT
1 Yesu ikainzi ne pâri-tamâta ku soka lee sipâŋga Jerusalem lawea tini laiti, aku sipâŋga lawea toŋge ikeno Oliv Tuu waŋgira, i ŋa mine Betfasi lawea. Ande Yesu isupwanzi ne pâri-tamâta rua,
1 Quando já se aproximavam de Jerusalém, Jesus e seus discípulos chegaram a Betfagé, no monte das Oliveiras. Jesus enviou na frente dois discípulos.
2 aku ipainzi tu, “Miki rua kalâ pa lawea ndai, ikeno naomi ŋinde. Kalâ lawea ŋinde ilo, aku walele nâ ma kamora ‘donki’ malakupi toŋge kinzi sisine lâ imandi tava natu. Kayaute wâlo piti aku kakainzi rua kamâ pa naŋa.
2 “Vão àquele povoado adiante”, disse ele. “Assim que entrarem, verão uma jumenta amarrada, com seu jumentinho ao lado. Desamarrem os animais e tragam-nos para mim.
3 Ambo tamâta toŋge ikasoŋami tu, ‘Ŋana sâ kâ ŋga miki rua kaveta mine’, ande miki rua ma kapai tu, ‘Maro Ŋalae ne wurâta ikeno panzi rua. Aku mwaŋga ma ionzi rua sitaulo simâ kilo walele nâ.’”
3 Se alguém lhes perguntar o que estão fazendo, digam apenas: ‘O Senhor precisa deles’, e de imediato a pessoa deixará que vocês os levem.”
4 Vetâŋa ŋinde iveta ŋgua toŋge Maro Kindeni muŋga io lâ ŋgua-tulâŋa tamâta toŋge kawa tu ipâŋga kanaŋo. Ŋgua ŋinde nde mine,
4 Isso aconteceu para cumprir o que foi dito por meio do profeta:
5 “Kupainzi tamâta simo Saion tuu kulu tu, ‘Kamora ŋga! Miki nemi koipu ŋalae kala imâ pami. Ipatawa tamwata tini ku isaŋona donki toŋge kumbu. Mao nâ, isaŋona donki natu toŋge kumbu kala imâ.’”
5 “Digam ao povo de Sião: ‘Vejam, seu Rei se aproxima. Ele é humilde e vem montado num jumento, num jumentinho, cria de jumenta’”.
6 Ŋineŋga pâri-tamâta rua ŋinde silâ lawea ŋinde ilo, aku siveta ikura Yesu muŋga iporo panzi mine.
6 Os dois discípulos fizeram como Jesus havia ordenado.
7 Kinzi rua sikai donki tina ŋga natu tona simâ, ŋineŋga siliŋi nenzi pasawaŋa luandondo kâki donki rua kumbunzi. Aku Yesu ikâki isaŋona.
7 Trouxeram a jumenta e o jumentinho e puseram seus mantos sobre o jumentinho, e Jesus montou nele.
8 Ŋineŋga tamâta ŋgu ŋalae sisawa nenzi pasawaŋa luandondo piti, ku silalaga lâ nzâla ŋana Yesu ma iyoka kulu kâ. Aŋga pinde nde sitoto tumba lau ku sikai simâ silalaga lâ nzâla tava.
8 Grande parte da multidão estendeu seus mantos ao longo do caminho diante de Jesus, e outros cortaram ramos das árvores e os espalharam pelo chão.
9 Kinzi tamâta pinde soka simuŋga pa Yesu, aŋga pinde nde soka muli, aku rârâni sindeka ku sisuŋa kawanzi mine tu, “Paneâŋa ilâ pa Daviti ne vâsa! Maro Kindeni itu nzâmbe pa koipu ŋalae ŋine ikai i ndamwa kala imâ. Tapanea Maro Kindeni pa âta!”
9 E as pessoas, tanto as que iam à frente como as que o seguiam, gritavam: “Hosana, Bendito é o que vem em nome do Senhor! Hosana no mais alto céu!”.
10 Yesu iyoka mine lee ilâ Jerusalem lawea ilo, ande tamâta rârâni simo lawea ŋalae ŋinde nde sipakasoŋa warakanzi mine tu, “Tamâta ŋine nde ea.”
10 Quando Jesus entrou em Jerusalém, toda a cidade estava em grande alvoroço. “Quem é este?”, perguntavam.
11 Aku kinzi tamâta soka simâ kuku Yesu ŋinde nde sipainzi tu, “Ŋine nde Yesu, ina ŋgua-tulâŋa tamâta ŋinde kinzi muŋga siporo tu ma iyoka pa Nasarete lawea lâ Galilaya tâno imâ.”
11 A multidão respondia: “É Jesus, o profeta de Nazaré, da Galileia”.
12 Ŋineŋga Yesu ilâ Maro Kindeni ne luma sapâŋa ne ŋgumbi ilo, aku iŋaranzi mbaliŋa warakanzi simo sipako kelekele lâ nia ŋinde. Itili peke lâ kinzi tamâta ŋana sipalulua mbumbu kâ, aku itili paŋgi lâ kinzi tamâta siveta wurâta ŋana sipako sii ŋana patarawâŋa kâ tava.
12 Então Jesus entrou no templo e começou a expulsar todos que ali estavam comprando e vendendo animais para os sacrifícios. Derrubou as mesas dos cambistas e as cadeiras dos que vendiam pombas,
13 Aku ipainzi tu, “Maro Kindeni kawa ŋgua ikeno mine tu, ‘Naneŋgu luma nde ma kinzi sipatu ŋa tu “Luma ŋana noŋa kâ” ’; aŋga miki nde kaveta ŋine ipâŋga itogo kinzi nzanzare tamâta nenzi munâŋa nia mine!”
13 dizendo: “As Escrituras declaram: ‘Meu templo será chamado casa de oração’, mas vocês o transformaram num esconderijo de ladrões!”.
14 Yesu imo niani ndaina, ŋineŋga kinzi tamâta matanzi leva-leva wa kenzi pââsââ nde simâ papa, aku ivetanzi tininzi ara.
14 Os cegos e os coxos vieram a Jesus no templo, e ele os curou.
15 Andeta kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala wa kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ nde simora mâsi ŋalaŋala pinde Yesu iveta ŋinde. Aku siloŋonzi lâlu kiri-kiri sisarâwa lâ luma sapâŋa ne ŋgumbi ilo mine tu, “Paneâŋa ilâ pa Daviti ne vâsa!” Mine nde kinzi tamâta ŋalaŋala ŋinde wisinzi nâna pa Yesu,
15 Quando os principais sacerdotes e mestres da lei viram esses milagres maravilhosos e ouviram até as crianças no templo gritar “Hosana, Filho de Davi”, ficaram indignados.
16 kala sikasoŋa i mine tu, “Wa, noko kuloŋo ŋgua ŋine kinzi lâlu siporo, tiya?” Aku Yesu itu lâ kawanzi mine tu, “Naŋa aloŋo lâ. Andeta mana mana ŋga miki ŋandai kapono ŋgua-tulâŋa tamâta ŋinde ne ŋgua ikeno lâ pepa tini, a? Ŋgua ikeno mine tu,
16 “Está ouvindo o que as crianças estão dizendo?”, perguntaram a Jesus. “Sim”, respondeu ele. “Vocês nunca leram as Escrituras? Elas dizem: ‘Ensinaste crianças e bebês a te dar louvor’.”
17 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ipilenzi simo, aku iyâti ilâ pa nia yo. Ŋineŋga ilâ imo Betani lawea lâ mbo ŋinde.
17 Então ele voltou a Betânia, onde passou a noite.
18 Aku mbwale kilo, mboyo nâ, ŋineŋga Yesu iyoka itaulo ilâ pa Jerusalem lawea kilo, andeta putole ipu.
18 De manhã, enquanto voltava para Jerusalém, Jesus teve fome.
19 Yesu mata ilâ imora kâi “fik” toŋge imandi nzâla ŋgaŋe, aku iyoka ilâ laiti. Andeta imora tu kanaŋo toŋge keno nde tia; lau nâ keno. Aku Yesu iporo papa kâi ŋinde mine tu, “Noko ma kupula kanaŋo kilo tia ndo!” Aku ndainani nâ, kâi ŋinde ŋgâla-ŋgâla lâ.
19 Encontrando uma figueira à beira do caminho, foi ver se havia figos, mas só encontrou folhas. Então, disse à figueira: “Nunca mais dê frutos!”. E, no mesmo instante, a figueira secou.
20 Kinzi pâri-tamâta simora ŋinde, aku wisinzi motutu lâ. Aku siporo tu, “Mana mana ŋga kâi ŋine ŋgâla-ŋgâla walele nâ.”
20 Quando os discípulos viram isso, ficaram admirados e perguntaram: “Como a figueira secou tão depressa?”.
21 Andeta Yesu ipainzi tu, “Naŋa aporo mao nâ pami; ambo miki ma kao nemi kalo-tawana ilâ mao pa Maro Kindeni, aku ilomi rua-rua tia, ande miki ma kakura tu kaveta mâsi mineni, itogo kala ŋine aveta pa kâi ‘fik’ mine. Andeta ŋinde nâ tia; ambo miki ma kaporo pa tuu ŋai mine tu, ‘Noko kumandi kupatiki kundue tâi ilo’, ande Maro Kindeni ma iveta vetâŋa ŋinde ipâŋga, itogo miki kaporo mine.
21 Jesus respondeu: “Eu lhes digo a verdade: se vocês tiverem fé e não duvidarem, poderão fazer o mesmo que fiz com esta figueira, e muito mais. Poderão até dizer a este monte: ‘Levante-se e atire-se no mar’, e isso acontecerá.
22 Ambo miki kalomi tawana Maro Kindeni kala kakai noŋa papa, ande i ma iveta ikura nemi noŋa mine.”
22 Se crerem, receberão qualquer coisa que pedirem em oração”.
23 Ŋine ilâ lâ, ŋineŋga Yesu ilâ Maro Kindeni ne luma sapâŋa ne ŋgumbi ilo, aku ipanananzi tamâta simo ŋinde. Andeta kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi Isrel ŋgu nenzi katonâŋa nde simâ papa, aku sikasoŋa tu, “Wa, noko pwai ea ndamwa kumâ kala kuveta mâsi kie-kie ŋine, a? Aŋga ea wurâta ŋine ilano, a?”
23 Quando Jesus voltou ao templo e começou a ensinar, os principais sacerdotes e líderes do povo vieram até ele e perguntaram: “Com que autoridade você faz essas coisas? Quem lhe deu esse direito?”.
24 Ande Yesu itu lâ kawanzi ku iporo tu, “Ara, naŋa kala atu akasoŋami kasoŋâŋa toŋge. Ambo miki ma kaporo ŋgua sondo itaulo imâ pa naŋa, ande naŋa kala ma aporo ŋgua pwataki pami ŋana akai ea ndamwa ŋga aveta vetâŋa ŋine.
24 Jesus respondeu: “Eu lhes direi com que autoridade faço essas coisas se vocês responderem a uma pergunta:
25 Naneŋgu kasoŋâŋa nde mine; muŋga, lâ zo ŋinde Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata iveta wurâta ŋana ililinzi tamâta, ande ea wurâta ŋinde ilua i. Miki ilomi tu Maro Kindeni wurâta ŋinde ilua, tiya?, i tamwata nâ ilo patea tu iveta.”
25 A autoridade de João para batizar vinha do céu ou era apenas humana?”. Eles discutiram a questão entre si: “Se dissermos que vinha do céu, ele perguntará por que não cremos em João.
26 Ambo kinda ma taporo taulo mine tu, ‘Yoane tamwata nâ ilo patea tu iveta wurâta ŋinde’, ande kinzi tamâta ma wisinzi nâna ŋalae tina pa kinda. Kinda taruru ŋananzi, ŋana tu kinzi rârâni kalonzi tawana tu Yoane nde Maro Kindeni ne ŋgua-tulâŋa tamâta toŋge.”
26 Mas, se dissermos que era apenas humana, seremos atacados pela multidão, pois todos pensam que João era profeta”.
27 Tia ku kinzi siporo ŋgua taulo pa Yesu mine tu, “Maka kasama tia.” Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Ara, naŋa kala ma aporo ŋgua toŋge pami tia ŋana akai ea ndamwa amâ kala aveta vetâŋa ŋine.”
27 Por fim, responderam a Jesus: “Não sabemos”. E Jesus replicou: “Então eu também não direi com que autoridade faço essas coisas.”
28 Ŋineŋga Yesu itambira ŋgua panzi tamâta ŋalaŋala mine tu, “Ayo, miki ilomi mana. Tamâta toŋge imo kunzi natu tamâne rua. Tamâta ŋinde ilâ pa natu nzâla-kulu kâ, aku ipai tu, ‘Natuŋgu, ma ŋine noko kulâ kuveta wurâta pa naŋa lâ tâno waini ilo.’
28 “O que acham disto? Um homem que tinha dois filhos disse ao mais velho: ‘Filho, vá trabalhar no vinhedo hoje’.
29 Aku natu ipai tu, ‘Naŋa tiniŋgu pwâka, ma alâ aveta wurâta pa noko nde tia.’ Andeta mwaŋga, natu ŋinde ipalele ilo, aku ilâ iveta wurâta.
29 O filho respondeu: ‘Não vou’, mas depois mudou de ideia e foi.
30 Ŋineŋga tamanzi kala ilâ pa natu toŋge, aku iporo ŋgua mineni papa. Aku natu ŋinde iporo tu, ‘Ara, mama; naŋa ma alâ aveta wurâta pano.’ Andeta i ŋandai ilâ iveta ne wurâta ŋga.
30 Então o pai disse ao outro filho: ‘Vá você’, e ele respondeu: ‘Sim senhor, eu vou’, mas não foi.
31 Mine nde ea lâ tamâta rua ŋinde ande iveta ikura tamanzi ne pateâŋa.” Aku kinzi tamâta ŋalaŋala sipai Yesu tu, “Natu nzâla-kulu iveta ikura tama ne pateâŋa mine”.
31 “Qual dos dois obedeceu ao pai?” Eles responderam: “O primeiro”. Então Jesus explicou: “Eu lhes digo a verdade: cobradores de impostos e prostitutas entrarão no reino de Deus antes de vocês.
32 Ŋana tu Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata muŋga imâ pa miki Isrel ŋgu ŋana itula mâsi sondo Maro Kindeni ilo tu miki ma kaveta ŋinde, andeta miki ŋandai kalomi tawana Yoane ne ŋgua ŋga. Aŋga kinzi tamâta sakamao ŋana sikai mbumbu pa Rom kâ wa kinzi nzâla taine wa, ande kinzi ŋinde siloŋo Yoane ne ŋgua, aku sio nenzi kalo-tawana ilâ pa Maro Kindeni, kala sipile nenzi vetâŋa sakamao. Aŋga miki kamora kinzi kiesaka tamwatanzi ŋinde nenzi kalo-tawana ŋinde, andeta miki kapalele ilomi kalomi ku kalomi tawana Yoane ne ŋgua, ande tia.”
32 Pois João veio e mostrou o caminho da justiça, mas vocês não creram nele, enquanto cobradores de impostos e prostitutas creram. E, mesmo depois de verem isso, vocês se recusaram a mudar de ideia e crer nele.”
33 Ŋineŋga Yesu ipainzi tamâta ŋalaŋala mine tu, “Miki kaloŋo ŋgua tambirâŋa toŋge. Tamâta toŋge ipâu tâno waini toŋge aku ipa ŋgumbi ŋana. Aku iveta wewe lâ tâno ilo, itogo kondo ŋana sipale waini kapula tu punu-punu kâ, aku ipa pâla ŋana tamâta ma simo ilo sio ŋana tâno kâ. Ŋineŋga io tâno ŋinde lâ tamâta pinde mbaunzi ilo ŋana sikatona ku sikai wurâta ŋana mbumbu lâ tini. Ŋineŋga tâno warika iyoka ilâ pa nia malawae toŋge.
33 “Agora, ouçam outra parábola. O dono de uma propriedade plantou um vinhedo. Construiu uma cerca ao redor, um tanque de prensar e uma torre para o guarda. Depois, arrendou o vinhedo a alguns lavradores e partiu para um lugar distante.
34 Imo lee, aku zo laiti ŋana kâi waini ma ipula kanaŋo kâ. Ŋineŋga tâno warika isupwanzi wurâta tamâta pinde silâ pa tâno waini ŋinde ŋana sikai waini kanaŋo pinde, ikura muŋga sipa ŋgua tu ma silua i.
34 No tempo da colheita da uva, enviou seus servos a fim de receber sua parte da colheita.
35 Andeta kinzi tamâta uru sikai wurâta lâ tâno ŋinde nde sikainzi tâno warika ne wurâta tamâta kaika, aku sipu toŋge. Aŋga toŋge nde sipu pâta imâte, aŋga mira nâ sisia toŋge.
35 Os lavradores agarraram os servos, espancaram um deles, mataram outro e apedrejaram o terceiro.
36 Ŋine ilâ lâ, ŋineŋga tâno warika isupwanzi wurâta tamâta pinde kilo silâ panzi. Kinzi kambwaŋenzi nde ipole tamâta muŋga isupwanzi ŋinde kambwaŋenzi. Andeta kinzi tamâta uru sikai wurâta lâ tâno ŋinde nde siveta mâsi mine nâ panzi wurâta tamâta ŋinde.
36 Então o dono da propriedade enviou um grupo maior de servos para receber a parte dele, mas o resultado foi o mesmo.
37 Simo lee ku muli, ŋineŋga tâno warika isupwa i tamwata natu tamâne ilâ panzi. I itu mine, ‘Kinzi ma simege ŋana natuŋgu’.
37 “Por fim, o dono enviou seu filho, pois pensou: ‘Certamente respeitarão meu filho’.
38 Andeta kinzi tamâta uru sikai wurâta lâ tâno ŋinde nde simora tâno warika natu imâ panzi, aku siporo lâ warakanzi ŋgininzi mine tu, ‘Wa, tamâta ndai ma muli ikai tama ne mbaliŋa ndoni. Ayo, ŋine ma tapu pâta imâte, aku ma warakânda takai i ne tâno ŋine.’
38 “No entanto, quando os lavradores viram o filho, disseram uns aos outros: ‘Aí vem o herdeiro da propriedade. Vamos matá-lo e tomar posse desta terra!’.
39 Siporo ŋgua ŋine lâ, aku marumbu; mbaunzi ilâ sikai tâno warika natu kaika ku siŋara lâ tâno ilo iyâti ilâ pa nia yo, ŋineŋga sipu pâta imâte lâ.”
39 Então o agarraram, o arrastaram para fora do vinhedo e o mataram.
40 Yesu itambira ŋgua ŋine panzi lâ, ŋineŋga ikasoŋanzi tu, “Ayo, mwaŋga tâno waini warika ma imâ, ŋineŋga ma iveta kie mana panzi tamâta ŋinde muŋga sikai wurâta lâ tâno ŋinde.”
40 “Quando o dono da terra voltar, o que vocês acham que ele fará com aqueles lavradores?”, perguntou Jesus.
41 Aku kinzi tamâta ŋalaŋala siporo taulo tu, “I ma iyaulanzi tamâta sakamao ŋinde, ku ma izavarunzi sakamao ndo. Aŋga ne tâno waini ŋinde ma ilanzi tamâta pinde ŋana sikatona kâ. Aku lâ zo ŋana sikai kanaŋo kâ, ande ma sigona kanaŋo pinde silua i.”
41 Os líderes religiosos responderam: “Ele os matará cruelmente e arrendará o vinhedo para outros, que lhe darão sua parte depois de cada colheita”.
42 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Tiambo miki ŋandai kapono Maro Kindeni ne ŋgua ikeno lâ pepa tini mine tu,
42 Então Jesus disse: “Vocês nunca leram nas Escrituras: ‘A pedra que os construtores rejeitaram se tornou a pedra angular. Isso é obra do Senhor e é maravilhosa de ver’?
43 Mine kala naŋa apaimi tu Maro Kindeni ma ipono nzâla ŋana miki Isrel tamâta ŋana kamo i ne ŋgumbi ilo, aku ma ikai maro pa tamâta ŋgu pinde, kinzi ŋinde uru siveta mâsi ara ikura Maro Kindeni ne pateâŋa mine. [
43 Eu lhes digo que o reino de Deus lhes será tirado e entregue a um povo que produzirá os devidos frutos.
44 Ambo tamâta toŋge pata ndue ku mira ŋine ipu, ande mira ŋine ma ipu tamâta ŋinde karae pwapwataki. Ambo mira ŋine imbe ndue ipu tamâta toŋge kulu, ande mira ŋine ma izavaru i ndo lâ imâte.]”
44 Quem tropeçar nesta pedra será despedaçado, e aquele sobre quem ela cair será reduzido a pó”.
45 Kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala aŋga kinzi tamâta lâ Parisai ŋgu nde siloŋo Yesu itambira ŋgua mine panzi, aku ilonzi patea tu ŋgua ŋine nde iyoke kinzi warakanzi.
45 Quando os principais sacerdotes e fariseus ouviram essa parábola, perceberam que eles eram os lavradores maus a que Jesus se referia.
46 Mine kala ilonzi tu ma sikale Yesu kaika sio lâ luma sakamao ilo. Andeta siruru ŋananzi ŋgu, ŋana tu kinzi tamâta ilonzi tu Yesu nde Maro Kindeni ne ŋgua-tulâŋa tamâta toŋge.
46 Queriam prendê-lo, mas tinham medo das multidões, pois elas o consideravam um profeta.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.