Atos 9
Yaa Kanya Ninii Fɔle Sɛlɛɛ (SNW) vs NAA
1 Di obe nwu nkpo kamɛ, Saulo latikanko Saate basaateketetɛ ku ninunsɛɛ alɛ oolo ma. Ni aakyɛ Yuda batii Yaa Oletatɛ Nɔɔfo nfũ,
1 Saulo, respirando ainda ameaças e morte contra os discípulos do Senhor, dirigiu-se ao sumo sacerdote
2 ni aakaalɛ nwɔ alɛ atɔɔ akũ ya nimatɔɔ ni osie an-yɔ anklee antɔɔkyɛ ni Yuda batii nsiisakɔ di Damasko anatoomufũ ni basuɔtɔ ku basanko ba nintikanko ni ofũ onu fɔle nwu anwako ni Yerusalem.
2 e lhe pediu cartas para as sinagogas de Damasco, a fim de que, caso achasse alguns que eram do Caminho, tanto homens como mulheres, os levasse presos para Jerusalém.
3 Di obe wɔ nfɛ ɔɔtɛɛtɛɛ ni Damasko, nfanwu ɔtɔ onwii lamunaa kuakye osi kuamana nwɔ kuakyi.
3 Enquanto seguia pelo caminho, ao aproximar-se de Damasco, subitamente uma luz do céu brilhou ao seu redor.
4 Ni anɔɔ aapɛ kaasɔ nɛ. Ni aanu sɛlɔ sewo kɔkaalɛ nwɔ alɛ, “Saulo, Saulo, be oso fatikankoe nkpo?”
4 Ele caiu por terra e ouviu uma voz que lhe dizia:
5 Ni di Saulo lakaalɛ alɛ, “Saate, owe fale?”
5 Ele perguntou: — Senhor, quem é você? E a resposta foi:
6 Kafɔɔ, taka faatɔɔkyɛ okpoo kamɛ. Babatɔkɔ fɔ lɛɛsaa le dikpe ni fɛɛbla nii.”
6 Mas levante-se e entre na cidade, onde lhe dirão o que você deve fazer.
7 Basuɔtɔ ba niatikanko ni Saulo, baayila batabuɛ ɔlaa kuonwii. Baanu sɛlɔ kafɔɔ batanya otii kuonwii.
7 Os homens que viajavam com Saulo pararam emudecidos, ouvindo a voz, mas não vendo ninguém.
8 Di Saulo lataka aayila aatikiti ni anu, oloosinnya. Nioso baaklee nwɔ di kɔnɛɛ baabuoko Damasko okpoo kamɛ.
8 Então Saulo se levantou do chão e, abrindo os olhos, nada podia ver. E, guiando-o pela mão, levaram-no para Damasco.
9 Nioso aasiɛ ninfa ayi atiɛ ɔlɔɔnya, atale alesaa, atanyi ntu kafɔɔ.
9 Esteve três dias sem ver, durante os quais nada comeu, nem bebeu.
10 Di obe nwu nkpo kamɛ, bafũbanutɛ onwii lawɛ di Damasko, nwɔ baatɔɔlɛɛ ni Anania. Saate ladiki suoto aatuo nwɔ ni aalɛɛ nwɔ alɛ, “Anania!”
10 Havia em Damasco um discípulo chamado Ananias. O Senhor lhe apareceu numa visão e disse: Ao que ele respondeu: — Eis-me aqui, Senhor!
11 Ni di Saate labuɛ aatɔkɔ nwɔ alɛ, “Taka, faatɔɔkyɛ osuku wɔ bɔɔlɛɛ ni osuku tinini suoto, faakyɛ Yuda leyo, faakaalɛ osuɔtɔ wɔ niekye ni Tarso bɔɔlɛɛ ni Saulo, akpe ninfa ɔɔpɛ ɔlaa anta Yaa.
11 Então o Senhor lhe disse:
12 Diekye ntoodiki letuo nwɔ nlɛ osuɔtɔ wɔ bɔɔlɛɛ ni Anania lɛwa ɛɛbatika nwɔ nnɛɛ alɛ aakple antɔɔnya.”
12 e, numa visão, viu entrar um homem, chamado Ananias, e impor-lhe as mãos, para que recuperasse a vista.
13 Ninfɛ di Anania ladiki kanya abuɛ alɛ, “Saate, ntoonu kpinwu asaa kpile ya di osuɔtɔ wɔ mmle ntɔɔbla ni bafũbanutɛ lɛfɔ di Yerusalem!
13 Ananias, porém, respondeu: — Senhor, de muitos tenho ouvido a respeito desse homem, quanto mal tem feito aos teus santos em Jerusalém.
14 Lenu kafɔɔ alɛ eefũ osie kukũ eekyeko Yaa olebatatɛ banɔɔfo nfũ alɛ aamufũ bafũbanutɛ lɛfɔ bamuu di Damasko!”
14 E aqui em Damasco ele tem autorização dos principais sacerdotes para prender todos os que invocam o teu nome.
15 Kafɔɔ Saate latɔkɔ nwɔ alɛ, “Tɔɔkyɛ falaabla fɛ mmle lɛtɔkɔ fɔ ni. Diekye ntoodiki Saulo fɛ otii nii wɔ nimayɔ ɔlaa biene nwu nkpo ankyɛnko ni mba ninanle ni Israel batii ku baka anu ku Israel batii bamuu.
15 Mas o Senhor disse a Ananias:
16 Ami omu matuo nwɔ mmle okle dikpe ni diebuo nwɔ ni ta ami oso.”
16 Pois eu mesmo vou mostrar a ele quanto deve sofrer pelo meu nome.
17 Nioso Anania lakyɛ aalaabuo leyo le di Saulo lawɛ nii, ni aatika nwɔ nnɛɛ di suoto nɛ, ni aatɔkɔ nwɔ alɛ, “Obiloo Saulo, Saate Yesu wɔ niadiki suoto aatuo fɔ ni di osuku, nnwɔɔ niekpee mi ɔkyɛ lɛfɔ alɛ faakple faanya, fanfũ kafɔɔ Yaa Ninwuna kaamɛ lɛfɔ.”
17 Então Ananias foi e, entrando na casa, impôs as mãos sobre Saulo, dizendo: — Saulo, irmão, o Senhor Jesus, que apareceu a você no caminho para cá, me enviou para que você volte a ver e fique cheio do Espírito Santo.
18 Nfanwu, diabla Saulo fɛle apoo awo niefiɛ nwɔ di anu suoto, niakple aakyako ɔnya nɛ. Ninfɛ aataka aata baakpeesa nwɔ Yaa ntu nɛ.
18 Imediatamente caíram dos olhos de Saulo umas coisas parecidas com escamas, e ele voltou a ver. A seguir, levantou-se e foi batizado.
19 Ninfɛ aale alesaa nɛ, niakple aawɛ osie nɛ.
19 E, depois de comer, sentiu-se fortalecido. Saulo permaneceu alguns dias com os discípulos em Damasco.
20 Nfanwu aasifi Yuda batii nsiisakɔ aalaatobuɛ alɛ Yesu ninle Yaa Obi.
20 E logo, nas sinagogas, proclamava Jesus, afirmando que ele é o Filho de Deus.
21 Nioso batii ba bamuu nianu nwɔ ni ɔlaa, diabla ma ɔkpɛ. Ni baakaalɛ bawo alɛ, “Diele osuɔtɔ wɔ mmle niatoolo Yesu wɔ mmle batikankotɛ di Yerusalem nɛ? Nioso kafɔɔ ɛɛwa nfũ alɛ ɔɔbamufũ bafũbanutɛ, ankpaa ma ankyɛnko olebatatɛ banɔɔfo.”
21 Todos os que ouviam Saulo estavam atônitos e diziam: — Não é este o que exterminava em Jerusalém os que invocam o nome de Jesus e veio para cá precisamente para prender e levá-los aos principais sacerdotes?
22 Saulo lawɛ osie di ɔlaa wɔ mmle obuɛ kamɛ. Nioso Yuda batii ba niawɛ ni di Damasko ditafuo ɔlaa kuonwii obuɛ. Diekye aakpasa kamɛ klekle aatuo alɛ Yesu ninle Kristo.
22 Saulo, porém, mais e mais se fortalecia e confundia os judeus que moravam em Damasco, demonstrando que Jesus é o Cristo.
23 Ayi awo sɛmaa, Yuda batii lalɛɛ bawo baabla disibu alɛ babalo Saulo.
23 Decorridos muitos dias, os judeus resolveram matar Saulo,
24 Kafɔɔ batii bawo lawa babatɔkɔ Saulo alɛ, boomiɛ alɛ balo nwɔ. Kakũ ku kakyɛ, balo nɔɔ latooyila baatoonyu nyoko be manfe mambuo ni okpoo nwu kamɛ, mmle baawɛ nwɔ manlo nii.
24 mas ele ficou sabendo do plano deles. Dia e noite guardavam também os portões da cidade, para o matar.
25 Nioso di nkyɛntɛɛ, batii nɔɔ ba niafũ baanu ni layɔ nwɔ baakpee di kakyikyɛ kamɛ baafenko di oyoyiɛ kutuɛ baasoosa nwɔ baase kaasɔ.Ɔkpɛ Ɔbla 9:25|src="CN01937c.tif" size="col" loc="Act 9:25" copy="David C. Cook"
25 Mas os discípulos de Saulo tomaram-no de noite e, colocando-o num cesto, desceram-no pela muralha.
26 Saulo lakyɛ aalaabuo Yerusalem, aamiɛ alɛ oobuo di mba niafũ baanu ni kamɛ ninfa, kafɔɔ batafũ nwɔ baanu alɛ atookyi, nioso baatɔɔyɛkɛ nwɔ.
26 Quando chegou a Jerusalém, Saulo procurou juntar-se aos discípulos de Jesus. Porém todos tinham medo dele, não acreditando que ele fosse discípulo.
27 Nioso Barnaba lakpaa nwɔ aakyɛnko batɔkyɛntɛ nwu nfũ, ni aatɔkɔ ma mmle di Saulo ntɔɔnya ni Saate di obe wɔ aatoofe ni Damasko. Aatɔkɔ ma kafɔɔ ɔlaa wɔ di Saate latɔkɔ nwɔ nii, ku mmle di Saulo labuɛ ni ɔlaa biene nwu di Yesu leyooto kamɛ di Damasko ku sɛkambi.
27 Mas Barnabé, tomando-o consigo, levou-o aos apóstolos. Contou-lhes como Saulo tinha visto o Senhor no caminho, e que o Senhor tinha falado com ele. Também contou como, em Damasco, Saulo tinha pregado ousadamente em nome de Jesus.
28 Nioso baafũ nwɔ baakpee kaamɛ lɛma. Diayɔ ni di obe nwu kamɛ, aasiɛ ma kaamɛ, obe lele aatoobuɛ Yaa ɔlaa di Yerusalem ku sɛkambi.
28 E Saulo ficou com eles em Jerusalém, entrando e saindo, pregando ousadamente em nome do Senhor.
29 Yuda batii ba nimbuɛ ni Griki sele ku Saulo labuo sɛɛlaa sewo kamɛ baanyu, kafɔɔ baamiɛ alɛ boolo nwɔ.
29 Falava e discutia com os helenistas, mas eles procuravam matá-lo.
30 Nioso obe wɔ di bafũbanutɛ bawo lanu alɛ batii ba mmle komiɛ alɛ balo nwɔ nii, baakpaa nwɔ baasifiko Kaesarea, ni baakyesee nwɔ aasifi Tarso nɛ.
30 Quando isto chegou ao conhecimento dos irmãos, levaram Saulo até Cesareia e dali o enviaram para Tarso.
31 Di obe wɔ mmle kamɛ, diefe ni di Yaa Ninwuna Klekle lɛkyakako kamɛ oso, bafũbanutɛ ba niawɛ ni di Yudea ku Galilea ku Samaria kasɔ suoto yi, atoko lakyɛ ma ole, batasintɔɔyɛkɛ. Nioso baabapɔ, baayɔ dibu kafɔɔ baata Saate nwu.
31 Assim, a igreja tinha paz por toda a Judeia, Galileia e Samaria, edificando-se e caminhando no temor do Senhor; e, no consolo do Espírito Santo, crescia em número.
32 Petro lakyɛ aatookyi aatoonyu Kristo batii bamuu, diɛ osuku nɔɔ ɔkyɛ kamɛ, aakyɛ aalaanyu bafũbanutɛ ba niawɛ ni di okpoo wɔ bɔɔlɛɛ ni Lida.
32 Passando Pedro por toda parte, foi também visitar os santos que moravam em Lida.
33 Nfa aanya osuɔtɔ onwii baatɔɔlɛɛ ni Ainea, eefefee ate di ɔkla oloofuo ɔtaka alɛɛ anɛ amu.
33 Encontrou ali certo homem, chamado Eneias, que havia oito anos jazia de cama, pois era paralítico.
34 Obe wɔ di Petro lanyɔɔ nii, aatɔkɔ nwɔ alɛ, “Ainea, nyu! Yesu Kristo ntɔɔyɔɔsa fɔ ofiɛ! Taka fayila! Faatakatɛsa ɔkla lɛfɔ.” Nfanwu aasie aataka aayila.
34 Pedro lhe disse: — Eneias, Jesus Cristo cura você! Levante-se e arrume a sua cama. Ele imediatamente se levantou.
35 Batii ba bamuu niawɛ ni di Lida ku Saron okpoo kamɛ, lanya Ainea nkyɛ nii, baayɔ nkpa lɛma baata Saate.
35 Todos os habitantes de Lida e da região de Sarom viram Eneias e se converteram ao Senhor.
36 Ɔsanko onwii lawɛ di Yopa baatɔɔlɛɛ nwɔ Tabita. Di Griki sele kamɛ, baatɔɔlɛɛ nwɔ Dorka, kasɔ ninle alɛ káfɛ. Aale otii wɔ niafũ aanu nii, aatɔɔbla sifutulɛ aatɔɔta bapiitɛ obe lele.
36 Em Jope havia uma discípula chamada Tabita, nome este que, traduzido, é Dorcas. Ela era notável pelas boas obras e esmolas que fazia.
37 Diawa alɛ ofiɛ lapɛ nwɔ aakpi. Nioso basiɛwo nɔɔ lakpeesa nwɔ ntu, baalolaa nwɔ baatɛ di ayo ya beetofo beetika ni baawo ninwii kamɛ di osi.
37 Aconteceu que, naqueles dias, ela adoeceu e veio a morrer. Depois de a lavarem, puseram o corpo num quarto do andar superior.
38 Nioso obe wɔ baanu alɛ Petro ntɔɔwa akpe ni di Lida, diɛ Lida lɛtɛɛtɛɛ ni Yopa oso, baakpee batii banyɔ alɛ balatikiti nwɔ lekoto aatikanko ma nkpaa nkpaa awa Yopa.
38 Como Lida ficava perto de Jope, os discípulos, ouvindo que Pedro estava ali, enviaram-lhe dois homens com o seguinte pedido: — Não se demore em vir até nós.
39 Nioso Petro lataka aatikanko ma, baalaabuo nii, baakpaa nwɔ baasifiko leyo le osi di Dorka late nii. Bakpisɔfɔ ba niawɛ ni ninfa bamuu baamana Petro baakyi boowi kaku. Baaklee awu ya di Dorka lakaa ni aawɛ ni nkpa baatootuo nwɔ.
39 Pedro se aprontou e foi com eles. Quando chegou lá, eles o levaram ao quarto do andar superior. Todas as viúvas o cercaram, chorando e mostrando-lhe túnicas e vestidos que Dorcas tinha feito enquanto estava com elas.
40 Nioso Petro latɔkɔ bamuu alɛ badie di leyo nwu kamɛ, ni aapɛ akunkyi aapɛ ɔlaa aata Yaa nɛ. Ninfɛ aamunikĩi aanyu Dorka kpi, ni aabuɛ alɛ, “Tabita, taka!” Nfanwu ni aatikiti anu nɛ. Aanya ni Petro ni aataka aasiɛ nɛ.
40 Mas Pedro mandou que todos saíssem, ajoelhou-se e orou; depois, voltando-se para o corpo, disse: — Tabita, levante-se! Ela abriu os olhos e, vendo Pedro, sentou-se.
41 Ninfɛ di Petro lakyɔɔ nwɔ kɔnɛɛ nɛ, ni di nnwɔɔ kafɔɔ aakpee nwɔ kole nwɔ ni aataka aayila nɛ. Ninfɛ di Petro lakple aalɛɛ bafũbanutɛ nwu ku bakpisɔfɔ nwu aawako nɛ. Ninfɛ aayɔ nwɔ akpe ni nkpa, aakpee ma di nnɛɛ nɛ.
41 Ele, dando-lhe a mão, ajudou-a a ficar em pé; e, chamando os santos, especialmente as viúvas, apresentou-a viva.
42 Nioso ɔlaa wɔ mmle lakyaka okpoo nwu kamɛ, ni baatii kpinwu lafũ Saate baanu nɛ.
42 Isto se tornou conhecido em toda a cidade de Jope, e muitos creram no Senhor.
43 Nni kamaa, Petro lasiɛ di Yopa okpoo ayi awo diɛ osuɔtɔ wɔ baatɔɔlɛɛ ni Simon nfũ, nwɔ niatɔɔbla ni babɔkɛɛ akũ ɔkpɛ.
43 Pedro ficou em Jope muitos dias, na casa de um curtidor chamado Simão.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.