Marcos 9
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs NAA
1 Ninfɛ di Yesu lakple aatɔkɔ ma alɛ, “Nwaako kɔtɔkɔ ye nlɛ, batii bawo kaamɛ lee dilɔbakpi, diediki bitɔɔnya bilɛ Yaa sɛka ole ntɔɔwa ku osie fiɛ.”
1 Dizia-lhes ainda:
2 Ayi akuɔ sɛmaa, Yesu lakpaa Petro ku Yakobo ku Yohane baakyɛ kobokote takale kunwii osi. Lete lɛma niawɛ ninfa. Obe wɔ basaateketetɛ nɔɔ latoonyu nii, kakyi kanwii lawa di Yesu suoto.
2 Seis dias depois, Jesus tomou consigo Pedro, Tiago e João e os levou, em particular, a sós, a um alto monte. E Jesus foi transfigurado diante deles.
3 Awu nɔɔ lapu fututu osie kanya aatoosese di anu aalenke mmle diɛ otii kafoto lɛsaa nindie ni nintu.
3 As suas roupas se tornaram resplandecentes, de um branco muito intenso, como nenhum lavandeiro no mundo as poderia alvejar.
4 Ninfɛ diɛ basaateketetɛ nɔɔ batiɛ nwu lanya Yaa Ɔlaa Babuɛtɛtɛ Mose ku Elia lakyɔɔ baatɔɔkakatɛko Yesu.
4 E lhes apareceu Elias com Moisés, e estavam falando com Jesus.
5 — ausente —
5 Então Pedro, tomando a palavra, disse a Jesus: — Mestre, bom é estarmos aqui. Façamos três tendas: uma para o senhor, outra para Moisés e outra para Elias.
6 — ausente —
6 Pois não sabia o que dizer, por estarem eles apavorados.
7 Ninfɛ di dituntũ ninwii labatĩi ma ku kunyĩi nɔɔ, ninfɛ sɛɛlɔ sinwii ladie di dituntũ nwu kamɛ diabuɛ alɛ, “Nnya obi nii bɔmbɔtɛ ninle nwɔ nɛ. Bikyɔɔ nwɔ atoko bienu nwɔ ɔlaa!”
7 A seguir, veio uma nuvem que os envolveu; e dela veio uma voz que dizia: — Este é o meu Filho amado; escutem o que ele diz!
8 Nfanwu baanyunyu nii, batasinya kuonwii dilenkee Yesu lete niayila ma diɛ ɔlɔɔkɔ.
8 E, de repente, olhando ao redor, não viram mais ninguém com eles, a não ser Jesus.
9 Baakye kobokote osi boosoo manwa nii, Yesu lakpee ma kufiofa alɛ, “Bitantɔkɔ kuonwii lɛsaa le biɛnya ni ninfũ, diɛlase diɛ obe wɔ di ami, Otii Obi nwu, mataka nkye ni bakpi kamɛ.”
9 Ao descerem do monte, Jesus lhes ordenou que não divulgassem as coisas que tinham visto, até o dia em que o Filho do Homem ressuscitasse dentre os mortos.
10 Baakyɔɔ ɔlaa nwu atoko, kafɔɔ se nima nima basi, mantɔɔkaalɛ bawo alɛ, “Ɔtaka Baakpi kamɛ kasɔ mɔ?”
10 Eles guardaram a recomendação, perguntando uns aos outros o que seria esse ressuscitar dentre os mortos.
11 Ninfɛ baakaalɛ Yesu alɛ, “Lɛ oso di kufiofa batuotɛ labuɛ alɛ Yaa Ɔlaa Buɛtɛtɛ Elia kakasa Kristo ɔwa?”
11 Então perguntaram a Jesus: — Por que os escribas dizem ser necessário que Elias venha primeiro?
12 Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Nwaako baabuɛ Elia maka Kristo katũ ole amalolaa asaa antɛ. Kafɔɔ bɛɛkpana Kɔɔkpana Klekle kamɛ alɛ Otii Obi nwu mafe diibuo kpinwu kamɛ. Babasĩ nwɔ kafɔɔ. Lɛ oso bienyu bilɛ baabuɛ nkpo?
12 Jesus respondeu:
13 Kɔtɔkɔ ye nlɛ, Elia ntɔɔwa ɛɛbafe kofokofoko. Kafɔɔ batii ditafũ nwɔ, baabla nwɔ nle ninlɛ ma nii, fɛ mmle baakpana baatɛ ni di suoto nɔɔ.”
13 Eu, porém, lhes digo que Elias já veio, e fizeram com ele tudo o que quiseram, como está escrito a respeito dele.
14 Obe wɔ di Yesu ku basaateketetɛ nɔɔ batiɛ ba mmle lakple baawa ni bawo lɛma kamɛ, baanya alɛ batii kpinwu lamana ma baakyi, baatɔɔnanfi sɛlaa ku kufiofa batuotɛ bawo.
14 Quando eles se aproximaram dos outros discípulos, viram numerosa multidão ao redor deles e os escribas discutindo com eles.
15 Obe wɔ baatii nwu lanya alɛ Yesu nfɛ kɔwa nii, diabala ma ɔkpɛ, ninfɛ baatoso baalaakyakako nwɔ baasɛɛsa nwɔ nɛ.
15 E logo toda a multidão, ao ver Jesus, ficou surpresa e, correndo até ele, o saudava.
16 Yesu lakaalɛ basaateketetɛ nɔɔ alɛ, “Obe sɛlaa biyɛ biɔnanfi?”
16 Então Jesus perguntou:
17 Ninfɛ di osuɔtɔ onwii di batii nwu kamɛ latɔkɔ Yesu alɛ, “Saatuotɛ, lɛkpaa obi nii lɛwako ɔkyɛ lɛfɔ, ta niwuna kpile nsi nwɔ ni oso, oloofuo ɔkakatɛ.
17 E um, do meio da multidão, respondeu: — Mestre, eu trouxe até o senhor o meu filho, que está possuído de um espírito mudo;
18 Obe lele nse ninwuna nwu kɔkpɛko nwɔ, annɔɔ ampɛ kaasɔ, afuuta ntoodie nwɔ kaanya, antoowee anyɛɛ, eebensa suoto tii. Ninfɛ lɛkpaa nwɔ lɛwako basaateketetɛ lɛfɔ nfũ nlɛ batososa ninwuna nwu di suoto nɔɔ, kafɔɔ baafuo.”
18 e este, sempre que se apossa dele, lança-o por terra, e ele espuma, range os dentes e vai definhando. Pedi aos seus discípulos que o expulsassem, mas eles não puderam.
19 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Ee! Miɛ akyɛnfɔɔle lee, ofũ onu lee diɛpɔ! Sɛsɛ bilɛ nsiɛ ye kaamɛ fiɛ biefũ binu. Ee lɛ ninkle ye naase fiɛ bibanu asaa kasɔ? Bikpaa obisɔ nwu biwakoe!”
19 Então Jesus exclamou:
20 Ninfɛ baakpaa nwɔ baawako Yesu nfũ nɛ. Diɛ ninwuna kpile nwu lanya ɔnya Yesu, diawanyinsa obisɔ nwu, aanɔɔ aapɛ kaasɔ aakyako osisikiti, afuuta latoodie nwɔ kaanya.
20 E eles o trouxeram. Quando ele viu Jesus, o espírito imediatamente agitou o menino com violência, e, caindo ele por terra, revolvia-se espumando.
21 Ninfɛ di Yesu lakaalɛ obisɔ nwu ote alɛ, “Diɛkyako nwɔ ni ɔbla mmle ditɔɔkɛlɛ?”
21 Jesus perguntou ao pai do menino: O pai respondeu: — Desde a infância;
22 Obe lele ninwuna le mmle komiɛ alɛ dilo nwɔ kokooko. Se diɛwa nkpo, ninta alɛ antɔɔnɔɔ antoobuo di ɔtɔ ee ntu kamɛ. Lekoto, nya wo nyaami faakyakaako wo, se lɛsaa le faafuo ni ɔbla dile!”
22 e muitas vezes o tem lançado no fogo e na água, para o matar. Mas, se o senhor pode fazer alguma coisa, tenha compaixão de nós e ajude-nos.
23 Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Lɛ oso fɔɔtɔkɔ mi falɛ se kafuo? Lɛsalɛsaa nnaa otii wɔ niefũ mi eenu ni osie.”
23 Ao que Jesus respondeu:
24 Nfanwu, obisɔ nwu ote labuɛ osie kanya alɛ, “Nkpe ofũ onu kafɔɔ kuɔpɔ. Kyakaakoe ninwɛ ofũ onu nkyakaa!”
24 E imediatamente o pai do menino exclamou: — Eu creio! Ajude-me na minha falta de fé!
25 Obe wɔ nfɛ di Yesu lanya alɛ batii kpinwu nfɛ kɔtɛɛtɛ nwɔ nii, ninfɛ aatɔkɔ ninwuna kpile nwu alɛ, “Afɔ ninwuna le ninanta batii lanu ni ku ɔtankakatɛ, kɔtɔkɔ fɔ nlɛ die di obisɔ nwu kamɛ, diidii kafɔɔ tamasimbuo nwɔ kaamɛ!”
25 Vendo Jesus que muita gente estava se reunindo, repreendeu o espírito imundo, dizendo-lhe:
26 Ninfɛ ninwuna le mmle layiisa kudu osie kanya, diawanyinsa obisɔ nwu diatɛ kaasɔ fiɛ diadie diasifi. Obisɔ wɔ late ninfa fɛ le okpi atookpi. Batii ba niayila ni ninfa latoobuɛ alɛ, “Eekpi.”
26 E ele, gritando e agitando-o muito, saiu, deixando-o como se estivesse morto, a ponto de muitos dizerem: — Morreu.
27 Kafɔɔ Yesu lamufũ obisɔ nwu kɔɔnɛɛ aatakatɛsa aase.
27 Mas Jesus, tomando-o pela mão, o ergueu, e ele se levantou.
28 Sɛmaa obe wɔ di Yesu lalabuo ni leyo, basaateketetɛ nɔɔ lakyɛ baalaakaalɛ nwɔ buɛɛ alɛ, “Lɛ oso butafuo ninwuna kpile nwu otososa di obisɔ nwu kamɛ?”
28 Quando Jesus entrou em casa, os seus discípulos lhe perguntaram em particular: — Por que nós não pudemos expulsá-lo?
29 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Diediki otii kɔpɛ ɔlaa anta Yaa, annii kanya wlawla fiɛ abafuo ninwuna le mmle okle otososa odiki di otii kamɛ.”
29 Jesus respondeu:
30 Yesu ku basaateketetɛ nɔɔ ladie ninfa baafe di Galilea kasɔ. Yesu ditamiɛ alɛ otii kuonwii atofo nfũ akpe nii,
30 E, tendo saído dali, passavam pela Galileia, e Jesus não queria que ninguém o soubesse,
31 diekye aatootuo basaateketetɛ nɔɔ asaa. Aatɔkɔ ma alɛ, “Otii onwii madiki Otii Obi kálɔ anta batii alɛ balo nwɔ. Ni kafɔɔ dii tiɛfa, abakple ansɛnkɛ ansiɛ nkpa.”
31 porque ensinava os seus discípulos e lhes dizia:
32 Kafɔɔ batanu ɔlaa wɔ aatɔkɔ ma ni kasɔ, baayɛkɛ batakaalɛ nwɔ ɔlaa nwu kasɔ.
32 Eles, porém, não compreendiam isto e tinham medo de perguntar.
33 Baalabuo ni Kapernaum, baalabuo leyo. Nfa di Yesu lakaalɛ basaateketetɛ nɔɔ alɛ, “Obe ɔlaa biɛtɔɔ nanfi ko bawo biɔwa ni?”
33 Chegaram, então, a Cafarnaum. Estando em casa, Jesus perguntou aos discípulos:
34 Kafɔɔ batadiki kanya. Diekye baatɔɔwa nii baatɔɔ nanfi alɛ bootofo otii wɔ nii lenke ni kaamɛ lɛma.
34 Mas eles se calaram, porque, no caminho, tinham discutido entre si sobre quem era o maior.
35 Ninfɛ di Yesu lasiɛ ni kaasɔ, aalɛɛ basaateketetɛ nɔɔ lefosi banyɔ nwu ni aatɔkɔ ma alɛ, “Olele nikomiɛ alɛ ale ɔkasale ni aabla suoto fɛ anaa kayilakɔ, aakyakaako bawo nɔɔ.”
35 E Jesus, assentando-se, chamou os doze e lhes disse:
36 Ninfɛ aata obisɔ onwii lawa aabayila sĩitũ lɛma. Aakpaa obisɔ wɔ aatika l'aatĩ nɔɔ ni aatɔkɔ ma alɛ,
36 Trazendo uma criança, colocou-a no meio deles e, tomando-a nos braços, disse-lhes:
37 “Otii lele niefũ obisɔ fɛ nwɔ mmle okle ta ami oso, ami eefũ. Otii lele niefũ mi, diele lete nii eefũ. Kafɔɔ ku Teemi wɔ niekpee mi ni kɔtɔ eefũ.”
37 — Quem receber uma criança, tal como esta, em meu nome, recebe a mim; e quem receber a mim, não é a mim que recebe, mas aquele que me enviou.
38 Ninfɛ di Yohane latɔkɔ Yesu alɛ, “Saatuotɛ, buɔnya osuɔtɔ onwii kotososa anwuna kpile baatii suoto leeyoto lɛfɔ kamɛ. Buatɔkɔ nwɔ bulɛ adiɛ, diekye aasi wo kaamɛ.”
38 João disse a Jesus: — Mestre, vimos um homem que expulsava demônios em seu nome, mas nós o proibimos de fazer isso, porque não nos seguia.
39 Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Bitantĩi nwɔ osuku, diekye otii wɔ ni kɔbla ni sɛkpɛ se niɛbla ni ɔkpɛ di leeyooto nii kamɛ, di nni kamaa, ɔlɔbamunikĩi wla akple abuɛ ɔlaa kpile di suoto nii.
39 Mas Jesus respondeu:
40 Diekye otii wɔ ninantaka ayila wo ni di suoto, awo ku nnwɔɔ, onwii bule.
40 Pois quem não é contra nós é a favor de nós.
41 “Nwaako kɔtɔkɔ ye nlɛ, nse otii lɛta ye ntu kakɔkwɛɛ kanwii bienyi ta ami Kristo bale bile ni oso, Yaa dilabasĩ nwɔ letota biene ɔta.
41 Pois aquele que lhes der de beber um copo de água, em meu nome, porque vocês são de Cristo, em verdade lhes digo que de modo nenhum perderá a sua recompensa.
42 “Kafɔɔ se otii owo lɛta babisɔ ba mmle niefũ mi beenu nii, onwii lɛma lekple diɛ ofũ onu nɔɔ sɛmaa, otii nwu dibabuo nwɔ osie kanya! Se bɛɛyɔ okũ beenii difuɔ dibinte bɛɛsaka nwɔ siimuu, beefuki nwɔ beekpee di leekpo kamɛ, dialɛ nwɔ ninlenkee.
42 — E, se alguém fizer tropeçar um destes pequeninos que creem em mim, seria melhor para esse que uma grande pedra de moinho fosse pendurada ao seu pescoço e fosse jogado no mar.
43 — ausente —
43 E, se a sua mão leva você a tropeçar, corte-a; pois é melhor você entrar aleijado na vida do que, tendo as duas mãos, ir para o inferno, para o fogo que nunca se apaga
44 — ausente —
44 [onde não lhes morre o verme, nem o fogo se apaga].
45 — ausente —
45 E, se o seu pé leva você a tropeçar, corte-o; pois é melhor você entrar na vida aleijado do que, tendo os dois pés, ser lançado no inferno
46 — ausente —
46 [onde não lhes morre o verme, nem o fogo se apaga].
47 Se loo ninu lɛfɔ ninwii kafɔɔ nikɔlalaasa fɔ ofũ onu, faadiki ni fayu. Dibalɛfɔ ninlenkee alɛ faayɔ ninu ninwii fambuo Yaa sɛka kalekɔ, alɛ faawɛ anu anyɔ alɛ baafuki fɔ mankpee di ɔtɔ kplɛ wɔ nikofiɛ kunaa ni kaloo kamɛ.
47 E, se um dos seus olhos leva você a tropeçar, arranque-o; pois é melhor você entrar no Reino de Deus com um olho só do que, tendo os dois, ser lançado no inferno,
48 Nfa suoto beebuɛ alɛ,
48 onde não lhes morre o verme, nem o fogo se apaga.
49 Diekye babayɔ ɔtɔ mankleklesa batii bamuu suoto, fɛ mmle man-yɔ mba mankleklesa oleɔta kafɔɔ.
49 — Porque cada um será salgado com fogo.
50 “Mba nlɛ. Kafɔɔ nse ditooyu ɔmɛnɛfɛ ni mi, be baakple man-yɔ mankpee mi ɔmɛnɛfɛ? Nioso bita mba ɔkpɛ biene disiɛ ye kaamɛ, biesiɛ ku bawo lee di atoko ɔkyɛ ole kamɛ.”
50 O sal é bom; mas, se o sal vier a se tornar insípido, como lhe restaurar o sabor? Tenham sal em vocês mesmos e paz uns com os outros.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.