Lucas 19
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs NTLH
1 Yesu labuo Yeriko okpoo kamɛ ɔɔwaalɛ anfe.
1 Jesus entrou em Jericó e estava atravessando a cidade.
2 Akpooto funtɛ ɔnɔɔfo onwii lawɛ ninfa baatɔɔlɛɛ nwɔ ni Sakeo, koto late nwɔ osie kanya.
2 Morava ali um homem rico, chamado Zaqueu, que era chefe dos cobradores de impostos.
3 Aamiɛ alɛ ɔɔnya otii wɔ di Yesu nle nii, kafɔɔ atafuo nwɔ ɔnya ta batii lɛpɔ oso, diekye otii kunkudu aale.
3 Ele estava tentando ver quem era Jesus, mas não podia, por causa da multidão, pois Zaqueu era muito baixo.
4 Nkpo oso aatoso aale batii nwu katũ, aalaayie kowoso kunwii alɛ, ɔɔnya Yesu. Diekye aatofo alɛ Yesu mafe ninfa.
4 Então correu adiante da multidão e subiu numa figueira brava para ver Jesus, que devia passar por ali.
5 Obe wɔ di Yesu labadu ni kowoso nwu kalɔ, aatakatɛsa anu aanyu osi ni aatɔkɔ Sakeo alɛ, “Sakeo, pɛsɛwa fasoo fawa, diekye leyo lɛfɔ masoosa miɛ.”
5 Quando Jesus chegou àquele lugar, olhou para cima e disse a Zaqueu:
6 Nioso Sakeo lapɛsɛwa aasoo aawa, aabafũ Yesu ku suoto lɛyɔɔ kplɛ.
6 Zaqueu desceu depressa e o recebeu na sua casa, com muita alegria.
7 Batii nwu nkpo bamuu nianya ni lakye kasɔ baatoonwununuu di Yesu suoto alɛ, “Osuɔtɔ wɔ mmle kofe kpileblatɛ wɔ mmle nfũ osoosa.”
7 Todos os que viram isso começaram a resmungar: — Este homem foi se hospedar na casa de um pecador!
8 Sakeo lataka aayila, ni aabuɛ aatɔkɔ Saate alɛ, “Teete! Nyu lo! Mayɔ asaa ya ninkpe mi ni kakyɛ kanwii nta bapiitɛ. Otii lele kafɔɔ ntoyitafaa mata lɛsaa nwu ntɔɔ, nkyakaa nwɔ di akyuu ana kamɛ.”
8 Zaqueu se levantou e disse ao Senhor: — Escute, Senhor, eu vou dar a metade dos meus bens aos pobres. E, se roubei alguém, vou devolver quatro vezes mais.
9 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Miɛ nkpa ɔwɛ ntɔɔwa leyo le mmle kamɛ. Diekye osuɔtɔ wɔ mmle kafɔɔ Abraham ɔnantii ale.
9 Então Jesus disse:
10 Ami, Otii Obi, ɔwa lɛwa nlɛ, kɔmawolaa ndiki mba nintooyu nii.”
10 Porque o
11 Obe wɔ batii nwu nkpo konu ni sɛlaa se mmle, Yesu lakple aapɛ ma lɛkpa ninwii. Diekye obe nwu nfɛ ɔɔtɛɛtɛɛ Yerusalem. Baanyu alɛ Yaa sɛka kalekɔ nwu nfɛ makyɔɔ.
11 Jesus contou uma parábola para os que ouviram o que ele tinha dito. Agora ele estava perto de Jerusalém, e por isso eles estavam pensando que o Reino de Deus ia aparecer logo.
12 Nioso aatɔkɔ ma alɛ, “Obe onwii, osuɔtɔ finle onwii lawɛ, aatoofe kale kanwii fanfa alɛ bɔɔlaase nwɔ sɛka ankple anwa okpoo nɔɔ.
12 Então Jesus disse:
13 Fiɛ abasifi nii, aalɛɛ bakpɛmblatɛ nɔɔ lefosi aasiisa. Ni aata obiala lɛma koto sɛɛle kunwii kunwii nɛ. Ni aatɔkɔ ma alɛ, ‘Biyɔ koto nwu bitɔɔblako ɔkpɛ dilaase di obe wɔ kamawa ni.’
13 Antes de viajar, chamou dez dos seus empregados, deu a cada um uma moeda de ouro e disse: “Vejam o que vocês conseguem ganhar com este dinheiro, até a minha volta.”
14 “Kafɔɔ osuɔtɔ wɔ mmle okpoo nɔɔ batii nimbɔmbɔ nwɔ, nkpo oso baakpee batii sɛɛmaa nɔɔ alɛ, ‘Buloomiɛ osuɔtɔ wɔ mmle bulɛ ale wo ɔka.’
14 — Acontece que o povo do seu país o odiava e por isso mandou atrás dele uma comissão para dizer que não queriam que aquele homem fosse feito rei deles.
15 “Kafɔɔ baase osuɔtɔ nwu sɛka aakple aawa okpoo nɔɔ. Nfanwu ni aakpee baalɛɛ bakpɛmblatɛ nɔɔ baatɔɔ alɛ, babatɔkɔ nwu mmle bɛɛblako ni koto ko aata ma ni ɔkpɛ, ku mmle bɛɛwɛ ni.
15 — O homem foi feito rei e voltou para casa. Aí mandou chamar os empregados a quem tinha dado o dinheiro, para saber quanto haviam conseguido ganhar.
16 “Ninfɛ di kpɛmblatɛ kasale nɔɔ alɛ, ‘Teete, koto nwu, lɛwɛ lefosi lɛkyakaa di nko faatɛɛ ni suoto.’
16 O primeiro chegou e disse: “Patrão, com aquela moeda de ouro que o senhor me deu, eu ganhei dez.”
17 “Ninfɛ di Saate nwu latansa nwɔ aatɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Lafe! Feelolaa fɛɛbla! Kpɛmblatɛ biene fale! Di obe wɔ feelolaa lɛsaabii le mmle feeklee ni di osuku wɔ mmle suoto oso, mayɔ fɔ nse di eekpoo lefosi kanya.’
17 — “Muito bem!” — respondeu ele. — “Você é um bom empregado! E, porque foi fiel em coisas pequenas, você vai ser o governador de dez cidades.”
18 “Kpɛmblatɛ nyɔɔfa kafɔɔ lawa aabatɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Teete, di koto ko faatɛɛ nii, lɛwɛ anɔɔ lɛkyakaa di nkunkpo suoto!’
18 — O segundo empregado veio e disse: “Patrão, com aquela moeda de ouro que o senhor me deu, eu ganhei cinco.”
19 “Ninfɛ di Saate nwu nkpo latɔkɔ kpɛmblatɛ nwu nyɔɔfa alɛ, ‘Afɔ yi, mayɔ fɔ nse di eekpoo ɛnɔɔ kanya!’
19 — “Você vai ser o governador de cinco cidades!” — disse o patrão.
20 “Kpɛmblatɛ bamba lawa aabatɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Teete, nnya koto sɛɛle lɛfɔ nwu faatɛɛ ni. Layɔ lakookaa di kadukufi kamɛ.
20 — O outro empregado chegou e disse: “Patrão, aqui está a sua moeda. Eu a embrulhei num lenço e a escondi.
21 Latɔɔyɛkɛ fɔ diekye otii siene fale. Fan-yɔ lɛsaa le ninanle fɔ ni lele. Fanfiɛlɛ ninfũ kafɔɔ fanankpɛ nii.’
21 Tive medo do senhor, porque sei que é um homem duro, que tira dos outros o que não é seu e colhe o que não plantou.”
22 “Ninfɛ di Saate nwu latɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Afɔ kpɛmblatɛ kpile fale! Afɔ omu kanya kamɛ sɛlaa mayɔ nlo fɔ lɛpɔɔ. Faye falɛ otii siene nle. N-yɔ lɛsaa le ninanle mi ni lele. Nfiɛlɛ kafɔɔ ninfũ ninankpɛ nii.
22 — Ele respondeu: “Você é um mau empregado! Vou usar as suas próprias palavras para julgá-lo. Você sabia que sou um homem duro, que tiro dos outros o que não é meu e colho o que não plantei.
23 Ni se faye nkpo mɔ, be oso fanan-yɔ koto nii nwu falaatɛ di koto katɛkɔ? Alɛ nse lɛwa kamawɛ nfasũ nkyakaa.’
23 Então por que você não pôs o meu dinheiro no banco? Assim, quando eu voltasse da viagem, receberia o dinheiro com juros.”
24 “Ninfɛ aatɔkɔ batii ba niayila ni ninfa alɛ, ‘Bifũ koto sɛɛle nwu di nnɛɛ nɔɔ biɛyɔ bita kpɛmblatɛ wɔ ninkpe ni koto sɛɛlɛ lefosi.’
24 — E disse para os que estavam ali: “Tirem dele a moeda e deem ao que tem dez.”
25 “Kafɔɔ batii nwu latɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Teete, kpɛmblatɛ nwu nkle koto lefosi kofokofoko!’
25 Eles responderam:
26 “Ninfɛ di saate nwu ladiki kanya alɛ, ‘Kɔtɔkɔ ye nlɛ otii wɔ lɛɛsaa nkpe nii, nnwɔɔ babakple mankyakaa nɛ. Kafɔɔ otii wɔ lɛsalɛsaa nnaa nii, kɛɛkɛɛ wɔ ninkpe nwɔ nii, babaklee manfũ nwɔ ninnɛɛ.
26 — E o patrão disse:
27 Nunua yi, balo nii ba ninoomiɛ alɛ nle ma ni ɔka, bikpaa ma biwako nfũ biɛbalo ma di anu nii.’ ”
27 E agora tragam aqui os meus inimigos, que não queriam que eu fosse o rei deles, e os matem na minha frente.”
28 Obe wɔ di Yesu latɔkɔ ma ɔlaa wɔ mmle aaloo nii, aalekatũ aasifi Yerusalem.
28 Depois de dizer isso, Jesus foi adiante deles para Jerusalém.
29 Di obe wɔ nfɛ ɔɔtɛɛtɛɛ ni Betfage ku Betania di nnɔnyi kobokote ɔlɔɔkɔ, aakpee basaateketetɛ nɔɔ banyɔ alɛ bale katũ.
29 Quando iam chegando aos povoados de Betfagé e Betânia, que ficam perto do monte das Oliveiras, enviou dois discípulos na frente,
30 Ni aatɔkɔ ma alɛ, “Bitɔɔkyɛ okpoo wɔ ninte ye ni siitũ ninfa. Nse biebuo nwu kaamɛ, bibanya lɛpɔnkɔbi ninwii nsi di okũ, di otii kuonwii diisiɛ ni ni diidii. Bidiki ni di okũ, biɛkpaa ni biwakoe.
30 com a seguinte ordem:
31 Nse otii owo lɛkaalɛ ye alɛ be lɛsaa oso biodiki ni, biɛtɔkɔ nwɔ bilɛ, ‘Saate komiɛ ni.’ ”
31 Se alguém perguntar por que vocês estão fazendo isso, digam que o Mestre precisa dele.
32 Batɔkyɛntɛ nwu lakyɛ baalaanya fɛ mmle okle di Yesu latɔkɔ ma nii.
32 Eles foram e acharam tudo como Jesus tinha dito.
33 Obe wɔ baatoodiki ni lɛpɔnkɔbi nwu, saate ni ni lakaalɛ ma alɛ, “Be lɛsaa oso biodiki ni?”
33 Quando estavam desamarrando o jumentinho, os donos perguntaram: — Por que é que vocês estão desamarrando o animal?
34 Ninfɛ di basaateketetɛ nwu nkpo ladiki kanya alɛ, “Saate nwu komiɛ alɛ ablako ni ɔpkɛ.”
34 Eles responderam: — O Mestre precisa dele.
35 Ninfɛ baakpaa lɛpɔnkɔbi nwu baawako Yesu nɛ. Ninfɛ baayɔ abula lɛma baatika di lɛpɔnkɔbi nwu kamaa, ni baakyakaako Yesu aayie aasiɛ ni kaamaa nɛ.
35 Então eles levaram o jumentinho para Jesus, puseram as suas capas sobre o animal e ajudaram Jesus a montar.
36 Obe wɔ nfɛ asi ni, ninni suoto bɔɔkyɛ nii, batii layɔ abula lɛma baatɛ di osuku suoto.
36 Conforme ele ia passando, o povo estendia as suas capas no caminho.
37 Obe wɔ di Yesu nfɛ kɔtɛɛtɛɛ ni Yerusalem, di lɛba le di osuku lesoo kuosifi ni Nnɔnyi Awoso Kobokote, basaateketetɛ nɔɔ dikudi nwu lakyako Yaa sɛfa ɔpɛ baatɔɔtansa nwɔ kafɔɔ ku sɛlɔ siene di asaa kplɛ ya bɛɛnya ni oso.
37 Quando Jesus chegou perto de Jerusalém, na descida do monte das Oliveiras, uma grande multidão de seguidores ia com ele. E eles, cheios de alegria, começaram a louvar a Deus em voz alta por tudo o que tinham visto.
38 Baatoobuɛ alɛ,
38 Eles diziam: — Que Deus abençoe o Rei que vem em nome do Senhor! Paz no céu e
39 Ni di Farisi batii ba bawo niawɛ ni baatii dikudi nwu kamɛ latɔkɔ Yesu alɛ, “Saatuotɛ, sĩ ɔlaa fata basaateketetɛ lɛfɔ, baadiɛ kudu oyiisa!”
39 Aí alguns fariseus que estavam no meio da multidão disseram a Jesus: — Mestre, mande que os seus seguidores calem a boca!
40 Ninfɛ di Yesu ladiki kanya alɛ, “Kɔtɔkɔ ye nlɛ, nse batii ba mmle lɛmaasa kanya, afuɔ amu makye kasɔ ankyako kudu oyiisa.”
40 Jesus respondeu:
41 Di Yesu nfɛ kɔtɛɛtɛɛ ni Yerusalem okpoo aanya nwu nii, aawi kaku diisi ninwu.
41 Quando Jesus chegou perto de Jerusalém e viu a cidade, chorou com pena dela
42 Ni aabuɛ alɛ, “Nse fɛ oye faye lɛsaa le niefĩ diɛta ni atoko ɔkyɛ ole miɛ! Kafɔɔ nunua, flɔbafuo ɔnya!
42 e disse:
43 Obe onwii kɔwa di balo lee mamana ye mankyi nii kaakɔ biala. Babatĩi ye di aba amuu alɛ kuonwii dilɔbawɛ osuku adie ee abuo.
43 Pois chegarão os dias em que os inimigos vão cercá-la com rampas de ataque, e vão rodeá-la, e apertá-la de todos os lados.
44 Babawɔɔsa okpoo wɔ mmle ku batii ba bamuu ninsi ni kaamɛ. Blɔbadiɛ bia difuɔ kuninwii ditika leewo suoto. Diekye bitatofo obe wɔ di Yaa lawa ye ni odiki!”
44 Eles destruirão completamente você e todos os seus moradores. Não ficará uma pedra em cima da outra, porque você não reconheceu o tempo em que Deus veio para salvá-la.
45 Yesu lakyɛ Yaa Olekatakɔ, ni aakyako basaasunsutɛ otososa odiki nɛ.
45 Jesus entrou no pátio do Templo e começou a expulsar dali os vendedores.
46 Ni aatɔkɔ ma alɛ, “Bɛɛkpana di Kɔkpana Klekle Kukũ kamɛ alɛ, ‘Baalɛɛ mi leyo alɛ ɔlaa ɔpɛ katakɔ.’ Kafɔɔ aye, bitɔɔyɔ biɛbla bayu kawofakɔ!”
46 Ele lhes disse:
47 Dii biala Yesu latuo asaa di Yaa Olekatakɔ nwu ninfa. Yaa ɔlaa babuɛtɛtɛ ku kufiofa batuotɛ ku okpoo banɔɔfo lamiɛ alɛ boolo nwɔ.
47 Jesus ensinava no pátio do Templo todos os dias. Os chefes dos sacerdotes, os mestres da Lei e os líderes do povo queriam matá-lo.
48 Kafɔɔ batawɛ osuku wɔ suoto baafe manlo nwɔ nii. Diekye batii bamuu latɔɔkyɔɔ nwɔ ɔlaa atoko osie kanya.
48 Mas não achavam jeito de fazer isso, pois todos o escutavam com muita atenção.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.