Lucas 16
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs VC
1 Yesu latɔkɔ basaateketetɛ nɔɔ alɛ, “Osuɔtɔ onwii lawɛ, aale saawɛntɛ. Aawɛ kpɛmblatɛ onwii niatoonyu nwɔ ni asaa. Ni baabatɔkɔ saawɛntɛ nwu nkpo alɛ, asaa nyuntɛ nɔɔ kole nwɔ kote.
1 Jesus disse também a seus discípulos: Havia um homem rico que tinha um administrador. Este lhe foi denunciado de ter dissipado os seus bens.
2 Nkpo oso saawɛntɛ wɔ mmle lalɛɛ saanyuntɛ nwu nkpo aatɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Be lɛsaa ninle nle konu nkyeko ni suoto lɛfɔ nkpo? Babla nkuntaa di asaa nii ya amuu foonyu ni suoto fatɛɛ. Diekye flabasinfuo mi asaa nyuntɛ ole.’
2 Ele chamou o administrador e lhe disse: Que é que ouço dizer de ti? Presta contas da tua administração, pois já não poderás administrar meus bens.
3 “Ninfɛ di kpɛmblatɛ nwu latɔkɔ suoto alɛ, ‘Saate nii nfɛ madiɛ mi di ɔkpɛ kamɛ. Lɛ nfɛ mabla? Nnaa osie kafɔɔ makpɛ ni kofe. Asaa ɔkaalɛ kafɔɔ nkpɛ mi sinunsɔ.
3 O administrador refletiu então consigo: Que farei, visto que meu patrão me tira o emprego? Lavrar a terra? Não o posso. Mendigar? Tenho vergonha.
4 Ahaa! Nfɛ n-ye lɛsaa le mabla nii! Ni nse ɔkpɛ nii lɛba die mi di nnɛɛ, baasiɛwo nii matoofũ mi ni laayo lɛma, mantoonyu mi ni kanya.’
4 Já sei o que fazer, para que haja quem me receba em sua casa, quando eu for despedido do emprego.
5 “Nkpo oso aalɛɛ batii ba ninsiko ni saate nɔɔ koto onwii onwii. Ni aakaalɛ ɔkasale alɛ, ‘Lɛ fasiko saate nii?’
5 Chamou, pois, separadamente a cada um dos devedores de seu patrão e perguntou ao primeiro: Quanto deves a meu patrão?
6 “Ninfɛ di totɛ nwu latɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Nsiko nwɔ nnɔfɔ ataase kɔlafa.’
6 Ele respondeu: Cem medidas de azeite. Disse-lhe: Toma a tua conta, senta-te depressa e escreve: cinqüenta.
7 “Ninfɛ aakaalɛ ɔnyɔɔfa alɛ, ‘Ni afɔ mɔ? Lɛ koto fasiko?’
7 Depois perguntou ao outro: Tu, quanto deves? Respondeu: Cem medidas de trigo. Disse-lhe o administrador: Toma os teus papéis e escreve: oitenta.
8 “Nle mmle oso, saate nwu nkpo latansa saanyuntɛ nwu ninambla ni asaa di osuku kanya alɛ eebe anu. Nwaako, batii ba ninsi ni kaayi lebe anu di kayi asaa ɔbla suoto balenke batii ba ninsi ni di Yaa kafa lɛkpa kamɛ.”
8 E o proprietário admirou a astúcia do administrador, porque os filhos deste mundo são mais prudentes do que os filhos da luz no trato com seus semelhantes.
9 Ninfɛ di Yesu lakple aabuɛ aakyakaa alɛ, “Aye biyɔ kayi asaa ɔwɛ bikyakaako batii. Nse nnya nkpo ntɔɔbafe yi, Yaa mafũ ye di kafa nɔɔ ka ninnaa ni kaloo.
9 Eu vos digo: fazei-vos amigos com a riqueza injusta, para que, no dia em que ela vos faltar, eles vos recebam nos tabernáculos eternos.
10 “Otii lele nielolaa asaa ya ninle ni abiibii eenyu di osuku kanya, abafuo akplɛ kafɔɔ onyu di osuku kanya. Otii lele ninanlolaa asaa ya ninle ni abiibii anyu di osuku kanya, ɔlɔbafuo n-ya ninle kplɛ kafɔɔ onyu di osuku kanya.
10 Aquele que é fiel nas coisas pequenas será também fiel nas coisas grandes. E quem é injusto nas coisas pequenas, sê-lo-á também nas grandes.
11 Ni nse biloofuo kayi ka mmle asaa ololaa oklee di osuku kanya, ni lɛ nfɛ di otii mafuo ye ofũ onu alɛ biafuo ninwuna kamɛ asaa ya di Yaa lɛta ye ni oklee di osuku kanya?
11 Se, pois, não tiverdes sido fiéis nas riquezas injustas, quem vos confiará as verdadeiras?
12 Ni nse biloofuo otii bamba lɛsaa onyu di osuku kanya, ni lɛ nfɛ dibabla fiɛ baayɔ nle ninle ye ni lele manta ye?
12 E se não fostes fiéis no alheio, quem vos dará o que é vosso?
13 “Kpɛmblatɛ kuonwii dilaafuo basaate banyɔ sɛkpɛ ɔbla. Diekye abasĩ onwii ambɔmbɔ onwii. Ee abakyɔɔ onwii ɔlaa kotoko, ansĩ onwii kotoko ɔkyɔɔ. Flɔbafuo Yaa ku lɛsaawɛ ɔkpɛ ɔbla ɔkpɔtɔɔsa.”
13 Nenhum servo pode servir a dois senhores: ou há de odiar a um e amar o outro, ou há de aderir a um e desprezar o outro. Não podeis servir a Deus e ao dinheiro.
14 Obe wɔ di Farisi batii lanu ni sɛlaa se di Yesu labuɛ nii, baama nwɔ diekye baabɔmbɔ koto osie kanya.
14 Ora, ouviam tudo isto os fariseus, que eram avarentos, e zombavam dele.
15 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Aye ninle mba ninta ni suoto lɛbɛ di batii anu nɛ. Kafɔɔ Yaa n-ye ye situ kamɛ. Diekye asaa ya niefũ ni kɔya di batii anu yi, diedie lɛsalɛsaa di Yaa anu.
15 Jesus disse-lhes: Vós procurais parecer justos aos olhos dos homens, mas Deus vos conhece os corações; pois o que é elevado aos olhos dos homens é abominável aos olhos de Deus.
16 “Mose kufiofa ku Yaa ɔlaa babuɛtɛtɛ asaa ya bɛɛkpana bɛɛtɛ nii, labla ɔkpɛ dialaase di Ntu Kpeesatɛ Yohane obe. Diɛyɔ ni di obe nwu kamɛ, ni bɛɛkyako Yaa sɛka kalekɔ ɔlaa biene nwu obuɛ nɛ. Otii biala kɔkpɛ ku okyiini ambuo Yaa sɛka kalekɔ nwu kamɛ.
16 A lei e os profetas duraram até João. Desde então é anunciado o Reino de Deus, e cada um faz violência para aí entrar.
17 Kafɔɔ, diɛtɛ diɛyɔɔ alɛ osi ku kasɔ kafe, ninlenkee alɛ Mose kufiofa kabɛfɛɛ kadie kaamɛ alɛ baabla.
17 Mais facilmente, porém, passará o céu e a terra do que se perderá uma só letra da lei.
18 “Osuɔtɔ lele niesĩ ɔsɔfɔ ɛɛlaayɔ ɔsanko bamba, ntookpee asɔnɔ. Osuɔtɔ wɔ kafɔɔ nimayɔ ni ɔsanko wɔ beesĩ ni, ntookpee asɔnɔ.
18 Todo o que abandonar sua mulher e casar com outra, comete adultério; e quem se casar com a mulher rejeitada, comete adultério também.
19 “Osuɔtɔ onwii lawɛ, aale saawɛntɛ. Obe lele ankpee asaa ya niefũ ni kɔya. Aasiɛ nkpa obe lele di suoto lɛyɔɔ kamɛ.
19 Havia um homem rico que se vestia de púrpura e linho finíssimo, e que todos os dias se banqueteava e se regalava.
20 Piitɛ onwii kafɔɔ lawɛ baatɔɔlɛɛ nwɔ ni Lasaro. Nkɔ latitika nwɔ di suoto kpinwu. Nioso mankpaa nwɔ manasiɛsa di saawɛntɛ nwu koyokontũ.
20 Havia também um mendigo, por nome Lázaro, todo coberto de chagas, que estava deitado à porta do rico.
21 Antoonyu osuku alɛ nse saawɛntɛ nwu nkpo kole alesaa yi, kɔbɛfɛɛ ko nikɔkpa kumpɛ ni kaasɔ aayɔ anle. Baweewee bia ninwa mamatɔɔya nwɔ nkɔ.
21 Ele avidamente desejava matar a fome com as migalhas que caíam da mesa do rico... Até os cães iam lamber-lhe as chagas.
22 “Piitɛ nwu nkpo labakpi, Yaa batɔkyɛntɛ labakpaa nwɔ baasifiko Abraham nkpaatũ di Yaa kafa baatɔɔnya suoto lɛyɔɔ. Saawɛntɛ nwu kafɔɔ labakpi baakookaa nwɔ.
22 Ora, aconteceu morrer o mendigo e ser levado pelos anjos ao seio de Abraão. Morreu também o rico e foi sepultado.
23 Di bakpi kamɛ ninfa, obe wɔ asi ni diibuo kamɛ, aatakatɛsa anu aanyu osi. Ni aanya Abraham fanfanfa di osi nɛ. Lasaro lasiɛ nwɔ di nkpaatũ.
23 E estando ele nos tormentos do inferno, levantou os olhos e viu, ao longe, Abraão e Lázaro no seu seio.
24 Nfanwu saawɛntɛ nwu lalɛɛ osie kanya alɛ, ‘Teete Abraham! Nyɛɛ nyaami, faata Lasaro ayɔ lɛnɛɛ nɔɔ alaanyɔ nintu nwo kamɛ abalɛsɛsa di ɔkplalomii nii suoto diɛyɔɔ mi kɛɛkɛ. Diekye kofiɛ di ɔtɔ wɔ mmle kamɛ!’
24 Gritou, então: - Pai Abraão, compadece-te de mim e manda Lázaro que molhe em água a ponta de seu dedo, a fim de me refrescar a língua, pois sou cruelmente atormentado nestas chamas.
25 “Kafɔɔ Abraham latɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Obi nii, nyuma falɛ di nkpa lɛfɔ kamɛ, asaa biene lete faafũ. Lasaro nnwɔɔ yi, asaa kpile lete aafũ. Kafɔɔ nunua yi, nfɛ ɔɔnya suoto lɛyɔɔ ninfũ, kafɔɔ afɔ fasi diibuo kamɛ.
25 Abraão, porém, replicou: - Filho, lembra-te de que recebeste teus bens em vida, mas Lázaro, males; por isso ele agora aqui é consolado, mas tu estás em tormento.
26 Diɛkyakaa nii kafɔɔ yi, dibiɔ kplɛ ninwii nte di awo ku afɔ ntɛɛ. Nse otii owo komiɛ alɛ ataalɛ awa nfa, ɔlɔbafuo. Nkpo kafɔɔ di otii kuonwii dilɔbafuo okye ninfa ɔtaalɛ ɔwa ɔkyɛ loo nɛ.’
26 Além de tudo, há entre nós e vós um grande abismo, de maneira que, os que querem passar daqui para vós, não o podem, nem os de lá passar para cá.
27 “Nfa nfɛ di saawɛntɛ latɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Teete Abraham, kotikiti fɔ lekoto nlɛ kpee Lasaro aakyɛ teemi leyo.
27 O rico disse: - Rogo-te então, pai, que mandes Lázaro à casa de meu pai, pois tenho cinco irmãos,
28 Nkpe babilɛma suɔtɔbi, banɔɔ ninfa. Aalaakpee ma kufiofa osie kanya alɛ balaawa lɛba le mmle di dibuo nkpe ni.’
28 para lhes testemunhar, que não aconteça virem também eles parar neste lugar de tormentos.
29 “Ninfɛ di Abraham latɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Mose ku Yaa ɔlaa babuɛtɛtɛ nkpe di babilee suɔtɔbi nfũ. Dikpe ni mankyɔɔ ma ɔlaa wɔ boobuɛ ni atoko.’
29 Abraão respondeu: - Eles lá têm Moisés e os profetas; ouçam-nos!
30 “Kafɔɔ saawɛntɛ nwu lakple aabuɛ alɛ, ‘Teete Abraham, blɔbanu ma ɔlaa! Kafɔɔ nse otii owo lɛtaka eekye bakpi kamɛ, ɛɛkyɛ ɛɛlaatɔkɔ ma yi, babanu nwɔ ɔlaa mankyi siikpile lɛma kamɛ.’
30 O rico replicou: - Não, pai Abraão; mas se for a eles algum dos mortos, arrepender-se-ão.
31 “Kafɔɔ Abraham lakple aatɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Nse blɔbanu Mose ku Yaa ɔlaa babuɛtɛtɛ ɔlaa kamaa, nse otii lɛtaka eekye bakpi kamɛ kafɔɔ ɛɛkyɛ ɔkyɛ lɛma yi, blɔbanu nwɔ ɔlaa!’ ”
31 Abraão respondeu-lhe: - Se não ouvirem a Moisés e aos profetas, tampouco se deixarão convencer, ainda que ressuscite algum dos mortos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.