Lucas 17
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH
1 Yesu iporo ŋgua panzi ne pâri-tamâta mine tu, “Vetâŋa kie-kie ma ipâŋga ŋana isowe kinzi tamâta ilonzi kalonzi tu ma siveta kiesaka kâ. Andeta vetâŋa sakamao ndo ma ipâŋga pa tamâta ea iveta vetâŋa kie-kie ŋinde ipâŋga.
1 Jesus disse aos seus discípulos:
2 Ambo tamâta toŋge isowe kalo-tawana tamâta toŋge ne ilo-kalo ŋana iveta kiesaka kâ, ande ŋinde nde sakamao ndo. Ara ŋana nia ndoyo kinzi ma sipa mira ŋalae toŋge lâ tamâta ŋinde ŋandola tâ, ku sitambira indue tâi geza-geza ilo mbo inu tâi mbo imâte tâ. Ŋana tu ambo kinzi muŋga siveta mine papa, ande i ma ikura tu itapa ninambwe ŋinde ŋana iveta kiesaka kâ, ande ma tia. Mine kala miki warakami kapakatona sondo ŋga.
2 Seria melhor para essa pessoa que ela fosse jogada no mar com uma grande pedra de moinho amarrada no pescoço do que fazer com que um destes pequeninos peque.
3 Ambo tamâta toŋge iveta vetâŋa soki pano, ande ara ŋana noko ma kulâ kuporo ŋgua kaika papa tu ma ipile ne vetâŋa soki ŋinde. Ambo i kalo sukâŋa ku ipalele ilo, ande ara, kuzavaru vetâŋa soki ŋinde piti lâ tamâta ŋinde tini.
3 Tenham cuidado! Se o seu irmão pecar, repreenda-o; se ele se arrepender, perdoe.
4 Mao nâ, ambo tu iveta vetâŋa soki pa noko ikura mbwani lima kanaŋo rua lâ kari taitu, ŋineŋga itaulo imâ pano mbwani lima kanaŋo rua ku ipaino tu, ‘Naŋa aveta soki pano, aku kaloŋgu sukâŋa ŋana’, ande ara, kuzavaru vetâŋa soki ŋinde piti lâ i tini.”
4 Se pecar contra você sete vezes num dia e cada vez vier e disser: “Me arrependo”, então perdoe.
5 Maro Ŋalae iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga i ne pâri-tamâta nde sipai tu, “Opopo, maka nema kalo-tawana nde kaika tia! Ara ŋana noko ma kusukama”.
5 Os apóstolos pediram ao Senhor: — Aumente a nossa fé.
6 Ŋineŋga Maro Ŋalae itu lâ kawanzi tu, “Ambo nemi kalo-tawana ipâŋga mota mwata, itogo kaniŋa ‘mastet’ vâsa mine, ande miki ma kakura tu kasupwa kâi ŋai tu, ‘Noko kupamburu mbumburu, aku kundue kulâ kumandi tâi ilo!’, aku kâi ma iveta ikura kawami mine.”
6 E ele respondeu:
7 Yesu iporo ŋgua kilo mine tu, “Ambo tamâta ŋalae toŋge isupwa ne wurâta tamâta tu ilâ iveta wurâta papa lâ tâno ilo tâku ilâ ikatonanzi ‘lama’ tâ; aŋga lâ zo ŋana wurâta tamâta itaulo imâ pa luma kilo, ande i ne tamâta ŋalae ma iporo mana. Tiambo i ma ipai tu, ‘Ayo, kumâ walele kusaŋona ambo kuka ŋga’, tiya?
7 Jesus disse:
8 I ma iporo mine tia ndo. Tamâta ŋalae ma ipai wurâta tamâta mine tu, ‘Noko kulâ kuveta kâpwa pa naŋa, aku kupita lalava ŋana wurâta kâ ku pwai kâpwa kumâ kusu pa naŋa ŋga. Naŋa ma aka wa anu muŋga lâ, ŋineŋga noko ma kuka wa kunu muli.’
8 Claro que não! Pelo contrário, você dirá: “Prepare o jantar para mim, ponha o avental e me sirva enquanto eu como e bebo. Depois você pode comer e beber.”
9 Ambo wurâta tamâta iveta ikura tamâta ŋalae ne ŋgua mine, tiambo tamâta ŋalae ma ipanea i ku kawa ndaŋge papa, tiya? Tia ndo! I nde wurâta tamâta kaa nâ ma!
9 Por acaso o empregado merece agradecimento porque obedeceu às suas ordens?
10 Aku miki kala mine nâ; ambo miki kaveta wurâta rârâni naŋa alami tu kaveta ŋinde marumbu lâ, ande ara ŋana miki ma kaporo mine tu, ‘Maka nde wurâta tamâta kaa nâ; maka kaveta nema wurâta nâ’.”
10 Assim deve ser com vocês. Depois de fazerem tudo o que foi mandado, digam: “Somos empregados que não valem nada porque fizemos somente o nosso dever.”
11 Yesu nde iyoka nzâla ŋinde ilâ pa Jerusalem kâ, aku iyoka ilâ ipâŋga tâno toŋge ikeno Samaria tâno aŋga Galilaya tâno ŋgininzi.
11 Jesus continuava viajando para Jerusalém e passou entre as regiões da Samaria e da Galileia.
12 Ilâ lee ipâŋga lawea toŋge tini laiti. Aŋga kinzi tamâta saŋao, tininzi saga-saga, ande soka nzâlani ndaina simâ. Kinzi matanzi kâki simora Yesu, aku simandi malawae.
12 Quando estava entrando num povoado, dez leprosos foram se encontrar com ele. Eles pararam de longe
13 Ŋineŋga sisarâwa kawanzi ŋalae mine tu, “Yesu, Tamâta Ŋalae, kalo sukâŋa ŋanama!”
13 e gritaram: — Jesus, Mestre, tenha pena de nós!
14 Yesu mata ilâ imoranzi, ŋineŋga ipainzi tu, “Miki kalâ katula tinimi panzi patarawâŋa tamâta”. Mine nde kinzi silâ ŋana siveta mine kâ. Soka silâ yo, ande tininzi ipâŋga mbâra-mbâra kilo.
14 Jesus os viu e disse: Quando iam pelo caminho, eles foram curados.
15 Kinzi matanzi ilâ ku simora tu tininzi ipâŋga mbâra-mbâra lâ. Ŋineŋga tamâta taitu nâ lâ kinzi tamâta saŋao ŋinde nde itaulo imâ pa Yesu. Isarâwa kawa kâki ŋalae tina ipanea Maro Kindeni.
15 E, quando um deles, que era samaritano , viu que estava curado, voltou louvando a Deus em voz alta.
16 Iyoka mine imâ lee ipâŋga pa Yesu lâ, ŋineŋga ipare tuku nao tundu ndue lâ Yesu kie tini laiti, aku kawa ndaŋge papa. Andeta tamâta ŋinde nde lâ kinzi Samaria ŋgu; i Juda tamâta tia.
16 Ajoelhou-se aos pés de Jesus e lhe agradeceu.
17 Yesu mata imora tamâta ŋinde, aku iporo tu, “Ayo, naŋa muŋga avetanzi tamâta saŋao sipâŋga tininzi mbâra-mbâra lâ. Aŋga kinzi lima kanaŋonzi ŋapa nde simo ndia.
17 Jesus disse:
18 Mana mana ŋga tinikoa tamâta ŋine simbo nâ nde itaulo imâ ku ipanea Maro Kindeni, a?”
18 Por que somente este estrangeiro voltou para louvar a Deus?
19 Yesu iporo ŋgua mine, ŋineŋga ipai Samaria tamâta ŋinde tu, “Noko kumandi, aku kulâ. Noko ne kalo-tawana ivetano kupâŋga tini ara kilo lâ.”
19 E Jesus disse a ele:
20 Zo toŋge, kinzi tamâta pinde lâ Parisai ŋgu nde sikasoŋa Yesu tu, “Maro Kindeni ma imâ ikai maro panzi tamâta lâ tâno kulu lâ zo ndia.” Ŋineŋga Yesu itu ŋgua lâ kawanzi ku ipainzi tu, “Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ ŋandai kelekele kinzi tamâta sikura tu simora lâ matanzi ŋga.
20 Alguns fariseus perguntaram a Jesus quando ia chegar o Reino de Deus . Ele respondeu:
21 Aku tamâta toŋge ikura ŋana iporo tu, ‘Kamora, ikai Maro kala imo ŋai’, tâku, ‘Imo ndai’ tâku, ande tia. Miki kaloŋo ŋga; Maro Kindeni nde imâ ikai maro panzi tamâta marumbu lâ, kala imo miki ŋginimi.”
21 Ninguém vai dizer: “Vejam! Está aqui” ou “Está ali”. Porque o Reino de Deus está dentro de vocês.
22 Ŋineŋga Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Muli ŋga, miki ma ilomi ndo tu naŋa Tamâta Natu ma ataulo amâ ku amo kumi kilo ikura zo pinde. Andeta tia.
22 Então ele disse aos discípulos:
23 Lâ zo ŋinde, kinzi tamâta pinde ma sipaimi tu, ‘Kamora, i imo ndai’, tâku, ‘Kamora, imo ŋai’. Andeta miki ma kapalilu kalâ koka mulinzi ndimo.
23 Alguns vão dizer a vocês: “Olhem aqui” ou “Olhem ali”; porém não saiam para procurá-lo.
24 Miki kasama tu lâ zo ŋana loloa salaga kâ, ande ne sinâla uru ipane nia ilâ ikura nia ndoni lâ samba kalo. Aku mine nâ, lâ naŋa Tamâta Natu neŋgu zo ŋana ataulo amâ kilo kâ, ande kinzi tamâta rârâni ma simora pwataki ku sisama.
24 Porque, assim como o relâmpago brilha de uma ponta do céu até a outra, assim será no dia em que o Filho do Homem vier.
25 Andeta naŋa ma akai nâna ŋalae muŋga lâ ŋga, aku kinzi tamâta simo lâ zo ŋine ma sipu mulinzi pa naŋa.
25 Mas primeiro ele precisa sofrer e ser rejeitado pelo povo de hoje.
26 Aku lâ zo ŋana naŋa Tamâta Natu ma amandi ŋana ataulo amâ kilo kâ, ande vetâŋa kie taituni ma ipâŋga, itogo nia ndoyo ipâŋga lâ Noa ne zo mine.
26 Como foi no tempo de Noé, assim também será nos dias de antes da vinda do Filho do Homem.
27 Muŋga, lâ Noa ne zo, pondi ŋalae ipâŋga tia yo, aku kinzi tamâta nde simo nenzi, sika wa sinu wa sipakâe wa. Kinzi siveta mine ku simo lee, ŋineŋga zo ipâŋga lâ, kala Noa ikâki ilâ wâŋga ŋalae ilo. Ŋineŋga pondi ŋalae ipâŋga, aku izavarunzi tamâta ndoni.
27 Todos comiam e bebiam, e os homens e as mulheres casavam, até o dia em que Noé entrou na barca. Depois veio o dilúvio e matou todos.
28 Aku mine nâ, nanayoni, lâ Loto ne zo, ande kinzi tamâta siveta vetâŋa kie taituni. Kinzi simo nenzi, sika wa sinu wa sipako wa sipau kâpwa lâ tâno ilo wa sipa nenzi luma wa.
28 A mesma coisa aconteceu no tempo de Ló. Todos comiam e bebiam, compravam e vendiam, plantavam e construíam.
29 Andeta lâ zo ŋana Loto ipile Sodom lawea ku ikâwa ilâ, ande lâ zoni ndaina nâ, yââ tava mira ndimoro nde imbe lâ samba tini indue imâ itogo karâzi mine, aku izavarunzi tamâta ndoni.
29 No dia em que Ló saiu de Sodoma, choveu do céu fogo e enxofre e matou todos.
30 Aku vetâŋa kie taituni ma ipâŋga lâ zo ŋinde naŋa Tamâta Natu ma ataulo amâ ku apatua lâ nia yo.
30 Assim será o dia em que o Filho do Homem aparecer.
31 Lâ zo muli ŋinde, ambo tamâta toŋge imo ne luma mende kulu, ande ara ŋana i ma indue ku ikâwa nâ, ma itaulo ilâ luma ilo ŋana ikai ne kelekele kâ ndimo. Aku mine nâ, ambo tamâta toŋge imo ne tâno ilo, ande ara ŋana i ma ikâwa nâ, ma itaulo ilâ ne luma ilo ŋana ikai ne kelekele pinde kâ ndimo.
31 Aí quem estiver em cima da sua casa, no terraço, desça, e fuja logo, e não perca tempo entrando na casa para pegar as suas coisas. E quem estiver no campo não volte para casa.
32 Miki kalomi ŋgere sondo ŋana vetâŋa ŋinde muŋga ipâŋga pa Loto kaiwa!
32 Lembrem da mulher de Ló.
33 Tamâta ea ilo ŋalae ŋana tamwata ne via, ande i ma ikai via mao, ande tia. Aŋga tamâta ea kalo tawana naŋa kala imora tamwata ne via tu kelekele kaa nâ, ande tamâta ŋinde ma imo via ku imo nâ.
33 A pessoa que procura os seus próprios interesses nunca terá a vida verdadeira; mas quem esquece a si mesmo terá a vida verdadeira.
34 Naŋa apaimi tu lâ zo ŋana naŋa ataulo amâ kilo kâ, ande tamâta rua ma simo sikeno peke taitu kulu. Aku Maro Kindeni ma ikai toŋge imâ imo kuku, aŋga ma ipile toŋge imo.
34 Naquela noite duas pessoas estarão dormindo numa mesma cama. Eu afirmo a vocês que uma será levada, e a outra, deixada.
35 Aku mine nâ, taine rua ma simo taitu sikai wurâta ŋana siveta puroŋa kâ. Aku Maro Kindeni ma ikai toŋge imâ imo kuku, aŋga ma ipile toŋge imo.”
35 Duas mulheres estarão moendo trigo juntas: uma será levada, e a outra, deixada.
36 — ausente —
36 [Naquele dia, dois homens estarão trabalhando na fazenda: um será levado, e o outro, deixado.]
37 — ausente —
37 Então os discípulos perguntaram: — Senhor, onde vai ser isso? Ele respondeu:
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.