Romanos 4
Ndaghaano Mpyaka Mu Lubwisi (TLJ) vs NVT
1 Ti̱ buuye tu̱bu̱ghe ki haa Ebbulahi̱mu̱ taata waatu Bayu̱daaya?
1 Do ponto de vista humano, Abraão foi o fundador de nossa nação. O que descobriu ele?
2 Nguli Luhanga aabali̱ye Ebbulahi̱mu̱ kuba ahi̱ki̱li̱i̱ye haabwa bikoluwa bilungi aakoli̱ye, Ebbulahi̱mu̱ angubaaye na kyakwesindilʼo. Bhaatu taali na kyakwesindilʼo ewaa Luhanga bbaa.
2 Se suas boas obras o tivessem tornado justo, ele teria motivo para se vangloriar, mas não perante Deus.
3 Ebyahandi̱i̱ku̱u̱we bikughilagha biti, “Ebbulahi̱mu̱ akahi̱ki̱li̱ja Luhanga, ti̱ Luhanga aamubala kuba ahi̱ki̱li̱i̱ye.”
3 Pois as Escrituras dizem: “Abraão creu em Deus, e assim foi considerado justo”.
4 Kaakuba muntu akola mulimo ti̱ bamusasula, eki tabakumubalilagha kiyo nga kisembo, bhaatu nga musaala nanga abhonganuuwe kusasuluwa.
4 O salário daquele que trabalha não é um presente, mas um direito.
5 Bhaatu oghu ataakwesighagha bikoluwa biye, kyonkaha eesigha Luhanga oghu akubalagha abatamu̱hu̱ti̱i̱ye kuba bahi̱ki̱li̱i̱ye, haabwa ku̱hi̱ki̱li̱ja kuwe oku, Luhanga akumubala kuba ahi̱ki̱li̱i̱ye.
5 Contudo, ninguém é considerado justo com base em seu trabalho, mas sim por meio de sua fé em Deus, que declara justos os pecadores.
6 Niikiyo kimui dhee, hambele Mukama Dhau̱dhi̱ akaghila ati ali na mu̱gi̱sa muntu oghu Luhanga akubala kuba ahi̱ki̱li̱i̱ye etali haabwa bikoluwa bilungi ebi aakoli̱ye.
6 Davi também falou a esse respeito quando descreveu a felicidade daqueles que são considerados justos sem terem trabalhado para isso:
7 Aaghila ati, “Bali na mu̱gi̱sa
7 “Como são felizes aqueles cuja desobediência é perdoada, cujos pecados são cobertos!
8 Ali na mu̱gi̱sa muntu oghu Mukama
8 Sim, como são felizes aqueles cujo pecado o Senhor não leva mais em conta!”.
9 Buuye mu̱gi̱sa oghu Dhau̱dhi̱ aabu̱ghi̱yʼo oghu ni ghwa aba basali̱ye bonkaha, kedha dhee ni ghwa aba batasali̱ye? Twaghi̱li̱ye tuti Luhanga akabala Ebbulahi̱mu̱ kuba ahi̱ki̱li̱i̱ye haabwa ku̱hi̱ki̱li̱ja Luhanga.
9 Por acaso essa bênção é apenas para os judeus, ou se estende também aos gentios incircuncidados? Já dissemos que Deus considerou Abraão justo por meio de sua fé.
10 Mweli̱li̱kanʼo bwile obu Luhanga aabaliiyemu Ebbulahi̱mu̱ kuba muntu ahi̱ki̱li̱i̱ye mu maaso ghe. Bakaba mbamusali̱ye kedha batakamusali̱ye? Teeli mbaamusali̱ye bbaa, bhaatu batakamusali̱ye.
10 Mas como isso aconteceu? Ele foi considerado justo somente depois de ter sido circuncidado, ou antes disso? Está claro que foi antes de ele ser circuncidado.
11 Ebbulahi̱mu̱ bakamusala kuba kaakulolelʼo kaa ku̱gu̱mi̱ya ngoku Luhanga aabaagha naamali̱ye kumubala ahi̱ki̱li̱i̱ye haabwa ku̱hi̱ki̱li̱ja, nankabha naabaagha batakamusali̱ye. Eki kikaleka Ebbulahi̱mu̱ aaba taata wa bantu boona abaku̱hi̱ki̱li̱ja nankabha baba batabasali̱ye, niikuwo Luhanga ababale dhee kuba bahi̱ki̱li̱i̱ye.
11 A circuncisão era um sinal de que Abraão já possuía fé e de que Deus já o havia declarado justo, mesmo antes de ele ser circuncidado. Portanto, Abraão é o pai daqueles que têm fé mas não foram circuncidados. Eles são considerados justos por causa de sua fé.
12 Kandi niiye dhee taata waatu Bayu̱daaya aba basali̱ye, etali haabwa kutusala kwonkaha, bhaatu haabwa ku̱hi̱ki̱li̱ja Luhanga ngoku Ebbulahi̱mu̱ aamu̱hi̱ki̱li̱i̱je, batakamusali̱ye.
12 E Abraão também é o pai daqueles que foram circuncidados, mas somente se tiverem o mesmo tipo de fé que Abraão tinha antes de ser circuncidado.
13 Luhanga akalaghani̱ja Ebbulahi̱mu̱ nʼabaasukulu be ati akubaha nsi. Luhanga taabalaghani̱i̱je atiyo haabwa kukola ebi bilaghilo bilaghiiye, bhaatu haabwa Luhanga kubabala bahi̱ki̱li̱i̱ye mu maaso ghe haabwa ku̱mu̱hi̱ki̱li̱ja.
13 A promessa de que Abraão e seus descendentes herdariam toda a terra não se baseou em sua obediência à lei de Deus, mas sim no fato de ele ter sido considerado justo quando teve fé.
14 Nguli Ebbulahi̱mu̱ nʼabaasukulu be Luhanga aabaghi̱li̱ye ati bakutunga ebi byona haabwa kukola ebi bilaghilo bilaghiiye, ku̱hi̱ki̱li̱ja kwabo kwangubaaye kutali na mughaso kandi nʼeki Luhanga aabalaghani̱i̱je ki̱kwi̱li̱i̱ye busa.
14 Portanto, se a herança prometida é apenas para aqueles que obedecem à lei, a fé é desnecessária, e a promessa, anulada.
15 Haabwa Luhanga kuha bantu bilaghilo biye, kikuleka abafubile na ki̱i̱ni̱gha. Ti̱ nguli haataabaaghʼo bilaghilo, tatwangu̱bi̱tu̱wagha bbaa.
15 Pois a lei traz ira sobre aqueles que tentam obedecer a ela. A única forma de não quebrar a lei é não ter lei nenhuma para quebrar!
16 Nahabweki haabwa ku̱hi̱ki̱li̱ja, bantu bakutunga ebi Luhanga aabalaghani̱i̱je, niikuwo kibe haabwa ngughuma siye kandi kigumibuwe haa baasukulu baa Ebbulahi̱mu̱ boona. Baasukulu aba tabali abakwete bilaghilo bonkaha. Ni boona abaku̱mu̱hi̱ki̱li̱ja ngoku Ebbulahi̱mu̱ aamu̱hi̱ki̱li̱i̱je. Ebbulahi̱mu̱ niiye Eseetu̱we boona abahi̱ki̱li̱i̱je Luhanga.
16 É por isso que a promessa vem pela fé, para que ela seja segundo a graça e, assim, alcance toda a descendência de Abraão, não somente os que vivem sob a lei, mas todos que têm fé como a que teve Abraão. Pois ele é o pai de todos que creem.
17 Kini niikiyo Ebyahandi̱i̱ku̱u̱we bikumani̱i̱si̱yagha obu Luhanga aaghi̱li̱ye Ebbulahi̱mu̱ ati, “Naakufooye ese wa bantu bʼomu mahanga ghakani̱ye.” Ebbulahi̱mu̱ oghu niiye eseetu̱we mu maaso ghaa Luhanga oghu aahi̱ki̱li̱i̱je, Luhanga oghu aku̱hu̱mbu̱u̱lagha abaaku̱u̱ye kandi alaghila ebitakabaaghʼo ati bibʼo du̱mbi̱ bibʼo.
17 Conforme aparece nas Escrituras: “Eu o fiz pai de muitas nações”. Isso aconteceu porque Abraão creu no Deus que traz os mortos de volta à vida e cria coisas novas do nada.
18 Ebbulahi̱mu̱ aahi̱ki̱li̱ja kandi aakala anali na kunihila, nankabha ataabaagha na kighendeleluwa ekikuleka naanihila ebi, ti̱ Luhanga aamufoola, “ese wa bantu bʼomu mahanga ghakani̱ye.” Ngoku Ebyahandi̱i̱ku̱u̱we bikughilagha biti, “Baasukulu baawe balikanila kimui nga nsooli̱ya syʼomu mwanya.”
18 Mesmo quando não havia motivo para ter esperança, Abraão a manteve, crendo que se tornaria o pai de muitas nações. Pois Deus lhe tinha dito: “Esse é o número de descendentes que você terá!”.
19 Ebbulahi̱mu̱ taghuluka-ghu̱lu̱ki̱i̱ye ati Luhanga taakukola eki nankabha Ebbulahi̱mu̱ naabaagha ali nga muntu aku̱u̱ye anaakaaye nanga akaba ahi̱ki̱i̱ye haai myaka ki̱ku̱mi̱ ya bukulu, na mukali̱ wee Saala akaba naakaakuuye kandi naasaauwe ku̱byala.
19 E sua fé não se enfraqueceu, embora ele soubesse que, aos cem anos, seu corpo, bem como o ventre de Sara, já não tinham vigor.
20 Ebbulahi̱mu̱ taabaaye na kughuluka-ghu̱lu̱ki̱ya kwona ati Luhanga taakukola eki aamulaghi̱i̱sani̱i̱ye, bhaatu akahi̱ki̱li̱ja kwonini ngoku Luhanga akukikola kandi eeyongela kuha Luhanga ki̱ti̱i̱ni̱sa.
20 Em nenhum momento a fé de Abraão na promessa de Deus vacilou. Na verdade, ela se fortaleceu e, com isso, ele deu glória a Deus.
21 Ebbulahi̱mu̱ aakala aamani̱ye kwonini ngoku Luhanga ali na maani̱ ghaakukola eki aamulaghi̱i̱sani̱i̱ye.
21 Abraão estava plenamente convicto de que Deus é poderoso para cumprir tudo que promete.
22 Ku̱hi̱ki̱li̱ja oku kwaleka Luhanga aamubala kuba ahi̱ki̱li̱i̱ye.
22 Por isso, por sua fé, ele foi considerado justo.
23 Bighambo ebi “Luhanga aamubala kuba ahi̱ki̱li̱i̱ye,” tabyahandi̱i̱ku̱u̱we haabwa Ebbulahi̱mu̱ enkaha,
23 E, quando Deus considerou Abraão justo, não o fez apenas para benefício dele. As Escrituras dizem
24 bhaatu haabwatu dhee, abahi̱ki̱li̱i̱je Luhanga oghu akahu̱mbu̱u̱la Yesu Mukama waatu mu baku̱u̱ye.
24 que foi também para nosso benefício, pois elas garantem que também seremos considerados justos por crermos naquele que ressuscitou dos mortos a Jesus, nosso Senhor.
25 Yesu oghu akaheebuwayo ku̱ku̱wa haabwa bibhi byatu kandi aahu̱mbu̱u̱lu̱wa niikuwo Luhanga agubhe kutubala kuba bahi̱ki̱li̱i̱ye.
25 Ele foi entregue à morte por causa de nossos pecados e foi ressuscitado para que fôssemos declarados justos diante de Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.