Romanos 4
Ndaghaano Mpyaka Mu Lubwisi (TLJ) vs VC
1 Ti̱ buuye tu̱bu̱ghe ki haa Ebbulahi̱mu̱ taata waatu Bayu̱daaya?
1 Que vantagem diremos, pois, que conseguiu Abraão, nosso pai segundo a carne?
2 Nguli Luhanga aabali̱ye Ebbulahi̱mu̱ kuba ahi̱ki̱li̱i̱ye haabwa bikoluwa bilungi aakoli̱ye, Ebbulahi̱mu̱ angubaaye na kyakwesindilʼo. Bhaatu taali na kyakwesindilʼo ewaa Luhanga bbaa.
2 Porque, se Abraão foi justificado em virtude de sua observância, tem que se gloriar; mas não diante de Deus.
3 Ebyahandi̱i̱ku̱u̱we bikughilagha biti, “Ebbulahi̱mu̱ akahi̱ki̱li̱ja Luhanga, ti̱ Luhanga aamubala kuba ahi̱ki̱li̱i̱ye.”
3 Ora, que diz a Escritura? Abraão creu em Deus e isso lhe foi imputado em conta de justiça {Gn 15,6}.
4 Kaakuba muntu akola mulimo ti̱ bamusasula, eki tabakumubalilagha kiyo nga kisembo, bhaatu nga musaala nanga abhonganuuwe kusasuluwa.
4 Ora, o salário não é gratificação, mas uma dívida ao trabalhador.
5 Bhaatu oghu ataakwesighagha bikoluwa biye, kyonkaha eesigha Luhanga oghu akubalagha abatamu̱hu̱ti̱i̱ye kuba bahi̱ki̱li̱i̱ye, haabwa ku̱hi̱ki̱li̱ja kuwe oku, Luhanga akumubala kuba ahi̱ki̱li̱i̱ye.
5 Mas aquele que sem obra alguma crê naquele que justifica o ímpio, a sua fé lhe é imputada em conta de justiça.
6 Niikiyo kimui dhee, hambele Mukama Dhau̱dhi̱ akaghila ati ali na mu̱gi̱sa muntu oghu Luhanga akubala kuba ahi̱ki̱li̱i̱ye etali haabwa bikoluwa bilungi ebi aakoli̱ye.
6 É assim que Davi proclama bem-aventurado o homem a quem Deus atribui justiça, independentemente das obras:
7 Aaghila ati, “Bali na mu̱gi̱sa
7 Bem-aventurados aqueles cujas iniqüidades foram perdoadas e cujos pecados foram cobertos!
8 Ali na mu̱gi̱sa muntu oghu Mukama
8 Bem-aventurado o homem ao qual o Senhor não imputou o seu pecado {Sl 31,1s}.
9 Buuye mu̱gi̱sa oghu Dhau̱dhi̱ aabu̱ghi̱yʼo oghu ni ghwa aba basali̱ye bonkaha, kedha dhee ni ghwa aba batasali̱ye? Twaghi̱li̱ye tuti Luhanga akabala Ebbulahi̱mu̱ kuba ahi̱ki̱li̱i̱ye haabwa ku̱hi̱ki̱li̱ja Luhanga.
9 Essa bem-aventurança é somente para os circuncisos, ou também para os incircuncisos? Dizemos, com efeito, que a fé foi imputada a Abraão em conta de justiça.
10 Mweli̱li̱kanʼo bwile obu Luhanga aabaliiyemu Ebbulahi̱mu̱ kuba muntu ahi̱ki̱li̱i̱ye mu maaso ghe. Bakaba mbamusali̱ye kedha batakamusali̱ye? Teeli mbaamusali̱ye bbaa, bhaatu batakamusali̱ye.
10 Quando lhe foi ela imputada? Depois ou antes de sua circuncisão? Não depois, mas antes de ser circuncidado.
11 Ebbulahi̱mu̱ bakamusala kuba kaakulolelʼo kaa ku̱gu̱mi̱ya ngoku Luhanga aabaagha naamali̱ye kumubala ahi̱ki̱li̱i̱ye haabwa ku̱hi̱ki̱li̱ja, nankabha naabaagha batakamusali̱ye. Eki kikaleka Ebbulahi̱mu̱ aaba taata wa bantu boona abaku̱hi̱ki̱li̱ja nankabha baba batabasali̱ye, niikuwo Luhanga ababale dhee kuba bahi̱ki̱li̱i̱ye.
11 Depois é que recebeu o sinal da circuncisão, como selo da justiça que tinha obtido pela fé antes de ser circuncidado. E assim se tornou o pai de todos os incircuncisos que crêem, a fim de que também a estes seja imputada a justiça.
12 Kandi niiye dhee taata waatu Bayu̱daaya aba basali̱ye, etali haabwa kutusala kwonkaha, bhaatu haabwa ku̱hi̱ki̱li̱ja Luhanga ngoku Ebbulahi̱mu̱ aamu̱hi̱ki̱li̱i̱je, batakamusali̱ye.
12 Pai também dos circuncisos, que não só trazem o sinal, mas que acompanham as pegadas da fé que nosso pai Abraão possuía antes de ser circuncidado.
13 Luhanga akalaghani̱ja Ebbulahi̱mu̱ nʼabaasukulu be ati akubaha nsi. Luhanga taabalaghani̱i̱je atiyo haabwa kukola ebi bilaghilo bilaghiiye, bhaatu haabwa Luhanga kubabala bahi̱ki̱li̱i̱ye mu maaso ghe haabwa ku̱mu̱hi̱ki̱li̱ja.
13 Com efeito, não foi em virtude da lei que a promessa de herdar o mundo foi feita a Abraão ou à sua posteridade, mas em virtude da justiça da fé.
14 Nguli Ebbulahi̱mu̱ nʼabaasukulu be Luhanga aabaghi̱li̱ye ati bakutunga ebi byona haabwa kukola ebi bilaghilo bilaghiiye, ku̱hi̱ki̱li̱ja kwabo kwangubaaye kutali na mughaso kandi nʼeki Luhanga aabalaghani̱i̱je ki̱kwi̱li̱i̱ye busa.
14 Porque, se a herança é reservada aos observadores da lei, a fé já não tem razão de ser e a promessa fica sem valor.
15 Haabwa Luhanga kuha bantu bilaghilo biye, kikuleka abafubile na ki̱i̱ni̱gha. Ti̱ nguli haataabaaghʼo bilaghilo, tatwangu̱bi̱tu̱wagha bbaa.
15 Porquanto a lei produz a ira; e onde não existe lei, não há transgressão.
16 Nahabweki haabwa ku̱hi̱ki̱li̱ja, bantu bakutunga ebi Luhanga aabalaghani̱i̱je, niikuwo kibe haabwa ngughuma siye kandi kigumibuwe haa baasukulu baa Ebbulahi̱mu̱ boona. Baasukulu aba tabali abakwete bilaghilo bonkaha. Ni boona abaku̱mu̱hi̱ki̱li̱ja ngoku Ebbulahi̱mu̱ aamu̱hi̱ki̱li̱i̱je. Ebbulahi̱mu̱ niiye Eseetu̱we boona abahi̱ki̱li̱i̱je Luhanga.
16 Logo, é pela fé que alguém se torna herdeiro. Portanto, gratuitamente; e a promessa é assegurada a toda a posteridade de Abraão, não somente aos que procedem da lei, mas também aos que possuem a fé de Abraão, que é pai de todos nós.
17 Kini niikiyo Ebyahandi̱i̱ku̱u̱we bikumani̱i̱si̱yagha obu Luhanga aaghi̱li̱ye Ebbulahi̱mu̱ ati, “Naakufooye ese wa bantu bʼomu mahanga ghakani̱ye.” Ebbulahi̱mu̱ oghu niiye eseetu̱we mu maaso ghaa Luhanga oghu aahi̱ki̱li̱i̱je, Luhanga oghu aku̱hu̱mbu̱u̱lagha abaaku̱u̱ye kandi alaghila ebitakabaaghʼo ati bibʼo du̱mbi̱ bibʼo.
17 Em verdade, está escrito: Eu te constituí pai de muitas nações {Gn 17,5}; {nosso pai, portanto} diante dos olhos daquele em quem acreditou, o Deus que dá vida aos mortos e chama à existência as coisas que estão no nada.
18 Ebbulahi̱mu̱ aahi̱ki̱li̱ja kandi aakala anali na kunihila, nankabha ataabaagha na kighendeleluwa ekikuleka naanihila ebi, ti̱ Luhanga aamufoola, “ese wa bantu bʼomu mahanga ghakani̱ye.” Ngoku Ebyahandi̱i̱ku̱u̱we bikughilagha biti, “Baasukulu baawe balikanila kimui nga nsooli̱ya syʼomu mwanya.”
18 Esperando, contra toda a esperança, Abraão teve fé e se tornou pai de muitas nações, segundo o que lhe fora dito: Assim será a tua descendência {Gn 15,5}.
19 Ebbulahi̱mu̱ taghuluka-ghu̱lu̱ki̱i̱ye ati Luhanga taakukola eki nankabha Ebbulahi̱mu̱ naabaagha ali nga muntu aku̱u̱ye anaakaaye nanga akaba ahi̱ki̱i̱ye haai myaka ki̱ku̱mi̱ ya bukulu, na mukali̱ wee Saala akaba naakaakuuye kandi naasaauwe ku̱byala.
19 Não vacilou na fé, embora reconhecendo o seu próprio corpo sem vigor - pois tinha quase cem anos - e o seio de Sara igualmente amortecido.
20 Ebbulahi̱mu̱ taabaaye na kughuluka-ghu̱lu̱ki̱ya kwona ati Luhanga taakukola eki aamulaghi̱i̱sani̱i̱ye, bhaatu akahi̱ki̱li̱ja kwonini ngoku Luhanga akukikola kandi eeyongela kuha Luhanga ki̱ti̱i̱ni̱sa.
20 Ante a promessa de Deus, não vacilou, não desconfiou, mas conservou-se forte na fé e deu glória a Deus.
21 Ebbulahi̱mu̱ aakala aamani̱ye kwonini ngoku Luhanga ali na maani̱ ghaakukola eki aamulaghi̱i̱sani̱i̱ye.
21 Estava plenamente convencido de que Deus era poderoso para cumprir o que prometera.
22 Ku̱hi̱ki̱li̱ja oku kwaleka Luhanga aamubala kuba ahi̱ki̱li̱i̱ye.
22 Eis por que sua fé lhe foi contada como justiça.
23 Bighambo ebi “Luhanga aamubala kuba ahi̱ki̱li̱i̱ye,” tabyahandi̱i̱ku̱u̱we haabwa Ebbulahi̱mu̱ enkaha,
23 Ora, não é só para ele que está escrito que a fé lhe foi imputada em conta de justiça.
24 bhaatu haabwatu dhee, abahi̱ki̱li̱i̱je Luhanga oghu akahu̱mbu̱u̱la Yesu Mukama waatu mu baku̱u̱ye.
24 É também para nós, pois a nossa fé deve ser-nos imputada igualmente, porque cremos naquele que dos mortos ressuscitou Jesus, nosso Senhor,
25 Yesu oghu akaheebuwayo ku̱ku̱wa haabwa bibhi byatu kandi aahu̱mbu̱u̱lu̱wa niikuwo Luhanga agubhe kutubala kuba bahi̱ki̱li̱i̱ye.
25 o qual foi entregue por nossos pecados e ressuscitado para a nossa justificação.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.