Mateus 27
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs VC
1 Kaleesɛ ku kolesɛtũ, olebatatɛ ku okpoo banɔɔfo bamuu, baabla disibu alɛ babalo Yesu.
1 Chegando a manhã, todos os príncipes dos sacerdotes e os anciãos do povo reuniram-se em conselho para entregar Jesus à morte.
2 Bapɛ nwɔ lekpo ni baakpaa nwɔ baalaakpee di Roma Abaa Nɔɔfo Pilato nnɛɛ kamɛ nɛ.
2 Ligaram-no e o levaram ao governador Pilatos.
3 Obe wɔ di Yuda wɔ niadiki Yesu aata ni lanu alɛ beelo nwɔ ni kukpi lɛpɔɔ, diabuo nwɔ suoto osie kanya. Nioso aakplesa koto fututu afosi atiɛ nwu nkpo aakyɛnko olebatatɛ banɔɔfo ku okpoo banɔɔfo nwu nkpo.
3 Judas, o traidor, vendo-o então condenado, tomado de remorsos, foi devolver aos príncipes dos sacerdotes e aos anciãos as trinta moedas de prata,
4 Ni aatɔkɔ ma alɛ, “Lɛbla okpile di obe wɔ lediki otii wɔ ninambla ni okpile lɛta nlɛ balo nii.”
4 dizendo-lhes: Pequei, entregando o sangue de um justo. Responderam-lhe: Que nos importa? Isto é lá contigo!
5 Ninfɛ di Yuda layɔ koto nwu nkpo aawii di Yaa Olekatakɔ nwu nkpo ninfa, ni aasifi aalaakpee suoto okũ nɛ.
5 Ele jogou então no templo as moedas de prata, saiu e foi enforcar-se.
6 Ni di olebatatɛ banɔɔfo nwu nkpo lakyɛ baalaasɛsɛɛ koto nwu nkpo ni babuɛ alɛ, “Yinaa alɛ buɔyɔ koto ko mmle buɔkpɔtɔɔsa di nko ninte ni di Yaa Olekatakɔ lɛlakaa kamɛ, diekye otii ntɔ koto kule. Kufiofa loo kafɔɔ diɛta osuku.”
6 Os príncipes dos sacerdotes tomaram o dinheiro e disseram: Não é permitido lançá-lo no tesouro sagrado, porque se trata de preço de sangue.
7 Di obe wɔ baakpee ni asi baawo, baatuna alɛ babayɔ koto nwu nkpo man-ya dibukii blatɛ kasɔ, nfa kafɔɔ babatookookaa bafɔɔ nɛ.
7 Depois de haverem deliberado, compraram com aquela soma o campo do Oleiro, para que ali se fizesse um cemitério de estrangeiros.
8 Nle mmle oso, bia miɛ bɔɔlɛɛ kasɔ nwu nkpo alɛ Ntɔ Kasɔ nɛ.
8 Esta é a razão por que aquele terreno é chamado, ainda hoje, Campo de Sangue.
9 Nioso ɔlaa wɔ di Yaa Ɔlaabuɛtɛtɛ Yeremia labuɛ aatɛ ni lawa kaanya nwaako. Aabuɛ alɛ, “Baayɔ koto fututu afosi atiɛ ko di Israel batii latuna alɛ baata ni diisi nɔɔ,
9 Assim se cumpriu a profecia do profeta Jeremias: Eles receberam trinta moedas de prata, preço daquele cujo valor foi estimado pelos filhos de Israel;
10 baaya dibukii blatɛ kasɔ fɛ mmle di Saate latɔkɔ mi nii.”
10 e deram-no pelo campo do Oleiro, como o Senhor me havia prescrito.
11 Baakpaa Yesu baalaase di Roma batii abaa ɔnɔɔfo Pilato anu. Ni aakaalɛ nwɔ alɛ, “Afɔ ninle Yuda batii Ɔka nwu nɛ?”
11 Jesus compareceu diante do governador, que o interrogou: És o rei dos judeus? Sim, respondeu-lhe Jesus.
12 Kafɔɔ obe wɔ di olebatatɛ banɔɔfo ku okpoo banɔɔfo nwu nkpo layila baatoobudi nwɔ ni kanya yi, Yesu ditakpee ma kanya.
12 Ele, porém, nada respondia às acusações dos príncipes dos sacerdotes e dos anciãos.
13 Ninfɛ di Pilato lakaalɛ nwɔ alɛ, “Ni floonu sɛlaa se boobuɛ mantika fɔ ni di suoto?”
13 Perguntou-lhe Pilatos: Não ouves todos os testemunhos que levantam contra ti?
14 Kafɔɔ Yesu lasĩ atabɛ kanya adiki ɔlaa kuonwii kanya. Nioso diabla abaa nɔɔfo nwu nkpo ɔkpɛ.
14 Mas, para grande admiração do governador, não quis responder a nenhuma acusação.
15 Di Okpi Diisi Ofe Dii ole biala yi, Roma batii abaa ɔnɔɔfo wɔ mmle ndiɛ Yuda batii leyo batentɛ lele baatii nwu lɛkaalɛ ni anta ma.
15 Era costume que o governador soltasse um preso a pedido do povo em cada festa de Páscoa.
16 Di obe nwu nkpo kamɛ yi, leyo tentɛ onwii lawɛ ma baatii n-ye nwɔ ni osie kanya ta ɔsaabla nɔɔ lalaale oso. Baatɔɔlɛɛ nwɔ Baraba.
16 Ora, havia naquela ocasião um prisioneiro famoso, chamado Barrabás.
17 Nioso obe wɔ baatii dikudi labasi nii, Pilato lakaalɛ ma alɛ, “Owe biomiɛ bilɛ ndiɛ nta ye? Baraba ɛɛ, sɛɛ Yesu wɔ bɔɔlɛɛ ni Kristo?”
17 Pilatos dirigiu-se ao povo reunido: Qual quereis que eu vos solte: Barrabás ou Jesus, que se chama Cristo?
18 Aakaalɛ ma ɔlaa nwu nkpo diekye aatofo alɛ onunsɛɛ kanya oso di Yuda banɔɔfotii lakpaa Yesu baawako nwɔ.
18 {Ele sabia que tinham entregue Jesus por inveja.}
19 Di obe wɔ di Pilato lawɛ ni di kakankɔ, ɔsɔfɔ lakpee nwɔ otii alɛ, “Diki nnɛɛ lɛfɔ di otii wɔ ninambla ni okpile ɔlaa kamɛ. Diekye kɔsa kukakyɛ, diɛ alaafɔ nii kamɛ, diabuo mi ta nnwɔɔ oso.”
19 Enquanto estava sentado no tribunal, sua mulher lhe mandou dizer: Nada faças a esse justo. Fui hoje atormentada por um sonho que lhe diz respeito.
20 Kafɔɔ olebatatɛ banɔɔfo ku okpoo banɔɔfo nwu nkpo lakpee batii dikudi nwu nkpo ɔtɔ alɛ, baakaalɛ Pilato alɛ adiɛ Baraba ata ma, aalo Yesu.
20 Mas os príncipes dos sacerdotes e os anciãos persuadiram o povo que pedisse a libertação de Barrabás e fizesse morrer Jesus.
21 Ninfɛ di Pilato lakaalɛ batii dikudi nwu nkpo alɛ, “Batii ba mmle banyɔ, ɔmɛnle lɛma biomiɛ bilɛ ndiɛ nta ye?”
21 O governador tomou então a palavra: Qual dos dois quereis que eu vos solte? Responderam: Barrabás!
22 Ni di Pilato lakple aakaalɛ ma alɛ, “Obe biomiɛ bilɛ mbla Yesu wɔ manlɛɛ ni Kristo nwu?”
22 Pilatos perguntou: Que farei então de Jesus, que é chamado o Cristo? Todos responderam: Seja crucificado!
23 Kafɔɔ Pilato lakple aakaalɛ ma alɛ, “Ɔmɛnkpile ɛɛbla fiɛ?”
23 O governador tornou a perguntar: Mas que mal fez ele? E gritavam ainda mais forte: Seja crucificado!
24 Di obe wɔ di Pilato lanya alɛ ɔlɔbasinfuo ni lele kuniwii ɔbla, kafɔɔ kudu nfɛ nimadie ni yi, ni aayɔ ntu, aafoto nnɛɛ nɔɔ di batii nwu nkpo dikudi anu, aabuɛ alɛ, “Nnɛɛ nii diesi di osuɔtɔ wɔ mmle kukpi kamɛ lo! Oleye kule lo!”
24 Pilatos viu que nada adiantava, mas que, ao contrário, o tumulto crescia. Fez com que lhe trouxessem água, lavou as mãos diante do povo e disse: Sou inocente do sangue deste homem. Isto é lá convosco!
25 Ninfɛ di batii dikudi nwu nkpo bamuu labuɛ alɛ, “Kukpi nɔɔ lɛkpaani ditika di awo ku babiloo disi!”
25 E todo o povo respondeu: Caia sobre nós o seu sangue e sobre nossos filhos!
26 Ninfɛ di Pilato ladiɛ Baraba aata ma nɛ. Kafɔɔ obe wɔ aata baapɛ Yesu ku mpile baaloo nii, ni aayɔ nwɔ aakpee ma ninnɛɛ alɛ balaapɛ nwɔ bakaasa di kowosa suoto nɛ.
26 — ausente —
27 Ninfɛ di Pilato bakpɛtɛ nɔɔ nwu nkpo lakpaa Yesu baasifiko abaa nwu kaflɔnkɔ, ninfɛ di bakpɛtɛ nwu nkpo bamuu lamana nwɔ baakyi nɛ.
27 Os soldados do governador conduziram Jesus para o pretório e rodearam-no com todo o pelotão.
28 Ninfɛ baaklee nwɔ akpeele baadiki di suoto, ni baayɔ awu sɛɛle ya niefũ ni kɔya wua baakpa nwɔ nɛ.
28 Arrancaram-lhe as vestes e colocaram-lhe um manto escarlate.
29 Ni baabla sɛkansi lɛkakoto baatũkũsɔɔ nɛ. Ninfɛ baayɔ ɔkyɛnwoso onwii baakleesɔɔ di koletanɛɛ nɔɔ nɛ. Ninfɛ baapɛ akunkyi kaatũ nɔɔ baama nwɔ baatɔɔtaa siwidi alɛ, “Yii yiiduu! Yuda batii Ɔka, asiɛ nkpa aklɛ!”
29 Depois, trançaram uma coroa de espinhos, meteram-lha na cabeça e puseram-lhe na mão uma vara. Dobrando os joelhos diante dele, diziam com escárnio: Salve, rei dos judeus!
30 Ni baatufa sita baakpete nwɔ di suoto nɛ, ni baafũ owoso ninnɛɛ nɔɔ baatɔɔpɛ nwɔ diisi nɛ.
30 Cuspiam-lhe no rosto e, tomando da vara, davam-lhe golpes na cabeça.
31 Di obe wɔ baaloo nwɔ ni ɔma, baadiki nwɔ awu sɛɛle nwu di suoto baakplesa awu nɔɔ amu baakpee nwɔ. Ninfɛ baakpaa nwɔ baasifiko alɛ bɔɔlaapɛ nwɔ sibuɛ mankaasa koowoso suoto nɛ.
31 Depois de escarnecerem dele, tiraram-lhe o manto e entregaram-lhe as vestes. Em seguida, levaram-no para o crucificar.
32 Di obe wɔ batoodie boosifi nii, ni baakyakako osuɔtɔ onwii baatɔɔlɛɛ ni Simon nɛ. Aakye Kirene kasɔ. Ninfɛ di bakpɛtɛ nwu nkpo layila nwɔ di suoto alɛ afũ Yesu kowoso nwu nkpo atuka nɛ.
32 Saindo, encontraram um homem de Cirene, chamado Simão, a quem obrigaram a levar a cruz de Jesus.
33 Ni baakpaa Yesu baalaadu lɛba le manlɛɛ ni Golgota lɛɛsɔdiki ninle ni alɛ Otii Disi Dikufi.
33 Chegaram ao lugar chamado Gólgota, isto é, lugar do crânio.
34 Ninfɛ baayɔ nta be bɛɛkpɔtɔɔsa ni ku kɔfa lonle baata Yesu alɛ anyi nɛ. Kafɔɔ obe wɔ aatu aanyu nii, aasĩ mi onyi.
34 Deram-lhe de beber vinho misturado com fel. Ele provou, mas se recusou a beber.
35 Ninfɛ di bakpɛtɛ nwu nkpo lapɛ nwɔ sibuɛ baakaasa koowoso suoto nɛ. Nni kamaa, baayɔ awu nɔɔ baasɛ bawo di obe wɔ baawii ni atrebi baatofo n-ya di obiala lɛma kayɔ nii.
35 Depois de o haverem crucificado, dividiram suas vestes entre si, tirando a sorte. Cumpriu-se assim a profecia do profeta: Repartiram entre si minhas vestes e sobre meu manto lançaram a sorte {Sl 21,19}.
36 Nni kamaa, ni baasiɛ ninfa baatoonyu nwɔ nɛ.
36 Sentaram-se e montaram guarda.
37 Ni baayɔ kataabookyɛɛ baapɛ baakaasa di lɛkantosi nɔɔ, ni baakpana lɛsaa le oso beelo nwɔ nii alɛ, “Nnya Yesu Yuda Batii Ɔka Nwu Ninle Nwɔ Nɛ.”
37 Por cima de sua cabeça penduraram um escrito trazendo o motivo de sua crucificação: Este é Jesus, o rei dos judeus.
38 Baapɛ bayu banyɔ kafɔɔ sibuɛ baakaasa di awoso suoto diɛ Yesu ɔlɔɔkɔ. Onwii lakaa diɛ oletanɛɛkyɛ nɔɔ, onwii kafɔɔ lakaa diɛ ɔmɛntukyɛ.
38 Ao mesmo tempo foram crucificados com ele dois ladrões, um à sua direita e outro à sua esquerda.
39 Batii ba niatoofe ni ninfa bamuu latũkunsa asi, baatufa Yesu baabuɛ alɛ,
39 Os que passavam o injuriavam, sacudiam a cabeça e diziam:
40 “Afɔ niabuɛ falɛ fababiɛ Yaa Olekatakɔ ka mmle, fanse ni letofo di ayi atiɛ kamɛ nɛ! Nse Yaa Obi fale nwaako, faasoo koowoso nwu fawa, faafũ suoto lɛfɔ nkpa buonyu!”
40 Tu, que destróis o templo e o reconstróis em três dias, salva-te a ti mesmo! Se és o Filho de Deus, desce da cruz!
41 Nkpo okle kafɔɔ di olebatatɛ banɔɔfo ku kufiofa batuotɛ ku okpoo banɔɔfo nwu nkpo kafɔɔ lama nwɔ alɛ,
41 Os príncipes dos sacerdotes, os escribas e os anciãos também zombavam dele:
42 “Aafũ batii bamba nkpa, kafɔɔ oloofuo suoto nɔɔ odiki. Diele nnwɔɔ ninle Yuda batii Ɔka nwu nkpo nɛ? Asoo koowoso nwu nkpo suoto awa buofũ nwɔ bunu!
42 Ele salvou a outros e não pode salvar-se a si mesmo! Se é rei de Israel, desça agora da cruz e nós creremos nele!
43 Eetika Yaa disi, ɔɔlɛɛ suoto kafɔɔ alɛ Yaa Obi ale. Nse nwaako Yaa mbɔmbɔ nwɔ yi, ni aabafũ nwɔ buonyu!”
43 Confiou em Deus, Deus o livre agora, se o ama, porque ele disse: Eu sou o Filho de Deus!
44 Nkpo okle kafɔɔ di bayu banyɔ ba baapɛ baakaasa ni di awoso suoto ku nnwɔɔ kafɔɔ latufa nwɔ nɛ.
44 E os ladrões, crucificados com ele, também o ultrajavam.
45 Kakũ lefosi elomu ɛnyɔ lebe, kayi kamuu lawɔfɔ, dialaase di kɔtɔɔfɔ elomu etiɛ kamɛ.
45 Desde a hora sexta até a nona, cobriu-se toda a terra de trevas.
46 Di kɔtɔɔfɔ elomu etiɛ kamɛ okle, Yesu lafaa osie kanya aabuɛ alɛ, “Eli, Eli, lama sabaktani?” Lɛsɔdiki ninle alɛ, “Yaa nii, Yaa nii, be oso feediɛ mi nnɛɛ nkpo?”
46 Próximo da hora nona, Jesus exclamou em voz forte: Eli, Eli, lammá sabactáni? - o que quer dizer: Meu Deus, meu Deus, por que me abandonaste?
47 Batii ba bawo niayila ni ninfa, baanu ni ɔlaa nwu nkpo labuɛ alɛ, “Ɔɔlɛɛ Elia!”
47 A estas palavras, alguns dos que lá estavam diziam: Ele chama por Elias.
48 Nfanwu onwii kaamɛ lɛma latoso aalaayɔ oleteku aanyɔ di nta nyankale kamɛ, aayɔ aatũ di owoso suoto, aamiɛ alɛ ɔɔyɔ ankyɔɔ nwɔ annyi.
48 Imediatamente um deles tomou uma esponja, embebeu-a em vinagre e apresentou-lha na ponta de uma vara para que bebesse.
49 Kafɔɔ batii bamba labuɛ alɛ, “Bita buyila buonyu, nse Elia kamawa amadiki nwɔ di kowoso suoto.”
49 Os outros diziam: Deixa! Vejamos se Elias virá socorrê-lo.
50 Yesu lakple aafaa lɛyɛntɛle, ninfɛ niinwuna nɔɔ ladie nɛ.
50 Jesus de novo lançou um grande brado, e entregou a alma.
51 Nfanwu, dibula le ninsaka ni di Yaa Olekatakɔ nwu nkpo kamɛ niabɛ di akyuu anyɔ diakye di osi dialaase kaasɔ. Kasɔ kafɔɔ latukũ, afuɔ labibiɛ.
51 E eis que o véu do templo se rasgou em duas partes de alto a baixo, a terra tremeu, fenderam-se as rochas.
52 Sɛkya kafɔɔ labɛ siatikiti, Yaa batii klekle ba nintookpi bɛɛbafe ni bawo lataka baakye bakpi kamɛ.
52 Os sepulcros se abriram e os corpos de muitos justos ressuscitaram.
53 Baadie di sɛkya lɛma kamɛ obe wɔ di Yesu lakple aataka aakye ni bakpi kamɛ yi, baasifi Yerusalem okpoo klekle nwu nkpo kamɛ baalaadiki suoto baatuo batii kpinwu.
53 Saindo de suas sepulturas, entraram na Cidade Santa depois da ressurreição de Jesus e apareceram a muitas pessoas.
54 Di obe wɔ di bakpɛtɛ ɔnɔɔfo ku bakpɛtɛ nwu nkpo niayila baatonyu ni Yesu lanya mmle okle kaasɔ latukũ ni ku aasaa ya amuu niabla ni yi, lɛyɛkɛ lapɛ ma osie kanya! Ninfɛ baabuɛ alɛ, “Nwaako, Yaa Obi ninle otii wɔ mmle!”
54 O centurião e seus homens que montavam guarda a Jesus, diante do estremecimento da terra e de tudo o que se passava, disseram entre si, possuídos de grande temor: Verdadeiramente, este homem era Filho de Deus!
55 Basanko ba kpinwu kafɔɔ niatikanko Yesu baatɔɔkyakaako nwɔ ni, baakye ni Galilea lawɛ ninfa. Baayila kaakyonkɔ baatoonyu asaa ya niatɔɔwa nii.
55 Havia ali também algumas mulheres que de longe olhavam; tinham seguido Jesus desde a Galiléia para o servir.
56 Basanko nwu nkpo bawo kaamɛ lɛma niale Maria Magdalene, Maria wɔ ninle ni Yakobo ku Yosef ɔya ku Sebedeo ɔsɔfɔ.
56 Entre elas se achavam Maria Madalena e Maria, mãe de Tiago e de José, e a mãe dos filhos de Zebedeu.
57 Obe wɔ kɔɔtɔɔfɔ lawo nii, osuɔtɔ onwii niale ni saawɛntɛ baatɔɔlɛɛ ni Yosef lawa, aakye Arimatea. Yesu saateketetɛ aale.
57 À tardinha, um homem rico de Arimatéia, chamado José, que era também discípulo de Jesus,
58 Aakyɛ Pilato nfũ alɛ ayɔ Yesu kpi atɔɔ. Ninfɛ di Pilato lata osuku alɛ balaayɔ kpi nwu nkpo batɔɔ nɛ.
58 foi procurar Pilatos e pediu-lhe o corpo de Jesus. Pilatos cedeu-o.
59 Ninfɛ di Yosef lasifi aalaayɔ kpi nwu nkpo, ni aayɔ dibula fututu aamiminisa nwɔ di suoto nɛ.
59 José tomou o corpo, envolveu-o num lençol branco
60 Ninfɛ aayɔ nwɔ aalaakokaa di ofuɔntuu ɔkya fɔle wɔ aakutu aata ni suoto kamɛ nɛ. Ninfɛ aamunusa difuɔ dibinte ninwii aatĩi ofuɔntuu nwu kanya nɛ. Ni aasifi nɛ.
60 e o depositou num sepulcro novo, que tinha mandado talhar para si na rocha. Depois rolou uma grande pedra à entrada do sepulcro e foi-se embora.
61 Ninfɛ di Maria Magdalene ku Maria nyɔɔfa lasiɛ ninfa baakyɔɔ ɔkya nwu nkpo anu nɛ.
61 Maria Madalena e a outra Maria ficaram lá, sentadas defronte do túmulo.
62 Kaleesɛ niale ni Lɛnyɛɛtɛyi yi, olebatatɛ banɔɔfo ku Farisi batii lalɛɛ bawo di Pilato nfũ.
62 No dia seguinte - isto é, o dia seguinte ao da Preparação -, os príncipes dos sacerdotes e os fariseus dirigiram-se todos juntos à casa de Pilatos.
63 Ni baatɔkɔ nwɔ alɛ, “Ɔnɔɔfo, buonyuma bulɛ obe wɔ di laatɛ nwu nkpo lasiɛ ni nkpa yi, aabuɛ alɛ, ‘Nse lekpi yi, makple ntaka nkye bakpi kamɛ di ayi atiɛ kamɛ.’
63 E disseram-lhe: Senhor, nós nos lembramos de que aquele impostor disse, enquanto vivia: Depois de três dias ressuscitarei.
64 Nkpo oso ta falɛ basaanyuntɛ lɛlaayila beenyu ɔkya nwu nkpo osie kanya diɛlaase di ayi atiɛ kamɛ. Nse faata babla nle mmle yi, basaateketetɛ nɔɔ makyɛ manayu nwɔ mansifiko, manatɔkɔ batii alɛ, ‘Atɔɔtaka eekye bakpi kamɛ.’ Nse diɛwa ninkpo yi, sɛlaa kuafunu se babakple malaa ni malenkee lɛkasale.”
64 Ordena, pois, que seu sepulcro seja guardado até o terceiro dia. Os seus discípulos poderiam vir roubar o corpo e dizer ao povo: Ressuscitou dos mortos. E esta última impostura seria pior que a primeira.
65 Ninfɛ di Pilato latɔkɔ ma alɛ, “Bita bakpɛtɛ bakyɛ balaayila banyu ɔkya nwu nkpo fɛ mmle dikaatɛ ni.”
65 Respondeu Pilatos: Tendes uma guarda. Ide e guardai-o como o entendeis.
66 Ninfɛ baakyɛ baalaatĩi ɔkya nwu nkpo kanya osie kanya baatɛ nwu nsũ nɛ. Ninfɛ baadiki bakpɛtɛ baase baatoonyu ɔkya nwu nkpo nɛ.
66 Foram, pois, e asseguraram o sepulcro, selando a pedra e colocando guardas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.