1 Još govori Elijuj i reče:
2 Čujte, mudri, besedu moju,
3 Jer uho poznaje besedu
4 Razaberimo šta je pravo,
5 Jer Jov reče: Pravedan sam,
6 Hoću li lagati za svoju pravdu?
7 Koji je čovek kao Jov
8 I da se druži s onima koji čine bezakonje,
9 Jer reče: Ne pomaže čoveku da ugađa Bogu.
10 Zato, ljudi razumni, poslušajte me;
11 Jer po delu plaća čoveku
12 Doista Bog ne radi zlo
13 Ko Mu je predao zemlju?
14 Kad bi na sebe okrenuo srce svoje,
15 Izginulo bi svako telo,
16 Ako si, dakle, razuman, čuj ovo;
17 Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu?
18 Kaže li se caru: Nitkove!
19 A kamo li Onome koji ne gleda knezovima ko su,
20 Umiru za čas,
21 Jer su oči Njegove obraćene na puteve čovečije
22 Nema mraka ni sena smrtnoga
23 Jer nikome ne odgađa
24 Satire jake nedokučivo,
25 Jer zna dela njihova,
26 Kao bezbožne razbija ih na vidiku.
27 Jer odstupiše od Njega
28 Te dođe do Njega vika siromahova,
29 Kad On umiri, ko će uznemiriti?
30 Da ne bi carovao licemer,
31 Zaista, treba kazati Bogu: Podnosio sam,
32 A šta ne vidim, Ti me nauči;
33 Eda li će po tebi plaćati,
34 Ljudi će razumni sa mnom kazati,
35 Da Jov ne govori razumno,
36 Oče moj, neka se Jov iskuša do kraja,
37 Jer domeće na greh svoj bezakonje,