Mateus 13

Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Dii nwu nkpo Yesu ladie leeyo nwu nkpo aasifi lekpo kotoko. Ni aalaasiɛ ninfa aakyekasɔ aatootuo asaa nɛ.
1 Naquele dia, saiu Jesus e sentou-se à beira do lago.
2 Batii ɔlambu wɔ niamana nwɔ baakyi ni laloolo, nioso aabuo di oklo onwii kamɛ aasiɛ. Ni baatii ɔlambu nwu nkpo layila di lekpo kotoko nɛ.
2 Acercou-se dele, porém, uma tal multidão, que precisou entrar numa barca. Nela se assentou, enquanto a multidão ficava à margem.
3 Ni aatuo ma asaa kpinwu di akpa kamɛ nɛ. Aabuɛ alɛ, “Obe onwii kamɛ, fekpɛntɛ onwii lakyɛ alesaa kubi ɔsa.
3 E seus discursos foram uma série de parábolas.
4 Di obe wɔ aatɔɔsa ni alesaa kubi nwu koofe yi, kowo lakpete di osuku kotoko, ni baakansiɛ lasɛsɛɛ kũ baamɛ nɛ.
4 Disse ele: Um semeador saiu a semear. E, semeando, parte da semente caiu ao longo do caminho; os pássaros vieram e a comeram.
5 Alesaa kubi nwu nkpo kowo lakpete di lɛkpankplabukii kasɔ suoto, nfũ kɔɔtɛ diɛpɔ ni nwaa. Ta kuubi nwu ditakyɛ ni kasɔ kamɛ nwaa oso, kuawolaa ɔkɔntɔ.
5 Outra parte caiu em solo pedregoso, onde não havia muita terra, e nasceu logo, porque a terra era pouco profunda.
6 Nkpo oso obe wɔ kuufĩ labadie nii, kuayɔɔ kuakpi, diekye sidu ninya ditakyɛ kasɔ kamɛ.
6 Logo, porém, que o sol nasceu, queimou-se, por falta de raízes.
7 Alesaa nwu nkpo kubi kowo lakpete di kakɔtɔkɔtɔ siwuu kamɛ. Obe wɔ aakɔntɔ nii, kakɔtɔkɔtɔ nwu nkpo lafukuti kaatĩi nya fɛɛ.
7 Outras sementes caíram entre os espinhos: os espinhos cresceram e as sufocaram.
8 Kafɔɔ alesaa kubi nwu nkpo kowo lakpete di kasɔ nwaa suoto kuatika abi. Awo latika abi kɔlafa. Awo kafɔɔ latika afosi akuɔ, ni di awo kafɔɔ latika afosi atiɛ nɛ.”
8 Outras, enfim, caíram em terra boa: deram frutos, cem por um, sessenta por um, trinta por um.
9 Ninfɛ di Yesu layɛntɛ, aatɔkɔ ma alɛ, “Otii wɔ kuunutoko nkpe nii yi, aanu!”
9 Aquele que tem ouvidos, ouça.
10 Ninfɛ di basaateketetɛ nɔɔ nwu nkpo lawa Yesu ɔkyɛ ni baakaalɛ nwɔ alɛ, “Be lɛsaa oso footuo batii nwu nkpo asaa di akpa kamɛ?”
10 Os discípulos aproximaram-se dele, então, para dizer-lhe: Por que lhes falas em parábolas?
11 Ninfɛ di Yesu ladiki kanya alɛ, “Aye di Yaa lediki Yaa Kafa Lɛsaatofo awofasaa eetuo, diele mma.
11 Respondeu Jesus: Porque a vós é dado compreender os mistérios do Reino dos céus, mas a eles não.
12 Diekye otii wɔ ninkpe ni asaa ya mmle okle yi, Yaa matɔɔ ankyakaa alɛ aawɛ bia anlenkee mmle oomiɛ nii. Kafɔɔ otii wɔ ninnaa ni asaa nwu nkpo awo yi, kafui ka bia ninkpe nwɔ ni yi, babaklee manfũ nwɔ ni nnɛɛ.
12 Ao que tem, se lhe dará e terá em abundância, mas ao que não tem será tirado até mesmo o que tem.
13 Lɛsaa le oso kotuo ma ni asaa di akpa kamɛ ninle alɛ, bɔɔnya kafɔɔ bɔɔlɔɔnya asaa batɛ nsũ. Nkpo okle kafɔɔ boonu kafɔɔ bloonu kasɔ nɛ.
13 Eis por que lhes falo em parábolas: para que, vendo, não vejam e, ouvindo, não ouçam nem compreendam.
14 Nkpo oso Yaa Ɔlaa Buɛtɛtɛ Yesaia ɔlaa wɔ aabuɛ aatɛ ni ntɔɔwa kaanya fɛ mmle aabuɛ ni alɛ,
14 Assim se cumpre para eles o que foi dito pelo profeta Isaías: Ouvireis com vossos ouvidos e não entendereis, olhareis com vossos olhos e não vereis,
15 Diekye batii ba mmle disibu lɛbla buɛɛ,
15 porque o coração deste povo se endureceu: taparam os seus ouvidos e fecharam os seus olhos, para que seus olhos não vejam e seus ouvidos não ouçam, nem seu coração compreenda; para que não se convertam e eu os sare {Is 6,9s}.
16 Kafɔɔ aye yi, disi nlɛ ye lo! Diekye anu lee kɔnya, atoko lee kafɔɔ konu.
16 Mas, quanto a vós, bem-aventurados os vossos olhos, porque vêem! Ditosos os vossos ouvidos, porque ouvem!
17 Diekye nwaako kɔtɔkɔ ye nlɛ, Yaa ɔlaa babuɛtɛtɛ kpinwu ku batii ba ninte ni tinini lamiɛ osie kanya alɛ bɔɔnya lɛsaa le biɔnya nii, kafɔɔ batanya. Baamiɛ kafɔɔ osie kanya alɛ boonu lɛsaa le bionu nii, kafɔɔ batanu.”
17 Eu vos declaro, em verdade: muitos profetas e justos desejaram ver o que vedes e não o viram, ouvir o que ouvis e não ouviram.
18 Yesu latɔkɔ basaateketetɛ nɔɔ alɛ, “Nunua yi, bikyɔɔ atoko bienu lɛsaa le di alesaa kubi santɛ suoto lɛkpa le mmle kotuo ni.
18 Ouvi, pois, o sentido da parábola do semeador:
19 Batii ba nienu ni Yaa Kafa suoto ɔlaa nwu nkpo, kafɔɔ manannu ni kasɔ yi, nkpo bate fɛ alesaa kubi ko niakpete ni di osukuntɛɛ suoto di kpiletɛ nwu nkpo lɛwa eebadiki ni ɔlaa nwu nkpo di situ lɛma kamɛ nɛ.
19 quando um homem ouve a palavra do Reino e não a entende, o Maligno vem e arranca o que foi semeado no seu coração. Este é aquele que recebeu a semente à beira do caminho.
20 Alesaa kubi ko niakpete ni di lɛkpakplabukii kasɔ suoto yi, mma ninle batii ba nienu ni ɔlaa nwu nkpo beefũ nwu beenu ni ninfa ninfa ku suoto lɛyɔɔ nɛ.
20 O solo pedregoso em que ela caiu é aquele que acolhe com alegria a palavra ouvida,
21 Kafɔɔ di obe wɔ di ɔlaa nwu nkpo diese ni sidu kaamɛ lɛma oso yi, kunsiɛ ma kaamɛ kuaklɛ saa. Nkpo oso nse dibuo ku ditikanko lɛwa ma di suoto ta ɔlaa nwu oso yi, nfanwu mankple nkpaamaa.
21 mas não tem raízes, é inconstante: sobrevindo uma tribulação ou uma perseguição por causa da palavra, logo encontra uma ocasião de queda.
22 Alesaa kubi ko niabuo ni di kakɔtɔkɔtɔ siwuu kamɛ yi, mma ninle batii ba nienu ni ɔlaa nwu, kafɔɔ bɛɛyɔ disibu lɛma beetika ni di kayi ka mmle asaa kpinwu suoto, ku mmle baawɛ nya ni oso, atoofukuti eetĩi ɔlaa nwu nkpo, kuɔta alɛ kulootika abi.
22 O terreno que recebeu a semente entre os espinhos representa aquele que ouviu bem a palavra, mas nele os cuidados do mundo e a sedução das riquezas a sufocam e a tornam infrutuosa.
23 Alesaa kubi ko kafɔɔ niakpite ni di kasɔ nwaa suoto ninle batii ba nienu ni ɔlaa nwu beenu ni kasɔ. Beetika abi, bawo kɔlafa, bawo afosi akuɔ, bawo kafɔɔ afosi atiɛ.”
23 A terra boa semeada é aquele que ouve a palavra e a compreende, e produz fruto: cem por um, sessenta por um, trinta por um.
24 Yesu lapɛ ma lɛkpa bamba alɛ, “Yaa sɛka kalekɔ ntɛ fɛ nle mmle. Otii onwii lapɛ alesaa kubi biene di kofe nɔɔ kamɛ.
24 Jesus propôs-lhes outra parábola: O Reino dos céus é semelhante a um homem que tinha semeado boa semente em seu campo.
25 Dii ninwii kakyɛ, obe wɔ baatii bamuu nfɛ nte nii, lo nɔɔ onwii lakyɛ aalaasa sɛfa kpile sinwii kubi di alesaa kubi biene nwu kamɛ, ni aasifi nɛ.
25 Na hora, porém, em que os homens repousavam, veio o seu inimigo, semeou joio no meio do trigo e partiu.
26 Di obe wɔ di alesaa kubi nwu nkpo lakɔntɔ kuamuɔ kuakyako ni okpee yi, ni di sɛfa kpile kubi nwu kafɔɔ lakyako ɔkyɔɔ nɛ.
26 O trigo cresceu e deu fruto, mas apareceu também o joio.
27 “Ninfɛ di kofe nwu nkpo saate bakpɛntɛ nɔɔ lawa ɔkyɛ nɔɔ babakaalɛ nwɔ alɛ, ‘Ɔnɔɔfo, diele alesaa kubi biene faapɛ di kofe lɛfɔ nwu kamɛ? Ni fɛ di sɛfa kpile se mmle nwu nkpo lekye?’
27 Os servidores do pai de família vieram e disseram-lhe: - Senhor, não semeaste bom trigo em teu campo? Donde vem, pois, o joio?
28 “Ninfɛ di kofe nwu saate ladiki kanya alɛ, ‘Kpiletɛ onwii niɛbla nle mmle.’
28 Disse-lhes ele: - Foi um inimigo que fez isto! Replicaram-lhe: - Queres que vamos e o arranquemos?
29 “Ninfɛ aatɔkɔ ma alɛ, ‘Oowo. Loobia nse biɛkyɛ sɛfa nwu nkpo osifi oyu yi, bibasifi alesaa kubi nwu nkpo kafɔɔ minkpɔtɔɔsa di sɛfa nwu nkpo.
29 - Não, disse ele; arrancando o joio, arriscais a tirar também o trigo.
30 Aye bita akyuu lɛma anyɔ nwu nkpo ayila dilaase di alesaa nwu nkpo ofiɛlɛbee. Nfa nfɛ matɔkɔ bafiɛlɛtɛ nwu nlɛ, balekatũ basifi sɛfa nwu nkpo baanii sĩ akudi akudi baafiɛ sĩ. Nni kamaa baafiɛlɛ alesaa kubi nwu nkpo balaakpete mi di owu kamɛ.’ ”
30 Deixai-os crescer juntos até a colheita. No tempo da colheita, direi aos ceifadores: arrancai primeiro o joio e atai-o em feixes para o queimar. Recolhei depois o trigo no meu celeiro.
31 Yesu lakple aapɛ ma lɛkpa bamba ninwii alɛ, “Yaa sɛka kalekɔ nte fɛ mmle okle. Otii onwii layɔ lewosobi biibii ninwii aapɛ koofe nɔɔ.
31 Em seguida, propôs-lhes outra parábola: O Reino dos céus é comparado a um grão de mostarda que um homem toma e semeia em seu campo.
32 Dile lewosobi le niebiibii dilenke ni di alewosobi amuu kamɛ. Kafɔɔ nse kuomuɔ, kumakple kolewoso ko niemuɔ kulenke ni alewoso amuu di kofe nwu kamɛ. Bakansiɛ nwa mamabla ayo lɛma di sɛla nɔɔ suoto.”
32 É esta a menor de todas as sementes, mas, quando cresce, torna-se um arbusto maior que todas as hortaliças, de sorte que os pássaros vêm aninhar-se em seus ramos.
33 Yesu lakple aapɛ lɛkpa bamba aabuɛ alɛ, “Yaa sɛka kalekɔ nte fɛ mmle okle. Ɔsanko onwii layɔ kɔfa ko man-yɔ mannwɔtɔ ni nnaafũ kafui, aanwɔtɔ nnaafũ kotofo kunwii dialaase di obe wɔ di mmuu lataka ni.”
33 Disse-lhes, por fim, esta outra parábola. O Reino dos céus é comparado ao fermento que uma mulher toma e mistura em três medidas de farinha e que faz fermentar toda a massa.
34 Akpa kamɛ di Yesu lafe aatɔkɔ batii nwu nkpo sɛlaa se mmle simuu. Atakakatɛ aata ma, nse diele lɛkpa ɔɔpɛ.
34 Tudo isto disse Jesus à multidão em forma de parábola. De outro modo não lhe falava,
35 Aabla nkpo alɛ Yaa Ɔlaa buɛtɛtɛ ɔlaa wɔ aabuɛ aatɛ ni kawa kaanya. Aabuɛ alɛ,
35 para que se cumprisse a profecia: Abrirei a boca para ensinar em parábolas; revelarei coisas ocultas desde a criação {Sl 77,2}.
36 Obe wɔ di Yesu ladiki ni batii dikudi nwu nkpo osuku, ni aasifi leyo nɛ. Ninfɛ baasaateketetɛ nɔɔ lawa ɔkyɛ nɔɔ leeyo, babatɔkɔ nwɔ alɛ, “Diki lɛkpa le fɛɛpɛ ni kasɔ di sɛfa kpile suoto kofe fata wo.”
36 Então despediu a multidão. Em seguida, entrou de novo na casa e seus discípulos agruparam-se ao redor dele para perguntar-lhe: Explica-nos a parábola do joio no campo.
37 Ninfɛ di Yesu ladiki kasɔ alɛ, “Otii wɔ niasa ni alesaa kubi biene nwu ninle Otii Obi nwu nɛ.
37 Jesus respondeu: O que semeia a boa semente é o Filho do Homem.
38 Kofe nwu nkpo kafɔɔ ninle kayi nɛ. Alesaa kubi biene nwu ninle batii ba ninle ni Yaa kafa batii nɛ. Sɛfa kpile nwu nkpo ninle batii ba ninle ni kpiletɛ nwu nkpo bale nɛ.
38 O campo é o mundo. A boa semente são os filhos do Reino. O joio são os filhos do Maligno.
39 Kpiletɛ wɔ kafɔɔ niasa ni sɛfa kpile nwu ninle Abonsam nɛ. Alesaa kubi nwu nkpo ofiɛlɛbee kafɔɔ ninle kayi kalookɔ nɛ. Alesaa kubi bafiɛlɛtɛ nwu nkpo ninle Yaa batɔkyɛntɛ nɛ.
39 O inimigo, que o semeia, é o demônio. A colheita é o fim do mundo. Os ceifadores são os anjos.
40 “Fɛ mmle okle baasiisa ni sɛfa, baafiɛ sĩ ni di ɔtɔ kamɛ yi, nkpo okle kafɔɔ dibate di kayi kalookɔ nɛ.
40 E assim como se recolhe o joio para jogá-lo no fogo, assim será no fim do mundo.
41 Ami, Otii Obi nwu, makyesee Yaa batɔkyɛntɛ nii nkyeko osi, manwa mamasiisa batii ba bamuu ninkɔta batii mbla ni okpile ku batii ba bamuu ninkɔbla ni sikpile di Sɛka kalekɔ nii kamɛ.
41 O Filho do Homem enviará seus anjos, que retirarão de seu Reino todos os escândalos e todos os que fazem o mal
42 Babafuki ma makpee di kawɔɔ ɔtɔ wɔ nikofiɛ ni bembembe kamɛ. Nfa babawi kaku, manwee anyɛɛ nɛ.
42 e os lançarão na fornalha ardente, onde haverá choro e ranger de dentes.
43 Kafɔɔ Yaa batii makpa fɛ le kufĩ di Teete lɛma Sɛka kalekɔ kamɛ di osi. Otii wɔ kuunutoko nkpe nii, aanu.
43 Então, no Reino de seu Pai, os justos resplandecerão como o sol. Aquele que tem ouvidos, ouça.
44 “Yaa sɛka kalekɔ nte fɛ nle mmle okle. Obe onwii, otii onwii lakyɛ aalaawɛ lɛsaawɛ le niefũ ni kɔyɔ di kofe kunwii kamɛ beekookaa nii. Ni aakple aayɔ lɛsaa nwu nkpo aakookaa nɛ. Di suoto lɛyɔɔ kamɛ, ni aasifi aalaayɔ asaa nɔɔ amuu aasunsũ, ni aasifi aalaaya kofe nwu nkpo nɛ.”
44 O Reino dos céus é também semelhante a um tesouro escondido num campo. Um homem o encontra, mas o esconde de novo. E, cheio de alegria, vai, vende tudo o que tem para comprar aquele campo.
45 Yesu lakple aabuɛ alɛ, “Yaa sɛka kalekɔ lekple dite fɛ nle mmle. Asaa sunsutɛ onwii latoomiɛ aniibi ya niefũ ni kɔyɔ osie kanya.
45 O Reino dos céus é ainda semelhante a um negociante que procura pérolas preciosas.
46 Obe wɔ aawɛ ni onii wɔ ninlɛ kulenke ni yi, aasifi aalaayɔ asaa nɔɔ ya amuu ninkpe nwɔ ni aasunsũ, aayɔ aalaaya oniibi nwu nkpo.
46 Encontrando uma de grande valor, vai, vende tudo o que possui e a compra.
47 “Yaa sɛka kalekɔ lekple dite fɛ nle mmle okle. Kɔkpaku badikitɛ banwii lataa asawu baakpee di lekpo kamɛ, ni baadiki kakpaku ate ate nɛ.
47 O Reino dos céus é semelhante ainda a uma rede que, jogada ao mar, recolhe peixes de toda espécie.
48 Obe wɔ di asawu nwu nkpo layii nii, baananfi nya baawako lekpo kotoko, ni baasiɛ kaasɔ baasɛsɛɛ kɔkpaku nwu nkpo nɛ. Baayɔ kubiene baakpete di kakyikyɛ kamɛ, ni baayɔ kɔlalaale kafɔɔ baawii nɛ.
48 Quando está repleta, os pescadores puxam-na para a praia, sentam-se e separam nos cestos o que é bom e jogam fora o que não presta.
49 Nkpo okle diɔwa ɔbate di kayi kalookɔ nɛ. Yaa batɔkyɛntɛ mawa mamadiki babienetɛ mankyeko bakpileblatɛ kamɛ.
49 Assim será no fim do mundo: os anjos virão separar os maus do meio dos justos
50 Nse batɔɔyɔ bakpileblatɛ beefuki beekpee di kawɔɔ ɔtɔ kamɛ. Nfa di kaku owi ku anyɛɛ owee mawɛ nɛ.”
50 e os arrojarão na fornalha, onde haverá choro e ranger de dentes.
51 Yesu lakaalɛ ma alɛ, “Bienu lɛsaa biala lɛtɔkɔ ye ni kasɔ?”
51 Compreendestes tudo isto? Sim, Senhor, responderam eles.
52 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Ni nle mmle kotuo alɛ asaa batuotɛ lele nintookple Yaa sɛka kalekɔ asaa teketetɛ kamaa, nfɛ nte fɛ leyo saate wɔ nindiki asaa kofole ku asaa fɔle ankyeko ni asaa nɔɔ katɛkɔ anwako ni kayi.”
52 Por isso, todo escriba instruído nas coisas do Reino dos céus é comparado a um pai de família que tira de seu tesouro coisas novas e velhas.
53 Obe wɔ di Yesu laloo ni akpa nwu nkpo ɔpɛ yi, aadie ninfa aasifi.
53 Após ter exposto as parábolas, Jesus partiu.
54 Ninfɛ aakple aasifi nnwɔɔ omu nɔɔ okpoo lɛma nɛ. Ninfɛ aalaatuo asaa di kasiisakɔ lɛma nɛ. Batii ba nianu ni asaa nɔɔ otuo, diabla ma yaaa. Ninfɛ baakaalɛ suoto lɛma alɛ, “Ɔfɛ ɛɛwɛ lɛsaatofo le mmle nwu nkpo eekyeko? Ɔfɛ kafɔɔ ɛɛwɛ osie wɔ akle ɔɔblako ni sɛkpɛ se niɛbla ni ɔkpɛ antuo ni?
54 Foi para a sua cidade e ensinava na sinagoga, de modo que todos diziam admirados: Donde lhe vem esta sabedoria e esta força miraculosa?
55 Sɛɛ diele nnwɔɔ ninle asaa wolatɛ nwu obi? Diele ɔya kafɔɔ ninle Maria, diele babilɛma suɔtɔbi kafɔɔ ninle Yakobo ku Yosef ku Simon ku Yuda?
55 Não é este o filho do carpinteiro? Não é Maria sua mãe? Não são seus irmãos Tiago, José, Simão e Judas?
56 Diele babilɛma sankobi bamuu kafɔɔ ninsiwo kaamɛ ninfũ nɛ? Ni owe niɛtɔɔ lɛsaatofo ku osie wɔ mmle okle?”
56 E suas irmãs, não vivem todas entre nós? Donde lhe vem, pois, tudo isso?
57 Nioso diawɛ ma osie alɛ baafũ nwɔ, nkpo oso baasĩ nwɔ.
57 E não sabiam o que dizer dele. Disse-lhes, porém, Jesus: É só em sua pátria e em sua família que um profeta é menosprezado.
58 Ta batafũ Yesu baanu ni oso yi, atabla sɛkpɛ se niɛbla ni ɔkpɛ kpinwu di Nasaret batii kamɛ.
58 E, por causa da falta de confiança deles, operou ali poucos milagres.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.