Lucas 5
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs NVT
1 Dii ninwii, Yesu layila di lekpo le bɔɔlɛɛ ni alɛ Genesaret kotoko. Ni baatii dikudi nwu latoosisikiti alɛ bɔɔtɛɛtɛɛ nwɔ mmle baanu ni Yaa ɔlaa wɔ ababuɛ nii.
1 Estando Jesus à beira do lago de Genesaré, grandes multidões se apertavam em volta dele para ouvir a palavra de Deus.
2 Yesu lanya ekolo ɛnyɔ n-yɛ di lekpo nwu kotoko ninfa, kɔkpaku badikitɛ ladiɛ sĩ bɛɛkyɛ boofoto asawu lɛma.
2 Ele notou que, junto à praia, havia dois barcos vazios, deixados por pescadores que lavavam suas redes.
3 Ninfɛ di Yesu layie aabuo di oklo onwii kamɛ, nwɔ ninle ni Simon ole. Ni aatɔkɔ nwɔ alɛ atukusa oklo nwu kuɔkyɛ ntu kamɛ kɛkɛɛ. Oklo nwu kamɛ di Yesu lasiɛ aatuo batii dikudi nwu asaa nɛ.
3 Entrou num dos barcos e pediu a Simão, seu dono, que o afastasse um pouco da praia. Então sentou-se no barco e dali ensinou as multidões.
4 Obe wɔ aatuo ma asaa aaloo nii, Yesu latɔkɔ Simon alɛ, “Tukusa oklo nwu fakyɛnko sitũ nintu nwu kamɛ lɛɛba le niekyofo ni, di afɔ ku basiɛwo lɛfɔ biɛtaa asawu bidiki kɔkpaku.”
4 Quando terminou de falar, disse a Simão: “Agora vá para onde é mais fundo e lancem as redes para pescar”.
5 Ni di Simon labuɛ alɛ, “Ɔnɔɔfo, kakyɛ ka kpe buɔbla ɔkpɛ ku ninunsɛɛ, kafɔɔ butadiki lɛsalɛsaa. Kafɔɔ bubataa asawu nwu fɛ mmle feebuɛ nii.”
5 Simão respondeu: “Mestre, trabalhamos duro a noite toda e não pegamos nada. Mas, por ser o senhor quem nos pede, vou lançar as redes novamente”.
6 Baataa asawu nwu, ni baadiki kɔkpaku kpinwu diata alɛ asawu lɛma lakyako ɔbɛbɛɛ.
6 Dessa vez, as redes ficaram tão cheias de peixes que começaram a se rasgar.
7 Nioso, baawii nnɛɛ baalɛɛ basiɛwo lɛma diɛ oklo nyɔɔfa kamɛ alɛ bawa babakyakaako ma. Baawa babadiki kɔkpaku baayiisa eklo ɛnyɔ be mmle kamɛ pɔ alɛ kɛkɛɛ niabu di eklo nwu kamɛɛ ni nintu kamɛ.
7 Então pediram ajuda aos companheiros do outro barco, e logo os dois barcos estavam tão cheios de peixes que quase afundaram.
8 Obe wɔ di Simon Petro lanya lɛsaa le niawa nii, ni aapɛ akunkyi di Yesu katũ, aatɔkɔ nwɔ alɛ, “Saate, tantɛɛtɛɛ mi, diekye kpileblatɛ nnle!”
8 Quando Simão Pedro se deu conta do que havia acontecido, caiu de joelhos diante de Jesus e disse: “Por favor, Senhor, afaste-se de mim, porque sou homem pecador”.
9 Kɔkpaku ko kpinwu baadiki ni ninfa oso, dibla nnwɔɔ ku basiɛwo nɔɔ ɔkpɛ osie kanya.
9 Pois ele e seus companheiros ficaram espantados com a quantidade de peixes que haviam pescado,
10 Nkpo okle kafɔɔ diabla Simon basiɛwo ba ninle Sebedeo babi, Yakobo ku Yohane ɔkpɛ nɛ.
10 assim como seus sócios, Tiago e João, filhos de Zebedeu. Jesus respondeu a Simão: “Não tenha medo! De agora em diante, você será pescador de gente”.
11 Nni kamaa, baananfi seklo nwu baase di lekpo kotoko, ni baadiɛ lɛsaa biala baatɛ, baasifi baalaatikanko Yesu nɛ.
11 E, assim que chegaram à praia, deixaram tudo e seguiram Jesus.
12 Obe onwii, Yesu lakyɛ okpoo onwii kamɛ, nfũ di osuɔtɔ onwii lawɛ aatoofiɛ ni ofiɛ sɛɛle. Obe wɔ di osuɔtɔ wɔ mmle lanya ni Yesu, ni aapɛ akunkyi di Yesu katũ aatikiti nwɔ lekoto alɛ, “Saate! Nse dilɛ fɔ, faafuo ɔta suoto nii mbla klekle.”
12 Num povoado, Jesus encontrou um homem coberto de lepra. Quando o homem viu Jesus, prostrou-se com o rosto em terra e suplicou para ser curado, dizendo: “Se o senhor quiser, pode me curar e me deixar limpo”.
13 Yesu ladiki kɔnɛɛ aakpanko nwɔ, aatɔkɔ nwɔ alɛ, “Letuna, suoto lɛfɔ siklekle!” Nfanwu, ni di ɔfiɛ nwu layɔɔ nwɔ nɛ.
13 Jesus estendeu a mão e o tocou. “Eu quero”, respondeu. “Seja curado e fique limpo!” No mesmo instante, a lepra desapareceu.
14 Ninfɛ di Yesu lakpee nwɔ kufiofa alɛ, “Tantɔkɔ otii kuonwii. Kafɔɔ tɔɔkyɛ falaayɔ suoto lɛfɔ fatuo Yaa oletatɛ, faata ole di mmle di Mose lekpee kufiofa ɛɛtɛ ni di suoto okleklesa suoto, diatuo alɛ ɔfiɛ nwu ntɔɔyɔɔ fɔ ni.”
14 Então Jesus o instruiu a não contar a ninguém o que havia acontecido. “Vá e apresente-se ao sacerdote para que ele o examine”, ordenou. “Leve a oferta que a lei de Moisés exige pela sua purificação. Isso servirá como testemunho.”
15 Kafɔɔ Yesu leyooto lakyaka kayi osie kanya. Diata alɛ batii kpinwu latɔɔwa alɛ bɔbatoonu nwɔ asaa otuo anyɔɔsa ma sifiɛ.
15 Mas as notícias a seu respeito se espalhavam ainda mais, e grandes multidões vinham para ouvi-lo e para ser curadas de suas enfermidades.
16 Kafɔɔ obe obe, andie ankyɛ lɛba le nielo ni anaatɔɔpɛ ɔlaa antɔɔta Yaa.
16 Ele, porém, se retirava para lugares isolados, a fim de orar.
17 Dii ninwii obe wɔ di Yesu latotuo ni asaa, Yuda batii dikudi le bɔɔlɛɛ ni Farisi batii ku kufiofa batuotɛ bawo lakye Galilea ku Yudea ku Yerusalem kasɔ aba aba baawa nfa. Ni di Yaa Ninwuna lasiɛ di Yesu kamɛ alɛ ɔɔyɔɔsa batii sifiɛ nɛ.
17 Certo dia, enquanto Jesus ensinava, alguns fariseus e mestres da lei estavam sentados por perto. Eles vinham de todos os povoados da Galileia, da Judeia e de Jerusalém. E o poder do Senhor para curar estava sobre Jesus.
18 Nfanwu, batii banwii niakpaa osuɔtɔ onwii niafefee aate ni di ɔkla suoto baawako. Baatoomiɛ osuku wɔ baayɔ nwɔ mambuoko ni leyo le di Yesu lawɛ nii, man-yɔ osuɔtɔ nwu mantɛ ni di anu nɔɔ.
18 Alguns homens vieram carregando um paralítico numa maca. Tentaram levá-lo para dentro da casa, até Jesus,
19 Kafɔɔ batii lɛpɔ nwu oso, batafuo osuku ɔwɛ. Nle mmle oso, baatuka nwɔ baalaayie lɛkya osi. Ni baadufu kutuɛ di lɛkya nwu suoto baasoosa fiɛtɛ nwu ku ɔkla nɔɔ wɔ suoto aate nii, baatɛ di Yesu anu di batii nwu ntɛɛ nɛ.
19 mas não conseguiram, por causa da multidão. Então subiram ao topo da casa e removeram uma parte do teto. Em seguida, baixaram o paralítico na maca até o meio da multidão, bem na frente dele.
20 Di Yesu lanya ni ofũ onu lɛma oso, ni aatɔkɔ osuɔtɔ nwu alɛ, “Siɛwo nii, ntɔɔyɔ sikpile lɛfɔ lɛkyɛ fɔ!”
20 Ao ver a fé que eles tinham, Jesus disse ao paralítico: “Homem, seus pecados estão perdoados”.
21 Ninfɛ di Farisi batii ku kufiofa batuotɛ lakyako bawo ɔkaalɛ alɛ, “Owe ninle nwɔ mmle nikobuɛ ni mbusuo ɔlaa wɔ mmle? Yaa lete nikafuo sikpile ɔyɔ ɔkyɛ!”
21 Mas os fariseus e mestres da lei pensavam: “Quem ele pensa que é? Isso é blasfêmia! Somente Deus pode perdoar pecados!”.
22 Obe wɔ di Yesu latofo ni disibu lɛma, ni aakaalɛ ma alɛ, “Be oso biobu sɛlaa se mmle okle disi?
22 Jesus, sabendo o que pensavam, perguntou: “Por que vocês questionam essas coisas em seu coração?
23 Lɛmɛnle niɛyɔɔ dilenke di sɛlaa se mmle obuɛ kamɛ, ‘Bɛɛyɔ sikpile lɛfɔ bɛɛkyɛ fɔ’ ɛɛ sɛɛ baabuɛ alɛ, ‘Taka faakyɛ’?
23 O que é mais fácil dizer: ‘Seus pecados estão perdoados?’ ou ‘Levante-se e ande’?
24 Kamadiki ntuo ye nlɛ ami, Otii Obi nkpe, otumi kaasɔ ka mmle suoto n-yɔ okpile nkyɛ.” Ninfɛ aatɔkɔ otii wɔ niekpi ni kakyɛkakyɛ alɛ, “Kɔtɔkɔ fɔ nlɛ, taka faayɔ ɔkla lɛfɔ faatɔɔkyɛ leyo!”
24 Mas eu lhes mostrarei que o Filho do Homem tem autoridade na terra para perdoar pecados”. Então disse ao paralítico: “Levante-se, pegue sua maca e vá para casa”.
25 Nfanwu, osuɔtɔ nwu nkpo niataka aayila baati nwu anu, aayɔ atensaa nɔɔ ya suoto aate nii, aasifi leyo, aakyako Yaa ɔtansa.
25 De imediato, à vista de todos, o homem se levantou, pegou sua maca e foi para casa louvando a Deus.
26 Lɛsaa le mmle labla batii nwu bamuu ɔkpɛ! Nioso lɛyɛkɛ lapɛ bamuu lɛma, ni baatansa Yaa, baabuɛ alɛ, “Be mɔ lɛsaa kplɛ buɔnya miɛ nkpo?”
26 Todos ficaram muitos admirados e, cheios de temor, louvaram a Deus, exclamando: “Hoje vimos coisas maravilhosas!”.
27 Nni kamaa, Yesu ladie leeyo nwu kamɛ, ni aanya akpooto funtɛ onwii baatɔɔlɛɛ ni Lewi, aasiɛ di akpooto kafunkɔ. Ninfɛ aatɔkɔ nwɔ alɛ, “Tikankoe!”
27 Depois disso, Jesus saiu da cidade e viu um cobrador de impostos chamado Levi sentado no local onde se coletavam impostos. “Siga-me”, disse-lhe Jesus,
28 Nfanwu, Lewi ladiɛ lɛsaa biala aatɛ, ni aataka aatikanko nwɔ nɛ.
28 e Levi se levantou, deixou tudo e o seguiu.
29 Lewi lata baawa alesaa biene leeyo nɔɔ, aatũ opunu kplɛ aata Yesu. Baakyakako akpooto bafuntɛ kpinwu ku batii bamba kafɔɔ.
29 Mais tarde, Levi ofereceu um banquete em sua casa, em honra de Jesus. Muitos cobradores de impostos e outros convidados comeram com eles,
30 Farisi batii ku kufiofa batuotɛ ba niawɛ ni di alesaa nwu kalekɔ lakye kasɔ baatɔɔnanfiko Yesu basaateketetɛ ɔlaa alɛ, “Be oso biole minwee ku akpooto bafuntɛ ku bakpileblatɛ bamba ba mmle?”
30 mas os fariseus e mestres da lei se queixaram aos discípulos: “Por que vocês comem e bebem com cobradores de impostos e pecadores?”.
31 Ninfɛ di Yesu ladiki kanya alɛ, “Fablatɛ diefĩ batii ba ninoofiɛ nii, bafiɛtɛ di fablatɛ lefĩ.
31 Jesus lhes respondeu: “As pessoas saudáveis não precisam de médico, mas sim os doentes.
32 Ninwa babienetɛ ɔlɛɛ, bakpiletɛ oso lɛwa.”
32 Não vim para chamar os justos, mas sim os pecadores, para que se arrependam”.
33 Batii bawo lakaalɛ alɛ, “Lɛ diɛwa fiɛ di Yohane basaateketetɛ nnii kanya mampɛ ɔlaa manta Yaa wlawla, Farisi batii basaateketetɛ kafɔɔ mbla nkpo, kafɔɔ bale fɔ mma obe lele manle manyi?”
33 Algumas pessoas disseram a Jesus: “Os discípulos de João Batista jejuam e oram com frequência, e os discípulos dos fariseus também. Por que os seus vivem comendo e bebendo?”.
34 Ninfɛ di Yesu ladiki kanya alɛ, “Biefũ bienu bilɛ batii ba bɛɛkyakako bɛɛwako ni ɔsanko kayɔkɔ kaanii kanya di obe wɔ di ɔsanko nwu nkpo ɔsa nkpe ma ni di ɔkyɛ? Oowo! Diidii dilaafuo ɔwa nkpo!
34 Jesus respondeu: “Por acaso os convidados de um casamento jejuam enquanto festejam com o noivo?
35 Kafɔɔ, dii lewo kɔwa, babakpaa ɔsanko nwu ɔsa di ɔkyɛ lɛma mansifiko nii. Nfa nfɛ babakyako kanya onii nɛ.”
35 Um dia, porém, o noivo lhes será tirado, e então jejuarão”.
36 Nni kamaa, Yesu lapɛ ma lɛkpa le mmle alɛ, “Otii konwii nimbɛ dibula fɔle aakaa aatĩi lekofole kabɛkɔ. Nse otii owo lɛbla nkpo, abalalaasa dibula fɔle nwu. Ni kafɔɔ, lekofole nwu nkpo ku lɛfɔle nwu nkpo dilabakaatɛɛ bia.
36 Jesus também lhes apresentou a seguinte ilustração: “Ninguém rasgaria um pedaço de tecido de uma roupa nova para remendar uma roupa velha. Se o fizesse, estragaria a roupa nova, e o remendo não se ajustaria à roupa velha.
37 Nkpo kafɔɔ kuonwii nin-yɔ nta fɔle aakpete di bɔkɛɛ kukũ kotofo kofole kamɛ nɛ. Diekye nse diɛwa nkpo, nta fɔle nwu nkpo mafuu ninta alɛ, kɔbɔkɛɛkũ kotofo nwu nkpo mbɛ, nta nwu nkpo kafɔɔ nwii nyinlalaa.
37 “E ninguém colocaria vinho novo em velhos recipientes de couro. Os recipientes velhos se arrebentariam, deixando vazar o vinho e estragando o recipiente.
38 Nioso dikaatɛ alɛ baayɔ nta fɔle mankpete di kɔbɔkɛɛkũ fɔle kamɛ.
38 Vinho novo deve ser guardado em recipientes novos.
39 Diɛkyakaa nii, otii kuonwii ninyi nta kofole, nfɛ oosiɛ nii aakple aakaalɛ nfɔle. Nse diele nkpo ɔlaa wɔ ababuɛ ni ko ninle alɛ, ‘Nkofole nwu nlɛ dilɛnke nfɔle!’ ”
39 E ninguém que bebe o vinho velho escolhe beber o vinho novo, pois diz: ‘O vinho velho é melhor’”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.