João 5
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs ARIB
1 Nle mmle sɛmaa, Yesu lakple aakyɛ Yerusalem di obe wɔ di Yuda batii kole ni dii lɛma ninwii.
1 Depois disso havia uma festa dos judeus; e Jesus subiu a Jerusalém.
2 Di bafoso kayoko ɔlɔɔkɔ di Yerusalem, lɛpanta ninwii nte manlɛɛ ni Betesda di Hebri sele kamɛ. Bɛɛpɛ akpanta anɔɔ beekyisa lɛpanta nwu nkpo.
2 Ora, em Jerusalém, próximo à porta das ovelhas, há um tanque, chamado em hebraico Betesda, o qual tem cinco alpendres.
3 Bafiɛtɛ ɔlambu kplɛ late di akpanta nwu nkpo kalɔ baale ni banumbiɛtɛ ku mba di nkpaa lɛma lekpi nii ku mba niekpi ni kakyɛkakyɛ. Baate baasoko ntu nwu nkpo ɔbakaa.
3 Nestes jazia grande multidão de enfermos, cegos, mancos e ressicados {esperando o movimento da água.}
4 (Diekye Yaa tɔkyɛntɛ onwii nwa amabakaa ntu nwu nkpo di obe obe. Fiɛtɛ lele niɛkasa obuo di ntu nwu nkpo kamɛ di obe wɔ di Yaa tɔkyɛntɛ lɛbabakaa mi nii, ofiɛ lele kule, kunyɔɔ fiɛtɛ nwu nkpo.)
4 {Porquanto um anjo descia em certo tempo ao tanque, e agitava a água; então o primeiro que ali descia, depois do movimento da água, sarava de qualquer enfermidade que tivesse.}
5 Osuɔtɔ onwii lawɛ ninfa aatoofiɛ ni alɛɛ afosi atiɛ alɛɛ anɛ amu.
5 Achava-se ali um homem que, havia trinta e oito anos, estava enfermo.
6 Obe wɔ di Yesu lanyɔɔ nii, aatofo alɛ osuɔtɔ wɔ mmle ntoote diofiɛ diɛklɛ. Nioso aakaalɛ nwɔ alɛ, “Foomiɛ falɛ ofiɛ lɛfɔ nwu nkpo kuyɔɔ fɔ?”
6 Jesus, vendo-o deitado e sabendo que estava assim havia muito tempo, perguntou-lhe: Queres ficar são?
7 Ninfɛ di fiɛtɛ nwu nkpo ladiki kanya alɛ, “Ɔnɔɔfo, otii kuonwii nnaa mi abakyakaakoe an-yɔ mi ankpee ni di lɛpanta nwu nkpo kamɛ nse bɛɛbakaa ntu nwu. Nse kɔkpɛ nlɛ kanaabuo yi, otii bamba nle mi katũ, anka mi ɔlaabuo.”
7 Respondeu-lhe o enfermo: Senhor, não tenho ninguém que, ao ser agitada a água, me ponha no tanque; assim, enquanto eu vou, desce outro antes de mim.
8 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Taka! Faayɔ ɔkla lɛfɔ, faakyɛ.”
8 Disse-lhe Jesus: Levanta-te, toma o teu leito e anda.
9 Nfanwu ofiɛ layɔɔ osuɔtɔ nwu nkpo, aayɔ ɔkla nɔɔ, aakyako ɔkyɛ.
9 Imediatamente o homem ficou são; e, tomando o seu leito, começou a andar. Ora, aquele dia era sábado.
10 Nkpo oso Yuda batii banɔɔfotii latɔkɔ osuɔtɔ nwu di Yesu layɔɔsa ni ofiɛ alɛ, “Miɛ Lɛnyɛɛtɛyi dile, kufiofa loo diɛta osuku alɛ faaklee ɔkla lɛfɔ.”
10 Pelo que disseram os judeus ao que fora curado: Hoje é sábado, e não te é lícito carregar o leito.
11 Ninfɛ di osuɔtɔ nwu nkpo ladiki kanya alɛ, “Osuɔtɔ wɔ niɛyɔɔsɛɛ ni ofiɛ niɛtɔkɔ mi alɛ n-yɔ ɔkla nii ninkyɛ.”
11 Ele, porém, lhes respondeu: Aquele que me curou, esse mesmo me disse: Toma o teu leito e anda.
12 Ninfɛ baakaalɛ nwɔ alɛ, “Owe ninle otii nwu niɛtɔkɔfɔ alɛ, ‘Yɔ ɔkla lɛfɔ faakyɛ ni’?”
12 Perguntaram-lhe, pois: Quem é o homem que te disse: Toma o teu leito e anda?
13 Kafɔɔ osuɔtɔ nwu nkpo baayɔɔsa ni ofiɛ dieye otii wɔ di Yesu nle nii. Diekye batii dikudi niawɛ ninfa nkpo, Yesu kafɔɔ ntooyu ma kaamɛ.
13 Mas o que fora curado não sabia quem era; porque Jesus se retirara, por haver muita gente naquele lugar.
14 Di nni nkpo sɛmaa, Yesu lanya osuɔtɔ nwu nkpo di Yaa Olekatakɔ, ni aatɔkɔ nwɔ alɛ, “Nyu lo! Nunua fatoosie nii, tansimbla okpile. Nse diele nkpo, ni lɛsaa le ninlenke ni nle mmle nikamabla fɔ.”
14 Depois Jesus o encontrou no templo, e disse-lhe: Olha, já estás curado; não peques mais, para que não te suceda coisa pior.
15 Ninfɛ di osuɔtɔ nwu nkpo lasifi aalaatɔkɔ Yuda batii banɔɔfotii nwu nkpo alɛ, Yesu ninle otii nwu nkpo niayɔɔsa nwɔ ni ofiɛ.
15 Retirou-se, então, o homem, e contou aos judeus que era Jesus quem o curara.
16 Nkpo oso Yuda batii nwu nkpo lakyako Yesu otikanko, diekye Lɛnyɛɛtɛyi suoto aayɔɔsa nwɔ ofiɛ.
16 Por isso os judeus perseguiram a Jesus, porque fazia estas coisas no sábado.
17 Kafɔɔ Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Obe lele Teemi kɔbla ɔkpɛ, nkpo oso dikpe ni amii lɛbla.”
17 Mas Jesus lhes respondeu: Meu Pai trabalha até agora, e eu trabalho também.
18 Ɔlaa wɔ mmle aabuɛ ni lakple diata alɛ Yuda batii banɔɔfotii lamiɛ osie kanya alɛ boolo nwɔ. Diele alɛ aataalɛ ni Lɛnyɛɛtɛyi kufiofa nwu nkpo lete oso, kafɔɔ aabuɛ alɛ Yaa ninle nwɔ Kote. Ni nle mmle kotuo alɛ, oonyu suoto nɔɔ alɛ manko Yaa bakyɛkyɛ.
18 Por isso, pois, os judeus ainda mais procuravam matá-lo, porque não só violava o sábado, mas também dizia que Deus era seu próprio Pai, fazendo-se igual a Deus.
19 Nioso Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Nwaako kɔtɔkɔ ye nlɛ, Yaa Obi nwu dilaafuo lɛsalɛsaa ɔbla di nnwɔɔ omu nɔɔ kamɛ. Kafɔɔ lɛsaa le ɛɛnya Ote kɔbla nii, nni ambla nɛ.
19 Disse-lhes, pois, Jesus: Em verdade, em verdade vos digo que o Filho de si mesmo nada pode fazer, senão o que vir o Pai fazer; porque tudo quanto ele faz, o Filho o faz igualmente.
20 Diekye Ote nwu mbɔmbɔ Obi nwu. Nioso lɛsaa lele di Ote nwu omu kɔbla, aantuo Obi nwu nimuu. Abatuo nwɔ bia asaa kplɛ ya ninlenke ni n-ya mmle alɛ bamuu lee dibabla ye yaaa.
20 Porque o Pai ama ao Filho, e mostra-lhe tudo o que ele mesmo faz; e maiores obras do que estas lhe mostrará, para que vos maravilheis.
21 Fɛ mmle okle di Ote nwu nsɛnkɛsa bakpi anta ma ni nkpa yi, nkpo okle kafɔɔ di Obi nwu nta mba eediki ni nkpa nɛ.
21 Pois, assim como o Pai levanta os mortos e lhes dá vida, assim também o Filho dá vida a quem ele quer.
22 Ote nwu nkpo omu nínkanko otii kuonwii. Kafɔɔ ɛɛyɔ lɛkanko biala eekpee di Obi nwu nkpo nnɛɛ kamɛ niimu
22 Porque o Pai a ninguém julga, mas deu ao Filho todo o julgamento,
23 alɛ, batii bamuu kabu Obi nwu nkpo, fɛ mmle okle boobu ni Ote. Otii lele ninambu Obi nwu nkpo yi, ni aambu Ote wɔ kafɔɔ niekyesee nwɔ nii.
23 para que todos honrem o Filho, assim como honram o Pai. Quem não honra o Filho, não honra o Pai que o enviou.
24 “Nwaako kɔtɔkɔ ye nlɛ, otii lele nienu mi ɔlaa, eefũ otii wɔ niekpee mi ni kɔtɔ eenu yi, akpe nkpa be ninnaa ni kaloo. Blabakanko nwɔ, kafɔɔ atoofe kuukpi kamɛ, eebuo nkpa fɔle nwu kamɛ kofokofoko.
24 Em verdade, em verdade vos digo que quem ouve a minha palavra, e crê naquele que me enviou, tem a vida eterna e não entra em juízo, mas já passou da morte para a vida.
25 Nwaako kɔtɔkɔ ye, obe kɔwa, obe nwu nkpo kafɔɔ ntɔɔwa kofokofoko di bakpi manu ni Yaa Obi nwu nkpo sɛlɔ, mba nimanu nii, mataka mansiɛ nkpa.
25 Em verdade, em verdade vos digo que vem a hora, e agora é, em que os mortos ouvirão a voz do Filho de Deus, e os que a ouvirem viverão.
26 Fɛ mmle okle di Ote nwu nkpo omu ninle ni nkpa kataakɔ yi, nkpo okle kafɔɔ ɛɛbla Obi nɔɔ nwu alɛ aale nkpa kataakɔ nɛ.
26 Pois assim como o Pai tem vida em si mesmo, assim também deu ao Filho ter vida em si mesmos;
27 Ɛɛtɔɔ osuku alɛ aakanko, diekye Otii Obi nwu ale.
27 e deu-lhe autoridade para julgar, porque é o Filho do homem.
28 “Bitanta nle mmle labla ye ɔkpɛ. Diekye obe kɔwa di bakpi bamuu manu nwɔ ni sɛlɔ,
28 Não vos admireis disso, porque vem a hora em que todos os que estão nos sepulcros ouvirão a sua voz e sairão:
29 mandie di sɛkya lɛma kamɛ. Mba niɛbla ni dibiene mataka mansiɛ nkpa, mba kafɔɔ niɛbla ni sikpile babataka manfũ lɛpɔɔ olo.
29 os que tiverem feito o bem, para a ressurreição da vida, e os que tiverem praticado o mal, para a ressurreição do juízo.
30 “Ninfuo lɛsalɛsaa kuninwii ɔbla di ami omu osie nii kamɛ. Nkanko di mmle okle lete di Yaa lɛtɔkɔ mi ni kanya. Nkpo oso lɛkanko nii lewo. Diekye nimmbla nle ninlɛ mi nii, kafɔɔ nle ninlɛ ni otii wɔ niekpee mi ni kɔtɔ.
30 Eu não posso de mim mesmo fazer coisa alguma; como ouço, assim julgo; e o meu juízo é justo, porque não procuro a minha vontade, mas a vontade daquele que me enviou.
31 “Nse lediki suoto nii kanya yi, ni suoto nii kanya odiki nwu nkpo diewo nimu.
31 Se eu der testemunho de mim mesmo, o meu testemunho não é verdadeiro.
32 Kafɔɔ otii onwii nkpe oodiki mi ni suoto kanya, n-ye kafɔɔ nlɛ, kanya ka oodiki ni di suoto nii nte nkpo.
32 Outro é quem dá testemunho de mim; e sei que o testemunho que ele dá de mim é verdadeiro.
33 “Biekpee batii bɛɛkyɛ Yohane nfũ bɛɛlaakaalɛ nwɔ sɛlaa beekyeko suoto nii, ɛɛtɔkɔ ma kafɔɔ ɔlaa nwɔ ninte ni nkpo.
33 Vós mandastes mensageiros a João, e ele deu testemunho da verdade;
34 Diele kafɔɔ alɛ komiɛ otii kaayi ka mmle alɛ aadiki mi kanya. Lebuɛ ɔlaa wɔ mmle alɛ biawɛ didiki.
34 eu, porém, não recebo testemunho de homem; mas digo isto para que sejais salvos.
35 Yohane late fɛ kandiɛ baasɔ aayila aatɔɔkpa nii, biatuna bilɛ biɔnya ni suoto lɛyɔɔ di lɛkpa nɔɔ nwu nkpo kamɛ di obe kakui kamɛ.
35 Ele era a lâmpada que ardia e alumiava; e vós quisestes alegrar-vos por um pouco de tempo com a sua luz.
36 “Kafɔɔ ami yi, suoto kanya ka ninkpe mi kodiki ni lɛtaka katoo dilenke nka di Yohane ladiki nii. Diekye sɛkpɛ se di Teemi lekpee mi ni di nnɛɛ kamɛ alɛ kabla nloo ni kɔbla ni kotuo alɛ, nnwɔɔ niekpee mi kɔtɔ.
36 Mas o testemunho que eu tenho é maior do que o de João; porque as obras que o Pai me deu para realizar, as mesmas obras que faço dão testemunho de mim que o Pai me enviou.
37 Teemi wɔ kafɔɔ niekpee mi ni kɔtɔ, nikodiki mi suoto kanya. Diidii biinu nwɔ sɛlɔ ee binyɔɔ kafɔɔ anu ku anu.
37 E o Pai que me enviou, ele mesmo tem dado testemunho de mim. Vós nunca ouvistes a sua voz, nem vistes a sua forma;
38 Bieemufũ ɔlaa nɔɔ nwu nkpo kafɔɔ bikpee di situ lee kamɛ. Diekye bieefũ otii wɔ eekpee ye ni binu.
38 e a sua palavra não permanece em vós; porque não credes naquele que ele enviou.
39 Biotekete Kɔkpana Klekle Akũ kamɛ sɛlaa obe lele ku disibu bilɛ bibawɛ nkpa be ninnaa ni kaloo. Kɔkpana nwu nkpo kafɔɔ kodiki mi suoto kanya.
39 Examinais as Escrituras, porque julgais ter nelas a vida eterna; e são elas que dão testemunho de mim;
40 Kafɔɔ biesĩ bilɛ bilɔɔwa ɔkyɛ nii alɛ kata ye nkpa.
40 mas não quereis vir a mim para terdes vida!
41 “Noomiɛ batii kɔlɛɛ kaasɔ ka mmle suoto,
41 Eu não recebo glória da parte dos homens;
42 diekye n-ye batii ba okle bile nii, n-ye kafɔɔ nlɛ binaa lɛbɔmbɔ biɛta Yaa di situ lee kamɛ.
42 mas bem vos conheço, que não tendes em vós o amor de Deus.
43 Lɛwa di Teemi leyooto kamɛ kafɔɔ biefũ mi. Kafɔɔ nse otii bamba lɛwa di leyooto nɔɔ nimu kamɛ yi, bibafukuti nnɛɛ lee minfũ nwɔ.
43 Eu vim em nome de meu Pai, e não me recebeis; se outro vier em seu próprio nome, a esse recebereis.
44 Lɛ dibabla fiɛ bibafuo mi ofũ onu, di obe wɔ biomiɛ kɔlɛɛ minkyeko ni aye bamu bawo nfũ, minoomiɛ kɔlɛɛ bikyeko ni nwɔ lete ninle ni Yaa nfũ?
44 Como podeis crer, vós que recebeis glória uns dos outros e não buscais a glória que vem do único Deus?
45 “Bitanyu bilɛ ami ninle otii wɔ nimalo ye lɛpɔɔ nta ni Teemi. Kafɔɔ Mose wɔ kufiofa bietika ni anu nimalo ye lɛpɔɔ!
45 Não penseis que eu vos hei de acusar perante o Pai. Há um que vos acusa, Moisés, em quem vós esperais.
46 Nse nwaako biefũ Mose bienu yi, nse bitabafũ mi kafɔɔ minnu, diekye ami suoto di Mose nwu nkpo lɛkpana asaa eekyeko.
46 Pois se crêsseis em Moisés, creríeis em mim; porque de mim ele escreveu.
47 Kafɔɔ di obe wɔ minanfũ lɛsaa le ɛɛkpana ni binu nii, lɛ dibabla fiɛ bibafũ sɛlaa se kobuɛ ni minnu?”
47 Mas, se não credes nos escritos, como crereis nas minhas palavras?
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.