Mateus 20
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH
1 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga itambira ŋgua mine tu, “Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ nde itogo tâno toŋge warika. Zo toŋge, mbwale pwataki lâ, ŋineŋga tâno warika ŋinde ilâ lawea ilo iroto ŋananzi wurâta tamâta pinde tu ma sikai wurâta lâ i ne tâno waini ilo.
1 Jesus disse:
2 Isânda wurâta tamâta pinde kulunzi lâ, aku ipa ŋgua kunzi ŋana sikai mbumbu saŋao saŋao ŋana nenzi wurâta lâ kari ŋinde. Sisâu lâ, ŋineŋga tamâta ŋalae ŋinde ionzi silâ siveta wurâta lâ ne tâno waini ilo.
2 Ele combinou com eles o salário de costume, isto é, uma moeda de prata por dia, e mandou que fossem trabalhar na sua plantação.
3 Ayo, kari tai ŋato ilâ lâ, ŋineŋga tamâta ŋalae ŋinde ilâ ku mata imoranzi tamâta pinde simandi nenzi lâ ao ŋgini, nenzi wurâta toŋge tia.
3 Às nove horas, saiu outra vez, foi até a praça do mercado e viu ali alguns homens que não estavam fazendo nada.
4 Aku ipainzi tu, ‘Wa! Miki kalâ kaveta wurâta lâ naneŋgu tâno waini ilo, aku ma kulu alami ikura naneŋgu pateâŋa mine.’
4 Então disse: “Vão vocês também trabalhar na minha plantação de uvas, e eu pagarei o que for justo.”
5 Aku silâ. Simo lee, ku kari imâ ŋgini, ŋineŋga tamâta ŋalae ilâ lawea ilo kilo ku iveta mâsi ndaina nâ kilo. Lee, ku kari tai ŋato kilo ilâ lâ, ŋineŋga iveta mâsini ndaina kilo.
5 — E eles foram. Ao meio-dia e às três horas da tarde o dono da plantação fez a mesma coisa com outros trabalhadores.
6 Lee ku lala, kari indue lâ, ŋineŋga tamâta ŋinde ilâ ku mata imoranzi tamâta pinde simandi nenzi nâ simo lawea ilo. Aku ikasoŋanzi tu, “Wa, mana mana ŋga miki kamandi nemi koa tia nâ lee, kari ŋga indue lâ, a?”
6 Eram quase cinco horas da tarde quando ele voltou à praça. Viu outros homens que ainda estavam ali e perguntou: “Por que vocês estão o dia todo aqui sem fazer nada?”
7 Kinzi nde siporo taulo tu, “Ŋandai tamâta toŋge wurâta ilua maka ŋga.” Ŋineŋga tamâta ŋalae ipainzi tu, “Ara, miki kalâ kaveta wurâta lâ naneŋgu tâno waini ilo.” Aku silâ.
7 — “É porque ninguém nos contratou!” — responderam eles.
8 Aku lala pararai lâ, ŋineŋga tâno warika iporo pa wurâta tamâta nenzi katonâŋa tu, “Kusarâwa panzi wurâta tamâta tu simâ ŋana sikai nenzi kulu kâ. Kuwae mbumbu muŋga panzi wurâta tamâta ŋinde sipâŋga muli ndo. Kuveta mine nâ kuwae panzi kulâ lee ku marumbu lâ wurâta tamâta sipâŋga muŋgâŋa ŋinde.”
8 — No fim do dia, ele disse ao administrador: “Chame os trabalhadores e faça o pagamento, começando com os que foram contratados por último e terminando pelos primeiros.”
9 Ŋineŋga kinzi tamâta kala siveta wurâta ikura kari tai taitu nâ ŋinde nde simuŋga simâ, aku sikai mbumbu saŋao saŋao.
9 — Os homens que começaram a trabalhar às cinco horas da tarde receberam uma moeda de prata cada um.
10 Mine kala kinzi tamâta ŋinde siveta wurâta ikura mboyo wa lala wa ande ilonzi tu ma sikai mbumbu ŋalae. Andeta tia; kinzi kala sikai mbumbu saŋao saŋao mine nâ.
10 Então os primeiros que tinham sido contratados pensaram que iam receber mais; porém eles também receberam uma moeda de prata cada um.
11 Kinzi simora nenzi mbumbu ŋinde, aku wisinzi nâna papa tâno warika.
11 Pegaram o dinheiro e começaram a resmungar contra o patrão,
12 Aku sipai tâno warika tu, “Wa! Kinzi tamâta ŋinde sipâŋga muli ndo! Kinzi siveta wurâta ikura kari tai taitu mai nâ! Aŋga maka nde kaveta wurâta ŋalae lâ mboyo lee imâ ipâŋga lâ ŋine, aku kari kanama pâta lâ! Andeta kinzi ŋinde nenzi mbumbu nde rege-rege kuku maka nema mbumbu ma!”
12 dizendo: “Estes homens que foram contratados por último trabalharam somente uma hora, mas nós aguentamos o dia todo debaixo deste sol quente. No entanto, o pagamento deles foi igual ao nosso!”
13 Tâno warika nde iloŋo nenzi ŋgua ŋinde, ŋineŋga iporo pa nenzi tamâta toŋge mine tu, “Niŋgu-nambwe, naŋa ŋandai aveta soki toŋge pa noko ŋga, ŋana tu muŋga mboyo noko tamwata kupa ŋgua tu ma pwai mbumbu saŋao ŋana noko ne wurâta.
13 — Aí o dono disse a um deles: “Escute, amigo! Eu não fui injusto com você. Você não concordou em trabalhar o dia todo por uma moeda de prata?
14 Ara, pwai ne mbumbu, aku kulâ. Naŋa iloŋgu tu mbumbu saŋao alua tamâta kala imâ muli ndo ŋinde tona.
14 Pegue o seu pagamento e vá embora. Pois eu quero dar a este homem, que foi contratado por último, o mesmo que dei a você.
15 Ŋine nde keno pa naŋa simboŋgu nâ. Naŋa akura tu awae naneŋgu mbaliŋa ikura naŋa warakâŋgu nâ neŋgu pateâŋa mine. Kala ŋine naŋa atu aveta keŋgu ara panzi tamâta ŋinde; mine nde ŋana sâ kâ ŋga noko kupadâda, a?”
15 Por acaso não tenho o direito de fazer o que quero com o meu próprio dinheiro? Ou você está com inveja somente porque fui bom para ele?”
16 Yesu iporo ŋgua tambirâŋa ŋine marumbu lâ, ŋineŋga iporo tu, “Aku mine nâ, kinzi tamâta muŋga simo tamâta kaa nâ lâ tâno kulu, ande muli ma simo tamâta ŋalaŋala. Aŋga kinzi tamâta muŋga simo tamâta ŋalaŋala lâ tâno kulu, ande muli ma simo tamâta kaa nâ.”
16 E Jesus terminou, dizendo:
17 Yesu nde ikainzi ne pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua, aku sikâki silâ pa Jerusalem lawea kâ. Soka nzâla yo, ŋineŋga Yesu iporo ŋgua ilâ pa kinzi nâ mine tu,
17 Quando Jesus estava subindo para Jerusalém, chamou os discípulos para um lado e falou com eles em particular, enquanto caminhavam. Ele disse:
18 “Ayo, ŋine kinda takâki talâ pa Jerusalem. Ma tapâŋga lâ, ŋineŋga tamâta toŋge ma io naŋa Tamâta Natu lâ kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala wa pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ mbaunzi ilo. Kinzi ma sio naŋa lâ ŋgua nia, aku ma sipa ŋgua tu sipu naŋa pâta amâte.
18 — Escutem! Nós estamos indo para Jerusalém, onde o
19 Ŋineŋga kinzi kala ma sio naŋa alâ tinikoa mbaunzi ilo, aku kinzi ŋinde ma siporo ŋgua pavaligiŋa pa naŋa wa sipalili naŋa wa. Marumbu, ŋineŋga ma sipu naŋa lâ kâi popole tini amâte. Andeta kari ŋato lâ, ŋineŋga Maro Kindeni ma ipaŋo naŋa amandi amo viâŋgu kilo.”
19 e o entregarão aos não judeus. Estes vão zombar dele, bater nele e crucificá-lo; mas no terceiro dia ele será ressuscitado.
20 Yesu iporo mine lâ, ŋineŋga Sebedi kaiwa taine ikainzi natunzi rua simâ pa Yesu. Taine ŋinde nde ipare tuku pa Yesu ku ino Yesu tu ma iveta vetâŋa toŋge.
20 Então a mãe dos filhos de Zebedeu chegou com os seus filhos perto de Jesus, curvou-se e pediu a ele um favor.
21 Aku Yesu ikasoŋa tu, “Noko ilo tu naŋa ma aveta mana.” Aku taine ŋinde nde ipai Yesu tu, “Naŋa iloŋgu mine: lâ zo ŋana noko ma pwai Koipu Ŋalae, ande noko ma kupatea natuŋgu toŋge ŋana isaŋona noko tini laiti pa wia kâ, aŋga toŋge ŋana isaŋona noko tini laiti pa ŋâsi kâ.”
21 — O que é que você quer? — perguntou Jesus. Ela respondeu: — Prometa que, quando o senhor se tornar Rei, estes meus dois filhos sentarão à sua direita e à sua esquerda.
22 Ŋineŋga Yesu isia ŋgua panzi pâri-tamâta rua ŋinde mine tu, “Miki rua kazizâla ŋana vetâŋa ŋine kala kakasoŋa naŋa ŋana. Naŋa ma muli anu lââ makisa ikeno kâmba toŋge ilo. Tiambo miki rua kala kakura tu kanu lââ ŋinde, tiya?” Aku kinzi rua sipai tu, “Maka rua kurama.”
22 Jesus disse aos dois filhos dela: — Podemos! — responderam eles.
23 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Mao nâ, miki rua ma kanu lââ makisa kala naŋa ma anu ŋinde. Ambo taitu pateâŋa ŋana tamâta ea ma isaŋona tiniŋgu laiti pa wia kâ ŋga pa ŋâsi kâ, ande ŋinde ikeno pa naŋa tia. Naŋa mama i simbo nâ ma iwae saŋonâŋa nia panzi tamâta ea muŋga ipateanzi ŋinde.”
23 Então Jesus disse:
24 Kinzi nawalanzi pâri-tamâta saŋao nde siloŋo kinzi tai-tua rua parinanzi mine, aku wisinzi nâna panzi.
24 Quando os outros dez discípulos ouviram isso, ficaram zangados com os dois irmãos.
25 Andeta Yesu isarawanzi tu simâ kuku, aku ipainzi tu, “Miki kasama tu kinzi tamâta pinde uru sikai koipu panzi tinikoa ŋgu, aku kinzi tamâta ŋalaŋala ŋinde uru siveta malia kie-kie panzi ŋgu ŋinde.
25 Então Jesus chamou todos para perto de si e disse:
26 Andeta mâsi mine ma ikeno miki ŋginimi ndimo. Ambo tamâta itu imo tamâta ŋalae lâ ŋginimi, ande nzâla keno mine: i ma imo nemi kuleŋa tamâta.
26 Mas entre vocês não pode ser assim. Pelo contrário, quem quiser ser importante, que sirva os outros,
27 Aku tamâta ea itu imo mbâna-mbâna pami, ande nzâla keno mine: i ma imo nemi wurâta tamâta kaa nâ.
27 e quem quiser ser o primeiro, que seja o escravo de vocês.
28 Ŋana tu naŋa Tamâta Natu ŋandai amâ ŋana kinzi tamâta ma sikai kuleŋa pa naŋa ŋga. Naŋa amâ ŋana akai kuleŋa panzi tamâta, aku ma amâte ŋana akainzi tamâta rârâ piti lâ kondoma ilo.”
28 Porque até o
29 Yesu ikainzi ne pâri-tamâta ku soka ŋana sipile Jeriko lawea silâ kâ, ande tamâta ŋgu ŋalae nde soka mulinzi silâ.
29 Quando Jesus e os discípulos estavam saindo de Jericó, uma grande multidão seguia Jesus.
30 Aŋga tamâta rua nde sisaŋona nzâla ŋgaŋe, kinzi rua matanzi leva-leva lâ. Kinzi rua siloŋo ŋgua tu Yesu ŋga iyoka imâ, ŋineŋga sisarâwa kaika tu, “Maro Ŋalae, Daviti ne vâsani noko, kalo sukâŋa ŋanama!”
30 Dois cegos, sentados na beira do caminho, ouviram alguém dizer que ele estava passando e começaram a gritar: — Senhor,
31 Kinzi tamâta nde siloŋonzi rua sisarâwa mine ku simbitanzi tu kawanzi buu nâ. Andeta kinzi rua sisarâwa kawanzi kâki ŋalae mine tu, “Maro Ŋalae, Daviti ne vâsani noko, kalo sukâŋa ŋanama!”
31 A multidão os repreendeu e mandou que calassem a boca, mas eles gritaram ainda mais: — Senhor, Filho de Davi, tenha pena de nós!
32 Ŋineŋga Yesu imandi ku ikasoŋanzi tu, “Aŋga miki rua katu naŋa ma aveta mana pami.”
32 Então Jesus parou, chamou os cegos e perguntou:
33 Ande kinzi rua situ lâ kawa mine tu, “Maro Ŋalae, maka iloma tu ma matama kamora nia.”
33 — Senhor, queremos poder enxergar! — responderam eles.
34 Aku Yesu kalo sukâŋa ŋananzi, kala io mbau lâ kinzi rua matanzi. Aku walele nâ kinzi rua matanzi ara, aku simora nia. Ŋineŋga simandi ku soka Yesu muli silâ.
34 Jesus teve pena dos cegos e tocou nos olhos deles. No mesmo instante eles puderam ver e então seguiram Jesus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.