Lucas 17

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Yesu iporo ŋgua panzi ne pâri-tamâta mine tu, “Vetâŋa kie-kie ma ipâŋga ŋana isowe kinzi tamâta ilonzi kalonzi tu ma siveta kiesaka kâ. Andeta vetâŋa sakamao ndo ma ipâŋga pa tamâta ea iveta vetâŋa kie-kie ŋinde ipâŋga.
1 Jesus disse também a seus discípulos: É impossível que não haja escândalos, mas ai daquele por quem eles vêm!
2 Ambo tamâta toŋge isowe kalo-tawana tamâta toŋge ne ilo-kalo ŋana iveta kiesaka kâ, ande ŋinde nde sakamao ndo. Ara ŋana nia ndoyo kinzi ma sipa mira ŋalae toŋge lâ tamâta ŋinde ŋandola tâ, ku sitambira indue tâi geza-geza ilo mbo inu tâi mbo imâte tâ. Ŋana tu ambo kinzi muŋga siveta mine papa, ande i ma ikura tu itapa ninambwe ŋinde ŋana iveta kiesaka kâ, ande ma tia. Mine kala miki warakami kapakatona sondo ŋga.
2 Melhor lhe seria que se lhe atasse em volta do pescoço uma pedra de moinho e que fosse lançado ao mar, do que levar para o mal a um só destes pequeninos. Tomai cuidado de vós mesmos.
3 Ambo tamâta toŋge iveta vetâŋa soki pano, ande ara ŋana noko ma kulâ kuporo ŋgua kaika papa tu ma ipile ne vetâŋa soki ŋinde. Ambo i kalo sukâŋa ku ipalele ilo, ande ara, kuzavaru vetâŋa soki ŋinde piti lâ tamâta ŋinde tini.
3 Se teu irmão pecar, repreende-o; se se arrepender, perdoa-lhe.
4 Mao nâ, ambo tu iveta vetâŋa soki pa noko ikura mbwani lima kanaŋo rua lâ kari taitu, ŋineŋga itaulo imâ pano mbwani lima kanaŋo rua ku ipaino tu, ‘Naŋa aveta soki pano, aku kaloŋgu sukâŋa ŋana’, ande ara, kuzavaru vetâŋa soki ŋinde piti lâ i tini.”
4 Se pecar sete vezes no dia contra ti e sete vezes no dia vier procurar-te, dizendo: Estou arrependido, perdoar-lhe-ás.
5 Maro Ŋalae iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga i ne pâri-tamâta nde sipai tu, “Opopo, maka nema kalo-tawana nde kaika tia! Ara ŋana noko ma kusukama”.
5 Os apóstolos disseram ao Senhor: Aumenta-nos a fé!
6 Ŋineŋga Maro Ŋalae itu lâ kawanzi tu, “Ambo nemi kalo-tawana ipâŋga mota mwata, itogo kaniŋa ‘mastet’ vâsa mine, ande miki ma kakura tu kasupwa kâi ŋai tu, ‘Noko kupamburu mbumburu, aku kundue kulâ kumandi tâi ilo!’, aku kâi ma iveta ikura kawami mine.”
6 Disse o Senhor: Se tiverdes fé como um grão de mostarda, direis a esta amoreira: Arranca-te e transplanta-te no mar, e ela vos obedecerá.
7 Yesu iporo ŋgua kilo mine tu, “Ambo tamâta ŋalae toŋge isupwa ne wurâta tamâta tu ilâ iveta wurâta papa lâ tâno ilo tâku ilâ ikatonanzi ‘lama’ tâ; aŋga lâ zo ŋana wurâta tamâta itaulo imâ pa luma kilo, ande i ne tamâta ŋalae ma iporo mana. Tiambo i ma ipai tu, ‘Ayo, kumâ walele kusaŋona ambo kuka ŋga’, tiya?
7 Qual de vós, tendo um servo ocupado em lavrar ou em guardar o gado, quando voltar do campo lhe dirá: Vem depressa sentar-te à mesa?
8 I ma iporo mine tia ndo. Tamâta ŋalae ma ipai wurâta tamâta mine tu, ‘Noko kulâ kuveta kâpwa pa naŋa, aku kupita lalava ŋana wurâta kâ ku pwai kâpwa kumâ kusu pa naŋa ŋga. Naŋa ma aka wa anu muŋga lâ, ŋineŋga noko ma kuka wa kunu muli.’
8 E não lhe dirá ao contrário: Prepara-me a ceia, cinge-te e serve-me, enquanto como e bebo, e depois disto comerás e beberás tu?
9 Ambo wurâta tamâta iveta ikura tamâta ŋalae ne ŋgua mine, tiambo tamâta ŋalae ma ipanea i ku kawa ndaŋge papa, tiya? Tia ndo! I nde wurâta tamâta kaa nâ ma!
9 E se o servo tiver feito tudo o que lhe ordenara, porventura fica-lhe o senhor devendo alguma obrigação?
10 Aku miki kala mine nâ; ambo miki kaveta wurâta rârâni naŋa alami tu kaveta ŋinde marumbu lâ, ande ara ŋana miki ma kaporo mine tu, ‘Maka nde wurâta tamâta kaa nâ; maka kaveta nema wurâta nâ’.”
10 Assim também vós, depois de terdes feito tudo o que vos foi ordenado, dizei: Somos servos como quaisquer outros; fizemos o que devíamos fazer.
11 Yesu nde iyoka nzâla ŋinde ilâ pa Jerusalem kâ, aku iyoka ilâ ipâŋga tâno toŋge ikeno Samaria tâno aŋga Galilaya tâno ŋgininzi.
11 Sempre em caminho para Jerusalém, Jesus passava pelos confins da Samaria e da Galiléia.
12 Ilâ lee ipâŋga lawea toŋge tini laiti. Aŋga kinzi tamâta saŋao, tininzi saga-saga, ande soka nzâlani ndaina simâ. Kinzi matanzi kâki simora Yesu, aku simandi malawae.
12 Ao entrar numa aldeia, vieram-lhe ao encontro dez leprosos, que pararam ao longe e elevaram a voz, clamando:
13 Ŋineŋga sisarâwa kawanzi ŋalae mine tu, “Yesu, Tamâta Ŋalae, kalo sukâŋa ŋanama!”
13 Jesus, Mestre, tem compaixão de nós!
14 Yesu mata ilâ imoranzi, ŋineŋga ipainzi tu, “Miki kalâ katula tinimi panzi patarawâŋa tamâta”. Mine nde kinzi silâ ŋana siveta mine kâ. Soka silâ yo, ande tininzi ipâŋga mbâra-mbâra kilo.
14 Jesus viu-os e disse-lhes: Ide, mostrai-vos ao sacerdote. E quando eles iam andando, ficaram curados.
15 Kinzi matanzi ilâ ku simora tu tininzi ipâŋga mbâra-mbâra lâ. Ŋineŋga tamâta taitu nâ lâ kinzi tamâta saŋao ŋinde nde itaulo imâ pa Yesu. Isarâwa kawa kâki ŋalae tina ipanea Maro Kindeni.
15 Um deles, vendo-se curado, voltou, glorificando a Deus em alta voz.
16 Iyoka mine imâ lee ipâŋga pa Yesu lâ, ŋineŋga ipare tuku nao tundu ndue lâ Yesu kie tini laiti, aku kawa ndaŋge papa. Andeta tamâta ŋinde nde lâ kinzi Samaria ŋgu; i Juda tamâta tia.
16 Prostrou-se aos pés de Jesus e lhe agradecia. E era um samaritano.
17 Yesu mata imora tamâta ŋinde, aku iporo tu, “Ayo, naŋa muŋga avetanzi tamâta saŋao sipâŋga tininzi mbâra-mbâra lâ. Aŋga kinzi lima kanaŋonzi ŋapa nde simo ndia.
17 Jesus lhe disse: Não ficaram curados todos os dez? Onde estão os outros nove?
18 Mana mana ŋga tinikoa tamâta ŋine simbo nâ nde itaulo imâ ku ipanea Maro Kindeni, a?”
18 Não se achou senão este estrangeiro que voltasse para agradecer a Deus?!
19 Yesu iporo ŋgua mine, ŋineŋga ipai Samaria tamâta ŋinde tu, “Noko kumandi, aku kulâ. Noko ne kalo-tawana ivetano kupâŋga tini ara kilo lâ.”
19 E acrescentou: Levanta-te e vai, tua fé te salvou.
20 Zo toŋge, kinzi tamâta pinde lâ Parisai ŋgu nde sikasoŋa Yesu tu, “Maro Kindeni ma imâ ikai maro panzi tamâta lâ tâno kulu lâ zo ndia.” Ŋineŋga Yesu itu ŋgua lâ kawanzi ku ipainzi tu, “Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ ŋandai kelekele kinzi tamâta sikura tu simora lâ matanzi ŋga.
20 Os fariseus perguntaram um dia a Jesus quando viria o Reino de Deus. Respondeu-lhes: O Reino de Deus não virá de um modo ostensivo.
21 Aku tamâta toŋge ikura ŋana iporo tu, ‘Kamora, ikai Maro kala imo ŋai’, tâku, ‘Imo ndai’ tâku, ande tia. Miki kaloŋo ŋga; Maro Kindeni nde imâ ikai maro panzi tamâta marumbu lâ, kala imo miki ŋginimi.”
21 Nem se dirá: Ei-lo aqui; ou: Ei-lo ali. Pois o Reino de Deus já está no meio de vós.
22 Ŋineŋga Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Muli ŋga, miki ma ilomi ndo tu naŋa Tamâta Natu ma ataulo amâ ku amo kumi kilo ikura zo pinde. Andeta tia.
22 Mais tarde ele explicou aos discípulos: Virão dias em que desejareis ver um só dia o Filho do Homem, e não o vereis.
23 Lâ zo ŋinde, kinzi tamâta pinde ma sipaimi tu, ‘Kamora, i imo ndai’, tâku, ‘Kamora, imo ŋai’. Andeta miki ma kapalilu kalâ koka mulinzi ndimo.
23 Então vos dirão: Ei-lo aqui; e: Ei-lo ali. Não deveis sair nem os seguir.
24 Miki kasama tu lâ zo ŋana loloa salaga kâ, ande ne sinâla uru ipane nia ilâ ikura nia ndoni lâ samba kalo. Aku mine nâ, lâ naŋa Tamâta Natu neŋgu zo ŋana ataulo amâ kilo kâ, ande kinzi tamâta rârâni ma simora pwataki ku sisama.
24 Pois como o relâmpago, reluzindo numa extremidade do céu, brilha até a outra, assim será com o Filho do Homem no seu dia.
25 Andeta naŋa ma akai nâna ŋalae muŋga lâ ŋga, aku kinzi tamâta simo lâ zo ŋine ma sipu mulinzi pa naŋa.
25 É necessário, porém, que primeiro ele sofra muito e seja rejeitado por esta geração.
26 Aku lâ zo ŋana naŋa Tamâta Natu ma amandi ŋana ataulo amâ kilo kâ, ande vetâŋa kie taituni ma ipâŋga, itogo nia ndoyo ipâŋga lâ Noa ne zo mine.
26 Como ocorreu nos dias de Noé, acontecerá do mesmo modo nos dias do Filho do Homem.
27 Muŋga, lâ Noa ne zo, pondi ŋalae ipâŋga tia yo, aku kinzi tamâta nde simo nenzi, sika wa sinu wa sipakâe wa. Kinzi siveta mine ku simo lee, ŋineŋga zo ipâŋga lâ, kala Noa ikâki ilâ wâŋga ŋalae ilo. Ŋineŋga pondi ŋalae ipâŋga, aku izavarunzi tamâta ndoni.
27 Comiam e bebiam, casavam-se e davam-se em casamento, até o dia em que Noé entrou na arca. Veio o dilúvio e matou a todos.
28 Aku mine nâ, nanayoni, lâ Loto ne zo, ande kinzi tamâta siveta vetâŋa kie taituni. Kinzi simo nenzi, sika wa sinu wa sipako wa sipau kâpwa lâ tâno ilo wa sipa nenzi luma wa.
28 Também do mesmo modo como aconteceu nos dias de Lot. Os homens festejavam, compravam e vendiam, plantavam e edificavam.
29 Andeta lâ zo ŋana Loto ipile Sodom lawea ku ikâwa ilâ, ande lâ zoni ndaina nâ, yââ tava mira ndimoro nde imbe lâ samba tini indue imâ itogo karâzi mine, aku izavarunzi tamâta ndoni.
29 No dia em que Lot saiu de Sodoma, choveu fogo e enxofre do céu, que exterminou todos eles.
30 Aku vetâŋa kie taituni ma ipâŋga lâ zo ŋinde naŋa Tamâta Natu ma ataulo amâ ku apatua lâ nia yo.
30 Assim será no dia em que se manifestar o Filho do Homem.
31 Lâ zo muli ŋinde, ambo tamâta toŋge imo ne luma mende kulu, ande ara ŋana i ma indue ku ikâwa nâ, ma itaulo ilâ luma ilo ŋana ikai ne kelekele kâ ndimo. Aku mine nâ, ambo tamâta toŋge imo ne tâno ilo, ande ara ŋana i ma ikâwa nâ, ma itaulo ilâ ne luma ilo ŋana ikai ne kelekele pinde kâ ndimo.
31 Naquele dia, quem estiver no terraço e tiver os seus bens em casa não desça para os tirar; da mesma forma, quem estiver no campo não torne atrás.
32 Miki kalomi ŋgere sondo ŋana vetâŋa ŋinde muŋga ipâŋga pa Loto kaiwa!
32 Lembrai-vos da mulher de Lot.
33 Tamâta ea ilo ŋalae ŋana tamwata ne via, ande i ma ikai via mao, ande tia. Aŋga tamâta ea kalo tawana naŋa kala imora tamwata ne via tu kelekele kaa nâ, ande tamâta ŋinde ma imo via ku imo nâ.
33 Todo o que procurar salvar a sua vida, perdê-la-á; mas todo o que a perder, encontrá-la-á.
34 Naŋa apaimi tu lâ zo ŋana naŋa ataulo amâ kilo kâ, ande tamâta rua ma simo sikeno peke taitu kulu. Aku Maro Kindeni ma ikai toŋge imâ imo kuku, aŋga ma ipile toŋge imo.
34 Digo-vos que naquela noite dois estarão numa cama: um será tomado e o outro será deixado;
35 Aku mine nâ, taine rua ma simo taitu sikai wurâta ŋana siveta puroŋa kâ. Aku Maro Kindeni ma ikai toŋge imâ imo kuku, aŋga ma ipile toŋge imo.”
35 duas mulheres estarão moendo juntas: uma será tomada e a outra será deixada.
36 — ausente —
36 Dois homens estarão no campo: um será tomado e o outro será deixado.
37 — ausente —
37 Perguntaram-lhe os discípulos: Onde será isto, Senhor? Respondeu-lhes: Onde estiver o cadáver, ali se reunirão também as águias.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.