Lucas 7

Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Obe wɔ di Yesu latɔkɔ batii sɛlaa se mmle simuu aaloo nii, ni aasifi Kapernaum nɛ.
1 Tendo Jesus concluído todos os seus discursos ao povo que o escutava, entrou em Cafarnaum.
2 Roma batii bakpɛtɛ nɔɔfo onwii lawɛ ninfa, aawɛ kpɛmblatɛ onwii ambɔmbɔ ni osie kanya. Kpɛmblatɛ wɔ mmle latoofiɛ osie kanya diabu kɛɛkɛɛ aakpi nii.
2 Havia lá um centurião que tinha um servo a quem muito estimava e que estava à morte.
3 Nioso obe wɔ aanu ni Yesu lɛkpanko, aakpee Yuda batii banɔɔfo bawo alɛ bakyɛ baalaatɔkɔ nwɔ aawa abayɔɔsa kpɛmblatɛ nɔɔ nwu ofiɛ atɔɔ.
3 Tendo ouvido falar de Jesus, enviou-lhe alguns anciãos dos judeus, rogando-lhe que o viesse curar.
4 Obe wɔ baatii ba mmle lawa ni Yesu nfũ, baatikiti nwɔ lekoto osie kanya alɛ, “Osuɔtɔ wɔ mmle lesiɛko alɛ faatɔɔ lɛkyakaako,
4 Aproximando-se eles de Jesus, rogavam-lhe encarecidamente: Ele bem merece que lhe faças este favor,
5 diekye ambɔmbɔ kale loo. Nnwɔɔ nietofo Yuda batii kasiisakɔ ɛɛta wo nɛ.”
5 pois é amigo da nossa nação e foi ele mesmo quem nos edificou uma sinagoga.
6 Nioso Yesu lataka aatikanko ma.
6 Jesus então foi com eles. E já não estava longe da casa, quando o centurião lhe mandou dizer por amigos seus: Senhor, não te incomodes tanto assim, porque não sou digno de que entres em minha casa;
7 Nkpo kafɔɔ ninasiɛko alɛ kawa fɔ anu nɛ. Nkpo oso afɔ buɛ ɔlaa onwii pɛ, kpɛmblatɛ nii mawɛ osie.
7 por isso nem me achei digno de chegar-me a ti, mas dize somente uma palavra e o meu servo será curado.
8 Diekye ami kafɔɔ nsi di ɔnɔɔfo wɔ ninlenke mi ni kalɔ. Ni baakpɛtɛ nsi mi kaalɔ. Nse lɛtɔkɔ onwii nlɛ, ‘Akyɛ nfũ,’ ni ankyɛ nɛ. Nse lɛtɔkɔ ɔbamba nlɛ, ‘Awa ninfũ,’ ni anwa nɛ. Nse lɛtɔkɔ kpɛmblatɛ nii nlɛ, ‘Bla nle,’ ni ambla nɛ.”
8 Pois também eu, simples subalterno, tenho soldados às minhas ordens; e digo a um: Vai ali! E ele vai; e a outro: Vem cá! E ele vem; e ao meu servo: Faze isto! E ele o faz.
9 Obe wɔ di Yesu lanu ni ɔlaa wɔ aabuɛ nii, diabla nwɔ ɔkpɛ. Ninfɛ aamunikĩi aatɔkɔ batii dikudi le niatikanko nwɔ ni alɛ, “Kɔtɔkɔ ye nlɛ, diidii ninnya ofũ onu wɔ mmle okle di Israel batii kamɛ nnya!”
9 Ouvindo estas palavras, Jesus ficou admirado. E, voltando-se para o povo que o ia seguindo, disse: Em verdade vos digo: nem mesmo em Israel encontrei tamanha fé.
10 Obe wɔ baatii ba baakpee ni kɔtɔ lakple baalaabuo ni leyo, baanya alɛ kpɛmblatɛ nwu sitoosie nwɔ.
10 Voltando para a casa do centurião os que haviam sido enviados, encontraram o servo curado.
11 Ninkpo kamaa, Yesu lakyɛ okpoo wɔ bɔɔlɛɛ ni Nain kamɛ. Basaateketetɛ nɔɔ ku batii dikudi kpinwu latikanko nwɔ.
11 No dia seguinte dirigiu-se Jesus a uma cidade chamada Naim. Iam com ele diversos discípulos e muito povo.
12 Obe wɔ aadu ni okpoo nwu kasũkunya, aakyakako batii kodie bakle kpi boofenko kakookaakɔ. Otii wɔ niakpi nii, obisuɔtɔbi onwii nwu pɛ aale aata kpisɔfɔ nwu nɛ. Batii dikudi kpinwu di okpoo nwu kamɛ lawɛ di kpisɔfɔ nwu ɔkyɛ.
12 Ao chegar perto da porta da cidade, eis que levavam um defunto a ser sepultado, filho único de uma viúva; acompanhava-a muita gente da cidade.
13 Obe wɔ di Yesu lanya ni ɔsanko wɔ mmle, aakpɛ nwɔ nyaamii. Ninfɛ di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Diɛ owi.”
13 Vendo-a o Senhor, movido de compaixão para com ela, disse-lhe: Não chores!
14 Ninfɛ di Yesu lafe kaamɛ lɛma aalaakpanko kpi alakaa nwu nɛ. Ninfɛ baatii ba niatuka ni kpi nwu nkpo layila nɛ. Ni di Yesu labuɛ alɛ, “Okosopo! Kɔtɔkɔ fɔ nlɛ taka!”
14 E aproximando-se, tocou no esquife, e os que o levavam pararam. Disse Jesus: Moço, eu te ordeno, levanta-te.
15 Nfanwu kpi nwu nkpo niataka aasiɛ, aakyako ɔkakatɛ. Ni di Yesu lakpaa nwɔ aata ɔya nɛ.
15 Sentou-se o que estivera morto e começou a falar, e Jesus entregou-o à sua mãe.
16 Lɛyɛkɛ lapɛ batii nwu bamuu osie kanya, ni baatansa Yaa nɛ. Ta nkpo oso baabuɛ alɛ, “Yaa ɔlaa buɛtɛtɛ kplɛ nintɔɔwa wo kamɛ! Yaa ntoosoo ɛwa batii nɔɔ odiki!”
16 Apoderou-se de todos o temor, e glorificavam a Deus, dizendo: Um grande profeta surgiu entre nós: Deus voltou os olhos para o seu povo.
17 Yesu suoto ɔlaa wɔ mmle lakpɛ kuakyaka Yuda kasɔ nwu suoto ku aba bule amuu.
17 A notícia deste fato correu por toda a Judéia e por toda a circunvizinhança.
18 Obe wɔ di Yohane basaateketetɛ latɔkɔ ni Yohane sɛlaa se mmle, nfanwu aalɛɛ batii banyɔ kaamɛ lɛma.
18 Os discípulos de João referiram-lhe todas estas coisas.
19 Ni aakpee ma Saate nwu nfũ alɛ balaakaalɛ nwɔ alɛ, “Afɔ ninle otii wɔ alɛ abawa ni ɛɛ, sɛɛ buatoonyu osuku muntɔɔta otii bamba?”
19 E João chamou dois dos seus discípulos e enviou-os a Jesus, perguntando: És tu o que há de vir ou devemos esperar por outro?
20 Nioso obe wɔ baawa ni Yesu nfũ, baatɔkɔ nwɔ alɛ, “Ntu kpeesatɛ Yohane lekpee wo alɛ buwa buɔbakaalɛ fɔ alɛ, ‘Afɔ ninle otii wɔ aabuɛ alɛ abawa ni ɛɛ, sɛɛ buanyu osuku munta otii bamba?’ ”
20 Chegando estes homens a ele, disseram: João Batista enviou-nos a ti, perguntando: És tu o que há de vir ou devemos esperar por outro?
21 Di obe nwu nkpo kamɛ, Yesu ntɔɔyɔɔsa batii kpinwu sifiɛ, ate ate, eetososa anwuna kpile baatii suoto, eetikiti kafɔɔ banumbiɛtɛ kpinwu anu.
21 Ora, naquele momento Jesus havia curado muitas pessoas de enfermidades, de doenças e de espíritos malignos, e dado a vista a muitos cegos.
22 Ninfɛ di Yesu ladiki kanya aatɔkɔ Yohane basaateketetɛ nwu alɛ, “Bikple biɛlaatɔkɔ Yohane asaa ya biɛnya ni ku n-ya bienu ni bilɛ, banumbiɛtɛ nfɛ kɔnya asaa, abafa nfɛ kɔtaka ankyɛ, batii ba nikofiɛ ni sifiɛ sɛɛle suoto ntɔɔkpa, batokotĩitɛ nfɛ konu, bakpi kɔtaka mansiɛ nkpa, bapiitɛ kafɔɔ nfɛ konu ɔlaa biene nwu nkpo.
22 Respondeu-lhes ele: Ide anunciar a João o que tendes visto e ouvido: os cegos vêem, os coxos andam, os leprosos ficam limpos, os surdos ouvem, os mortos ressuscitam, aos pobres é anunciado o Evangelho;
23 Suoto mayɔɔ batii ba ninanya ni ɔlaa kpile kuonwii di suoto nii.”
23 e bem-aventurado é aquele para quem eu não for ocasião de queda!
24 Obe wɔ di Yohane basaateketetɛ ntoosifi beeloo nii, Yesu lakye kasɔ aatɔɔkakatɛ aatɔɔta batii dikudi nwu nkpo di Yohane suoto alɛ, “Obe wɔ biadie biakyɛ ni Yohane nfũ di ɔfaafuu kamɛ, be biatoonyu osuku bilɛ bianya? Lɛkpɛnyi le di kɔfɛɛfɔ latɔɔfɛ ni?
24 Depois que se retiraram os mensageiros de João, ele começou a falar de João ao povo: Que fostes ver no deserto? Um caniço agitado pelo vento?
25 Be lɛsaa biadie biakyɛ bialaanya? Otii wɔ niakpe ntu aasiɛ ni di asaa biene kamɛ? Batii ba ninlolaa suoto mansiɛ ni di suoto lɛyɔɔ kamɛ yi, baka ayo mansiɛ.
25 Mas que fostes ver? Um homem vestido de roupas finas? Mas os que vestem roupas preciosas e vivem no luxo estão nos palácios dos reis.
26 Aye bitɔkɔ mi, be biakyɛ bialaanya? Yaa ɔlaa buɛtɛtɛ? Nwaako katɔkɔ ye nii, otii wɔ biakyɛ bialaanya ni nlenke bia Yaa ɔlaa buɛtɛtɛ.
26 Mas, enfim, que fostes ver? Um profeta? Sim, digo-vos, e mais do que profeta.
27 Diekye Yohane ninle otii wɔ di Kɔkpana Klekle Kukũ lebuɛ alɛ,
27 Este é aquele de quem está escrito: Eis que envio o meu mensageiro ante a tua face; ele preparará o teu caminho diante de ti {Ml 3,1}.
28 Yesu lakple aatɔkɔ ma alɛ, “Yohane nlenke Otii biala beelofo ni kaayi ka mmle kamɛ. Kafɔɔ otii wɔ ninle ni ɔyɛntɛle di Yaa sɛka kalekɔ, nlenke Yohane.”
28 Pois vos digo: entre os nascidos de mulher não há maior que João. Entretanto, o menor no Reino de Deus é maior do que ele.
29 Batii nwu nkpo bamuu lanu Yohane ɔlaa biene wɔ aabuɛ nii, kyenkye akpooto bafuntɛ lafũ Yaa dibiesaa baanu, ninfɛ aakpeesa ma Yaa ntu nɛ.
29 Ouvindo-o todo o povo, e mesmo os publicanos, deram razão a Deus, fazendo-se batizar com o batismo de João.
30 Kafɔɔ Farisi batii ku kufiofa batuotɛ lasĩ Yaa dibiesaa, nioso Yohane ditakpeesa ma Yaa ntu.
30 Os fariseus, porém, e os doutores da lei, recusando o seu batismo, frustraram o desígnio de Deus a seu respeito.
31 Yesu lakple aabuɛ aakyakaa alɛ, “Nunua, be lɛsaa kayɔ miɛ akyɛnfɔɔle nkaatɛɛsa ko?
31 A quem compararei os homens desta geração? Com quem se assemelham?
32 Nkpo bate fɛ babisɔ ba ninsi bookpee ni kɔkyɔ di asaa kasunsukɔ nɛ. Bɔɔtɔkɔ dikudi bamba alɛ,
32 São semelhantes a meninos que, sentados na praça, falam uns com os outros, dizendo: Tocamos a flauta e não dançastes; entoamos lamentações e não chorastes.
33 Ntu kpeesatɛ Yohane lawa, aanii kanya, atanyi nta kafɔɔ diidii, biatɔkɔ nwɔ bilɛ, ‘Ninwuna kpile ninsi nwɔ!’
33 Pois veio João Batista, que nem comia pão nem bebia vinho, e dizeis: Ele está possuído do demônio.
34 Ni di ami, Otii Obi, kafɔɔ lɛwa, lele, lenyi. Ni biobuɛ bilɛ, ‘Banyu lenyatɛ ku tanyintɛ nwu lo! Ale akpooto bafuntɛ ku bakpileblatɛ siɛwo!’
34 Veio o Filho do Homem, que come e bebe, e dizeis: Eis um comilão e beberrão, amigo dos publicanos e libertinos.
35 Kafɔɔ batii ba bamuu nintikanko ni Yaa ninumbe nkpaamaa, batoodiki beetuo alɛ ninumbe nwaa dile.”
35 Mas a sabedoria foi justificada por todos os seus filhos.
36 Farisi otii onwii lalɛɛ Yesu alɛ awa abale ko nwɔ alesaa. Nioso Yesu lakyɛ leyo nɔɔ aalaasiɛ alɛ ooleko nwɔ alesaa.
36 Um fariseu convidou Jesus a ir comer com ele. Jesus entrou na casa dele e pôs-se à mesa.
37 Ɔsanko onwii lawɛ di okpoo nwu kamɛ, aale sɔnɔkpeetɛ. Nioso obe wɔ aanu alɛ Yesu lɛwa akpe ni di Farisi otii nwu leyo oole ni alesaa, aayɔ lebo kylɔkylɔ ninwii di nnɔnyi kɔnɔkɔnɔ layii ni aawako.
37 Uma mulher pecadora da cidade, quando soube que estava à mesa em casa do fariseu, trouxe um vaso de alabastro cheio de perfume;
38 Aabayila di Yesu ɔlɔɔkɔ, aatoowi kaku aatookpete di Yesu nkpaatũ. Ni di ɔsanko nwu nkpo layɔ disi nɔɔ sinwini aatoosunsũ nnumɛɛ be niakpete ni di Yesu nkpaa nɛ. Aafĩfĩɔ nwɔ nkpaatũ, ni aanyɛɛnɛ nnɔnyi kɔnɔkɔnɔ nwu kafɔɔ aakpete nwɔ ninkpaatũ nɛ.
38 e, estando a seus pés, por detrás dele, começou a chorar. Pouco depois suas lágrimas banhavam os pés do Senhor e ela os enxugava com os cabelos, beijava-os e os ungia com o perfume.
39 Obe wɔ di Farisi otii wɔ niakyakako ni Yesu lanya ni nle mmle, aabuɛ di disi nɔɔ kamɛ alɛ, “Nse otii wɔ mmle Yaa ɔlaa buɛtɛtɛ ale nwaako, se dikpeni antofo ɔsanko wɔ mmle otiikle wɔ ale ni fiɛ ɛɛwa ɔɔkpanko nwɔ nii!”
39 Ao presenciar isto, o fariseu, que o tinha convidado, dizia consigo mesmo: Se este homem fosse profeta, bem saberia quem e qual é a mulher que o toca, pois é pecadora.
40 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Simon, nkpe ɔlaa komiɛ nlɛ ntɔkɔfɔ nii.”
40 Então Jesus lhe disse: Simão, tenho uma coisa a dizer-te. Fala, Mestre, disse ele.
41 Ninfɛ di Yesu lakye kasɔ aatɔkɔ nwɔ alɛ, “Otii onwii lawɛ aatɔɔfɛnsa ato, aatɔɔta batii, ni baatii banyɔ banwii lasiɛko nwɔ koto nɛ. Onwii lasiɛko koto ko nikawo ni fɛ otii kɔwɛntɛto. Ɔnyɔɔfa kafɔɔ lasiɛko fɛ awɛntɛ lefosi kɔkpɛnto.
41 Um credor tinha dois devedores: um lhe devia quinhentos denários e o outro, cinqüenta.
42 Batii ba mmle banyɔ kuonwii dilɔbafuo koto nwu nkpo ɔta. Nkpo oso, ato fɛnsatɛ nwu layɔ ato ya baasiɛko nwɔ ni aakyɛ ma. Baatii ba mmle kamɛ, ɔmɛnle lɛma feenyu falɛ ababɔmbɔ ato fɛnsatɛ nwu anlenkee?”
42 Não tendo eles com que pagar, perdoou a ambos a sua dívida. Qual deles o amará mais?
43 Ninfɛ di Simon labuɛ alɛ, “Lefũ lenu nlɛ otii wɔ koto nimpɔ kulenke nii.”
43 Simão respondeu: A meu ver, aquele a quem ele mais perdoou. Jesus replicou-lhe: Julgaste bem.
44 Nfa nfɛ di Yesu lamunikĩi aanyu ɔsanko nwu, ni aatɔkɔ Simon alɛ, “Fɔɔnya ɔsanko wɔ mmle? Obe wɔ lɛwa ni leyo lɛfɔ, faatɛɛ ntu nfoto nkpaa, kafɔɔ ɔsanko wɔ mmle lɛyɔ nnumɛɛ nɔɔ eefoto mi nkpaa ɛɛyɔ disi sinwini nɔɔ eesunsũ mi.
44 E voltando-se para a mulher, disse a Simão: Vês esta mulher? Entrei em tua casa e não me deste água para lavar os pés; mas esta, com as suas lágrimas, regou-me os pés e enxugou-os com os seus cabelos.
45 Faafũ mi fabla mi atuu ku suoto lɛyɔɔ. Kafɔɔ diɛyɔ ni di obe wɔ lɛbabuo ni nfũ, ayidiɛ mi nkpaatũ ofĩfĩɔ.
45 Não me deste o ósculo; mas esta, desde que entrou, não cessou de beijar-me os pés.
46 Faatɛɛ nnɔnyi falɛ nkpee diisi. Kafɔɔ ɔsanko wɔ mmle lɛyɔ nnɔnyi kɔnɔkɔnɔ eekpeete mi ninkpaatũ.
46 Não me ungiste a cabeça com óleo; mas esta, com perfume, ungiu-me os pés.
47 Nkpo oso kɔtɔkɔfɔ nlɛ, di lɛbɔmbɔ kplɛ le eediki eetuo mi ni oso, diotuo alɛ batɔɔyɔ sikpile nɔɔ se kpinwu ɛɛbla ni bɛɛkyɛ nwɔ. Otii wɔ kafɔɔ bɛɛyɔ sikpile kɛɛkɛɛ bɛɛkyɛ nii, lɛbɔmbɔ nɔɔ kafɔɔ kɛɛkɛɛ ninle.”
47 Por isso te digo: seus numerosos pecados lhe foram perdoados, porque ela tem demonstrado muito amor. Mas ao que pouco se perdoa, pouco ama.
48 Nfa nfɛ di Yesu latɔkɔ ɔsanko nwu alɛ, “Batɔɔyɔ sikpile lɛfɔ bɛɛkyɛ fɔ.”
48 E disse a ela: Perdoados te são os pecados.
49 Obe wɔ baatii ba niasiɛ ni di alesaa kalekɔ nwu ninfa lanu ni ɔlaa wɔ di Yesu labuɛ nii, baakaalɛ suoto alɛ, “Owe ninle nwɔ ninfũ oofuo bia batii sikpile ɔyɔ ɔkyɛ ma ni?”
49 Os que estavam com ele à mesa começaram a dizer, então: Quem é este homem que até perdoa pecados?
50 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ɔsanko nwu alɛ, “Ofũ onu lɛfɔ ntoodiki fɔ, nioso tɔɔkyɛ ku atoko ɔkyɛ ole.”
50 Mas Jesus, dirigindo-se à mulher, disse-lhe: Tua fé te salvou; vai em paz.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.