Lucas 14
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs NAA
1 Di Lɛnyɛɛtɛyi ninwii suoto, Yesu lakyɛ Farisi batii ɔnɔɔfo onwii leyo ninfũ baalɛɛ nwɔ alɛ abale ni alesaa. Batii lawɛ ninfa baatɔɔtɛtɛɛ nwɔ osie kanya.
1 Num sábado, ao entrar Jesus na casa de um dos principais fariseus para tomar uma refeição, eles o estavam observando.
2 Osuɔtɔ onwii di nnɛɛ ku nkpaa lafufu ni lawa Yesu nfũ.
2 E eis que diante dele se achava um homem hidrópico.
3 Ninfɛ di Yesu lakaalɛ kufiofa batuotɛ ku Farisi batii alɛ, “Kufiofa loo lɛta wo osuku alɛ buayɔɔsa otii ofiɛ di Lɛnyɛɛtɛyi suoto ɛɛ, sɛɛ kuɔta wo osuku?”
3 Então Jesus, dirigindo-se aos intérpretes da Lei e aos fariseus, perguntou:
4 Kafɔɔ batafuo kanya ɔbɛ obuɛ ɔlaa kuonwii. Ninfɛ di Yesu lamufũ osuɔtɔ nwu nkpo aayɔɔsa nwɔ ofiɛ, ni aatɔɔ aasifi nɛ.
4 Eles, porém, não disseram nada. Então Jesus pegou na mão daquele homem, curou-o e o mandou embora.
5 Ninfɛ aakaalɛ ma alɛ, “Nse onwii lee obi ee bɔkɛɛ nɔɔ lɛkpa eebuo di dibiɔ kamɛ di Lɛnyɛɛtɛyi suoto, bilɔbadiki nwɔ dii nwu nkpo?”
5 A seguir, Jesus lhes perguntou:
6 Kafɔɔ batafuo nwɔ ɔlaa nwu kanya odiki.
6 A isto nada puderam responder.
7 Obe wɔ di Yesu lanya mmle di batii ba baakyakako ni latoodiki ni nsiɛkɔ kplɛ, ninfɛ aapɛ ma lɛkpa ninwii alɛ,
7 Reparando como os convidados escolhiam os primeiros lugares, Jesus contou-lhes uma parábola:
8 “Nse otii owo lɛkyakako fɔ ɛɛwako ɔsanko nɔɔ kayɔkɔ yi, tansiɛ di kasiɛkɔ kplɛ. Diekye dibafuo ɔwa alɛ bɛɛkyakako otii wɔ niɛtaka katoo alenke fɔ ni ninfa.
8 — Quando alguém convidá-lo para um casamento, não sente no lugar de honra, pois pode haver um convidado mais importante do que você.
9 Ni otii wɔ niɛkyakako ni batii lee banyɔ mawa amatɔkɔ fɔ alɛ, ‘Taka faata otii wɔ mmle abasiɛ ninfa.’ Nioso fabataka fanaasiɛ di lɛba yɛntɛle ku sinunsɔ.
9 Então aquele que convidou os dois dirá a você: “Dê o lugar a este aqui.” Então você irá, envergonhado, ocupar o último lugar.
10 Nkpo oso nse bɛɛkyakako fɔ bɛɛwako lɛba yi, kyɛ faalaasiɛ di kasiɛkɔ yɛntɛle. Nse otii wɔ niɛkyakako fɔ ni lɛwa yi, ni abatɔkɔ fɔ alɛ, ‘Siɛwo nii, taka ninfa, fabasiɛ di kasiɛkɔ kplɛ’ Nle mmle matakatɛsa fɔ katoo di batii ba bamuu bɛɛkyakako bɛɛwako ni ninfa anu.
10 Pelo contrário, quando alguém convidá-lo, vá sentar no último lugar, para que, quando vier aquele que o convidou, diga a você: “Amigo, venha sentar num lugar melhor.” Isso será uma honra para você diante de todos os demais convidados.
11 Diekye otii lele niɛtakatɛsa suoto katoo, Yaa mawakosa nwɔ kasɔ. Otii lele kafɔɔ niɛwakosa suoto kasɔ, Yaa matakatɛsa nwɔ katoo.”
11 Porque todo o que se exalta será humilhado; e o que se humilha será exaltado.
12 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ otii wɔ niakyakako nwɔ alɛ abale ni alesaa alɛ, “Nse fɔɔkyakako batii falɛ bawa babale alesaa yi, tanlɛɛ basiɛwo ee babilee ee banantii lɛfɔ ee basaawɛntɛ wo lɛfɔ lete. Ta mmle di mma kafɔɔ baalɛɛ fɔ alɛ wa fabaleko ma ni oso. Ni se dite nkpo, ni tofo falɛ lɛsaa le fɛɛbla fɛɛta ni koto nfɛ bɔɔta manta fɔ nɛ.
12 Depois Jesus disse ao que o havia convidado:
13 Kafɔɔ nse foole dii le mmle okle yi, faalɛɛ bapiitɛ, ku batii ba ninoofuo ni ɔkyɛ nwaa, ku abafa ku banumbiɛtɛ.
13 Pelo contrário, ao dar um banquete, convide os pobres, os aleijados, os coxos e os cegos,
14 Nle mmle mata alɛ Yaa mawii fɔ lɛyɔɔ. Diekye batii ba mmle okle dilɔbafuo fɔ lɛsalɛsaa ɔbla ɔta. Yaa nimata fɔ koto di dii le baatii biene makple mantaka mankye ni bakpi kamɛ.”
14 e você será bem-aventurado, pelo fato de não terem eles com que recompensá-lo. A sua recompensa você receberá na ressurreição dos justos.
15 Obe wɔ baatii ba niasiɛ ni di opunu katũ onwii lɛma lanu ni sɛlaa se mmle, aatɔkɔ Yesu alɛ, “Suoto matɛ sinyɔɔ batii ba nimale ni alesaa di Yaa kafa nwu nkpo osie kanya.”
15 Ao ouvir tais palavras, um dos que estavam à mesa com Jesus lhe disse: — Bem-aventurado aquele que participar do banquete no Reino de Deus.
16 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Di obe onwii kamɛ, osuɔtɔ onwii latũ opunu kplɛ, ni aakyakako batii kpinwu aawako alesaa nwu kalekɔ nɛ.
16 Jesus, porém, respondeu:
17 Obe wɔ di alesaa nwu olebee ntoowo nii, aakpee batɔkyɛntɛ nɔɔ alɛ balaatɔkɔ batii ba aakyakako ni alɛ bawa. Diekye lɛsaa biala ntoosi!
17 À hora da ceia, enviou o seu servo para avisar aos convidados: “Venham, porque tudo já está preparado.”
18 “Kafɔɔ bamuu lɛma baakyako osuku ɔkaalɛ onwii onwii. Otii kasale latɔkɔ tɔkyɛntɛ nwu alɛ, ‘Lɛya kasɔ kanwii, nioso kɔkyɛ nnaanyu ka.’ Nkpo oso laatɔkɔ nwɔ falɛ, ‘Lekoto, namafuo ɔwa.’
18 Mas todos eles, um por um, começaram a apresentar desculpas. O primeiro disse: “Comprei um campo e preciso ir vê-lo; peço que me desculpe.”
19 “Ɔbamba kafɔɔ alɛ, ‘Lɛya banankyue banyɔ banyɔ akyuu anɔɔ. Osuku nfɛ n-yɛ kafɔɔ kofe ma ɔsɔ onyu nse balɛ nɛ. Nle mmle oso, laatɔkɔ nwɔ falɛ, “Lekoto, namafuo ɔwa.” ’Luka 14:19|src="HK00019c.tif" size="span" loc="Luk 14:19" copy="Horace Knowles, British & Foreign Bible Society"
19 Outro disse: “Comprei cinco juntas de bois e vou experimentá-las; peço que me desculpe.”
20 “Ɔbamba kafɔɔ alɛ, ‘Nunua wɔ mmle ntɔɔyɔ ɔsanko nɛ, nkposo namafuo ɔwa.’
20 E outro disse: “Casei-me e, por isso, não posso ir.”
21 “Tɔkyɛntɛ nwu nkpo lakple aakyɛ aalaatɔkɔ saate nɔɔ sɛlaa se mmle simuu. Saate nɔɔ nwu lanya ɔblɔ osie kanya ni aatɔkɔ tɔkyɛntɛ nɔɔ alɛ, ‘Pɛsɛwa fatɔɔkyɛ okpoo sisuku ku akpaka faalaalɛɛ bapiitɛ ku batii ba ninoofuo ni ɔkyɛ nwaa ku banumbiɛtɛ ku abafa fawako.’
21 — O servo voltou e, contou tudo ao seu senhor. Então, irado, o dono da casa disse ao seu servo: “Saia depressa para as ruas e becos da cidade e traga para cá os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.”
22 “Ditaklɛ tɔkyɛntɛ nwu nkpo lakyɛ aakple aabatɔkɔ saate nɔɔ alɛ ntɔlaabla nkpo, kafɔɔ kasiɛkɔ lekple keebu.
22 Mais tarde, o servo lhe disse: “Patrão, já fiz o que o senhor mandou, e ainda há lugar.”
23 Nkpo oso saate nwu latɔkɔ tɔkyɛntɛ nwu alɛ, ‘Tɔɔkyɛ sekpoo kplɛ sisuku ku sibiibii suoto faakpee batii bamuu osie faakpaa ma fawako alɛ leyo nii kamɛ kayii.
23 Então o senhor disse ao servo: “Saia pelos caminhos e atalhos e obrigue todos a entrar, para que a minha casa fique cheia.
24 Kɔtɔkɔ ye ntikiti nlɛ batii ba bamuu lɛlɛɛ ni fiɛ beesĩ ni ɔwa, kuonwii lɛma dilabatu alesaa nii ya mmle anyu!’ ”
24 Porque digo a vocês que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.”
25 Di obe onwii kamɛ baatii dikudi ninwii ku Yesu latɔɔkyɛ nii, ni aamunikĩi aatɔkɔ ma lɛ,
25 Grandes multidões acompanhavam Jesus, e ele, voltando-se, lhes disse:
26 “Otii lele niɛwa ɔkyɛ nii, anambɔmbɔ mi alenkee ote ku ɔya, ɔsɔfɔ nɔɔ ku babi, babilɛma sankobi ku basuɔtɔbi ku nnwɔɔ omu nɔɔ suoto yi, ɔlɔbafuo mi saateketetɛ ole.
26 — Se alguém vem a mim e não me ama mais do que ama o seu pai, a sua mãe, a sua mulher, os seus filhos, os seus irmãos, as suas irmãs e até a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Otii lele ninan-yɔ atoo nɔɔ atuka atikankoe di nkpaamaa, ɔlɔbafuo mi saateketetɛ ole.
27 E quem não tomar a sua cruz e vier após mim não pode ser meu discípulo.
28 “Nse otii lee owo komiɛ alɛ atofo leyo kplɛ lewo, lɛkasale ansiɛ kaasɔ ambu asaa ya nimafĩ ni leeyo nwu otofo kamɛ. Ambu koto ko ninte nwɔ nii, nse kubawo antofo fiɛ ankye kasɔ.
28 Pois qual de vocês, pretendendo construir uma torre, não se assenta primeiro para calcular a despesa e verificar se tem os meios para a concluir?
29 Nse aabla nkpo, fiɛ ɛɛlaase lɛsɔse, ɔlɔbafuo leyo nwu otofo oloo. Batii ba bamuu nimanya ni leyo nwu siyiɛkuu mananloo ni otofo makyako leyo tofotɛ nwu ɔma alɛ,
29 Para não acontecer que, tendo lançado os alicerces e não podendo terminar a construção, todos os que a virem zombem dele,
30 ‘Otii wɔ mmle lekye leyo kasɔ, kafɔɔ aaloo otofo.’
30 dizendo: “Este homem começou a construir e não pôde acabar.”
31 “Nse ɔka owo nkle bakpɛtɛ nkpe lefosi oofe ɔka wo nɔɔ wɔ ninkle ni bakpɛtɛ nkpe afosi anyɔ ɔkpɛ ko, abasiɛ ambu diisi nse osie wɔ ninkpe nwɔ ni, abafuo ɔka nwu ɔkpɛ ko.
31 Ou qual é o rei que, indo para combater outro rei, não se assenta primeiro para calcular se com dez mil homens poderá enfrentar o que vem contra ele com vinte mil?
32 Ni nse ɛɛnya alɛ ɔlɔbafuo ɔkɔ nwu osie oyilako, abakyesee batii, manaakyakako ɔka nwu nkpo, di obe wɔ anayitɛɛtɛɛ ma nii, mantikiti nwɔ lekoto, mankaalɛ onwii ɔbla.”
32 Caso contrário, estando o outro ainda longe, envia-lhe uma embaixada, pedindo condições de paz.
33 Nfa nfɛ di Yesu layɛntɛ ɔlaa nɔɔ obuɛ ɔtɔkɔ ma alɛ, “Nkpo okle di aye kafɔɔ bilaafuo mi basaateketetɛ ole, diediki biediɛ lɛsaa biala biɛtɛ nɛ.
33 Assim, pois, qualquer um de vocês que não renuncia a tudo o que tem não pode ser meu discípulo.
34 “Mba nlɛ. Kafɔɔ nse ditooyu ɔmɛnɛfɛ ni mi, lɛsalɛsa nsinnaa baakple man-yɔ mankpee mi ni ɔmɛnɛfɛ.
34 — O sal é certamente bom; mas, se o sal se tornar insípido, como lhe restaurar o sabor?
35 Diesinlɛ dita bia kasɔ, ee bia lefleku, owii nfɛ man-yɔ manwii.
35 Não presta mais nem para a terra nem para o monte de estrume; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.