Lucas 19
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs NVT
1 Yesu labuo Yeriko okpoo kamɛ ɔɔwaalɛ anfe.
1 Jesus entrou em Jericó e atravessava a cidade.
2 Akpooto funtɛ ɔnɔɔfo onwii lawɛ ninfa baatɔɔlɛɛ nwɔ ni Sakeo, koto late nwɔ osie kanya.
2 Havia ali um homem rico chamado Zaqueu, chefe dos cobradores de impostos.
3 Aamiɛ alɛ ɔɔnya otii wɔ di Yesu nle nii, kafɔɔ atafuo nwɔ ɔnya ta batii lɛpɔ oso, diekye otii kunkudu aale.
3 Tentava ver Jesus, mas era baixo demais e não conseguia olhar por cima da multidão.
4 Nkpo oso aatoso aale batii nwu katũ, aalaayie kowoso kunwii alɛ, ɔɔnya Yesu. Diekye aatofo alɛ Yesu mafe ninfa.
4 Por isso, correu adiante e subiu numa figueira-brava, no caminho por onde Jesus passaria.
5 Obe wɔ di Yesu labadu ni kowoso nwu kalɔ, aatakatɛsa anu aanyu osi ni aatɔkɔ Sakeo alɛ, “Sakeo, pɛsɛwa fasoo fawa, diekye leyo lɛfɔ masoosa miɛ.”
5 Quando Jesus chegou ali, olhou para cima e disse: “Zaqueu, desça depressa! Hoje devo hospedar-me em sua casa”.
6 Nioso Sakeo lapɛsɛwa aasoo aawa, aabafũ Yesu ku suoto lɛyɔɔ kplɛ.
6 Sem demora, Zaqueu desceu e, com alegria, recebeu Jesus em sua casa.
7 Batii nwu nkpo bamuu nianya ni lakye kasɔ baatoonwununuu di Yesu suoto alɛ, “Osuɔtɔ wɔ mmle kofe kpileblatɛ wɔ mmle nfũ osoosa.”
7 Ao ver isso, o povo começou a se queixar: “Ele foi se hospedar na casa de um pecador!”.
8 Sakeo lataka aayila, ni aabuɛ aatɔkɔ Saate alɛ, “Teete! Nyu lo! Mayɔ asaa ya ninkpe mi ni kakyɛ kanwii nta bapiitɛ. Otii lele kafɔɔ ntoyitafaa mata lɛsaa nwu ntɔɔ, nkyakaa nwɔ di akyuu ana kamɛ.”
8 Enquanto isso, Zaqueu se levantou e disse: “Senhor, darei metade das minhas riquezas aos pobres. E, se explorei alguém na cobrança de impostos, devolverei quatro vezes mais!”.
9 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Miɛ nkpa ɔwɛ ntɔɔwa leyo le mmle kamɛ. Diekye osuɔtɔ wɔ mmle kafɔɔ Abraham ɔnantii ale.
9 Jesus respondeu: “Hoje chegou a salvação a esta casa, pois este homem também é filho de Abraão.
10 Ami, Otii Obi, ɔwa lɛwa nlɛ, kɔmawolaa ndiki mba nintooyu nii.”
10 Porque o Filho do Homem veio buscar e salvar os perdidos”.
11 Obe wɔ batii nwu nkpo konu ni sɛlaa se mmle, Yesu lakple aapɛ ma lɛkpa ninwii. Diekye obe nwu nfɛ ɔɔtɛɛtɛɛ Yerusalem. Baanyu alɛ Yaa sɛka kalekɔ nwu nfɛ makyɔɔ.
11 A multidão estava atenta ao que Jesus dizia. Então, como ele se aproximava de Jerusalém, contou-lhes uma parábola, pois o povo achava que o reino de Deus começaria de imediato.
12 Nioso aatɔkɔ ma alɛ, “Obe onwii, osuɔtɔ finle onwii lawɛ, aatoofe kale kanwii fanfa alɛ bɔɔlaase nwɔ sɛka ankple anwa okpoo nɔɔ.
12 Disse ele: “Um nobre foi chamado a um país distante para ser coroado rei e depois voltar.
13 Fiɛ abasifi nii, aalɛɛ bakpɛmblatɛ nɔɔ lefosi aasiisa. Ni aata obiala lɛma koto sɛɛle kunwii kunwii nɛ. Ni aatɔkɔ ma alɛ, ‘Biyɔ koto nwu bitɔɔblako ɔkpɛ dilaase di obe wɔ kamawa ni.’
13 Antes de partir, reuniu dez de seus servos e deu a cada um deles dez moedas de prata, dizendo: ‘Invistam esse dinheiro enquanto eu estiver fora’.
14 “Kafɔɔ osuɔtɔ wɔ mmle okpoo nɔɔ batii nimbɔmbɔ nwɔ, nkpo oso baakpee batii sɛɛmaa nɔɔ alɛ, ‘Buloomiɛ osuɔtɔ wɔ mmle bulɛ ale wo ɔka.’
14 Seu povo, porém, o odiava, e enviou uma delegação atrás dele para dizer: ‘Não queremos que ele seja nosso rei’.
15 “Kafɔɔ baase osuɔtɔ nwu sɛka aakple aawa okpoo nɔɔ. Nfanwu ni aakpee baalɛɛ bakpɛmblatɛ nɔɔ baatɔɔ alɛ, babatɔkɔ nwu mmle bɛɛblako ni koto ko aata ma ni ɔkpɛ, ku mmle bɛɛwɛ ni.
15 “Depois de ser coroado, ele voltou e chamou os servos aos quais tinha confiado o dinheiro, pois queria saber quanto haviam lucrado.
16 “Ninfɛ di kpɛmblatɛ kasale nɔɔ alɛ, ‘Teete, koto nwu, lɛwɛ lefosi lɛkyakaa di nko faatɛɛ ni suoto.’
16 O primeiro servo informou: ‘Senhor, investi seu dinheiro, e ele rendeu dez vezes a quantia recebida.
17 “Ninfɛ di Saate nwu latansa nwɔ aatɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Lafe! Feelolaa fɛɛbla! Kpɛmblatɛ biene fale! Di obe wɔ feelolaa lɛsaabii le mmle feeklee ni di osuku wɔ mmle suoto oso, mayɔ fɔ nse di eekpoo lefosi kanya.’
17 “‘Muito bem!’, disse o rei. ‘Você é um bom servo. Foi fiel no pouco que lhe confiei e, como recompensa, governará dez cidades.’
18 “Kpɛmblatɛ nyɔɔfa kafɔɔ lawa aabatɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Teete, di koto ko faatɛɛ nii, lɛwɛ anɔɔ lɛkyakaa di nkunkpo suoto!’
18 “O servo seguinte informou: ‘Senhor, investi seu dinheiro, e ele rendeu cinco vezes a quantia recebida’.
19 “Ninfɛ di Saate nwu nkpo latɔkɔ kpɛmblatɛ nwu nyɔɔfa alɛ, ‘Afɔ yi, mayɔ fɔ nse di eekpoo ɛnɔɔ kanya!’
19 “‘Muito bem!’, disse o rei. ‘Você governará cinco cidades.’
20 “Kpɛmblatɛ bamba lawa aabatɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Teete, nnya koto sɛɛle lɛfɔ nwu faatɛɛ ni. Layɔ lakookaa di kadukufi kamɛ.
20 “O terceiro servo, porém, trouxe de volta apenas a quantia recebida e disse: ‘Senhor, escondi seu dinheiro para mantê-lo seguro.
21 Latɔɔyɛkɛ fɔ diekye otii siene fale. Fan-yɔ lɛsaa le ninanle fɔ ni lele. Fanfiɛlɛ ninfũ kafɔɔ fanankpɛ nii.’
21 Tive medo, pois o senhor é um homem severo. Toma o que não lhe pertence e colhe o que não plantou’.
22 “Ninfɛ di Saate nwu latɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Afɔ kpɛmblatɛ kpile fale! Afɔ omu kanya kamɛ sɛlaa mayɔ nlo fɔ lɛpɔɔ. Faye falɛ otii siene nle. N-yɔ lɛsaa le ninanle mi ni lele. Nfiɛlɛ kafɔɔ ninfũ ninankpɛ nii.
22 “‘Servo mau!’, exclamou o senhor. ‘Suas próprias palavras o condenam. Se você sabia que sou homem severo, que tomo o que não me pertence e colho o que não plantei,
23 Ni se faye nkpo mɔ, be oso fanan-yɔ koto nii nwu falaatɛ di koto katɛkɔ? Alɛ nse lɛwa kamawɛ nfasũ nkyakaa.’
23 por que não depositou meu dinheiro? Pelo menos eu teria recebido os juros.’
24 “Ninfɛ aatɔkɔ batii ba niayila ni ninfa alɛ, ‘Bifũ koto sɛɛle nwu di nnɛɛ nɔɔ biɛyɔ bita kpɛmblatɛ wɔ ninkpe ni koto sɛɛlɛ lefosi.’
24 “Então, voltando-se para os outros que estavam ali perto, o rei ordenou: ‘Tomem o dinheiro deste servo e deem ao que tem dez moedas.
25 “Kafɔɔ batii nwu latɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Teete, kpɛmblatɛ nwu nkle koto lefosi kofokofoko!’
25 “‘Mas senhor!’, disseram eles. ‘Ele já tem dez!’
26 “Ninfɛ di saate nwu ladiki kanya alɛ, ‘Kɔtɔkɔ ye nlɛ otii wɔ lɛɛsaa nkpe nii, nnwɔɔ babakple mankyakaa nɛ. Kafɔɔ otii wɔ lɛsalɛsaa nnaa nii, kɛɛkɛɛ wɔ ninkpe nwɔ nii, babaklee manfũ nwɔ ninnɛɛ.
26 “Então o rei respondeu: ‘Sim, ao que tem, mais lhe será dado; mas do que nada tem, até o que tem lhe será tomado.
27 Nunua yi, balo nii ba ninoomiɛ alɛ nle ma ni ɔka, bikpaa ma biwako nfũ biɛbalo ma di anu nii.’ ”
27 E, quanto a esses meus inimigos que não queriam que eu fosse seu rei, tragam-nos aqui e executem-nos na minha presença’”.
28 Obe wɔ di Yesu latɔkɔ ma ɔlaa wɔ mmle aaloo nii, aalekatũ aasifi Yerusalem.
28 Depois de contar essa história, Jesus prosseguiu rumo a Jerusalém.
29 Di obe wɔ nfɛ ɔɔtɛɛtɛɛ ni Betfage ku Betania di nnɔnyi kobokote ɔlɔɔkɔ, aakpee basaateketetɛ nɔɔ banyɔ alɛ bale katũ.
29 Quando chegou a Betfagé e Betânia, próximo ao monte das Oliveiras, enviou dois de seus discípulos.
30 Ni aatɔkɔ ma alɛ, “Bitɔɔkyɛ okpoo wɔ ninte ye ni siitũ ninfa. Nse biebuo nwu kaamɛ, bibanya lɛpɔnkɔbi ninwii nsi di okũ, di otii kuonwii diisiɛ ni ni diidii. Bidiki ni di okũ, biɛkpaa ni biwakoe.
30 “Vão àquele povoado adiante”, disse ele. “Assim que entrarem, verão amarrado ali um jumentinho no qual ninguém jamais montou. Desamarrem-no e tragam-no para cá.
31 Nse otii owo lɛkaalɛ ye alɛ be lɛsaa oso biodiki ni, biɛtɔkɔ nwɔ bilɛ, ‘Saate komiɛ ni.’ ”
31 Se alguém perguntar: ‘Por que estão soltando o jumentinho?’, respondam apenas: ‘O Senhor precisa dele’.”
32 Batɔkyɛntɛ nwu lakyɛ baalaanya fɛ mmle okle di Yesu latɔkɔ ma nii.
32 Eles foram e encontraram o jumentinho, exatamente como Jesus tinha dito.
33 Obe wɔ baatoodiki ni lɛpɔnkɔbi nwu, saate ni ni lakaalɛ ma alɛ, “Be lɛsaa oso biodiki ni?”
33 E, enquanto o desamarravam, seus donos perguntaram: “Por que estão soltando o jumentinho?”.
34 Ninfɛ di basaateketetɛ nwu nkpo ladiki kanya alɛ, “Saate nwu komiɛ alɛ ablako ni ɔpkɛ.”
34 Os discípulos responderam: “O Senhor precisa dele”.
35 Ninfɛ baakpaa lɛpɔnkɔbi nwu baawako Yesu nɛ. Ninfɛ baayɔ abula lɛma baatika di lɛpɔnkɔbi nwu kamaa, ni baakyakaako Yesu aayie aasiɛ ni kaamaa nɛ.
35 Então trouxeram o jumentinho e lançaram seus mantos sobre o animal, para que Jesus montasse nele.
36 Obe wɔ nfɛ asi ni, ninni suoto bɔɔkyɛ nii, batii layɔ abula lɛma baatɛ di osuku suoto.
36 À medida que Jesus ia passando, as multidões espalhavam seus mantos ao longo do caminho diante dele.
37 Obe wɔ di Yesu nfɛ kɔtɛɛtɛɛ ni Yerusalem, di lɛba le di osuku lesoo kuosifi ni Nnɔnyi Awoso Kobokote, basaateketetɛ nɔɔ dikudi nwu lakyako Yaa sɛfa ɔpɛ baatɔɔtansa nwɔ kafɔɔ ku sɛlɔ siene di asaa kplɛ ya bɛɛnya ni oso.
37 Quando ele chegou próximo à descida do monte das Oliveiras, seus seguidores começaram a gritar e a cantar enquanto o acompanhavam, louvando a Deus por todos os milagres maravilhosos que tinham visto.
38 Baatoobuɛ alɛ,
38 “Bendito é o Rei que vem em nome do Senhor! Paz no céu e glória nas maiores alturas!”.
39 Ni di Farisi batii ba bawo niawɛ ni baatii dikudi nwu kamɛ latɔkɔ Yesu alɛ, “Saatuotɛ, sĩ ɔlaa fata basaateketetɛ lɛfɔ, baadiɛ kudu oyiisa!”
39 Alguns dos fariseus que estavam entre a multidão disseram: “Mestre, repreenda seus seguidores por dizerem estas coisas!”.
40 Ninfɛ di Yesu ladiki kanya alɛ, “Kɔtɔkɔ ye nlɛ, nse batii ba mmle lɛmaasa kanya, afuɔ amu makye kasɔ ankyako kudu oyiisa.”
40 Ele, porém, respondeu: “Se eles se calarem, as próprias pedras clamarão!”.
41 Di Yesu nfɛ kɔtɛɛtɛɛ ni Yerusalem okpoo aanya nwu nii, aawi kaku diisi ninwu.
41 Quando Jesus se aproximou de Jerusalém e viu a cidade, começou a chorar.
42 Ni aabuɛ alɛ, “Nse fɛ oye faye lɛsaa le niefĩ diɛta ni atoko ɔkyɛ ole miɛ! Kafɔɔ nunua, flɔbafuo ɔnya!
42 “Como eu gostaria que hoje você compreendesse o caminho para a paz!”, disse ele. “Agora, porém, isso está oculto a seus olhos.
43 Obe onwii kɔwa di balo lee mamana ye mankyi nii kaakɔ biala. Babatĩi ye di aba amuu alɛ kuonwii dilɔbawɛ osuku adie ee abuo.
43 Chegará o tempo em que seus inimigos construirão rampas para atacar seus muros e a rodearão e apertarão o cerco por todos os lados.
44 Babawɔɔsa okpoo wɔ mmle ku batii ba bamuu ninsi ni kaamɛ. Blɔbadiɛ bia difuɔ kuninwii ditika leewo suoto. Diekye bitatofo obe wɔ di Yaa lawa ye ni odiki!”
44 Esmagarão você e seus filhos e não deixarão pedra sobre pedra, pois você não reconheceu que Deus a visitou.”
45 Yesu lakyɛ Yaa Olekatakɔ, ni aakyako basaasunsutɛ otososa odiki nɛ.
45 Então Jesus entrou no templo e começou a expulsar os que ali vendiam,
46 Ni aatɔkɔ ma alɛ, “Bɛɛkpana di Kɔkpana Klekle Kukũ kamɛ alɛ, ‘Baalɛɛ mi leyo alɛ ɔlaa ɔpɛ katakɔ.’ Kafɔɔ aye, bitɔɔyɔ biɛbla bayu kawofakɔ!”
46 dizendo: “As Escrituras declaram: ‘Meu templo será casa de oração’, mas vocês o transformaram num esconderijo de ladrões!”.
47 Dii biala Yesu latuo asaa di Yaa Olekatakɔ nwu ninfa. Yaa ɔlaa babuɛtɛtɛ ku kufiofa batuotɛ ku okpoo banɔɔfo lamiɛ alɛ boolo nwɔ.
47 Jesus ensinava todos os dias no templo, mas os principais sacerdotes, os mestres da lei e outros líderes do povo planejavam matá-lo.
48 Kafɔɔ batawɛ osuku wɔ suoto baafe manlo nwɔ nii. Diekye batii bamuu latɔɔkyɔɔ nwɔ ɔlaa atoko osie kanya.
48 Contudo, não conseguiam pensar num modo de fazê-lo, pois o povo ouvia atentamente tudo que ele dizia.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.