João 4
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs NVT
1 Di obe nwu nkpo kamɛ yi, Farisi batii lanu alɛ Yesu nfɛ kokpeesa batii Yaa ntu, basaateketetɛ nɔɔ kafɔɔ nfɛ latɔɔpɔ baatoolenkee Yohane bale.
1 Jesus sabia que os fariseus tinham ouvido dizer que ele batizava e fazia mais discípulos que João,
2 Nwaako baabuɛ nii, Yesu omu ditakpeesa otii kuonwii Yaa ntu, kafɔɔ basaateketetɛ nɔɔ niatookpeesa batii.
2 embora Jesus mesmo não os batizasse, e sim seus discípulos.
3 Nioso obe wɔ di Yesu lanu ɔlaa wɔ baatoobuɛ nii, ninfɛ aadie di Yudea kasɔ suoto aakple aasifi Galilea nɛ.
3 Assim, deixou a Judeia e voltou para a Galileia.
4 Di osuku nɔɔ nwu nkpo ɔkyɛ kamɛ, dikpe nii eefe di Samaria kasɔ suoto.
4 No caminho, teve de passar por Samaria.
5 Ninfɛ di Yesu lalaadu Sikar wɔ ninle ni Samaria okpoo onwii kamɛ nɛ. Okpoo nwu lɛtɛɛtɛɛ kasɔ ka di ɔwa lɛma Yakob layɔ aata ni obi nɔɔ Yosef.
5 Chegou ao povoado samaritano de Sicar, perto do campo que Jacó tinha dado a seu filho José.
6 Ntu dibiɔ le di Yakob lakutu ni late ninfa. Obe wɔ di Yesu labadu ni ntu dibiɔ nwu nkpo nfa, ditoobuo nwɔ ni di osuku nwu nkpo ɔkyɛ kamɛ, aasiɛ ni di ɔlɔɔkɔ. Diabla fɛ kakũ lefosi abombo anyɔ kamɛ.
6 O poço de Jacó ficava ali, e Jesus, cansado da longa caminhada, sentou-se junto ao poço, por volta do meio-dia.
7 Di obe nwu kamɛ Samaria ɔsanko onwii lawa alɛ ɔɔbadu ntu. Ninfɛ di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Tɛɛ ntu nnyi.”
7 Pouco depois, uma mulher samaritana veio tirar água, e Jesus lhe disse: “Por favor, dê-me um pouco de água para beber”.
8 Di obe nwu nkpo kamɛ, Yesu basaateketetɛ nɔɔ lafe okpoo alɛ bɔɔlaaya alesaa manwako.
8 Naquele momento, seus discípulos tinham ido ao povoado comprar comida.
9 Ninfɛ di ɔsanko nwu nkpo lakaalɛ nwɔ alɛ, “Be oso di afɔ Yuda otii fɔɔkaalɛ ami Samaria otii ntu?” Aakaalɛ nwɔ ɔlaa nwu nkpo diekye Yuda batii ku Samaria batii nimbla asaa anwii.
9 A mulher ficou surpresa, pois os judeus se recusam a ter qualquer contato com os samaritanos. “Você é judeu, e eu sou uma mulher samaritana”, disse ela a Jesus. “Como é que me pede água para beber?”
10 Ninfɛ di Yesu ladiki kanya alɛ, “Nse fɛ oye faye lɛsaa le di Yaa nta ni ku otii wɔ nikɔkaalɛ fɔ alɛ tɔɔ ntu anyi nii, nse bia afɔ nitɔbakaalɛ nwɔ, anta fɔ ntu be ninta ni nkpa.”
10 Jesus respondeu: “Se ao menos você soubesse que presente Deus tem para você e com quem está falando, você me pediria e eu lhe daria água viva”.
11 Ninfɛ di ɔsanko nwu nkpo labuɛ alɛ, “Ɔnɔɔfo, ntu didusaa nnaafɔ, dibiɔ le mmle kafɔɔ lekyofo, ni ɔfɛ fabawɛ ntu be ninta ni nkpa fankyeko?
11 “Mas você não tem corda nem balde, e o poço é muito fundo”, disse ela. “De onde tiraria essa água viva?
12 Ɔwa loo Yakob niakutu dibiɔ le mmle aata wo, nnwɔɔ omu ku babi ku banankyue nɔɔ lanyi ntu di dibiɔ le mmle kamɛ. Obuɛ foobuɛ falɛ fɛɛtakakatoo falenke nwɔ ɛɛ, sɛɛ lɛ?”
12 Além do mais, você se considera mais importante que nosso antepassado Jacó, que nos deu este poço? Como pode oferecer água melhor que esta que Jacó, seus filhos e seus animais bebiam?”
13 Ninfɛ di Yesu ladiki kanya alɛ, “Otii lele nienyi ntu di dibiɔ le mmle kamɛ yi, otukɔnsɔ makple kunklee nwɔ.
13 Jesus respondeu: “Quem bebe desta água logo terá sede outra vez,
14 Kafɔɔ otii lele nienyi ntu be kamatɔɔ ni yi, otukɔnsɔ dilabasinklee otii nwu nkpo diidii. Ntu nwu nkpo kamatɔɔ ni makple ntu kataakɔ di kamɛ nɔɔ nintɔɔ nkpa ntu, nintɔɔ kafɔɔ nkpa be ninnaa ni kaloo.”
14 mas quem bebe da água que eu dou nunca mais terá sede. Ela se torna uma fonte que brota dentro dele e lhe dá a vida eterna”.
15 Ninfɛ di ɔsanko nwu latɔkɔ Yesu alɛ, “Ɔnɔɔfo, ni tɛɛ ntu nwu nkpo nnwo, mmle okle di otukɔnsɔ dilabasinklee mi ni diidii. Ni namasinwa nfũ mmle kafɔɔ nlɛ kamadu ntu.”
15 “Por favor, senhor, dê-me dessa água!”, disse a mulher. “Assim eu nunca mais terei sede nem precisarei vir aqui para tirar água.”
16 Nfa nfɛ di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Tɔɔkyɛ faalaalɛɛ ɔsa lɛfɔ biɛwa.”
16 “Vá buscar seu marido”, disse Jesus.
17 Ninfɛ di ɔsanko nwu latɔkɔ Yesu alɛ, “Nnaa kɔsa.”
17 “Não tenho marido”, respondeu a mulher. Jesus disse: “É verdade. Você não tem marido,
18 Nwaako feebuɛ. Diekye fatɔɔyɔ basa banɔɔ diɛbafe. Bia minko nwɔ ninsi ni nunua wɔ mmle aale fɔ kɔsa kumu kumu.”
18 pois teve cinco maridos e não é casada com o homem com quem vive agora. Certamente você disse a verdade”.
19 Ninfɛ di ɔsanko nwu ladiki kanya alɛ, “Ɔnɔɔfo, ntɔɔnya nlɛ Yaa ɔlaa buɛtɛtɛ fale!
19 “O senhor deve ser profeta”, disse a mulher.
20 Awo Samaria batii yi, buye bulɛ kobokote ko mmle suoto di bawa loo latoosumu Yaa. Kafɔɔ aye Yuda batii biobuɛ bilɛ Yerusalem lete dikpe nii, beesumu Yaa.”
20 “Então diga-me: por que os judeus insistem que Jerusalém é o único lugar de adoração, enquanto nós, os samaritanos, afirmamos que é aqui, no monte Gerizim, onde nossos antepassados adoraram?”
21 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Ɔsanko, fũ ɔlaa wɔ mmle kɔtɔkɔ fɔ ni fanu. Obe kɔwa batii bamuu dilabasinwakosa asi kasɔ bata Yaa di kobokote ko mmle suoto, ee Yerusalem.
21 Jesus respondeu: “Creia em mim, mulher, está chegando a hora em que já não importará se você adora o Pai neste monte ou em Jerusalém.
22 Aye Samaria batii yi, bieye lɛsaa le biosumu nii. Kafɔɔ awo Yuda batii yi, buye otii wɔ buosumu nii. Diekye, didiki yi, awo Yuda batii kamɛ diekye.
22 Vocês, samaritanos, sabem muito pouco a respeito daquele a quem adoram. Nós adoramos com conhecimento, pois a salvação vem por meio dos judeus.
23 Kafɔɔ obe kɔwa, obe nwu nkpo kafɔɔ ntoowo di batii ba ninsumu ni Yaa di osuku kanya, kamasumu Teete nwu di Yaa Ninwuna kamɛ ku nwaako ole kamɛ. Diekye batii ba mmle okle di Yaa komiɛ alɛ batansɔɔ nɛ.
23 Mas está chegando a hora, e de fato já chegou, em que os verdadeiros adoradores adorarão o Pai em espírito e em verdade. O Pai procura pessoas que o adorem desse modo.
24 Obe wɔ di Yaa nle ni Ninwuna oso, dikpe ni batii ba nikosumu nwɔ nii, basumu nwɔ di Ninwuna kamɛ ku nwaako ole kamɛ.”
24 Pois Deus é Espírito, e é necessário que seus adoradores o adorem em espírito e em verdade”.
25 Ninfɛ di ɔsanko nwu latɔkɔ Yesu alɛ, “N-ye nlɛ otii wɔ bɛɛpɛ ni ɔfɔɔ manlɛɛ ni Kristo kamawa. Nse ɛɛwa yi, abatɔkɔ wo lɛsaa biala.”
25 A mulher disse: “Eu sei que o Messias (aquele que é chamado Cristo) virá. Quando vier, ele nos explicará tudo”.
26 Ninfɛ di Yesu ladiki kanya alɛ, “Ami wɔ mmle nikɔkakatɛko fɔ ni ninfũ mmle yi, ami ninle otii nwu nkpo nɛ.”
26 Então Jesus lhe disse: “Sou eu, o que fala com você!”.
27 Di obe nwu nkpo kamɛ yi, Yesu basaateketetɛ nɔɔ lakple, nioso diabla ɔkpɛ alɛ ɔɔkakatɛko ɔsanko nwu nkpo. Kafɔɔ kuonwii lɛma ditafuo ɔsanko nwu ɔkaalɛ alɛ, “Be foomiɛ” ee bakaalɛ Yesu alɛ, “Be oso fɔɔkakatɛ ko nwɔ?”
27 Naquele momento, seus discípulos voltaram. Ficaram surpresos de encontrá-lo falando com uma mulher, mas nenhum deles se atreveu a perguntar: “O que o senhor quer?” ou “Por que conversa com ela?”.
28 Ɔsanko nwu ladiɛ ditubukii nɔɔ nwu nkpo ninfa, aakple aasifi okpoo aalaatɔkɔ batii alɛ,
28 A mulher deixou sua vasilha de água junto ao poço e correu de volta para o povoado, dizendo a todos:
29 “Biwa biɛbanyu otii wɔ niɛtɔkɔ mi ni lɛsaa biala ntooyibla lɛnya ni! Sɛɛ nnwɔɔ ninle Kristo nwu nkpo?”
29 “Venham ver um homem que me disse tudo que eu já fiz na vida! Será que não é ele o Cristo?”.
30 Nkpo oso batii nwu nkpo ladie di okpoo nwu nkpo kamɛ baakyɛ alɛ bɔɔlaanyu Yesu.
30 Então as pessoas saíram do povoado para vê-lo.
31 Di obe nwu nkpo kamɛ kafɔɔ, Yesu basaateketetɛ latootikiti nwɔ lekoto alɛ, “Saatuotɛ, bale alesaa!”
31 Enquanto isso, os discípulos insistiam com Jesus: “Rabi, coma alguma coisa”.
32 Kafɔɔ Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Nkpe alesaa male ni, minanye nii.”
32 Ele, porém, respondeu: “Eu tenho um tipo de alimento que vocês não conhecem”.
33 Nkpo oso basaateketetɛ nɔɔ lakye kasɔ baatɔɔkaalɛ bawo alɛ, “Sɛɛ otii owo ntɔɔwako nwɔ alesaa awo eele?”
33 Os discípulos perguntaram uns aos outros: “Será que alguém lhe trouxe comida?”.
34 Yesu latɔkɔ ma alɛ, “Alesaa nii ninle alɛ kabla otii wɔ niekpee mi ni kɔtɔ dibiesaa, alɛ kaloo ɔkpɛ wɔ eekpee mi alɛ mabla ni ɔbla.
34 Então Jesus explicou: “Meu alimento consiste em fazer a vontade daquele que me enviou e em terminar a sua obra.
35 Aye nimbuɛ bilɛ, ‘Awɛntɛ ana kamaa, se ofiɛlɛbee ntoowo.’ Kafɔɔ kɔtɔkɔ ye nlɛ, bitakatɛsa anu bienyu kofe nwu nkpo, alesaa nwu nkpo ntɔɔsɛɛ, dikpe nii nfɛ manfiɛlɛ nya nii.
35 Vocês não costumam dizer: ‘Ainda faltam quatro meses para a colheita’? Mas eu lhes digo: despertem e olhem em volta. Os campos estão maduros para a colheita.
36 Otii wɔ nikofiɛlɛ ni yi, nnwɔɔ di Yaa nta koto, ansiisa alesaa nwu nkpo kafɔɔ anta nkpa be ninnaa ni kaloo nɛ. Nkpo oso otii wɔ nimpɛ ni ku otii wɔ ninfiɛlɛ nii yi, akyuu lɛma anyɔ manya suoto lɛyɔɔ osie kanya.
36 Os que colhem já recebem salário, e os frutos que ajuntam são as pessoas que passam a ter a vida eterna. Que alegria espera tanto o que semeia como o que colhe!
37 Nkpo oso ɔlaa nwu nkpo mambuɛ alɛ, ‘Otii onwii mpɛ, ɔbamba kafɔɔ nfiɛlɛ ni yi, kute nkpo.’
37 Vocês conhecem o ditado: ‘Um semeia e outro colhe’. E é verdade.
38 Ami yi, lekpee ye nlɛ, biakyɛ minaafiɛlɛ alesaa di nfũ minankpɛ dibuo ye nii. Batii bamba lɛbla ɔkpɛ ninfa diebuo ma. Kafɔɔ aye yi, biɔwɛ kowee di ɔkpɛ lɛma ɔbla kamɛ.”
38 Eu envio vocês para colher onde não semearam; outros realizaram o trabalho, e agora vocês ajuntarão a colheita”.
39 Di obe nwu nkpo kamɛ yi, Samaria batii kpinwu niakye ni okpoo nwu nkpo lafũ Yesu baanu. Diekye ɔsanko nwu nkpo latɔkɔ ma alɛ, “Ɛɛtɔkɔ mi lɛsaa biala ntooyibla lɛnya nii.”
39 Muitos samaritanos do povoado creram em Jesus por causa daquilo que a mulher relatou: “Ele me disse tudo que eu já fiz!”.
40 Nioso obe wɔ di Samaria batii nwu nkpo lawa ni Yesu nfũ yi, baatikiti nwɔ lekoto alɛ asiɛ ma diɔkyɛ, nioso aasiɛ di ɔkyɛ lɛma ayi anyɔ.
40 Quando saíram para vê-lo, insistiram que ficasse no povoado. Jesus permaneceu ali dois dias,
41 Nioso batii bamba kpinwu lakple baafũ Yesu baanu, ta sɛlaa nɔɔ se aabuɛ ni oso.
41 e muitos outros ouviram sua palavra e creram.
42 Ni baatɔkɔ ɔsanko nwu alɛ, “Butoofũ buoonu nfɛ, diele di sɛlaa se fɛɛtɔkɔ wo ni oso, diekye awo bamu loo butoonu nwɔ ɔlaa, butootofo kafɔɔ bulɛ, nwaako nnwɔɔ ninle kayi ka mmle dikitɛ.”
42 Então disseram à mulher: “Agora cremos, não apenas por causa do que você nos contou, mas porque nós mesmos o ouvimos. Agora sabemos que ele é, de fato, o Salvador do mundo”.
43 Di Yesu lale ni ayi anyɔ ninfa, ni aadie aasifi Galilea kasɔ suoto nɛ.
43 Depois daqueles dois dias, Jesus partiu para a Galileia.
44 Nnwɔɔ omu nɔɔ aabuɛ alɛ, “Mámbu Yaa ɔlaa buɛtɛtɛ kuonwii di nnwɔɔ omu nɔɔ okpoo.”
44 Ele mesmo tinha dito que um profeta não é honrado em sua própria terra.
45 Kafɔɔ obe wɔ di Yesu labuo ni Galilea, batii nwu ninfa lafũ nwɔ osie kanya, diekye obe wɔ baakyɛ ni Okpi Diisi Ofe Dii kalekɔ di Yerusalem yi, baanya asaa ya amuu aabla ni ninfa.
45 Mas, uma vez que os galileus haviam estado em Jerusalém para a festa da Páscoa e visto tudo que Jesus fizera, eles o receberam.
46 Ninfɛ di Yesu lakple aasifi Kana di Galilea kasɔ, di lɛba le ayɔ ntu aabla ni nta nɛ. Abaa ɔnɔɔfotii onwii lawɛ ninfa di Kapernaum di obi nɔɔ suɔtɔbi latoofiɛ nii.
46 Enquanto Jesus viajava pela Galileia, chegou a Caná, onde tinha transformado água em vinho. Perto dali, em Cafarnaum, havia um oficial do governo cujo filho estava muito doente.
47 Obe wɔ di osuɔtɔ nwu nkpo lanu alɛ Yesu ntookple di Yudea ɛɛwa ni Galilea, ni aakyɛ ɔkyɛ nɔɔ aalaatikiti nwɔ lekoto alɛ awa abayɔɔsa obi nɔɔ nwu nkpo nikoloo ni okpi ofiɛ.
47 Quando soube que Jesus viera da Judeia para a Galileia, foi até ele e suplicou que fosse a Cafarnaum para curar seu filho, que estava à beira da morte.
48 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Nse biɛ́nya sɛkpɛ se niɛbla ni ɔkpɛ ku atuosaa mínfũ bianu.”
48 Jesus exclamou: “Jamais crerão, a menos que vejam sinais e maravilhas!”.
49 Ninfɛ di ɔnɔɔfotii nwu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Saate, lekoto wa wla fabanyu obi nii nwu mmle okle anamakpi ni.”
49 O oficial implorou: “Senhor, por favor, venha antes que meu filho morra”.
50 Ninfɛ di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Tɔɔkyɛ, obi lɛfɔ nwu nkpo mawɛ nkpa.”
50 “Volte!”, disse Jesus. “Seu filho viverá.” O homem creu nas palavras de Jesus e partiu para casa.
51 Obe wɔ nfɛ akyɛ di osuku oosifi ni leyo, ni baakpɛntɛ nɔɔ lawa baabakyakako nwɔ baatɔkɔ nwɔ alɛ obi lɛfɔ nwu nkpo ntɔɔtaka di ofiɛ.
51 Enquanto estava a caminho, alguns de seus servos vieram a seu encontro com a notícia de que seu filho estava vivo e bem.
52 Ninfɛ aakaalɛ ma alɛ ɔmɛmbe kamɛ aataka di ofiɛ? Ninfɛ baatɔkɔ nwɔ alɛ, “Kɔsa kakũ olomu onwii kamɛ di lɛwɔɔfɔ ofiɛ nwu nkpo layɔɔ nwɔ.”
52 Ele perguntou quando o menino havia começado a melhorar, e eles responderam: “Ontem à tarde, à uma hora, a febre subitamente desapareceu!”.
53 Ninfɛ di obisɔ nwu nkpo ote lanyuma alɛ, di obe nwu nkpo kamɛ tutuutu di Yesu latɔkɔ nwɔ alɛ, “Obi lɛfɔ nwu nkpo mawɛ nkpa.” Nkpo oso ɔnɔɔfotii wɔ mmle ku leyo nɔɔ kamɛ batii bamuu lafũ Yesu baanu.
53 Então o pai percebeu que havia sido naquele exato momento que Jesus tinha dito: “Seu filho viverá”. E o oficial e todos de sua casa creram em Jesus.
54 Nle mmle niale ɔkpɛ wɔ niabla ni ɔkpɛ nyɔɔfa di Yesu labla ni di obe wɔ aakye Yudea aawa ni Galilea kasɔ nɛ.
54 Esse foi o segundo sinal que Jesus realizou na Galileia, depois que veio da Judeia.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.