Lucas 15

Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Dii ninwii akpooto bafuntɛ ku bakpileblatɛ lawa Yesu nfũ babanu nwɔ ɔlaa.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Ninfa, Farisi batii ku kufiofa batuotɛ lakye kasɔ baatɔɔkakatɛ nwɔ di suoto alɛ, “Osuɔtɔ wɔ mmle lefũ bakpileblatɛ, anle bia alesaa ku mma!”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Nkpo oso Yesu lapɛ ma lɛkpa alɛ,
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “Nse diɛwa alɛ onwii lee nkpe bafoso kɔlafa, di onwii leyu kaamɛ, ɔlɔbadiɛ bafoso afosi anaasĩ banaasĩ nwu nkpo di alesaa kalekɔ alaawolaa onwii wɔ nieyu ni, diɛlaase di obe wɔ ɛɛnyɔɔ ni?
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Ni nse ɛɛnyɔɔ, suoto dilabayɔɔ nwɔ osie kanya akɛnkɛ nwɔ atika di nimuusi.
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 Akpaa nwɔ awako leyo. Abalɛɛ basiɛwo nɔɔ ku leyo nɔɔ batii ansiisa antɔkɔ ma alɛ, ‘Suoto kɔtɛ sinyɔɔ mi osie kanya, diekye ntɔɔnya foso nii nwu niayu nii. Biwa biɛbanyakoe suoto lɛyɔɔ!’
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Nioso kɔtɔkɔ ye nlɛ nkpo kafɔɔ di suoto lɛyɔɔ kplɛ mawɛ di Yaa kafa, nse kpileblatɛ onwii lekyi, ninlenkee babienetɛ afosi anaasĩ batii banaasĩ ba kaakyi diefĩ ni nɛ.
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Ee nse koto fututu lefosi nkpe ɔsanko owo, eeyu kunwii, lɛ ambla? Ansɔ kandiɛ anse, anfiɛ leyo nɔɔ kamɛ anwolaa kũ nwaa ninaase di obe wɔ ɛɛnya kũ nii.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Nse ɛɛnya kũ, anlɛɛ bawo nɔɔ ku leyo nɔɔ batii ansiisa, antɔkɔ ma alɛ, ‘Suoto kɔtɛ sinyɔɔ mi osie kanya, diekye ntɔɔnya koto nii nwu niayu nii, bibanyakoe suoto lɛyɔɔ.’
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Nwaako kɔtɔkɔ ye nlɛ, nkpo okle kafɔɔ di Yaa batɔkyɛntɛ nnya suoto lɛyɔɔ di kpileblatɛ onwii wɔ niekyi ni suoto nɛ.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Yesu lakple abuɛ akyakaa alɛ, “Osuɔtɔ onwii lawɛ, aawa babi suɔtɔbi banyɔ banwii.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Ninfɛ di obisɔnle latɔkɔ ote alɛ, ‘Teete, yɔ kalekɔ nii ka fabatɛɛ ni di asaa lɛfɔ kamɛ fatɛɛ ninua.’ Nkpo oso osuɔtɔ nwu nkpo layɔ asaa nɔɔ aasɛ aata babi nwu nkpo banyɔ.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 “Di ayi awo kamaa, obisɔnle nwu nkpo layɔ asaa nɔɔ nwu amuu aasunsũ aafũ koto aadie leeyo, aasifi kale bamba fanfanfa. Aalaasiɛ nkpa lɛlaale, aalalaasa koto nɔɔ nwu kumuu.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Obe wɔ aale koto nɔɔ nwu kumuu kualoo nii, ditaklɛ, kɔka kplɛ kunwii labakpɛ kaasɔ nwu nkpo suoto. Aabakple piitɛ, nle aale ni lawɛ nwɔ osie.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Nioso aayɔ suoto aalaakpee awoba di osuɔtɔ onwii nfũ di kasɔ nwu suoto. Ninfɛ di osuɔtɔ nwu lakpaa nwɔ aasifiko kakpayotũ nɔɔ alɛ, alaatoonyu nwɔ aplakuo nɛ.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Kɔka oso, aamiɛ alɛ se aatoole aplakuo nwu alesaa awo, kafɔɔ kuonwii ditatɔɔ osuku alɛ ale.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 “Nioso, osuɔtɔbi nwu lababuo di suoto nɔɔ kamɛ aabuɛ alɛ, ‘Batii ba di teemi lefũ bɔɔbla sɛkpɛ mantɔɔ nii, alesaa diefĩ ma, boole mammiɛ. Ni di mi nsi ninfũ kɔka kolo mi nɛ!
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Makple nsifi teemi nfũ nnaatɔkɔ nwɔ nlɛ, “Teete, lɛbla okpile leyila di Yaa ku afɔ suoto.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Ninsinsiɛko alɛ faalɛɛ mi alɛ obi lɛfɔ. Kafɔɔ yɔ mi fabla fɛle bakpɛmblatɛ lɛfɔ onwii lɛma feefũ ni.” ’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Nfanwu ni aataka aayɔ asaa aayefe osuku aatoofe ote nfũ nɛ.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 “Ninfɛ di obi labuɛ alɛ, ‘Teete, lɛbla okpile leyila di Yaa ku afɔ suoto. Ninsinsiɛko alɛ faalɛɛ mi falɛ obi lɛfɔ!’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 “Kafɔɔ, ote latɔkɔ bakpɛmblatɛ nɔɔ alɛ, ‘Bipɛsɛwa! Biɛyɔ awu biene anwii bibakpee nwɔ. Biɛyɔ lɛkɔnii ku ntokota biene bibakpee nwɔ.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Nle mmle kamaa, biɛkyɛ bilaamufũ nankyue wɔ ninsi ni lɛla bilo biɛwa alesaa, buɔnya suoto lɛyɔɔ.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Diekye obi nii wɔ mmle, buɔyɔ fɛ aakpi. Kafɔɔ atookple ɛɛsɛnkɛ. Aayu, kafɔɔ butookple buɔnyɔɔ.’ Nioso, baakyako suoto lɛyɔɔ ɔnya.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Di obe nwu nkpo kamɛ, obi nɔɔ nɔɔfo lafe kofe. Obe wɔ atookye kofe ɔɔwa nfɛ ɔɔtɛɛtɛɛ ni leyo, aanu sinu ku katũ kanya osie kanya.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Nioso, aalɛɛ kpɛmblatɛ onwii, ni aakaalɛ nwɔ alɛ, ‘Be ninkpe leeyo?’
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 Ninfɛ di kpɛmblatɛ nwu ladiki kanya aatɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Obilee nintookple ɛɛwa, ni di teefɔ lɛta beelo nankyue wɔ ninsi ni lɛla nɛ, diekye atookple ɛɛwa buɛɛ okpile kuonwii dietũ nwɔ.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 “Nkpo oso obi nɔɔfole nwu lanya ɔblɔ osie kanya alɛ, oloosinkyɛ leyo. Ta nkpo oso, ote ladie aakyɛ ɔkyɛ nɔɔ aalaatikiti nwɔ lekoto alɛ awa baasifi leyo.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Kafɔɔ obi nwu lamunikĩi aakaalɛ ote alɛ, ‘Nyu lo! Ntɔɔbla ɔkpɛ lɛta fɔ alɛɛ ya kpe fɛ ɔlanle. Diidii kafɔɔ ninsĩ fɔ ɔlaa onu. Obe fatɔɔbla fɛɛtɛɛ ami? Diidii bia tie, fayitɛɛ falɛ nnya suoto lɛyɔɔ ku bawo nii.
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Kafɔɔ obi lɛfɔ wɔ mmle nintɔɔlalaasa fɔ ni asaa ku basanko basɔnɔkpeetɛ lekple ɛɛwa nii, fatoolo nankyue wɔ ninsi ni lɛla fɛɛtɔɔ nnwɔɔ!’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 “Ninfɛ di ote latɔkɔ nwɔ alɛ, ‘Obi nii, munkofɔ ninsi ninfũ obe lele, lɛsaa lele kafɔɔ ninkpe mi, lele fɔ dile.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Kafɔɔ, dikpe nii munya suoto lɛyɔɔ, mumpɔ. Diekye buɔyɔ bulɛ okpi di obilee lakpi, ni eekple ɛɛsɛnkɛ nɛ. Oyu aayu ni buokple buɔnyɔɔ nɛ.’ ”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.