João 6
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs NVT
1 Di nni nkpo sɛmaa, Yesu lataalɛ lekpo le manlɛɛ ni Galilea lekpo, obe owo kafɔɔ manlɛɛ ni Tiberia lekpo aasifi kakyɛ nyɔɔfa.
1 Depois disso, Jesus atravessou o mar da Galileia, conhecido também como mar de Tiberíades.
2 Batii kpinwu latikanko nwɔ diekye baanya sɛkpɛ kplɛ se aabla aayɔɔsa ni mba niatoofiɛ ni sifiɛ.
2 Uma grande multidão o seguia por toda parte, pois tinham visto os sinais que ele havia realizado ao curar os enfermos.
3 Ninfɛ di Yesu ku basaateketetɛ nɔɔ layie baasifi kobokote osi baalaasiɛ kaasɔ ninfa.
3 Então Jesus subiu a um monte e sentou-se com seus discípulos.
4 Di obe nwu nkpo kamɛ Yuda batii Okpi Diisi Ofe Dii ole bee ntɔɔtɛɛtɛɛ.
4 Era quase tempo da festa judaica da Páscoa.
5 Obe wɔ di Yesu latakatɛsa anu aanyu aanya alɛ batii dikudi kpinwu kɔwa ni ɔkyɛ nɔɔ yi, ni aakaalɛ Filipo alɛ, “Ɔfɛ bubawɛ alesaa munya munta batii ba mmle nwu nkpo manle?”
5 Jesus logo viu uma grande multidão que vinha a seu encontro. Voltando-se para Filipe, perguntou: “Onde podemos comprar pão para alimentar toda essa gente?”.
6 Yesu labuɛ ɔlaa wɔ mmle alɛ ɔɔyɔ ansɔ Filipo annyu, diekye nnwɔɔ omu aye lɛsaa le ɔwa ni ɔbabla.
6 Disse isso para pôr Filipe à prova, pois já sabia o que ia fazer.
7 Ninfɛ di Filipo ladiki kanya alɛ, “Nse buɔyɔ bia batii alafa anyɔ dii kɔkpɛnto buɔɔya alesaa buɔta batii ba mmle nkpo bamuu yi, dilabawo ma bale bia kafui kafui!”
7 Filipe respondeu: “Mesmo que trabalhássemos vários meses, não teríamos dinheiro suficiente para dar alimento a todos!”.
8 Ninfɛ di Yesu tikankotɛ nɔɔ onwii kaamɛ lɛma ninle ni Andrea, Simon Petro obilɛma, labuɛ alɛ,
8 Então um de seus discípulos, André, irmão de Simão Pedro, falou:
9 “Okosopo onwii nsi ninfũ akle ni abloblo kudi anɔɔ ku kɔkpaku kɔnyɔ. Kafɔɔ be di nle mmle mabla banankpantii ba mmle nwu nkpo?”
9 “Aqui está um rapaz com cinco pães de cevada e dois peixes. Mas que adianta isso para tanta gente?”.
10 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ basaateketetɛ nɔɔ alɛ, “Bita batii nwu nkpo bamuu basiɛ kaasɔ.” Sɛfa kɔɔnle lɛkɛtɛɛ kpinwu lawɛ ninfa. Batii nwu nkpo bamuu lasiɛ kaasɔ. Basuɔtɔ ba niawɛ ni kaamɛ lɛma labla fɛ batii nkpe nnɔɔ.
10 Jesus respondeu: “Digam ao povo que se sente”. Todos se sentaram na grama que cobria o monte. Só os homens eram cerca de cinco mil.
11 Ninfɛ di Yesu lafũ bloblo nwu nkpo, ni aapɛ Yaa sɛfa, ni aasɛ aata batii nwu nkpo bamuu niasiɛ ni ninfa nɛ. Nkpo okle kafɔɔ aasɛ kɔkpaku nwu nkpo aata bamuu lɛma, obiala lawɛ aawee fɛ mmle okle oomiɛ nii.
11 Então Jesus tomou os pães, agradeceu a Deus e os repartiu entre o povo. Em seguida, fez o mesmo com os peixes. E todos comeram à vontade.
12 Di obe wɔ bamuu lɛma batoole beemiɛ nii, Yesu latɔkɔ basaateketetɛ nɔɔ alɛ, “Bisiisa kɔkyɛɛkɔkyɛɛ nwu nkpo niebu ni alɛ kukanwii dilalalaa.”
12 Depois que todos estavam satisfeitos, Jesus disse a seus discípulos: “Agora juntem os pedaços que sobraram, para que nada se desperdice”.
13 Nkpo oso baasiisa bloblo akudi anɔɔ nwu nkpo baatii nwu lale ni kɔkyɛɛkɔkyɛɛ nɔɔ kuayii lefosi nkyikyɛ nnyɔ pɔ.
13 Eles juntaram o que restou e encheram doze cestos com as sobras.
14 Obe wɔ baatii nwu nkpo lanya ɔkpɛ wɔ mmle niabla ni ɔkpɛ di Yesu labla nii, baabuɛ alɛ, “Nwaako, nnya nwɔ mmle ninle Yaa Ɔlaa buɛtɛtɛ wɔ nikɔwa ni kayi ka mmle nɛ.”
14 Quando o povo viu Jesus fazer esse sinal, exclamou: “Sem dúvida ele é o profeta que haveria de vir ao mundo!”.
15 Yesu latofo alɛ boomiɛ alɛ bamufũ nwɔ osie kanya bayɔ nwɔ base ɔka. Nkpo oso aadie ma kaamɛ lete nɔɔ aakple aasifi abokote suoto.
15 Jesus sabia que pretendiam obrigá-lo a ser rei deles, de modo que se retirou, sozinho, para o monte.
16 Obe wɔ kɔɔtɔɔfɔ lawo nii, Yesu basaateketetɛ nɔɔ lasoo baakyɛ lekpo kotoko.
16 Ao entardecer, os discípulos de Jesus desceram à praia,
17 Ninfɛ baayie baabuo di oklo kamɛ, baataalɛ baakple baakyɔɔ anu Kapernaum nɛ. Kale laloo, kafɔɔ Yesu diikple awa ɔkyɛ lɛma.
17 entraram no barco e atravessaram o mar em direção a Cafarnaum. Quando escureceu, porém, Jesus ainda não tinha vindo se encontrar com eles.
18 Di obe nwu nkpo kamɛ, kofɛɛfɔ siene kunwii lakyako ɔfɛ, lekpo ntu nwu nkpo kafɔɔ lakyako ɔkpɛ osie kanya.
18 Logo, um vento forte veio sobre eles, e o mar ficou muito agitado.
19 Di obe nwu kamɛ, basaateketetɛ nwu ntɔɔwa oklo di ntu nwu osi bɛɛkyɛ fɛ akɔ atiɛ diɔkyɛ ni di lɛɛnafa kamɛ, ni baanya Yesu nkyɛ di ntu osi ɔɔwa oklo nwu nfũ nɛ. Nni nkpo oso, ɔfɔɔ lasifi ma!
19 Depois de remarem cinco ou seis quilômetros, de repente viram Jesus caminhando sobre o mar, em direção ao barco. Ficaram aterrorizados,
20 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Bitanyɛkɛ! Ami dile.”
20 mas ele lhes disse: “Sou eu! Não tenham medo”.
21 Ni di otu lɛma late nɛ. Ni baakpaa Yesu baakpee di oklo kamɛ nɛ. Nfanwu, ni baadu nfũ boofe ni nɛ.
21 Eles o receberam no barco e, logo em seguida, chegaram a seu destino.
22 Obe wɔ kaale lasɛ nii, batii ba niasiɛ ni di lekpo nwu kakyɛ nyɔɔfa, baatofo alɛ oklo onwii niayila di lekpo nwu kotoko. Baatofo kafɔɔ alɛ Yesu ditasiɛ di nwu nkpo kaamɛ aakyakaa ku basaateketetɛ nɔɔ fiɛ baayefe osuku. Diekye basaateketetɛ nɔɔ lete niabuo nwu kaamɛ baasifi.
22 No dia seguinte, a multidão que tinha ficado do outro lado do mar viu que os discípulos haviam pegado o único barco dali e que Jesus não fora com eles.
23 Di obe nwu kamɛ, seklo bamba se niakye ni Tiberia okpoo lawa siabayila di lekpo kotoko, di lɛba le niɛtɛɛtɛɛ ni nfũ baatii nwu nkpo lale ni bloblo di obe wɔ di Saate lapɛ ni Yaa sɛfa.
23 Alguns barcos de Tiberíades se aproximaram do lugar onde o povo tinha comido os pães depois que o Senhor os abençoou.
24 Nkpo oso, obe wɔ di batii nwu nkpo lanya alɛ Yesu ee basaateketetɛ nɔɔ nnaa ni ninfa oso, baabuo di seklo nwu nkpo kamɛ baasifi Kapernaum baalaatoowolaa nwɔ.
24 Quando a multidão viu que nem Jesus nem os discípulos estavam ali, todos entraram nos barcos e atravessaram para Cafarnaum, a fim de procurá-lo.
25 Obe wɔ baatii nwu lanya ni Yesu di lekpo nwu nkpo kakyɛ nyɔɔfa, ni baakaalɛ nwɔ alɛ, “Saatuotɛ, ɔmɛmbe fɛɛwa nfũ?”
25 Encontraram-no do outro lado do mar e lhe perguntaram: “Rabi, quando o senhor chegou aqui?”.
26 Ninfɛ di Yesu ladiki kanya alɛ, “Nwaako kɔtɔkɔ ye nlɛ, bloblo wɔ lata ye biale biamiɛ ni oso biowolaa mi. Diele sɛkpɛ se niɛbla ni ɔkpɛ bianya labla ni kasɔ bienu ni oso.
26 Jesus respondeu: “Eu lhes digo a verdade: vocês querem estar comigo não porque entenderam os sinais, mas porque lhes dei alimento.
27 Bitankpɛ biata alesaa ya nimalalaa nii, kafɔɔ bikpɛ bita alesaa ya ninkpe ɛɛta ni nkpa be ninnaa ni kaloo. Nnya ninle alesaa ya di Otii Obi nwu kamata ye ni nɛ. Diekye nnwɔɔ ninle otii wɔ di Yaa Ote lese lɛnɛɛ eediki ni nɛ.”
27 Não se preocupem tanto com coisas que se estragam, como a comida, mas usem suas energias buscando o alimento que permanece para a vida eterna, o qual o Filho do Homem pode lhes dar. Pois Deus, o Pai, colocou em mim seu selo de aprovação”.
28 Nioso batii nwu lakaalɛ Yesu alɛ, “Ni be ninle lɛsaa le buabla ni diatuo alɛ buɔbla ni Yaa dibiesaa?”
28 “Nós também queremos realizar as obras de Deus”, disseram eles. “O que devemos fazer?”
29 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Lɛsaa le di Yaa komiɛ alɛ bibla ni ninle alɛ, biafũ otii wɔ eekyesee ni minnu.”
29 Jesus lhes disse: “Esta é a única obra que Deus quer de vocês: creiam naquele que ele enviou”.
30 Ninfɛ baakple baakaalɛ nwɔ alɛ, “Be ninle ɔkpɛ wɔ niɛbla ni ɔkpɛ fababla fantuo alɛ buafũ fɔ munnu ni? Nwu ninle ɔmɛnle?
30 Eles responderam: “Se deseja que creiamos no senhor, mostre-nos um sinal. O que o senhor pode fazer?
31 Waawa loo anɛ lale alesaa ya manlɛɛ ni mana di ɔfaafuu kamɛ, fɛ mmle okle di Kɔkpana Klekle Kukũ lebuɛ ni alɛ, ‘Aata ma alesaa ya niekye ni Osi baale.’ ”
31 Afinal, nossos antepassados comeram maná no deserto! As Escrituras dizem: ‘Moisés lhes deu de comer pão do céu’”.
32 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Nwaako kɔtɔkɔ ye nlɛ, diele Mose niata ye alesaa ya niekye ni osi biale. Kafɔɔ Teemi ninta ye alesaa amuamu ya niekye ni osi.
32 Jesus disse: “Eu lhes digo a verdade: não foi Moisés quem lhes deu pão do céu. É meu Pai quem dá o verdadeiro pão do céu a vocês.
33 Diekye alesaa ya di Yaa lɛta ni ninle otii wɔ niekye osi ɛɛwa ni, ɔɔta ni batii kaayi nkpa.”
33 O verdadeiro pão de Deus é aquele que desce do céu e dá vida ao mundo”.
34 Nkpo oso baatɔkɔ nwɔ alɛ, “Saate, ta wo alesaa ya mmle nwu nkpo obe lele.”
34 “Senhor, dê-nos desse pão todos os dias”, disseram eles.
35 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Ami ninle alesaa nwu nkpo ninkpe ni nkpa nɛ. Otii lele niɛwa ɔkyɛ nii, diidii kɔka dilabaklee nwɔ. Otii lele kafɔɔ niefũ mi eenu, diidii otukɔnsɔ dilabaklee nwɔ.
35 Jesus respondeu: “Eu sou o pão da vida. Quem vem a mim nunca mais terá fome. Quem crê em mim nunca mais terá sede.
36 Kɔtɔkɔ ye nlɛ, bitɔɔnyɛɛ, kafɔɔ biloofũ mi binu.
36 Mas vocês não creram em mim, embora me tenham visto.
37 Otii lele di Teemi lɛyɔ ɛɛtɛɛ kamawa ɔkyɛ nii. Olele kafɔɔ niɛwa ɔkyɛ nii namasĩ nwɔ diidii.
37 Contudo, aqueles que o Pai me dá virão a mim, e eu jamais os rejeitarei.
38 Diekye diele okye lekye osi lewa nlɛ kɔbabla ami omu dibiesaa. Kafɔɔ ɔwa lɛwa nlɛ kɔbabla otii wɔ niekpee mi ni kɔtɔ dibiesaa.
38 Pois desci do céu para fazer a vontade daquele que me enviou, e não minha própria vontade.
39 Otii wɔ kafɔɔ niekpee mi ni kɔtɔ dibiesaa dile alɛ, batii ba bamuu ɛɛyɔ ɛɛtɛɛ nii, kuonwii lɛma dilaayu, kafɔɔ alɛ kasɛnkɛsa bamuu lɛma mansiɛ nkpa di dii yɛntɛle nwu nkpo suoto.
39 E esta é a vontade de Deus: que eu não perca um sequer de todos que ele me deu, mas que ressuscite todos no último dia.
40 Diekye lɛsaa le di Teemi komiɛ ni ninle alɛ batii ba bamuu niɛnya ni Obi nwu, beefũ kafɔɔ beenu nii kawɛ nkpa be ninnaa ni kaloo. Ni masɛnkɛsa ma mansiɛ nkpa di dii yɛntɛle nwu nkpo suoto.”
40 Pois é a vontade de meu Pai que todo aquele que olhar para o Filho e nele crer tenha a vida eterna, e eu o ressuscitarei no último dia”.
41 Nfa nfɛ di Yuda batii nwu lakye kasɔ baatoonwununuu nwɔ di suoto nɛ, diekye aabuɛ alɛ, “Ami ninle alesaa ya niakye osi lawa ni nɛ.”
41 Então os judeus começaram a criticá-lo, pois ele havia afirmado: “Eu sou o pão que desceu do céu”.
42 Nkpo oso baakaalɛ alɛ, “Diele Yesu wɔ mmle ninle Yosef obi nwu nkpo nɛ, sɛɛ lɛ? Buye nwɔ ote ku ɔya de! Lɛ nfɛ diɛwa fiɛ oobuɛ alɛ nnwɔɔ niekye osi ɛɛwa?”
42 Diziam: “Este não é Jesus, filho de José? Conhecemos seu pai e sua mãe. Como ele pode dizer: ‘Desci do céu?’”.
43 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Bidiɛ ɔkakatɛ di kamɛ lee.
43 Jesus, porém, respondeu: “Parem de me criticar.
44 Otii kuonwii dilabafuo ɔkyɛ nii ɔwa diediki Teemi wɔ niekpee mi ni kɔtɔ niɛnanfi nwɔ ɛɛwako ɔkyɛ nii. Alɛ ami kasɛnkɛsa nwɔ ansiɛ nkpa di dii yɛntɛle nwu nkpo suoto.
44 Pois ninguém pode vir a mim se o Pai, que me enviou, não o trouxer a mim; e no último dia eu o ressuscitarei.
45 Yaa ɔlaa babuɛtɛtɛ onwii lɛkpana alɛ, ‘Yaa omu nimatuo batii bamuu asaa.’ Nkpo oso, otii lele niɛkyɔɔ Ote nwu nkpo atoko, eetekete asaa eekyeko ɔkyɛ nɔɔ, anwa ɔkyɛ nii.
45 Como dizem as Escrituras: ‘Todos eles serão ensinados por Deus’. Todo aquele que ouve o Pai e aprende dele vem a mim.
46 Nle mmle dilootuo alɛ otii biala ntɔɔnya Ote nwu nkpo. Kafɔɔ otii wɔ niekye ni Yaa nfũ ninle otii wɔ lete nintɔɔnya ni Ote nwu.
46 Não que alguém tenha visto o Pai; somente eu, que fui enviado por Deus, o vi.
47 Nwaako kɔtɔkɔ ye nlɛ otii wɔ niefũ eenu nii, nkpe nkpa be ninnaa ni kaloo.
47 “Eu lhes digo a verdade: quem crê tem a vida eterna.
48 Ami ninle alesaa ya ninta ni nkpa nɛ.
48 Sim, eu sou o pão da vida!
49 Waawa lee anɛ lale alesaa ya manlɛɛ ni mana di ɔfaafuu kamɛ, kafɔɔ baakpi.
49 Seus antepassados comeram maná no deserto, mas morreram;
50 Kafɔɔ alesaa ya niekye osi ɛɛwa nii nle n-ya okle alɛ otii lele niele nya, ɔlɔbakpi.
50 quem comer o pão do céu, no entanto, jamais morrerá.
51 Ami ninle alesaa ya ninkpe ni nkpa niakye osi aawa ni nɛ. Nse otii owo lele alesaa ya mmle, abasiɛ nkpa ninnaa ni kaloo. Alesaa ya mmle ninle suoto nii sina nɛ. Nsĩ kamayɔ nta alɛ kayi ka mmle batii kawɛ nkpa nɛ.”
51 Eu sou o pão vivo que desceu do céu. Quem comer deste pão viverá para sempre; e este pão, que eu oferecerei para que o mundo viva, é a minha carne”.
52 Nle mmle oso Yuda batii nwu nkpo lakye kasɔ baatɔɔnanfi ɔlaa osie kanya kaamɛ lɛma alɛ, “Lɛ di osuɔtɔ wɔ mmle mayɔ suoto sina nɔɔ anta wo alɛ bule?”
52 Então os judeus começaram a discutir entre si a respeito do que ele queria dizer. “Como pode esse homem nos dar sua carne para comer?”, perguntavam.
53 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Nwaako kɔtɔkɔ ye nlɛ, nse biele Otii Obi nwu suoto sina, binyi nwɔ ntɔ, ni bilabawɛ nkpa di kamɛ lee.
53 Então Jesus disse novamente: “Eu lhes digo a verdade: se vocês não comerem a carne do Filho do Homem e não beberem o seu sangue, não terão a vida em si mesmos.
54 Otii lele niele suoto nii sina nwu, eenyi ntɔ nii nwu nkpo kafɔɔ, ni akpe nkpa be ninnaa ni kaloo, ni kamasɛnkɛsa nwɔ ansiɛ nkpa di dii yɛntɛle nwu nkpo suoto.
54 Mas quem come minha carne e bebe meu sangue terá a vida eterna, e eu o ressuscitarei no último dia.
55 Diekye suoto nii sina nwu nkpo ninle alesaa nwu amuamu, ntɔ nii nwu kafɔɔ ninle dinyinsaa nimunimu.
55 Pois minha carne é a verdadeira comida, e meu sangue é a verdadeira bebida.
56 Otii lele niele mi suoto sina nwu eenyi mi ntɔ nwu kafɔɔ nsi mi kaamɛ, ami kafɔɔ nsi nwɔ kaamɛ.
56 Quem come minha carne e bebe meu sangue permanece em mim, e eu nele.
57 Fɛ mmle okle di Teemi wɔ ninkpe ni nkpa lekpee mi ni kɔtɔ, di nnwɔɔ kamɛ nkpe ni nkpa oso yi, nkpo okle kafɔɔ di otii wɔ niele mi ni suoto sina kafɔɔ masiɛ nkpa ta ami oso nɛ.
57 Eu vivo por causa do Pai, que vive e me enviou; da mesma forma, quem se alimenta de mim viverá por minha causa.
58 Nya alesaa ya niakye osi aawa nii, aate fɛ nnyankpo okle di waawaa lee anɛ lale ni baakpi nii. Nkpo oso otii lele niele alesaa ya mmle masiɛ nkpa ninnaa ni kaloo.”
58 Eu sou o verdadeiro pão que desceu do céu. Seus antepassados comeram maná e morreram; quem comer este pão não morrerá, mas viverá para sempre”.
59 Asaa ya mmle di Yesu labuɛ aatuo asaa di Yuda batii kasiisakɔ di Kapernaum nɛ.
59 Ele disse essas coisas quando ensinava na sinagoga de Cafarnaum.
60 Obe wɔ di basaateketetɛ nɔɔ kpinwu lanu ni sɛlaa se mmle yi, baabuɛ alɛ, “Asaatuo ya mmle nkpe osie! Owe nimafuo nya ofũ?”
60 Muitos de seus discípulos disseram: “Sua mensagem é dura. Quem é capaz de aceitá-la?”.
61 Otii kuonwii ditatɔkɔ Yesu ɔlaa kuonwii kafɔɔ aatofo alɛ basaateketetɛ nɔɔ latoonwununu di sɛlaa se mmle suoto. Nioso aakaalɛ ma alɛ, “Sɛlaa se mmle kototofo ye di atokoɛ?
61 Jesus, sabendo que seus discípulos reclamavam, disse: “Isso os ofende?
62 Ni se diɛwa alɛ biɛɛnya Otii Obi nwu kokple ansifi osi di lɛba le aawɛ ni saa mɔ, ni lɛ dibate ye?
62 Então o que pensarão se virem o Filho do Homem subir ao céu, onde estava antes?
63 Lɛsaa le ninta ni nkpa ninle Yaa Ninwuna nɛ. Otii osie nwu diesi di lɛsalɛsaa kuninwii kamɛ. Sɛlaa se ntoobuɛ lɛta ye ni ninwako Yaa Ninwuna nkpa.
63 Somente o Espírito dá vida. A natureza humana não realiza coisa alguma. E as palavras que eu lhes disse são espírito e vida.
64 Kafɔɔ batii kpinwu kaamɛ lee diefũ banu.” Yesu labuɛ sɛlaa se mmle diekye kaasɔ kakyekɔ aatofo batii ba ninamafũ banu nii, ku otii wɔ nimadiki nwɔ anta nii.
64 Mas alguns de vocês não creem em mim”. Pois Jesus sabia, desde o princípio, quem não acreditava nele e quem iria traí-lo.
65 Ninfɛ aakple aabuɛ alɛ, “Nle mmle oso latɔkɔ ye nlɛ otii kuonwii dilabafuo ɔkyɛ nii ɔwa diediki Ote nwu nkpo nietuo nwɔ osuku.”
65 E acrescentou: “Por isso eu disse que ninguém pode vir a mim a menos que o Pai o dê a mim”.
66 Nle mmle oso Yesu basaateketetɛ nɔɔ kpinwu lakple nkpaamaa, batasintuna alɛ bootikanko nwɔ.
66 Nesse momento, muitos de seus discípulos se afastaram dele e o abandonaram.
67 Nkpo oso, Yesu lamunikĩi aakaalɛ batɔkyɛntɛ nɔɔ lefosi banyɔ nwu nkpo kafɔɔ alɛ, “Aye kafɔɔ biomiɛ bilɛ bikple nkpaamaa ɛɛ, sɛɛ lɛ?”
67 Então Jesus se voltou para os Doze e perguntou: “Vocês também vão embora?”.
68 Ninfɛ di Simon Petro ladiki kanya alɛ, “Saate, owe nfũ nfɛ buofe? Afɔ ninkpe sɛlaa se ninta ni nkpa be ninnaa ni kaaloo.
68 Simão Pedro respondeu: “Senhor, para quem iremos? O senhor tem as palavras da vida eterna.
69 Nunua, butoofũ buonu buɔnya kafɔɔ buɔtɛnsũ bulɛ afɔ ninle Otii Klekle wɔ niekye ni Yaa nfũ.”
69 Nós cremos e sabemos que o senhor é o Santo de Deus”.
70 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Ami niediki lefosi batii lee banyɔ, kafɔɔ onwii nle Abonsam kaamɛ lee.”
70 Então Jesus disse: “Eu escolhi vocês doze, mas um de vocês é um diabo”.
71 Yesu latoobuɛ ɔlaa wɔ mmle di Yuda suoto, nnwɔɔ niale Simon Iskariot obi nɛ. Diekye di lefosi batii banyɔ nwu nkpo kamɛ, nnwɔɔ niadiki Yesu aata nɛ.
71 Ele se referia a Judas, filho de Simão Iscariotes, um dos Doze, que mais tarde o trairia.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.