Marcos 15

Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Dii nwu kuyitatũ Yaa olebatatɛ lakyakako okpoo banɔɔfo ku kufiofa batuotɛ kuɛ bakantɛ bamuu. Obe wɔ batoosiɛ beebu ni ɔlaa nwu disi ku mmle baabla ko nwɔ ni ɔkpɛ, baanii Yesu baakpaa nwɔ baasifiko Roma abaa ɔnɔɔfo wɔ bɔɔlɛɛ ni Pilato ɔkyɛ.
1 De manhã bem cedo, os principais sacerdotes, os líderes do povo e os mestres da lei — todo o alto conselho — se reuniram para discutir o que fariam em seguida. Então amarraram Jesus, o levaram e o entregaram a Pilatos.
2 Nfa diɛ Pilato lakaalɛ Yesu alɛ, “Afɔ ninle Yuda batii Ɔka nwu nɛ?”
2 Pilatos lhe perguntou: “Você é o rei dos judeus?”. Jesus respondeu: “É como você diz”.
3 Yaa olebatatɛ nwu layɔ sɛlaa kpinwu baatika di Yesu suoto.
3 Os principais sacerdotes o acusaram de vários crimes,
4 Nioso Pilato lakple aakaalɛ nwɔ alɛ, “Floobuɛ ɔlaa kuonwii? Kyɔɔ atoko faanu sɛlaa se boobuɛ fɔ ni di suoto!”
4 e Pilatos perguntou: “Você não vai responder? O que diz de todas essas acusações?”.
5 Kafɔɔ Yesu ditabɛ kanya, nioso diabla Pilato ɔkpɛ!
5 Mas, para surpresa de Pilatos, Jesus não disse coisa alguma.
6 Di Okpi Diisi Ofe Dii ole biala yi, Pilato ndiɛ Yuda batii leyo batentɛ lele, baatii nwu lɛkaalɛ ni anta ma.
6 A cada ano, durante a festa da Páscoa, era costume libertar um prisioneiro, qualquer um que a multidão escolhesse.
7 Di obe nwu kamɛ, baamufũ osuɔtɔ onwii bɔɔlɛɛ ni Baraba baalaatɛ leeyo ku batii nɔɔ. Ta kudu lɛma okpee ku batii olo di obe wɔ baataka baayila ni di Roma batii ɔka suoto.
7 Um dos prisioneiros era Barrabás, um revolucionário que havia cometido assassinato durante uma revolta.
8 Obe wɔ baatii labasi nii, baanyumasa Pilato leyo batentɛ ba andiɛ antɔɔta ma ni obe lele di dii nwu ole kamɛ.
8 A multidão foi a Pilatos e pediu que ele libertasse um prisioneiro, como de costume.
9 Ni aakaalɛ ma alɛ, “Biomiɛ bilɛ ndiɛ Yuda Batii Ɔka nwu nta ye?”
9 Pilatos perguntou: “Querem que eu solte o ‘rei dos judeus’?”.
10 Pilato lakaalɛ ma nkpo ta aatofo alɛ onunsɛɛ kanya oso di Yaa olebatatɛ nwu lakpaa Yesu baawako nwɔ.
10 (Pois havia percebido que os principais sacerdotes tinham prendido Jesus por inveja.)
11 Kafɔɔ Yaa olebatatɛ nwu lamunikĩisa batii dikudi nwu disibu mmle diɛ Pilato kadiɛ Baraba bonwu anta ma nii.
11 Nesse momento, os principais sacerdotes instigaram a multidão a pedir a libertação de Barrabás em vez de Jesus.
12 Pilato lakple aakaalɛ batii dikudi nwu alɛ, “Obe biomiɛ bilɛ mbla otii wɔ biɔlɛɛ ni Yuda batii Ɔka nwu ninfũ?”
12 Pilatos lhes perguntou: “Então o que farei com este homem que vocês chamam de ‘rei dos judeus’?”.
13 Ninfɛ baayiisa kudu baatɔkɔ nwɔ alɛ, “Pɛ nwɔ sibuɛ fakaasa koowoso suoto!”
13 “Crucifique-o!”, gritou a multidão.
14 Kafɔɔ Pilato lakple aakaalɛ ma alɛ, “Ɔmɛnkpile ɛɛbla fiɛ?”
14 “Por quê?”, quis saber Pilatos. “Que crime ele cometeu?” Mas a multidão gritou ainda mais alto: “Crucifique-o!”.
15 Ta Pilato komiɛ alɛ suoto siyɔɔ ma ni oso, aadiɛ Baraba aata ma. Ni aata baapɛ Yesu nwaa ku mpile, ni aayɔ nwɔ aakpee ma ninnɛɛ alɛ balaapɛ nwɔ sibuɛ bakaasa koowoso suoto nɛ.
15 Para acalmar a multidão, Pilatos lhes soltou Barrabás. Então, depois de mandar açoitar Jesus, entregou-o aos soldados romanos para que fosse crucificado.
16 Bakpɛtɛ nwu lakpaa Yesu baasifiko Roma batii abaa banɔɔfo leyo diɛ bawo kalɛɛkɔ, ni baalɛɛ bakpɛtɛ bule alɛ bawa nɛ.
16 Os soldados levaram Jesus para o palácio do governador (lugar conhecido como Pretório) e chamaram todo o regimento.
17 Ninfɛ baayɔ awu sɛɛle ya niefũ ni kɔya wua baakpa nwɔ fɛ ɔka, ni baabla sɛkansi lɛkakoto baatũkũsɔɔ nɛ.
17 Vestiram Jesus com um manto vermelho, teceram uma coroa de espinhos e a colocaram em sua cabeça.
18 Ni baayila baatookpee nwɔ sinunsɔ alɛ, “Yii yiiduu! Yuda batii Ɔka, asiɛ nkpa aklɛ!”
18 Então o saudavam, zombando: “Salve, rei dos judeus!”.
19 Baayɔ kawesee baatɔɔpɛ nwɔ diisi, baatufa sita baakpete nwɔ di suoto. Ninfɛ baapɛ akunkyi kaatũ nɔɔ baawakosa asi kasɔ baatɔɔ.
19 Batiam em sua cabeça com uma vara, cuspiam nele e ajoelhavam-se, fingindo adorá-lo.
20 Obe wɔ batooloo nwɔ ni ɔma, baadiki nwɔ awu sɛɛle nwu di suoto baakplesa awu nɔɔ baakpee nwɔ. Ninfɛ baakpaa nwɔ baasifiko alɛ bɔɔlaapɛ nwɔ sibuɛ mankaasa koowoso suoto nɛ.
20 Quando se cansaram de zombar dele, tiraram o manto vermelho e o vestiram com suas roupas. Então o levaram para ser crucificado.
21 Obe wɔ baatoofe nii, baakyakako osuɔtɔ onwii bɔɔlɛɛ ni Simon, aakye kakpayotũ kanwii ɔɔwa Yerusalem. Ninfɛ di bakpɛtɛ nwu nkpo layila nwɔ di suoto alɛ afũ Yesu kowoso nwu nkpo atuka nɛ. Simon nwu lakye Kireni kasɔ. Babi nɔɔ kafɔɔ niale Aleksandro ku Rufo.
21 Um homem chamado Simão, de Cirene, passava ali naquele momento, vindo do campo. Os soldados o obrigaram a carregar a cruz. (Simão era pai de Alexandre e Rufo.)
22 Ni baakpaa Yesu baalaadu lɛba le manlɛɛ ni Golgota lɛɛsɔdiki ninle ni alɛ Otii Disi Dikufi.
22 Levaram Jesus a um lugar chamado Gólgota (que quer dizer “Lugar da Caveira”).
23 Nfa baayɔ nta be bɛɛkpɔtɔɔsa ni ku kɔfa lonle nimata alɛ ɔlɔbanu ni dibuo baatɔɔ alɛ anyi, kafɔɔ Yesu ditanyi.
23 Ofereceram-lhe vinho misturado com mirra, mas ele recusou.
24 Ninfɛ di bakpɛtɛ nwu nkpo lapɛ nwɔ sibuɛ baakaasa koowoso suoto nɛ. Nni kamaa, baayɔ awu nɔɔ baasɛ bawo di obe wɔ baawii ni atrebi baatofo n-ya di obiala lɛma kayɔ nii.
24 Então os soldados o pregaram na cruz. Depois, dividiram as roupas dele e tiraram sortes para decidir quem ficava com cada peça.
25 Baapɛ Yesu sibuɛ baakaasa koowoso suoto ku oyita elomu ɛnaasĩ.
25 Eram nove horas da manhã quando o crucificaram.
26 Baapɛ kataaboo kakyɛɛ sibuɛ baakaasa nwɔ diɛ lɛkantosi baakpana lɛsaa le oso baalo nwɔ nii alɛ, “Nnwɔɔ ninle Yuda Batii Ɔka nɛ.”
26 Uma tabuleta anunciava a acusação feita contra ele: “O Rei dos Judeus”.
27 Baapɛ bayu banyɔ kafɔɔ sibuɛ baakaasa di awoso suoto diɛ Yesu ɔlɔɔkɔ. Onwii lakaa diɛ oletanɛɛkyɛ nɔɔ, onwii kafɔɔ lakaa diɛ ɔmɛntukyɛ.
27 Dois criminosos foram crucificados com ele, um à sua direita e outro à sua esquerda.
28 Diawa ninkpo fɛle mmle baakpana ni diɛ Kɔkpana Klekle Kukũ kamɛ alɛ, “Baalo nwɔ manko bakpileblatɛ.”
28 Assim, cumpriram-se as Escrituras que diziam: “Ele foi contado entre os rebeldes”.
29 Batii ba niatoofe ni ninfa bamuu latũkunsa asi, baatufa Yesu baabuɛ alɛ, “Ɛhɛɛ! Afɔ niabuɛ falɛ fababiɛ Yaa Olekatakɔ ka mmle, fanse ni letofo di ayi atiɛ kamɛ nɛ!
29 O povo que passava por ali gritava insultos e sacudia a cabeça em zombaria. “Olhe só!”, gritavam. “Você disse que destruiria o templo e o reconstruiria em três dias.
30 Soo koowoso nwu fawa, faafũ suoto lɛfɔ nkpa buonyu!”
30 Pois bem, salve a si mesmo e desça da cruz!”
31 41 Nkpo okle kafɔɔ di olebatatɛ banɔɔfo ku kufiofa batuotɛ nwu nkpo lama nwɔ baatoobuɛ kaamɛ lɛma alɛ, “Aafũ batii bamba nkpa kafɔɔ oloofuo suoto nɔɔ odiki!
31 Os principais sacerdotes e os mestres da lei também zombavam de Jesus. “Salvou os outros, mas não pode salvar a si mesmo!”, diziam.
32 Se nwɔ bɔɔlɛɛ ni Yuda Batii Ɔka, dile ni Kristo wɔ di Yaa lɛpɛ ni ɔfɔɔ ale nwaako, aasoo di kowoso suoto awa buofũ nwu bunu!” Batii ba banyɔ baakaasa ni di awoso suoto ku nnwɔɔ kafɔɔ latufa nwɔ.
32 “Que esse Cristo, o rei de Israel, desça da cruz agora mesmo para que vejamos e creiamos nele!” Até os homens crucificados com Jesus o insultavam.
33 Kakũ lefosi elomu ɛnyɔ lebe, kayi kamuu lawɔfɔ. Dialaase di kɔtɔɔfɔ elomu etiɛ kamɛ.
33 Ao meio-dia, desceu sobre toda a terra uma escuridão que durou três horas.
34 Di kɔtɔɔfɔ elomu etiɛ kamɛ okle, Yesu lafaa osie kanya aabuɛ alɛ, “Eli, Eli, lama sabaktani?” Lɛsɔdiki ninle alɛ, “Yaa nii, Yaa nii, be oso feediɛ mi nnɛɛ nkpo?”
34 Por volta das três da tarde, Jesus clamou em alta voz: “ Eloí, Eloí, lamá sabactâni? ”, que quer dizer: “Meu Deus, meu Deus, por que me abandonaste?”.
35 Batii ba bawo niayila ni ninfa, baanu ni ɔlaa nwu nkpo labuɛ alɛ, “Bikyɔɔ atoko! Ɔɔlɛɛ Elia.”
35 Alguns dos que estavam ali, ouvindo isso, disseram: “Ele está chamando Elias”.
36 Nfanwu onwii kaamɛ lɛma latoso aalaayɔ oleteku aanyɔ di nta nyankale kamɛ, aayɔ aatũ di owoso suoto, aamiɛ alɛ ɔɔyɔ ankyɔɔ nwɔ annyi. Kafɔɔ batii bule labuɛ alɛ, “Bita buyila buonyu, nse Elia kamawa amadiki nwɔ di kowoso suoto!”
36 Um deles correu, ensopou uma esponja com vinagre e a ergueu num caniço para que ele bebesse. “Esperem!”, disse ele. “Vamos ver se Elias vem tirá-lo daí.”
37 Yesu lakple aafaa osie kanya ninfɛ aakpi nɛ.
37 Então Jesus clamou em alta voz e deu o último suspiro.
38 Nfanwu, dibula le ninsaka ni di Yaa Olekatakɔ nwu nkpo kamɛ niabɛ di akyuu anyɔ diakye di osi dialaase kaasɔ.
38 A cortina do santuário do templo se rasgou em duas partes, de cima até embaixo.
39 Di bakpɛtɛ ɔnɔɔfo wɔ niayila ni di kowoso nwu katũ lanu mmle di Yesu lafaa fiɛ aakpi nii, ni aabuɛ alɛ, “Nwaako, Yaa Obi ninle otii wɔ mmle!”
39 Quando o oficial romano que estava diante dele viu como ele havia morrido, exclamou: “Este homem era verdadeiramente o Filho de Deus!”.
40 Basanko bawo kafɔɔ layila kaakyonkɔ baatoonyu asaa ya niatɔɔwa nii. Bawo niale Maria Magdalene ku Salome ku Maria wɔ babi ninle ni Yakobo bisɔ ku Yose.
40 Algumas mulheres observavam de longe. Entre elas estavam Maria Madalena, Maria, mãe de Tiago, o mais jovem, e de José, e Salomé.
41 Di obe wɔ di Yesu lawɛ ni di Galilea kasɔ, mma niatootikanko nwɔ baatɔɔ kyakaako nwɔ nɛ. Basanko kpinwu ba latikanko nwɔ baakyɛ ni Yerusalem ke layila ninfa.
41 Eram seguidoras de Jesus e o haviam servido na Galileia. Também estavam ali muitas mulheres que foram com ele a Jerusalém.
42 Asaa ya mmle amuu lawa fiɛ diadu Yuda batii Lɛnyɛɛtɛyi. Nfɛ diofe ni kɔɔtɔɔfɔ,
42 Tudo isso aconteceu na sexta-feira, o dia da preparação, antes do sábado. Ao entardecer,
43 Yuda batii ɔnɔɔfotii onwii bɔɔlɛɛ ni Yosef eekye ni Arimatea, lakpee otu aakyɛ aalanya Roma batii ɔnɔɔfo Pilato. Yosef wɔ mmle ninle otii wɔ niatookpee ni osie diɛ Yaa sɛka kalekɔ ɔwabee nɛ. Obe wɔ aadu ni Pilato nfũ, aatikiti nwɔ lekoto alɛ atɔɔ osuku aalaayɔ Yesu kpi alaakookaa, fiɛ di Lɛnyɛɛtɛyi diwo.
43 José de Arimateia foi corajosamente a Pilatos e pediu o corpo de Jesus. (José era um membro respeitado do conselho dos líderes do povo e esperava a chegada do reino de Deus.)
44 Diabla Pilato ɔkpɛ obe wɔ aanu alɛ Yesu lawolaa ni okpi nkpo. Nioso aalɛɛ bakpɛtɛ ɔnɔɔfo wɔ niayila ni kaanya ninfa aakaalɛ nwɔ aanu nkaakyonkɔse nwaa Yesu ntookpi.
44 Surpreso com o fato de Jesus já estar morto, Pilatos chamou o oficial romano e perguntou se fazia muito tempo que ele havia morrido.
45 Di ɔnɔɔfo nwu latɔkɔ nwɔ alɛ kute ni nkpo, Pilato lata Yosef osuku alɛ alaayɔ kpi nwu akookaa.
45 O oficial confirmou que Jesus estava morto, e Pilatos disse a José que podia levar o corpo.
46 Ninfɛ di Yosef lasifi aalaayɔ Yesu kpi nwu nkpo, ni aayɔ dibula fɔle le aaya ni aamiminisa nwu di suoto nɛ. Ni aayɔ aalaakookaa di ofuɔntuu kamɛ beekutu ni di kabokotee ɔlɔɔkɔ. Ninfɛ aamunusa difuɔ aatĩi ofuɔntuu nwu kanya nɛ.
46 José comprou um lençol de linho, desceu o corpo de Jesus da cruz, envolveu-o no lençol e colocou-o num túmulo escavado na rocha. Então rolou uma grande pedra na entrada do túmulo.
47 Obe nwu kamɛ, Maria Magdalene ku Maria dile ni Yosef ɔya layila baatonyu lɛba le baakookaa ni Yesu.
47 Maria Madalena e Maria, mãe de José, viram onde o corpo de Jesus tinha sido sepultado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.