Lucas 6
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs ACF
1 Di Lɛnyɛɛtɛyi ninwii suoto, Yesu ku basaateketetɛ nɔɔ latoofe di atita kofe kunwii kamɛ. Ninfɛ di basaateketetɛ nɔɔ nwu lakyako atita nwu ofee, baafini nya baakyako owee nɛ.
1 E aconteceu que, no segundo sábado após o primeiro, passou pelas searas, e os seus discípulos iam arrancando espigas e, esfregando-as com as mãos, as comiam.
2 Ninfɛ di Farisi batii bawo lakaalɛ ma alɛ, “Be oso biɔbla lɛsaa le di kufiofa loo diɛta ni osuku alɛ babla ni di Lɛnyɛɛtɛyi suoto?”
2 E alguns dos fariseus lhes disseram: Por que fazeis o que não é lícito fazer nos sábados?
3 Ninfɛ di Yesu ladiki kanya alɛ, “Biika lɛsaa le di Dawid labla ni ku bawo nɔɔ di Kɔkpana Klekle Kukũ kamɛ binya, di obe wɔ kɔɔka laklee ma ni?
3 E Jesus, respondendo-lhes, disse: Nunca lestes o que fez Davi quando teve fome, ele e os que com ele estavam?
4 Dawid lakyɛ Yaa Olekatakɔ kamɛ aalaayɔ alesaa ya baata ni Yaa ole, aale ni. Aayɔ awo kafɔɔ aata bawo nɔɔ lale ni. Nu kuufiofa loo diɛta osuku alɛ otii bamba kale ni alesaa nwu nkpo. Diediki Yaa oletatɛ lete pɛ nikale ni.”
4 Como entrou na casa de Deus, e tomou os pães da proposição, e os comeu, e deu também aos que estavam com ele, os quais não é lícito comer senão só aos sacerdotes?
5 Ninfɛ di Yesu labuɛ aanyɛntɛ alɛ, “Ami, Otii Obi, ninle Lɛnyɛɛtɛyi Saate.”
5 E dizia-lhes: O Filho do homem é Senhor até do sábado.
6 Di Lɛnyɛɛtɛyi bamba suoto Yesu lakyɛ Yuda batii kasiisakɔ, aalaatuo asaa. Osuɔtɔ onwii lawɛ ninfa di koletanɛɛ nɔɔ lakatu nii.
6 E aconteceu também noutro sábado, que entrou na sinagoga, e estava ensinando; e havia ali um homem que tinha a mão direita mirrada.
7 Kufiofa batuotɛ ku Farisi batii bawo lawɛ ninfa baatoomiɛ osuku wɔ baafe man-yɔ ni ɔlaa di Yesu suoto oso, baadiki anu baase nwɔ baatoonyu, nse, abayɔɔsa ofiɛ di Lɛnyɛɛtɛyi nwu suoto.
7 E os escribas e fariseus observavam-no, se o curaria no sábado, para acharem de que o acusar.
8 Di Yesu latofo ma ni disibu nwu oso, ni aatɔkɔ osuɔtɔ nwu kɔɔnɛɛ lɛkatu ni alɛ, “Taka, fawa sitũ ninfũ.” Ni di osuɔtɔ nwu lataka aakyɛ aalaayila ma diɛ anu nɛ.
8 Mas ele bem conhecia os seus pensamentos; e disse ao homem que tinha a mão mirrada: Levanta-te, e fica em pé no meio. E, levantando-se ele, ficou em pé.
9 Ninfɛ di Yesu lakaalɛ ma alɛ, “Be di kufiofa loo lɛta osuku alɛ buabla di Lɛnyɛɛtɛyi suoto? Dilɛ alɛ buabla dibiene di lɛnyɛɛtɔyi suoto ɛɛ, buabla dikpile? Ee dilɛ alɛ buafũ batii nkpa ɛɛ, sɛɛ buawɔɔsa mi?”
9 Então Jesus lhes disse: Uma coisa vos hei de perguntar: É lícito nos sábados fazer bem, ou fazer mal? salvar a vida, ou matar?
10 Yesu lanyu batii nwu bamuu aafenko, ni aatɔkɔ osuɔtɔ nwu alɛ, “Yilasa kɔnɛɛ lɛfɔ.” Ni aayilasa kũ nɛ, nfanwu kɔnɛɛ nɔɔ nwu lakple kualɛ.
10 E, olhando para todos em redor, disse ao homem: Estende a tua mão. E ele assim o fez, e a mão lhe foi restituída sã como a outra.
11 Ɔblɔ lafiɛ batii nwu bamuu ni baakyako disi obu di lɛsaa le babafuo ni Yesu ɔbla.
11 E ficaram cheios de furor, e uns com os outros conferenciavam sobre o que fariam a Jesus.
12 Di obe nwu kamɛ, Yesu lasifi kabokotee kanwii osi, alɛ ɔɔlaa pɛ ɔlaa anta Yaa. Aawɛ ninfa kakyɛ kamuu, aatɔɔpɛ ɔlaa aatɔɔta Yaa.
12 E aconteceu que naqueles dias subiu ao monte a orar, e passou a noite em oração a Deus.
13 Obe wɔ kaale lasɛ nii, aalɛɛ basaatekete nɔɔ bamuu aasiisa, ni aadiki lefosi batii banyɔ kaamɛ lɛma, aata ma leyooto alɛ, batɔkyɛntɛ.
13 E, quando já era dia, chamou a si os seus discípulos, e escolheu doze deles, a quem também deu o nome de apóstolos:
14 Mma ninle, Simon wɔ aata ni leyooto alɛ, Petro ku obilɛma suɔtɔbi Andrea ku Yakobo ku Yohane ku Filipo ku Bartolomeo,
14 Simão, ao qual também chamou Pedro, e André, seu irmão; Tiago e João; Filipe e Bartolomeu;
15 ku Mateo ku Toma ku Yakobo wɔ ninle ni Alfeo obi ku Simon wɔ manlɛɛ ni alɛ otii wɔ nimbɔmbɔ ni okpoo nɔɔ.
15 Mateus e Tomé; Tiago, filho de Alfeu, e Simão, chamado Zelote;
16 Ku Yakobo obi Yuda ku Yuda Iskariot wɔ niabakple ni otii dikitatɛ.
16 E Judas, irmão de Tiago, e Judas Iscariotes, que foi o traidor.
17 Di obe wɔ di Yesu ku batɔkyɛntɛ nɔɔ lasosoo baakye ni kabokotee nwu osi, baabayila lɛɛba le ninte ni yaaa. Ni di basaateketetɛ nɔɔ kpinwu bawo lawɛ ninfa ku batii dikudi kplɛ ninwii le niakye ni Tiro ku Sidon.
17 E, descendo com eles, parou num lugar plano, e também um grande número de seus discípulos, e grande multidão de povo de toda a Judéia, e de Jerusalém, e da costa marítima de Tiro e de Sidom; os quais tinham vindo para o ouvir, e serem curados das suas enfermidades,
18 Baawa alɛ, bɔɔbanu asaa ya di Yesu kotuo nii, anyɔɔsa ma sifiɛ ate ate se boofiɛ nii. Batii ba di anwuna kpile latɔɔhaa ni kafɔɔ lawa aayɔɔsa bamuu lɛma sifiɛ.
18 Como também os atormentados dos espíritos imundos; e eram curados.
19 Batii ba mmle bamuu lakpee ɔnyɛɛ baakpanko nwɔ, mmle siifiɛ lɛma kayɔɔ ma nii. Diekye osie owo latoodie di Yesu suoto kamɛ diatɔɔyɔɔsa batii bamuu sifiɛ.
19 E toda a multidão procurava tocar-lhe, porque saía dele virtude, e curava a todos.
20 Yesu latakatɛsa anu aanyu basaateketetɛ nɔɔ, ni aatɔkɔ ma alɛ,
20 E, levantando ele os olhos para os seus discípulos, dizia: Bem-aventurados vós, os pobres, porque vosso é o reino de Deus.
21 Suoto siyɔɔ aye ba kɔɔka nkle ni nunua
21 Bem-aventurados vós, que agora tendes fome, porque sereis fartos. Bem-aventurados vós, que agora chorais, porque haveis de rir.
22 Suoto siyɔɔ ye nse batii lekyidi ye,
22 Bem-aventurados sereis quando os homens vos odiarem e quando vos separarem, e vos injuriarem, e rejeitarem o vosso nome como mau, por causa do Filho do homem.
23 “Binya suoto lɛyɔɔ nse n-ya mmle amuu kɔwa, bietũ ku suoto lɛyɔɔ, diekye Yaa mata ye letota kplɛ di Yaa kafa. Diekye asaa ya mmle okle di bawa lɛma layɔ baabla Yaa ɔlaa babuɛtɛtɛ nɛ.
23 Folgai nesse dia, exultai; porque eis que é grande o vosso galardão no céu, pois assim faziam os seus pais aos profetas.
24 Aye ba ninle ni basaawɛntɛ biyɔɔsa,
24 Mas ai de vós, ricos! porque já tendes a vossa consolação.
25 Aye ba nintoole biemiɛ ni nunua biyɔɔsa,
25 Ai de vós, os que estais fartos, porque tereis fome. Ai de vós, os que agora rides, porque vos lamentareis e chorareis.
26 Biyɔɔsa, aye ba baatii kɔtansa ni miɛ,
26 Ai de vós quando todos os homens de vós disserem bem, porque assim faziam seus pais aos falsos profetas.
27 “Kafɔɔ aye ba nikonu mi ni ɔlaa, kɔtɔkɔ ye nlɛ, bibɔmbɔ balo lee, biɛbla dibiene bita ma.
27 Mas a vós, que isto ouvis, digo: Amai a vossos inimigos, fazei bem aos que vos odeiam;
28 Batii ba ninkpaani ye nii, bikaalɛ dikusɛkusɛ bita ma. Batii ba kafɔɔ nikɔbla ye ni amumu, bipɛ ɔlaa bita Yaa diisi lɛma.
28 Bendizei os que vos maldizem, e orai pelos que vos caluniam.
29 Nse otii owo kafɔɔ lɛpɛ fɔ kɔnɛɛ kootokosi, faamunikĩisa kɔnyɔɔfa kafɔɔ fatɔɔ apɛ. Nse otii owo lefũ fɔ osi awu kplɛ, faadiɛko nwɔ kalɔ ale kafɔɔ.
29 Ao que te ferir numa face, oferece-lhe também a outra; e ao que te houver tirado a capa, nem a túnica recuses;
30 Otii lele niɛkaalɛ fɔ lɛsaa, faatɔɔ. Nse otii owo lɛyɔ fɔ lɛsaa, tambuɛ falɛ dikpe ni eekplesa ni ɛɛwako.
30 E dá a qualquer que te pedir; e ao que tomar o que é teu, não lho tornes a pedir.
31 Lɛsaa le biomiɛ bilɛ batii babla bata ye nii, nni okle biɛɛbla bita ma nɛ.
31 E como vós quereis que os homens vos façam, da mesma maneira lhes fazei vós, também.
32 “Nse mimbɔmbɔ batii ba nimbɔmbɔ ye ni lete, ni lɛmɛnkusɛkusɛ bibawɛ? Bia bakpileblatɛ mbɔmbɔ batii ba nimbɔmbɔ ma nii.
32 E se amardes aos que vos amam, que recompensa tereis? Também os pecadores amam aos que os amam.
33 Ni nse batii ba nimbla ye ni dibiene lete mimbla dibiene minta, sɛmɛnfa babapɛ ye? Bia bakpileblatɛ mbla nkpo.
33 E se fizerdes bem aos que vos fazem bem, que recompensa tereis? Também os pecadores fazem o mesmo.
34 Ni nse minfɛnsa asaa minta batii ba lete biye bilɛ babakplesa manwako ye nii, lɛmɛnkusɛkusɛ bibawɛ? Bia bakpileblatɛ nfɛnsa asaa manta bawo alɛ baakplesa manwako ma!
34 E se emprestardes àqueles de quem esperais tornar a receber, que recompensa tereis? Também os pecadores emprestam aos pecadores, para tornarem a receber outro tanto.
35 Kafɔɔ, bibɔmbɔ balo lee, biɛbla dibiene bita ma. Bifɛnsa ma asaa, kafɔɔ bitantika anu bilɛ babakplesa manwako ye kokooko. Nse biɛbla nkpo, bibawɛ letota kplɛ. Ni babalɛɛ ye alɛ Yaa wɔ ninlenke ni babi. Diekye Yaa nkpe sifutulɛ ɛɛta batii ba di asaa nimbuo ni anu ku basiensietɛ.
35 Amai, pois, a vossos inimigos, e fazei bem, e emprestai, sem nada esperardes, e será grande o vosso galardão, e sereis filhos do Altíssimo; porque ele é benigno até para com os ingratos e maus.
36 Binya nyaami fɛ mmle okle di Teeye nnya ni nyaami.
36 Sede, pois, misericordiosos, como também vosso Pai é misericordioso.
37 “Bitankanko bawo lee, ni Yaa kafɔɔ dilɔbakanko ye. Bitanlo bawo lee lɛpɔɔ, ni Yaa kafɔɔ dilɔbalo ye lɛpɔɔ. Biyɔ bikyɛ bawo lee, ni Yaa kafɔɔ mayɔ ankyɛ ye.
37 Não julgueis, e não sereis julgados; não condeneis, e não sereis condenados; soltai, e soltar-vos-ão.
38 Bita batii asaa, ni Yaa kafɔɔ mata ye asaa. Nwaako, Yaa mata siwu lee nyii pɔ di sifutulɛ nɔɔ kanya. Diekye leklapoosaa le biɛyɔ biɛklapoosa biɛta ni bawo lee, nninwu okle di Yaa mayɔ anklapoosa anta ye nɛ.”
38 Dai, e ser-vos-á dado; boa medida, recalcada, sacudida e transbordando, vos deitarão no vosso regaço; porque com a mesma medida com que medirdes também vos medirão de novo.
39 Ninfɛ di Yesu lapɛ ma lɛkpa alɛ, “Numbiɛtɛ dilɔbafuo numbiɛtɛ wo nɔɔ katũ oleko, se diele nkpo, ni banyɔ lɛma babakpa mambuo diibiɔ kamɛ.
39 E dizia-lhes uma parábola: Pode porventura o cego guiar o cego? Não cairão ambos na cova?
40 Saateketetɛ kuonwii ninlenkee saatuotɛ nɔɔ. Kafɔɔ nse saateketetɛ ntooloo asaa nɔɔ otekete, ote ante fɛ mmle di saatuotɛ nɔɔ nte nii.
40 O discípulo não é superior a seu mestre, mas todo o que for perfeito será como o seu mestre.
41 “Lɛ diɛbla fɔɔnya diku biibii le ninsi ni di owo lɛfɔ ninu, kafɔɔ fɔlɔɔnya kawosoku ka ninsi fɔ ni leele kamɛ?
41 E por que atentas tu no argueiro que está no olho de teu irmão, e não reparas na trave que está no teu próprio olho?
42 Lɛ dibawa alɛ faatɔkɔ owo lɛfɔ falɛ, ‘Lekoto, owo nii, tɛɛ ndiki fɔ diku niinu.’ Kafɔɔ fɔlɔɔnya kawosoku ka ninsi fɔ ni niinu kamɛ? Afɔ laatɛ! Lekatũ fadiki kawosoku ka ninsi ni niinu lɛfɔ kamɛ fiɛ, ni fabafuo ɔnya nwaa, fandiki diku biibii le ninsi ni di obilee ninu kamɛ.
42 Ou como podes dizer a teu irmão: Irmão, deixa-me tirar o argueiro que está no teu olho, não atentando tu mesmo na trave que está no teu olho? Hipócrita, tira primeiro a trave do teu olho, e então verás bem para tirar o argueiro que está no olho de teu irmão.
43 “Kowoso biene níntika abi lalaale, kowoso lalaale kafɔɔ níntika abi biene.
43 Porque não há boa árvore que dê mau fruto, nem má árvore que dê bom fruto.
44 Kowoso biala, abi ya ootika ni man-yɔ mantofo kũ. Mántɛsɛ akpaloo abi di kukutuwoso suoto, nkpo kafɔ manantɛsɛ akutu di akpaloo dikũmii suoto nɛ.
44 Porque cada árvore se conhece pelo seu próprio fruto; pois não se colhem figos dos espinheiros, nem se vindimam uvas dos abrolhos.
45 Otii biene yi, asaa biene ya eekookaa ni di otu nɔɔ kamɛ andiki asaa biene kayi ankyeko. Kafɔɔ otii kpile nnwɔɔ, asaa kpile ya eekookaa ni di otu nɔɔ kamɛ andiki asaa kpile ankyeko. Diekye asaa ya nintooyii ni otii otu kamɛ, nnya ambuɛ nɛ.
45 O homem bom, do bom tesouro do seu coração tira o bem, e o homem mau, do mau tesouro do seu coração tira o mal, porque da abundância do seu coração fala a boca.
46 “Be lɛsaa oso biɔlɛɛ mi Saate, kafɔɔ mimbla di lɛsaa le kɔtɔkɔ ye ni suoto?
46 E por que me chamais, Senhor, Senhor, e não fazeis o que eu digo?
47 Otii lele niɛwa ɔkyɛ nii, annu mi ɔlaa, ambla nwu di suoto, matuo ye otii wɔ ale nii.
47 Qualquer que vem a mim e ouve as minhas palavras, e as observa, eu vos mostrarei a quem é semelhante:
48 Ate fɛ otii wɔ nikotofo ni leyo, eekutu ni kasɔ diekyofo nii, ese ni lɛsɔse nɔɔ di afuɔ suoto. Nse okle leyii, kuobiɛ kuɔbasa di seyoyiɛ nwu suoto, leyo nwu nimbla lɛsalɛsaa, diekye diɛwɛ lɛba biene diyɛ.
48 É semelhante ao homem que edificou uma casa, e cavou, e abriu bem fundo, e pôs os alicerces sobre a rocha; e, vindo a enchente, bateu com ímpeto a corrente naquela casa, e não a pôde abalar, porque estava fundada sobre a rocha.
49 Kafɔɔ otii wɔ ninnu mi ni ɔlaa anaamufũ nwu aaklee nii, ate fɛ otii wɔ nietofo ni leyo di kɔtɛ suoto lɛɛsɔse nɔɔ nnaa ni osie. Nioso nse okle leyii kuobiɛ kuɔbasa leyo nwu, nimbiɛ osie kanya wududu ninkaa kaasɔ!”
49 Mas o que ouve e não pratica é semelhante ao homem que edificou uma casa sobre terra, sem alicerces, na qual bateu com ímpeto a corrente, e logo caiu; e foi grande a ruína daquela casa.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.