Lucas 15
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs NTLH
1 Dii ninwii akpooto bafuntɛ ku bakpileblatɛ lawa Yesu nfũ babanu nwɔ ɔlaa.
1 Certa ocasião, muitos cobradores de impostos e outras pessoas de má fama chegaram perto de Jesus para o ouvir.
2 Ninfa, Farisi batii ku kufiofa batuotɛ lakye kasɔ baatɔɔkakatɛ nwɔ di suoto alɛ, “Osuɔtɔ wɔ mmle lefũ bakpileblatɛ, anle bia alesaa ku mma!”
2 Os fariseus e os mestres da Lei criticavam Jesus, dizendo: — Este homem se mistura com gente de má fama e toma refeições com eles.
3 Nkpo oso Yesu lapɛ ma lɛkpa alɛ,
3 Então Jesus contou esta parábola :
4 “Nse diɛwa alɛ onwii lee nkpe bafoso kɔlafa, di onwii leyu kaamɛ, ɔlɔbadiɛ bafoso afosi anaasĩ banaasĩ nwu nkpo di alesaa kalekɔ alaawolaa onwii wɔ nieyu ni, diɛlaase di obe wɔ ɛɛnyɔɔ ni?
4 — Se algum de vocês tem cem ovelhas e perde uma, por acaso não vai procurá-la? Assim, deixa no campo as outras noventa e nove e vai procurar a ovelha perdida até achá-la.
5 Ni nse ɛɛnyɔɔ, suoto dilabayɔɔ nwɔ osie kanya akɛnkɛ nwɔ atika di nimuusi.
5 Quando a encontra, fica muito contente e volta com ela nos ombros.
6 Akpaa nwɔ awako leyo. Abalɛɛ basiɛwo nɔɔ ku leyo nɔɔ batii ansiisa antɔkɔ ma alɛ, ‘Suoto kɔtɛ sinyɔɔ mi osie kanya, diekye ntɔɔnya foso nii nwu niayu nii. Biwa biɛbanyakoe suoto lɛyɔɔ!’
6 Chegando à sua casa, chama os amigos e vizinhos e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha ovelha perdida.”
7 Nioso kɔtɔkɔ ye nlɛ nkpo kafɔɔ di suoto lɛyɔɔ kplɛ mawɛ di Yaa kafa, nse kpileblatɛ onwii lekyi, ninlenkee babienetɛ afosi anaasĩ batii banaasĩ ba kaakyi diefĩ ni nɛ.
7 — Pois eu lhes digo que assim também vai haver mais alegria no céu por um pecador que se arrepende dos seus pecados do que por noventa e nove pessoas boas que não precisam se arrepender.
8 “Ee nse koto fututu lefosi nkpe ɔsanko owo, eeyu kunwii, lɛ ambla? Ansɔ kandiɛ anse, anfiɛ leyo nɔɔ kamɛ anwolaa kũ nwaa ninaase di obe wɔ ɛɛnya kũ nii.
8 Jesus continuou:
9 Nse ɛɛnya kũ, anlɛɛ bawo nɔɔ ku leyo nɔɔ batii ansiisa, antɔkɔ ma alɛ, ‘Suoto kɔtɛ sinyɔɔ mi osie kanya, diekye ntɔɔnya koto nii nwu niayu nii, bibanyakoe suoto lɛyɔɔ.’
9 E, quando a encontra, convida as amigas e vizinhas e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha moeda perdida.”
10 Nwaako kɔtɔkɔ ye nlɛ, nkpo okle kafɔɔ di Yaa batɔkyɛntɛ nnya suoto lɛyɔɔ di kpileblatɛ onwii wɔ niekyi ni suoto nɛ.”
10 — Pois eu digo a vocês que assim também os anjos de Deus se alegrarão por causa de um pecador que se arrepende dos seus pecados.
11 Yesu lakple abuɛ akyakaa alɛ, “Osuɔtɔ onwii lawɛ, aawa babi suɔtɔbi banyɔ banwii.
11 E Jesus disse ainda:
12 Ninfɛ di obisɔnle latɔkɔ ote alɛ, ‘Teete, yɔ kalekɔ nii ka fabatɛɛ ni di asaa lɛfɔ kamɛ fatɛɛ ninua.’ Nkpo oso osuɔtɔ nwu nkpo layɔ asaa nɔɔ aasɛ aata babi nwu nkpo banyɔ.
12 Certo dia o mais moço disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê agora a minha parte da herança.”
13 “Di ayi awo kamaa, obisɔnle nwu nkpo layɔ asaa nɔɔ nwu amuu aasunsũ aafũ koto aadie leeyo, aasifi kale bamba fanfanfa. Aalaasiɛ nkpa lɛlaale, aalalaasa koto nɔɔ nwu kumuu.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntou tudo o que era seu e partiu para um país que ficava muito longe. Ali viveu uma vida cheia de pecado e desperdiçou tudo o que tinha.
14 Obe wɔ aale koto nɔɔ nwu kumuu kualoo nii, ditaklɛ, kɔka kplɛ kunwii labakpɛ kaasɔ nwu nkpo suoto. Aabakple piitɛ, nle aale ni lawɛ nwɔ osie.
14 — O rapaz já havia gastado tudo, quando houve uma grande fome naquele país, e ele começou a passar necessidade.
15 Nioso aayɔ suoto aalaakpee awoba di osuɔtɔ onwii nfũ di kasɔ nwu suoto. Ninfɛ di osuɔtɔ nwu lakpaa nwɔ aasifiko kakpayotũ nɔɔ alɛ, alaatoonyu nwɔ aplakuo nɛ.
15 Então procurou um dos moradores daquela terra e pediu ajuda. Este o mandou para a sua fazenda a fim de tratar dos porcos.
16 Kɔka oso, aamiɛ alɛ se aatoole aplakuo nwu alesaa awo, kafɔɔ kuonwii ditatɔɔ osuku alɛ ale.
16 Ali, com fome, ele tinha vontade de comer o que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 “Nioso, osuɔtɔbi nwu lababuo di suoto nɔɔ kamɛ aabuɛ alɛ, ‘Batii ba di teemi lefũ bɔɔbla sɛkpɛ mantɔɔ nii, alesaa diefĩ ma, boole mammiɛ. Ni di mi nsi ninfũ kɔka kolo mi nɛ!
17 Caindo em si, ele pensou: “Quantos trabalhadores do meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui morrendo de fome!
18 Makple nsifi teemi nfũ nnaatɔkɔ nwɔ nlɛ, “Teete, lɛbla okpile leyila di Yaa ku afɔ suoto.
18 Vou voltar para a casa do meu pai e dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e contra o senhor
19 Ninsinsiɛko alɛ faalɛɛ mi alɛ obi lɛfɔ. Kafɔɔ yɔ mi fabla fɛle bakpɛmblatɛ lɛfɔ onwii lɛma feefũ ni.” ’
19 e não mereço mais ser chamado de seu filho. Me aceite como um dos seus trabalhadores.’ ”
20 Nfanwu ni aataka aayɔ asaa aayefe osuku aatoofe ote nfũ nɛ.
20 Então saiu dali e voltou para a casa do pai.
21 “Ninfɛ di obi labuɛ alɛ, ‘Teete, lɛbla okpile leyila di Yaa ku afɔ suoto. Ninsinsiɛko alɛ faalɛɛ mi falɛ obi lɛfɔ!’
21 E o filho disse: “Pai, pequei contra Deus e contra o senhor e não mereço mais ser chamado de seu filho!”
22 “Kafɔɔ, ote latɔkɔ bakpɛmblatɛ nɔɔ alɛ, ‘Bipɛsɛwa! Biɛyɔ awu biene anwii bibakpee nwɔ. Biɛyɔ lɛkɔnii ku ntokota biene bibakpee nwɔ.
22 — Mas o pai ordenou aos empregados: “Depressa! Tragam a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos seus pés.
23 Nle mmle kamaa, biɛkyɛ bilaamufũ nankyue wɔ ninsi ni lɛla bilo biɛwa alesaa, buɔnya suoto lɛyɔɔ.
23 Também tragam e matem o bezerro gordo. Vamos começar a festejar
24 Diekye obi nii wɔ mmle, buɔyɔ fɛ aakpi. Kafɔɔ atookple ɛɛsɛnkɛ. Aayu, kafɔɔ butookple buɔnyɔɔ.’ Nioso, baakyako suoto lɛyɔɔ ɔnya.
24 porque este meu filho estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
25 “Di obe nwu nkpo kamɛ, obi nɔɔ nɔɔfo lafe kofe. Obe wɔ atookye kofe ɔɔwa nfɛ ɔɔtɛɛtɛɛ ni leyo, aanu sinu ku katũ kanya osie kanya.
25 — Enquanto isso, o filho mais velho estava no campo. Quando ele voltou e chegou perto da casa, ouviu a música e o barulho da dança.
26 Nioso, aalɛɛ kpɛmblatɛ onwii, ni aakaalɛ nwɔ alɛ, ‘Be ninkpe leeyo?’
26 Então chamou um empregado e perguntou: “O que é que está acontecendo?”
27 Ninfɛ di kpɛmblatɛ nwu ladiki kanya aatɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Obilee nintookple ɛɛwa, ni di teefɔ lɛta beelo nankyue wɔ ninsi ni lɛla nɛ, diekye atookple ɛɛwa buɛɛ okpile kuonwii dietũ nwɔ.’
27 — O empregado respondeu: “O seu irmão voltou para casa vivo e com saúde. Por isso o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 “Nkpo oso obi nɔɔfole nwu lanya ɔblɔ osie kanya alɛ, oloosinkyɛ leyo. Ta nkpo oso, ote ladie aakyɛ ɔkyɛ nɔɔ aalaatikiti nwɔ lekoto alɛ awa baasifi leyo.
28 — O filho mais velho ficou zangado e não quis entrar. Então o pai veio para fora e insistiu com ele para que entrasse.
29 Kafɔɔ obi nwu lamunikĩi aakaalɛ ote alɛ, ‘Nyu lo! Ntɔɔbla ɔkpɛ lɛta fɔ alɛɛ ya kpe fɛ ɔlanle. Diidii kafɔɔ ninsĩ fɔ ɔlaa onu. Obe fatɔɔbla fɛɛtɛɛ ami? Diidii bia tie, fayitɛɛ falɛ nnya suoto lɛyɔɔ ku bawo nii.
29 Mas ele respondeu: “Faz tantos anos que trabalho como um escravo para o senhor e nunca desobedeci a uma ordem sua. Mesmo assim o senhor nunca me deu nem ao menos um cabrito para eu fazer uma festa com os meus amigos.
30 Kafɔɔ obi lɛfɔ wɔ mmle nintɔɔlalaasa fɔ ni asaa ku basanko basɔnɔkpeetɛ lekple ɛɛwa nii, fatoolo nankyue wɔ ninsi ni lɛla fɛɛtɔɔ nnwɔɔ!’
30 Porém esse seu filho desperdiçou tudo o que era do senhor, gastando dinheiro com prostitutas. E agora ele volta, e o senhor manda matar o bezerro gordo!”
31 “Ninfɛ di ote latɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Obi nii, munkofɔ ninsi ninfũ obe lele, lɛsaa lele kafɔɔ ninkpe mi, lele fɔ dile.
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo, e tudo o que é meu é seu.
32 Kafɔɔ, dikpe nii munya suoto lɛyɔɔ, mumpɔ. Diekye buɔyɔ bulɛ okpi di obilee lakpi, ni eekple ɛɛsɛnkɛ nɛ. Oyu aayu ni buokple buɔnyɔɔ nɛ.’ ”
32 Mas era preciso fazer esta festa para mostrar a nossa alegria. Pois este seu irmão estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.