Mateus 20

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga itambira ŋgua mine tu, “Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ nde itogo tâno toŋge warika. Zo toŋge, mbwale pwataki lâ, ŋineŋga tâno warika ŋinde ilâ lawea ilo iroto ŋananzi wurâta tamâta pinde tu ma sikai wurâta lâ i ne tâno waini ilo.
1 Com efeito, o Reino dos céus é semelhante a um pai de família que saiu ao romper da manhã, a fim de contratar operários para sua vinha.
2 Isânda wurâta tamâta pinde kulunzi lâ, aku ipa ŋgua kunzi ŋana sikai mbumbu saŋao saŋao ŋana nenzi wurâta lâ kari ŋinde. Sisâu lâ, ŋineŋga tamâta ŋalae ŋinde ionzi silâ siveta wurâta lâ ne tâno waini ilo.
2 Ajustou com eles um denário por dia e enviou-os para sua vinha.
3 Ayo, kari tai ŋato ilâ lâ, ŋineŋga tamâta ŋalae ŋinde ilâ ku mata imoranzi tamâta pinde simandi nenzi lâ ao ŋgini, nenzi wurâta toŋge tia.
3 Cerca da terceira hora, saiu ainda e viu alguns que estavam na praça sem fazer nada.
4 Aku ipainzi tu, ‘Wa! Miki kalâ kaveta wurâta lâ naneŋgu tâno waini ilo, aku ma kulu alami ikura naneŋgu pateâŋa mine.’
4 Disse-lhes ele: - Ide também vós para minha vinha e vos darei o justo salário.
5 Aku silâ. Simo lee, ku kari imâ ŋgini, ŋineŋga tamâta ŋalae ilâ lawea ilo kilo ku iveta mâsi ndaina nâ kilo. Lee, ku kari tai ŋato kilo ilâ lâ, ŋineŋga iveta mâsini ndaina kilo.
5 Eles foram. À sexta hora saiu de novo e igualmente pela nona hora, e fez o mesmo.
6 Lee ku lala, kari indue lâ, ŋineŋga tamâta ŋinde ilâ ku mata imoranzi tamâta pinde simandi nenzi nâ simo lawea ilo. Aku ikasoŋanzi tu, “Wa, mana mana ŋga miki kamandi nemi koa tia nâ lee, kari ŋga indue lâ, a?”
6 Finalmente, pela undécima hora, encontrou ainda outros na praça e perguntou-lhes: - Por que estais todo o dia sem fazer nada?
7 Kinzi nde siporo taulo tu, “Ŋandai tamâta toŋge wurâta ilua maka ŋga.” Ŋineŋga tamâta ŋalae ipainzi tu, “Ara, miki kalâ kaveta wurâta lâ naneŋgu tâno waini ilo.” Aku silâ.
7 Eles responderam: - É porque ninguém nos contratou. Disse-lhes ele, então: - Ide vós também para minha vinha.
8 Aku lala pararai lâ, ŋineŋga tâno warika iporo pa wurâta tamâta nenzi katonâŋa tu, “Kusarâwa panzi wurâta tamâta tu simâ ŋana sikai nenzi kulu kâ. Kuwae mbumbu muŋga panzi wurâta tamâta ŋinde sipâŋga muli ndo. Kuveta mine nâ kuwae panzi kulâ lee ku marumbu lâ wurâta tamâta sipâŋga muŋgâŋa ŋinde.”
8 Ao cair da tarde, o senhor da vinha disse a seu feitor: - Chama os operários e paga-lhes, começando pelos últimos até os primeiros.
9 Ŋineŋga kinzi tamâta kala siveta wurâta ikura kari tai taitu nâ ŋinde nde simuŋga simâ, aku sikai mbumbu saŋao saŋao.
9 Vieram aqueles da undécima hora e receberam cada qual um denário.
10 Mine kala kinzi tamâta ŋinde siveta wurâta ikura mboyo wa lala wa ande ilonzi tu ma sikai mbumbu ŋalae. Andeta tia; kinzi kala sikai mbumbu saŋao saŋao mine nâ.
10 Chegando por sua vez os primeiros, julgavam que haviam de receber mais. Mas só receberam cada qual um denário.
11 Kinzi simora nenzi mbumbu ŋinde, aku wisinzi nâna papa tâno warika.
11 Ao receberem, murmuravam contra o pai de família, dizendo:
12 Aku sipai tâno warika tu, “Wa! Kinzi tamâta ŋinde sipâŋga muli ndo! Kinzi siveta wurâta ikura kari tai taitu mai nâ! Aŋga maka nde kaveta wurâta ŋalae lâ mboyo lee imâ ipâŋga lâ ŋine, aku kari kanama pâta lâ! Andeta kinzi ŋinde nenzi mbumbu nde rege-rege kuku maka nema mbumbu ma!”
12 - Os últimos só trabalharam uma hora... e deste-lhes tanto como a nós, que suportamos o peso do dia e do calor.
13 Tâno warika nde iloŋo nenzi ŋgua ŋinde, ŋineŋga iporo pa nenzi tamâta toŋge mine tu, “Niŋgu-nambwe, naŋa ŋandai aveta soki toŋge pa noko ŋga, ŋana tu muŋga mboyo noko tamwata kupa ŋgua tu ma pwai mbumbu saŋao ŋana noko ne wurâta.
13 O senhor, porém, observou a um deles: - Meu amigo, não te faço injustiça. Não contrataste comigo um denário?
14 Ara, pwai ne mbumbu, aku kulâ. Naŋa iloŋgu tu mbumbu saŋao alua tamâta kala imâ muli ndo ŋinde tona.
14 Toma o que é teu e vai-te. Eu quero dar a este último tanto quanto a ti.
15 Ŋine nde keno pa naŋa simboŋgu nâ. Naŋa akura tu awae naneŋgu mbaliŋa ikura naŋa warakâŋgu nâ neŋgu pateâŋa mine. Kala ŋine naŋa atu aveta keŋgu ara panzi tamâta ŋinde; mine nde ŋana sâ kâ ŋga noko kupadâda, a?”
15 Ou não me é permitido fazer dos meus bens o que me apraz? Porventura vês com maus olhos que eu seja bom?
16 Yesu iporo ŋgua tambirâŋa ŋine marumbu lâ, ŋineŋga iporo tu, “Aku mine nâ, kinzi tamâta muŋga simo tamâta kaa nâ lâ tâno kulu, ande muli ma simo tamâta ŋalaŋala. Aŋga kinzi tamâta muŋga simo tamâta ŋalaŋala lâ tâno kulu, ande muli ma simo tamâta kaa nâ.”
16 Assim, pois, os últimos serão os primeiros e os primeiros serão os últimos. { Muitos serão os chamados, mas poucos os escolhidos.}
17 Yesu nde ikainzi ne pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua, aku sikâki silâ pa Jerusalem lawea kâ. Soka nzâla yo, ŋineŋga Yesu iporo ŋgua ilâ pa kinzi nâ mine tu,
17 Subindo para Jerusalém, durante o caminho, Jesus tomou à parte os Doze e disse-lhes:
18 “Ayo, ŋine kinda takâki talâ pa Jerusalem. Ma tapâŋga lâ, ŋineŋga tamâta toŋge ma io naŋa Tamâta Natu lâ kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala wa pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ mbaunzi ilo. Kinzi ma sio naŋa lâ ŋgua nia, aku ma sipa ŋgua tu sipu naŋa pâta amâte.
18 Eis que subimos a Jerusalém, e o Filho do Homem será entregue aos príncipes dos sacerdotes e aos escribas. Eles o condenarão à morte.
19 Ŋineŋga kinzi kala ma sio naŋa alâ tinikoa mbaunzi ilo, aku kinzi ŋinde ma siporo ŋgua pavaligiŋa pa naŋa wa sipalili naŋa wa. Marumbu, ŋineŋga ma sipu naŋa lâ kâi popole tini amâte. Andeta kari ŋato lâ, ŋineŋga Maro Kindeni ma ipaŋo naŋa amandi amo viâŋgu kilo.”
19 E o entregarão aos pagãos para ser exposto às suas zombarias, açoitado e crucificado; mas ao terceiro dia ressuscitará.
20 Yesu iporo mine lâ, ŋineŋga Sebedi kaiwa taine ikainzi natunzi rua simâ pa Yesu. Taine ŋinde nde ipare tuku pa Yesu ku ino Yesu tu ma iveta vetâŋa toŋge.
20 Nisso aproximou-se a mãe dos filhos de Zebedeu com seus filhos e prostrou-se diante de Jesus para lhe fazer uma súplica.
21 Aku Yesu ikasoŋa tu, “Noko ilo tu naŋa ma aveta mana.” Aku taine ŋinde nde ipai Yesu tu, “Naŋa iloŋgu mine: lâ zo ŋana noko ma pwai Koipu Ŋalae, ande noko ma kupatea natuŋgu toŋge ŋana isaŋona noko tini laiti pa wia kâ, aŋga toŋge ŋana isaŋona noko tini laiti pa ŋâsi kâ.”
21 Perguntou-lhe ele: Que queres? Ela respondeu: Ordena que estes meus dois filhos se sentem no teu Reino, um à tua direita e outro à tua esquerda.
22 Ŋineŋga Yesu isia ŋgua panzi pâri-tamâta rua ŋinde mine tu, “Miki rua kazizâla ŋana vetâŋa ŋine kala kakasoŋa naŋa ŋana. Naŋa ma muli anu lââ makisa ikeno kâmba toŋge ilo. Tiambo miki rua kala kakura tu kanu lââ ŋinde, tiya?” Aku kinzi rua sipai tu, “Maka rua kurama.”
22 Jesus disse: Não sabeis o que pedis. Podeis vós beber o cálice que eu devo beber? Sim, disseram-lhe.
23 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Mao nâ, miki rua ma kanu lââ makisa kala naŋa ma anu ŋinde. Ambo taitu pateâŋa ŋana tamâta ea ma isaŋona tiniŋgu laiti pa wia kâ ŋga pa ŋâsi kâ, ande ŋinde ikeno pa naŋa tia. Naŋa mama i simbo nâ ma iwae saŋonâŋa nia panzi tamâta ea muŋga ipateanzi ŋinde.”
23 De fato, bebereis meu cálice. Quanto, porém, ao sentar-vos à minha direita ou à minha esquerda, isto não depende de mim vo-lo conceder. Esses lugares cabem àqueles aos quais meu Pai os reservou.
24 Kinzi nawalanzi pâri-tamâta saŋao nde siloŋo kinzi tai-tua rua parinanzi mine, aku wisinzi nâna panzi.
24 Os dez outros, que haviam ouvido tudo, indignaram-se contra os dois irmãos.
25 Andeta Yesu isarawanzi tu simâ kuku, aku ipainzi tu, “Miki kasama tu kinzi tamâta pinde uru sikai koipu panzi tinikoa ŋgu, aku kinzi tamâta ŋalaŋala ŋinde uru siveta malia kie-kie panzi ŋgu ŋinde.
25 Jesus, porém, os chamou e lhes disse: Sabeis que os chefes das nações as subjugam, e que os grandes as governam com autoridade.
26 Andeta mâsi mine ma ikeno miki ŋginimi ndimo. Ambo tamâta itu imo tamâta ŋalae lâ ŋginimi, ande nzâla keno mine: i ma imo nemi kuleŋa tamâta.
26 Não seja assim entre vós. Todo aquele que quiser tornar-se grande entre vós, se faça vosso servo.
27 Aku tamâta ea itu imo mbâna-mbâna pami, ande nzâla keno mine: i ma imo nemi wurâta tamâta kaa nâ.
27 E o que quiser tornar-se entre vós o primeiro, se faça vosso escravo.
28 Ŋana tu naŋa Tamâta Natu ŋandai amâ ŋana kinzi tamâta ma sikai kuleŋa pa naŋa ŋga. Naŋa amâ ŋana akai kuleŋa panzi tamâta, aku ma amâte ŋana akainzi tamâta rârâ piti lâ kondoma ilo.”
28 Assim como o Filho do Homem veio, não para ser servido, mas para servir e dar sua vida em resgate por uma multidão.
29 Yesu ikainzi ne pâri-tamâta ku soka ŋana sipile Jeriko lawea silâ kâ, ande tamâta ŋgu ŋalae nde soka mulinzi silâ.
29 Ao sair de Jericó, uma grande multidão o seguiu.
30 Aŋga tamâta rua nde sisaŋona nzâla ŋgaŋe, kinzi rua matanzi leva-leva lâ. Kinzi rua siloŋo ŋgua tu Yesu ŋga iyoka imâ, ŋineŋga sisarâwa kaika tu, “Maro Ŋalae, Daviti ne vâsani noko, kalo sukâŋa ŋanama!”
30 Dois cegos, sentados à beira do caminho, ouvindo dizer que Jesus passava, começaram a gritar: Senhor, filho de Davi, tem piedade de nós!
31 Kinzi tamâta nde siloŋonzi rua sisarâwa mine ku simbitanzi tu kawanzi buu nâ. Andeta kinzi rua sisarâwa kawanzi kâki ŋalae mine tu, “Maro Ŋalae, Daviti ne vâsani noko, kalo sukâŋa ŋanama!”
31 A multidão, porém, os repreendia para que se calassem. Mas eles gritavam ainda mais forte: Senhor, filho de Davi, tem piedade de nós!
32 Ŋineŋga Yesu imandi ku ikasoŋanzi tu, “Aŋga miki rua katu naŋa ma aveta mana pami.”
32 Jesus parou, chamou-os e perguntou-lhes: Que quereis que eu vos faça?
33 Ande kinzi rua situ lâ kawa mine tu, “Maro Ŋalae, maka iloma tu ma matama kamora nia.”
33 Senhor, que nossos olhos se abram!
34 Aku Yesu kalo sukâŋa ŋananzi, kala io mbau lâ kinzi rua matanzi. Aku walele nâ kinzi rua matanzi ara, aku simora nia. Ŋineŋga simandi ku soka Yesu muli silâ.
34 Jesus, cheio de compaixão, tocou-lhes os olhos. Instantaneamente recobraram a vista e puseram-se a segui-lo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.