Lucas 22

Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Bloblo wɔ ninantaka ni, manlɛɛ ni Okpi Diisi Ofe Dii ole bee latɛɛtɛɛ.
1 Faltava pouco tempo para a Festa dos Pães sem Fermento , chamada Páscoa .
2 Olebatatɛ banɔɔfo ku kufiofa batuotɛ latɔyɛkɛ ni batii nwu nkpo oso, baatoomiɛ osuku wɔ suoto baafe manlo ni Yesu di lewofa kamɛ.
2 Os chefes dos sacerdotes e os mestres da Lei procuravam um jeito para matar Jesus em segredo porque tinham medo do povo.
3 Ninfɛ di Abonsam labuo di Yuda wɔ baatɔɔlɛɛ ni Iskariot kamɛ nɛ. Yesu basaateketetɛ lefosi batii banyɔ onwii lɛma aale.
3 Então Satanás entrou em Judas, chamado Iscariotes, que era um dos doze discípulos.
4 Nkpo oso Yuda lasifi olebatatɛ banɔɔfo ku Yaa Olekatakɔ banyuntɛ banɔɔfo nfũ. Ni aalaakakatɛko ma di osuku wɔ suoto abafe andiki Yesu anta ma ni nɛ.
4 Judas foi falar com os chefes dos sacerdotes e com os oficiais da guarda do Templo para combinar a maneira como ele ia lhes entregar Jesus.
5 Suoto layɔɔ ma nwaa, ni baatɔkɔ nwɔ alɛ babatɔɔ koto nɛ.
5 Eles ficaram muito contentes e prometeram dar dinheiro a ele.
6 Ni di Yuda latuna nɛ. Nkpo oso aakye kasɔ aatoomiɛ osuku wɔ suoto abafe andiki Yesu anta ni baatii dilabatofo nii.
6 Judas aceitou e começou a procurar uma oportunidade para entregar Jesus a eles, sem que o povo ficasse sabendo.
7 Nni kama, dii le manlo ni lefosobi di Okpi Diisi Ofe Dii labawo di bloblo wɔ ninantaka ni ayi ole kamɛ.
7 Chegou o dia da Festa dos Pães sem Fermento , dia em que os judeus matavam carneirinhos para comemorar a Páscoa .
8 Ni di Yesu lakpee Petro ku Yohane aatɔkɔ ma alɛ, “Bitɔɔkyɛ biɛlaawa Okpi Diisi Ofe alesaa bitawo buɔbale.”
8 Então Jesus deu a Pedro e a João a seguinte ordem:
9 Ninfɛ baakaalɛ nwɔ alɛ, “Ɔfɛ foomiɛ falɛ bulaawa alesaa nwu buse?”
9 Eles perguntaram: — Onde o senhor quer que a gente prepare o jantar?
10 Ninfɛ aadiki kanya alɛ, “Nse biebuo Yerusalem okpoo kamɛ, osuɔtɔ onwii mawa amakyakako ye atuka ntu dibukii. Bitikanko nwɔ biɛlaabuo leyo le kamɛ ababuo ni.
10 Jesus respondeu:
11 Biɛkaalɛ leyo nwu saate bilɛ, ‘Saatuotɛ alɛ bukaalɛ fɔ nii, “Lɛmɛnyo kamɛ di ami ku basaateketetɛ nii, bubasiɛ munle Okpi Diisi Ofe alesaa?” ’
11 e digam ao dono dela: “O Mestre mandou perguntar a você onde fica a sala em que ele e os seus discípulos vão comer o jantar da Páscoa.”
12 Abatuo ye leyo dibinte ninwii beetofo beetika ni di osi, nfũ beelolaa, beese ni asiɛsaa. Biwa miɛ dii nwu alesaa ninfa bita wo.”
12 Então ele mostrará a vocês uma grande sala mobiliada, no andar de cima. Preparem ali o jantar.
13 Baakyɛ baalaanya fɛ mmle di Yesu latɔkɔ ma nii. Ni baawa Okpi Diisi Ofe alesaa nwu ninfa baase nɛ.
13 Os dois discípulos foram até a cidade e encontraram tudo como Jesus tinha dito. Então prepararam o jantar da Páscoa.
14 Di obe nwu lawo nii, Yesu ku batɔkyɛntɛ nɔɔ lasiɛ kaasɔ di opunu katũ babale ni alesaa.
14 Quando chegou a hora, Jesus sentou-se à mesa com os apóstolos
15 Ni aatɔkɔ ma alɛ, “Dile mi dibiesaa alɛ kaleko ye Okpi Diisi Ofe alesaa ya mmle fiɛ kafe diibuo kamɛ.
15 e lhes disse:
16 Diekye kɔtɔkɔ ye ntikiti nlɛ, noosinwa nya ɔbale diɛlaase di obe wɔ di Yaa sɛka kalekɔ nwu lɛwa nii.”
16 Pois eu digo a vocês que nunca comerei este jantar até que eu coma o verdadeiro jantar que haverá no
17 Nni kamaa, ni di Yesu layɔ opũ ni aapɛ Yaa sɛfa aabuɛ alɛ, “Bifũ nle mmle bienyi bita baawo.
17 Então Jesus pegou o cálice de vinho, deu graças a Deus e disse:
18 Diekye kɔtɔkɔ ye nlɛ diɛyɔ ni nunua diesifi nii, noosinwa nta be mmle okle onyi diediki Yaa sɛka kalekɔ nwu lɛwa.”
18 Pois eu afirmo a vocês que nunca mais beberei deste vinho até que chegue o Reino de Deus.
19 Ninfɛ aayɔ bloblo ni aapɛ Yaa sɛfa nɛ. Ni aafee, aayɔ aata ma, aabuɛ alɛ, “Nle mmle ninle suoto nii sina se bɛɛyɔ bɛɛta ni diisi lee nɛ. Bibla nle mmle, biɛyɔ bitoonyuma mi.”
19 Depois pegou o pão e deu graças a Deus. Em seguida partiu o pão e o deu aos apóstolos, dizendo:
20 Nkpo okle kafɔɔ, di alesaa nwu nkpo kamaa, aayɔ opũ nwu, ni aabuɛ alɛ, “Opũ wɔ mmle ninle kanya ninii fɔle le di Yaa lɛyɔ ntɔ nii eese ni kaanya, beewii ni kaasɔ di disi lee nɛ.
20 Depois do jantar, do mesmo modo deu a eles o cálice de vinho, dizendo:
21 Kafɔɔ binyu lo, otii wɔ nimadiki mi anta ni lekpee kɔnɛɛ kaasɛfɛ ninfũ oolekoe alesaa.
21 Mas vejam: o traidor está aqui sentado comigo à mesa!
22 Ami, Otii Obi nwu nkpo, makpi fɛ mmle di Yaa lɛtɛ nii. Kafɔɔ otii wɔ nimadiki mi anta nii, ayɔɔsa!”
22 Pois o
23 Ninfɛ di basaateketetɛ nɔɔ nwu lakyako bawo ɔkaalɛ alɛ, owe mɔ kaamɛ lɛma nimabla lɛsaa le mmle okle.
23 Então os apóstolos começaram a perguntar uns aos outros quem seria o traidor.
24 Kananfi kanwii lababuo di basaateketetɛ nwu kamɛ alɛ, owe lɛma boonyu alɛ alenke baamuu lɛma kamɛ.
24 Os apóstolos tiveram uma forte discussão sobre qual deles deveria ser considerado o mais importante.
25 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Batii ba ninanle ni Yuda batii, baka lɛma kole sɛsaate di batii lɛma suoto. Batunletɛ ba mmle nkpe lɛyooto mammiɛ alɛ batii ba mmle katɔɔlɛɛ ma ni dile ni basiɛwo.
25 Então Jesus disse:
26 Kafɔɔ diele nkpo dikpe ni ninte kaamɛ lee. Kafɔɔ nwɔ ninle ni ɔnɔɔfo kaamɛ lee dikpe nii ambla suoto fɛle obisɔ. Nwɔ kafɔɔ ninle ni tunletɛ kabla suoto fɛle kpɛmblatɛ.
26 Mas entre vocês não pode ser assim. Pelo contrário, o mais importante deve ser como o menos importante; e o que manda deve ser como o que é mandado.
27 Owe ninle ɔnɔɔfo, nwɔ ninsiɛ ni kaasɔ anle ni alesaa ɛɛ, sɛɛ nwɔ ninse ni opunu? Kamɛ lɛkpa klekle alɛ nwɔ ninsi oole ni alesaa ninle ɔnɔɔfo. Kafɔɔ nsi ye kaamɛ fɛle kpɛmblatɛ.
27 Quem é o mais importante? É o que está sentado à mesa para comer ou é o que está servindo? Claro que é o que está sentado à mesa. Mas entre vocês eu sou como aquele que serve.
28 Biakpee situ biatikankoe di abuo nii amuu kamɛ.
28 — Vocês têm estado sempre comigo nos meus sofrimentos.
29 Nioso fɛ mmle di Teemi lɛtɛɛ otumi alɛ kale ni sɛka, nkpo okle kafɔɔ mata ye otumi nwu nɛ.
29 Por isso, assim como o meu Pai me deu o direito de governar, eu também dou o mesmo direito a vocês.
30 Bibale alesaa minnyi di alesaa nii kalekɔ di sɛka nii kalekɔ. Bibasiɛ di akakpomii suoto minnle sɛka di Israel nfaabi lefosi nnyɔ nwu suoto.”
30 Vocês vão comer e beber à minha mesa no meu
31 Yesu latɔkɔ Simon Petro alɛ, “Simon, Simon, Satana lɛkaalɛ osuku alɛ ɔɔsɔ ye annyu, ansɛ abiene andiki di alalaale kamɛ fɛ mmle di fekpɛntɛ nfɛɛlɛ kufuo andiki ni kaamɔɔ kamɛ.
31 Jesus continuou:
32 Kafɔɔ ntɔɔpɛ ɔlaa lɛta Yaa diisi lɛfɔ Simon, alɛ ofũ onu lɛfɔ dilaayu. Alɛ nse fɛɛpɛ feekple fɛɛwa ɔkyɛ nii, faakpee babilee suɔtɔbi osie.”
32 Mas eu tenho orado por você, Simão, para que não lhe falte fé. E, quando você voltar para mim, anime os seus irmãos.
33 Ninfɛ di Petro latɔkɔ nwɔ alɛ, “Saate, lelolaa suoto nlɛ munko fɔ buate leeyo, nkpi ku afɔ!”
33 Então Pedro disse a Jesus: — Estou pronto para ser preso e morrer com o senhor!
34 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Petro, kɔtɔkɔ fɔ nlɛ, kakyɛ ka mmle fiɛ di kɔɔkɔ mabo nii, fababuɛ sitiɛ simu falɛ faaye mi.”
34 Então Jesus afirmou:
35 Ninfɛ di Yesu lakaalɛ basaateketetɛ nɔɔ alɛ, “Obe onwii kamɛ lakpee ye ni kɔtɔ, bitaklee ni koto katofoe ku kokpetetofo ku ntokota, lɛsaa lewo lafĩ ye?”
35 Depois Jesus perguntou aos discípulos: — Não faltou nada! — responderam eles.
36 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Kafɔɔ nunua otii lele ninkpe koto katofoe kawo ee kokpetetofo kowo, aayɔ aklee. Otii wɔ kafɔɔ ninnaa ni kapamii, ayɔ awu nɔɔ asunsũ alaaya kapami kawo.
36 Então Jesus disse:
37 Diekye kɔtɔkɔ ye nlɛ, Kɔkpana Klekle ɔlaa wɔ kuobuɛ nii alɛ, ‘Bababu nwɔ mankpee di bakpileblatɛ kamɛ,’ dikpe nii diɛwa kaanya. Diekye ɔlaa wɔ bɛɛkpana ni di suoto nii, nwaako nfɛ diɔɔwa kaanya.”
37 Pois as
38 Ni basaateketetɛ nɔɔ nwu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Saate, nnya mpamii nnyɔ!”
38 Aí os seus discípulos disseram: — Senhor, aqui estão duas espadas.
39 Yesu ladie di okpoo aasifi Nnɔnyi Awoso Kobokote osi fɛ mmle ambla nii. Ni baasaateketetɛ nɔɔ kafɔɔ latikanko nwɔ nɛ.
39 Jesus saiu e foi, como de costume, ao monte das Oliveiras; e os seus discípulos foram com ele.
40 Obe wɔ baadu ni lɛba nwu nkpo, Yesu latɔkɔ basaateketetɛ nɔɔ alɛ, “Bipɛ ɔlaa bita Yaa alɛ bilaabuo di ɔsɔ onyu kamɛ.”
40 Quando chegou ao lugar escolhido, Jesus disse:
41 Ni aadiɛ ma aakyɛ sitũ kɛɛkɛ, ni aapɛ akunkyi aapɛ ɔlaa aata Yaa nɛ.
41 Então se afastou a uma distância de mais ou menos trinta metros. Ajoelhou-se e começou a orar,
42 Ni aabuɛ alɛ, “Teete, nse dilɛfɔ, ni faata dibuo opũ wɔ mmle kufe mi. Kafɔɔ diele dibiesaa nii, ta dibiesaa lɛfɔ diwa kaanya.”
42 dizendo:
43 Ninfɛ di Yaa tɔkyɛntɛ onwii lakyɔɔ aakye osi abakpee nwɔ osie nɛ.
43 [Então um anjo do céu apareceu e o animava.
44 Ni aakple aapɛ ɔlaa aata Yaa osie kanya ku dibuo di otu kamɛ. Apipi ya niatoosoo aatookpete ni kaasɔ late fɛ ntɔ.
44 Cheio de uma grande aflição, Jesus orava com mais força ainda. O seu suor era como gotas de sangue caindo no chão.]
45 Obe wɔ di Yesu laloo ni ɔlaa ɔpɛ ɔta Yaa, aataka aawa basaateketetɛ nɔɔ nfũ, aabanya ma baatɔɔkyɔsĩi. Ta lɛhaale niatika ma ni di suoto oso.
45 Depois de orar, ele se levantou, voltou para o lugar onde os discípulos estavam e os encontrou dormindo, pois a tristeza deles era muito grande.
46 Ninfɛ aakaalɛ ma alɛ, “Be lɛsaa oso biɔkyɔsĩi? Bitaka biɛpɛ ɔlaa bita Yaa mmle minaabuo ni di ɔsɔ onyu kamɛ.”
46 E disse:
47 Obe wɔ di Yesu n-yɛ ɔɔkakatɛ nii, batii dikudi ninwii niakye baawa. Yuda wɔ niale ni saateketetɛ di lefosi banyɔ nwu kamɛ nialeko ma katũ. Ni aakyɛ Yesu nfũ alɛ ɔɔlaaminko nwɔ ambla nwɔ aatuu nɛ.
47 Jesus ainda estava falando, quando chegou uma multidão. Judas, um dos doze discípulos, que era quem guiava aquela gente, chegou perto de Jesus para beijá-lo.
48 Kafɔɔ Yesu lakaalɛ nwɔ alɛ, “Yuda, atuu ɔbla fɔɔyɔ fandiki ami, Otii Obi nwu, fanta?”
48 Mas Jesus disse:
49 Obe wɔ di basateketetɛ nwu lanya lɛsaa le nimawa nii, baakaalɛ Yesu alɛ, “Saate, bublako mpamii loo ɔkpɛ?”
49 Quando os discípulos que estavam com Jesus viram o que ia acontecer, disseram: — Senhor, devemos atacar essa gente com as nossas espadas?
50 Ninfɛ di saateketetɛ onwii layɔ kapamii aasafɔ Oletatɛ Nɔɔfo kpɛmblatɛ nɔɔ koletanɛɛ kotoko aakpa nɛ.
50 Um deles feriu com a espada o empregado do Grande Sacerdote , cortando a sua orelha direita.
51 Kafɔɔ Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Oowo! Tambla nkpo!” Ninfɛ di Yesu layɔ kɔnɛɛ aatika di kpɛmblatɛ nwu nkpo kotoko, ni kuakple kuate fɛ mmle kuate ni nɛ.
51 Mas Jesus ordenou: Aí tocou na orelha do homem e o curou.
52 Ni di Yesu lakaalɛ olebatatɛ banɔɔfo ku Olekatakɔ banyuntɛ banɔɔfo ku okpoo banɔɔfo nwu niawa nwɔ ni omufũ alɛ, “Be oso di mpamii ku nwosoku bikle biɛwa mi omufũ fɛle kpileblatɛ nɔɔfo nle?
52 Em seguida disse aos chefes dos sacerdotes, aos oficiais da guarda do Templo e aos líderes judeus que tinham vindo para prendê-lo:
53 Lasiɛ di Yaa Olekatakɔ nwu nkpo dii biala, kafɔɔ bitatɔkɔ bilɛ biomufũ mi. Kafɔɔ Yaa niɛta ye osuku wɔ mmle. Ni di Satana ditunu kamɛ otumi kole sɛka nunua nɛ.”
53 Eu estava com vocês todos os dias no pátio do Templo, e vocês não tentaram me prender. Mas esta é a hora de vocês e também a hora do poder da escuridão.
54 Baamufũ Yesu ni baakpaa nwɔ baasifiko Oletatɛ Nɔɔfo leyo nɛ. Petro latikanko nwɔ sɛɛmaa fanfa.
54 Eles prenderam Jesus e o levaram até a casa do Grande Sacerdote . E Pedro os seguia de longe.
55 Batii bawo lakutaa ɔtɔ di leyo nwu nkpo kaflɔnkɔ, ni di Petro kafɔɔ lakyɛ aalaasiɛ ma kaamɛ aatɔɔwɔfɔ ɔtɔ nwu nɛ.
55 Quando acenderam uma fogueira no meio do pátio, Pedro foi e sentou-se com os que estavam em volta do fogo.
56 Obe wɔ di ɔsanko kpɛmblatɛ onwii lanya Petro nsi ni di ɔtɔ nwu katũ, ni aanyu nwɔ tuwĩi aakyɔɔ nwɔ lɛnɛɛ aabuɛ alɛ, “Osuɔtɔ wɔ mmle kafɔɔ Yesu tikankotɛ ale.”
56 Uma das empregadas o viu sentado ali perto da fogueira, olhou bem para ele e disse: — Este homem também estava com Jesus!
57 Kafɔɔ Petro lasĩ aabuɛ alɛ, “Ɔsanko, diidii ninye nwɔ!”
57 Mas Pedro negou, dizendo: — Mulher, eu nem conheço esse homem!
58 Di obe kakuii sɛmaa, osuɔtɔ onwii kafɔɔ lanya Petro ni aatɔkɔ nwɔ alɛ, “Afɔɔ onwii lɛma fale!”
58 Pouco tempo depois, um homem o viu ali e disse: — Você também é um deles! Mas Pedro respondeu: — Homem, eu não sou um deles.
59 Diabla ni fɛ lebombo ninwii sɛmaa, osuɔtɔ bamba onwii lakple aabuɛ osie kanya aatika difuɔ alɛ, “Ɔlaa ɔnanfi kuonwii nnaa alɛ osuɔtɔ wɔ mmle diele Yesu tikankotɛ, diekye Galilea otii ale!”
59 Mais ou menos uma hora depois, outro insistiu: — Você estava mesmo com ele porque também é galileu.
60 Kafɔɔ Petro ladiki kanya alɛ, “Osuɔtɔ, ninye ɔlaa wɔ foobuɛ nii!” Nfanwu ayɛ ɔɔkatatɛ nii, kɔɔkɔ niabo.
60 Mas Pedro respondeu: — Homem, eu não sei do que é que você está falando! Naquele instante, enquanto ele falava, o galo cantou.
61 Nfanwu di Saate lamunikĩi aanyu Petro tuwĩi nɛ. Ninfɛ di Petro lanyuma ɔlaa wɔ di Saate latɔkɔ nwɔ ni alɛ, “Fiɛ di kɔɔkɔ mabo ni ku kakyɛ ka, fababuɛ sitiɛ simu falɛ faaye mi.”
61 Então o Senhor virou-se e olhou firme para Pedro, e ele lembrou das palavras que o Senhor lhe tinha dito: “Hoje, antes que o galo cante, você dirá três vezes que não me conhece.”
62 Ni di Petro ladie aasifi kayi aalaawi kaku osie kanya nɛ.
62 Então Pedro saiu dali e chorou amargamente.
63 Batii ba niatoonyu ni Yesu, baama nwɔ, baapɛ nwɔ kafɔɔ.
63 Os homens que estavam guardando Jesus zombavam dele e batiam nele.
64 Baanii nwɔ anu baapɛ nwɔ, ni baakaalɛ nwɔ alɛ, “Owe niɛpɛ fɔ? Tɔkɔ wo!”
64 Taparam os olhos dele e perguntavam: — Quem foi que bateu em você? Adivinhe!
65 Ni baatufa nwɔ kafɔɔ di sisuku bamba kpinwu suoto nɛ.
65 E diziam muitas outras coisas para insultá-lo.
66 Obe wɔ kaale lasɛ nii, okpoo banɔɔfo ku olebatatɛ banɔɔfo ku kufiofa batuotɛ labasi, ni baakpaa Yesu baawako bawokalɛɛkɔ nwu nkpo nɛ.
66 Quando amanheceu, alguns líderes dos judeus, alguns chefes dos sacerdotes e alguns mestres da Lei se reuniram. Depois mandaram levar Jesus diante do Conselho Superior .
67 Di bawo kalɛɛkɔ nwu, ni baakaalɛ Yesu alɛ, “Tɔkɔwo nsɛ afɔ ninle Kristo wɔ bɛɛpɛ ni ɔfɔɔ.”
67 Então lhe disseram: — Diga para nós se você é o Ele respondeu:
68 Ni nse lɛkaalɛ ye ɔlaa owo kafɔɔ, bilɔɔwa mi kanya okpee.
68 E, se eu fizer uma pergunta, vocês não vão responder.
69 Kafɔɔ diɛyɔ ni di nua diesifi nii, ami, Otii Obi nwu, masiɛ di Yaa wɔ ninlenke ni oletanɛɛkyɛ.”
69 Mas de agora em diante o
70 Ninfɛ bamuu lɛma baakaalɛ nwɔ alɛ, “Nioso afɔ ninle Yaa Obi nwu nɛ?”
70 Aí todos perguntaram: — Então você é o Filho de Deus? Jesus respondeu:
71 Ni baabuɛ alɛ, “Diesinfĩ alɛ otii kuonwii kayila ɔlaa owo kamaa! Awo bamu butoonu ɔlaa wɔ eebuɛ nii!”
71 E eles disseram: — Não precisamos mais de testemunhas. Nós mesmos ouvimos o que ele disse.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.