1 Čuj dakle, Jove, besedu moju,
2 Evo, sad otvaram usta svoja;
3 Po pravom srcu mom biće reči moje,
4 Duh Božji stvorio me je,
5 Ako možeš, odgovori mi,
6 Evo, ja ću biti mesto Boga, kao što si rekao;
7 Eto, strah moj neće te strašiti,
8 Rekao si, dakle, preda mnom,
9 Čist sam, bez greha,
10 Evo, traži zadevicu sa mnom,
11 Meće u klade noge moje,
12 Eto, u tom nisi pravedan, odgovaram ti;
13 Zašto se preš s Njim,
14 Jedan put govori Bog i dva puta;
15 U snu, u utvari noćnoj,
16 Tada otvara uho ljudima
17 Da bi odvratio čoveka od dela njegovog,
18 Da bi sačuvao dušu njegovu od jame,
19 I kara ga bolovima na postelji njegovoj,
20 Tako da se životu njegovom gadi hleb
21 Nestaje tela njegovog na očigled,
22 I duša se njegova približava grobu,
23 Ako ima glasnika, tumača, jednog od hiljade,
24 Tada će se smilovati na nj,
25 I podmladiće se telo njegovo kao u deteta,
26 Moliće se Bogu, i pomilovaće ga,
27 Gledajući ljudi reći će:
28 On izbavi dušu moju da ne otide u jamu,
29 Gle, sve ovo čini Bog dva puta i tri puta čoveku,
30 Da bi povratio dušu njegovu od jame,
31 Pazi, Jove, slušaj me,
32 Ako imaš šta reći, odgovori mi;
33 Ako li ne, slušaj ti mene;