Hebreus 12
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs ARA
1 Nkpo oso, di obe wɔ bukpe ni batii kpinwu ba mmle di nkpa lɛma kotuo wo ni lɛsaa le ninle ni ofũ onu yi, bita bukpee okyiini buɔbla ɔkpɛ wɔ ninte wo ni siitũ alɛ buɔɔta disi. Biɛta budiki lɛsaa lele nimawa wo ni siisuku loo suoto ku okpile wɔ ninkle wo ni osie kanya butɛ di ɔlɔɔkɔ.
1 Portanto, também nós, visto que temos a rodear-nos tão grande nuvem de testemunhas, desembaraçando-nos de todo peso e do pecado que tenazmente nos assedia, corramos, com perseverança, a carreira que nos está proposta,
2 Biɛta buta anu loo atika di Yesu lete suoto, otii wɔ suoto di ofũ onu loo ntika ni diɛyɔ ni kaasɔ kakyekɔ diɛlaase ni kaanyɛntɛlekɔ. Aafe diibuo kamɛ aakpi di kowoso suoto. Kafɔɔ atayɔ nwu ole di sinunsɔ se nintika ni di otii wɔ niekpi ni koowoso suoto, diekye aanya suoto lɛyɔɔ le niate nwɔ ni sĩitũ. Kafɔɔ nunua yi, nfɛ aasi di Yaa lɛkakpomii ɔlɔɔkɔ di oletanɛɛkyɛ.
2 olhando firmemente para o Autor e Consumador da fé, Jesus, o qual, em troca da alegria que lhe estava proposta, suportou a cruz, não fazendo caso da ignomínia, e está assentado à destra do trono de Deus.
3 Bibu disi di Yesu suoto binyu, di mmle okle aatuna aafe ni diibuo kamɛ di bakpileblatɛ nnɛɛ kamɛ, alɛ nnɛɛ dilaafee ye bipɛbikple ni.
3 Considerai, pois, atentamente, aquele que suportou tamanha oposição dos pecadores contra si mesmo, para que não vos fatigueis, desmaiando em vossa alma.
4 Kuntɛ biɔkpɛ minyila di okpile suoto yi, biibadu nfũ dikpe ni alɛ biewii ni ntɔ lee kaasɔ.
4 Ora, na vossa luta contra o pecado, ainda não tendes resistido até ao sangue
5 Bitooyee ɔnyɛɛ sekpeelaa se di Yaa lakakatɛ alɛɛ ye ni fɛ babi? Aakakatɛ alɛ,
5 e estais esquecidos da exortação que, como a filhos, discorre convosco: Filho meu, não menosprezes a correção que vem do Senhor, nem desmaies quando por ele és reprovado;
6 Diekye batii ba di Saate nwu mbɔmbɔ nii yi, mma annanfi nɛ.
6 porque o Senhor corrige a quem ama e açoita a todo filho a quem recebe.
7 Bikpee otu nse bɔɔnanfi ye fɛle Yaa nikɔnanfi babi. Diekye obi kuonwii nnaa alɛ diidii ote diɛnanfi nwɔ nii.
7 É para disciplina que perseverais (Deus vos trata como filhos); pois que filho há que o pai não corrige?
8 Nse baananfi ye fɛ mmle okle ɔɔnanfi ni babi nɔɔ bamu yi, ni diotuo alɛ, biele nwɔ babi bamu, ni otii bamba babi bile.
8 Mas, se estais sem correção, de que todos se têm tornado participantes, logo, sois bastardos e não filhos.
9 Diɛkyakaa ni di nle mmle suoto yi, bamuu loo bukpe bate kaasɔ ka mmle suoto ninanfi wo mun-yɔ dibu munta ma nii. Ni lɛ oso nfɛ munaawakosa suoto kasɔ buta Yaa wɔ ninle ni anwuna loo kote alɛ buasiɛ nkpa.
9 Além disso, tínhamos os nossos pais segundo a carne, que nos corrigiam, e os respeitávamos; não havemos de estar em muito maior submissão ao Pai espiritual e, então, viveremos?
10 Bate loo kaasɔ ka mmle suoto nnanfi wo di obe kakuii kamɛ fɛ mmle okle beenyu alɛ dilɛma nii. Kafɔɔ Yaa nnwɔɔ yi, annanfi wo di mmle okle dialɛ ninta wo nii alɛ, buate klekle fɛ nnwɔɔ.
10 Pois eles nos corrigiam por pouco tempo, segundo melhor lhes parecia; Deus, porém, nos disciplina para aproveitamento, a fim de sermos participantes da sua santidade.
11 Lɛnanfi kuninwii nimɛnɛmɛnɛ di obe wɔ kamɛ bɔɔnanfi ni otii nwu nkpo, nimbuo nwɔ suoto. Kafɔɔ sɛmaa, lɛnanfi nwu nkpo nta alɛ otii nwu nkpo mbla asaa di osuku kanya ante tinini, ansiɛ nkpa di atoko ɔkyɛ ole kamɛ.
11 Toda disciplina, com efeito, no momento não parece ser motivo de alegria, mas de tristeza; ao depois, entretanto, produz fruto pacífico aos que têm sido por ela exercitados, fruto de justiça.
12 Bisinnaa osie, nioso bikple bikpee suoto lee osie.
12 Por isso, restabelecei as mãos descaídas e os joelhos trôpegos;
13 Biediki sisuku se ninlɛ ni nwaa bita suoto biɛkyɛ sĩ di suoto alɛ batii ba di akunkyi nsinnaa ni osie dilaanɔɔ, kafɔɔ akunkyi lɛma nwu nkpo kawɛ osie.
13 e fazei caminhos retos para os pés, para que não se extravie o que é manco; antes, seja curado.
14 Bikpee okyiini alɛ biasiɛ di atoko ɔkyɛ ole kamɛ ku batii bamuu. Bienyu kafɔɔ bilɛ biesiɛ nkpa klekle. Diekye otii kuonwii dilɔbanya Saate nwu nkpo nse aasiɛ nkpa klekle.
14 Segui a paz com todos e a santificação, sem a qual ninguém verá o Senhor,
15 Bilolaa binyu nwaa bilɛ otii kuonwii dieyu Yaa sibualɛ se mmle, alɛ diata alɛ okpile odu wɔ ninkpe ni olo kakɔntɔ kaamɛ lee alɛ, kuakpɔkpɔtɔsa batii kpinwu alɛ baakpɔnɔnfɔ.
15 atentando, diligentemente, por que ninguém seja faltoso, separando-se da graça de Deus; nem haja alguma raiz de amargura que, brotando, vos perturbe, e, por meio dela, muitos sejam contaminados;
16 Bilolaa binyu nwaa bilɛ otii kuonwii dilaale sɔnɔkpeetɛ ee anunsɔsaa blatɛ fɛ mmle okle di Esau labla nii. Di obe wɔ aayɔ sɛnɔɔfo nɔɔ aasunsũ aafũ ni alesaa lɛbɛsibii ninwii pɛ.
16 nem haja algum impuro ou profano, como foi Esaú, o qual, por um repasto, vendeu o seu direito de primogenitura.
17 Fɛ mmle okle biye nii, sɛmaa Esau lamiɛ osie kanya alɛ se aafũ dikusɛkusɛ fɛle obi nɔɔfole fiɛ, kafɔɔ ote lasĩ nwɔ ɔta. Diekye osuku kuonwii ditasinwɛ nwɔ alɛ aakyɛlɛnsa lɛsaa le aabla nii. Nu aawi kaku osie kanya alɛ oofũ dikusɛkusɛ nwu nkpo, atasinwɛ ni.
17 Pois sabeis também que, posteriormente, querendo herdar a bênção, foi rejeitado, pois não achou lugar de arrependimento, embora, com lágrimas, o tivesse buscado.
18 Diele Sinai kobokote ko biafuo ni ɔkpanko kuofiɛ ni kafɔɔ ku ɔtɔ bembembe nfũ biɛwa fɛ mmle okle di Israel batii lakyɛ nii. Diele nlokonkyɛ ku ditunu ku afɛɛfɔ siene nfũ kafɔɔ biɛwa.
18 Ora, não tendes chegado ao fogo palpável e ardente, e à escuridão, e às trevas, e à tempestade,
19 Diele kafɔɔ dikyukyoo le sɛɛlɔ ni sĩ nkpe ni osie ku sɛlɔ onu wɔ di Israel batii lanu ni baatikiti lekoto alɛ sitasimbuɛ ni ɔlaa nfũ biɛwa.
19 e ao clangor da trombeta, e ao som de palavras tais, que quantos o ouviram suplicaram que não se lhes falasse mais,
20 Diekye balabafuo oyila di kufiofa ko baakpee ma ni suoto. Baatɔkɔ ma alɛ, “Nse lɛsaa lewo ee bia bɔkɛɛ lɛkpanko kobokote nwu nkpo yi, baasafɔ nwɔ afuɔ balo.”
20 pois já não suportavam o que lhes era ordenado: Até um animal, se tocar o monte, será apedrejado.
21 Lɛsaa le baanya ni ninfa latɛ diabla lɛyɛkɛsaa kplɛ. Nioso diata alɛ Mose labuɛ alɛ, “Lɛyɛkɛ ntoomufũ mi dita alɛ kotũtũkũ kpakpakpa.”
21 Na verdade, de tal modo era horrível o espetáculo, que Moisés disse: Sinto-me aterrado e trêmulo!
22 Kafɔɔ aye yi, Sion kobokote suoto biɛwa, dile ni Yaa wɔ ninkpe ni okpoo, kule ni Yaa kafa Yerusalem. Nfũ di Yaa batɔkyɛntɛ nkpe nkpe, nkpe nii ku suoto lɛyɔɔ.
22 Mas tendes chegado ao monte Sião e à cidade do Deus vivo, a Jerusalém celestial, e a incontáveis hostes de anjos, e à universal assembleia
23 Kakyakaa nii, bitɔɔwa Yaa babi kasale bawokalɛɛkɔ, mba ayooto bɛɛkpana ni di Yaa kafa. Bitɔɔwa Yaa wɔ ninle ni batii bamuu kantɛ ku batii biene ba nintookpi ni di Yaa lɛbla ma anwuna ɛɛbla ni klekle beewo ni nimu nfũ.
23 e igreja dos primogênitos arrolados nos céus, e a Deus, o Juiz de todos, e aos espíritos dos justos aperfeiçoados,
24 Bitɔɔwa kafɔɔ Yesu wɔ niekyeko kanya ninii fɔle Yaa nfũ ɛɛwako ni batii nɔɔ nfũ. Biɛwa kafɔɔ ntɔ nɔɔ be beewiwii ni nfũ dikle ni ɔlaa wɔ ninlenke ni Abel ntɔ be baawii ni suoto.
24 e a Jesus, o Mediador da nova aliança, e ao sangue da aspersão que fala coisas superiores ao que fala o próprio Abel.
25 Nioso bilolaa binyu nwaa bilɛ nse Yaa kɔkakatɛ anta ye yi, bilaasĩ nwɔ ɔlaa onu. Diekye batii nwu nkpo lasĩ nwɔ ɔlaa onu di obe wɔ aasĩ ɔlaa aata ma ni kaasɔ ka mmle suoto. Nioso batafuo otoso di letokonanfi nɔɔ nwu kalɔ. Nkpo okle kafɔɔ di lele wo mate nɛ. Lele wo manlenkee nse buosĩ Yaa wɔ nikɔkatatɛ di osi anta wo ni kaasɔ ka mmle ɔlaa onu.
25 Tende cuidado, não recuseis ao que fala. Pois, se não escaparam aqueles que recusaram ouvir quem, divinamente, os advertia sobre a terra, muito menos nós, os que nos desviamos daquele que dos céus nos adverte,
26 Ɔlaa nɔɔ latũkunsa kasɔ ka mmle di obe nwu nkpo kamɛ aakakatɛ nii. Aakple aabuɛ kafɔɔ aatɛ alɛ, “Kamakple ntũkunsa kasɔ ka mmle ninwii. Kafɔɔ nunua yi, diesinle kasɔ ka mmle lete kamatũkunsa kafɔɔ ku osi kamatũkunsa.”
26 aquele, cuja voz abalou, então, a terra; agora, porém, ele promete, dizendo: Ainda uma vez por todas, farei abalar não só a terra, mas também o céu.
27 Sɛlaa se mmle aabuɛ alɛ, “Kamakple ntũkunsa ni ninwii,” kutuo wo klekle alɛ, lɛsaa lele di Yaa lɛbla diotũkũ kamaa, abamufũ ni antũkunsa, anwɔɔsa ni. Diediki asaa ya ninantũkũ ni lete nimabu.
27 Ora, esta palavra: Ainda uma vez por todas significa a remoção dessas coisas abaladas, como tinham sido feitas, para que as coisas que não são abaladas permaneçam.
28 Nkpo oso bita bupɛ Yaa sɛfa, diekye bukpe sɛka kalekɔ ka ninantũkũ ni diidii alɛ bubabuo. Nioso bita busumu Yaa di osuku wɔ niesiɛko ni suoto ku lɛyɛkɛ, buɔyɔ dibu kafɔɔ butɔɔ.
28 Por isso, recebendo nós um reino inabalável, retenhamos a graça, pela qual sirvamos a Deus de modo agradável, com reverência e santo temor;
29 Diekye Yaa loo ninle ɔtɔ wɔ ninfiɛ asaa anlalaasa ni nɛ.
29 porque o nosso Deus é fogo consumidor.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.