2 Coríntios 7
Godon Vuak Ma Ijin (NVM) vs VC
1 Ijefuon kaifnun vuak iji fu God Asoinuvuon ijar nona fikinuvo okfuon fu iji kuarduin. Ijefuon ire ise kafo bu vajai nuvuon ga kaven nuvuon iji kam arafiriame muimiavoga iji noka migegare kege koreme maturaime okfuon. Regavo madu noka God akaime mukorigia ise fok nuigafiame naiki kariokfuon.
1 Depositários de tais promessas, caríssimos, purifiquemo-nos de toda imundície da carne e do espírito, realizando plenamente nossa santificação no temor de Deus.
2 Regavo no e roin ise kafo buon renva bakin ga madu no e kafo bu buon ma vierafejo iji kege arafiriainva bakin. Noba ja biesiame ire jon karekuai kam arafiriainva bakin.
2 Acolhei-nos dentro do vosso coração. A ninguém temos ofendido, a ninguém temos arruinado, a ninguém temos enganado.
3 Regavo igi na kuardiainva iji na ja jufdiakfuon na iji kuardiainva bakin. Regavo izeg na ja oijmiavo iji nan amur kuardiava jan fain. Ijefuon no aoi vo no nivek karijo ijia fu irerag ijar no kege atame kafokafo unuokma bakin.
3 Não vos digo isto por vos condenar, pois já vos declaramos que estais em nosso coração, conosco unidos na morte e unidos na vida.
4 Na oimarvo ijefuon maiji naka afikin ma uruvana biediain gavo jar na soisoime ifejdienva ijefuon naka oinun ijia bomana oimarev.
4 Tenho grande confiança em vós. Grande é o motivo de me gloriar de vós. Estou cheio de consolação, transbordo de gozo em todas as nossas tribulações.
5 No ai Mesedonia ijia no vuainva noka ba oi mafaime asu karin. Regavo noka vajai fian ga afikin uruvana ijia biediain. E ani nuvuon iji buka nona besum musikuai kuai vierafen. Regavo madu no vierafe jakafu vek God ma vierafej ki ja Jesu nuigafame una jon vierafenva ijia reoijo iji noba giain ijefuon noka bomana iji vierafej.
5 De fato, à nossa chegada em Macedônia, nenhum repouso teve o nosso corpo. Eram aflições de todos os lados, combates por fora, temores por dentro.
6 Regavo God nuvuon e oifiaigin iji dasumdiamo ijar no soisoime ifejduin. Ijefuon maiji e Taitas fu nuvuon ruainma iji noka bomana oimarev.
6 Deus, porém, que consola os humildes, confortou-nos com a chegada de Tito;
7 No fu fuonkua gavo no oimaduinma bakin gavo no madu izeg ja fu mukoi samuainva fu iji kuarduoma noka bomana oimaduin. Regavo madu fu kuarduome kuo jaka bomana na giekuai vierafenvano kuin. Revo madu jaka e iji bu ise rejo iji giame buon bomana oifian abejno kuin. Regavo tavan kafo e ani nun bu vuak nuisina kuaivo ja iji faime jaka na turamdiekuai vierafenvano kuin. Ja ijegreoijno kuinma ijefuon iviakma naka bomana oimarv.
7 e não somente com a sua chegada, mas também com a consolação que ele recebeu de vós. Ele nos contou o vosso ardor, as vossas lágrimas, a vossa solicitude por mim, de modo que ainda mais me regozijei.
8 — ausente —
8 Se minha carta vos penalizou, não me arrependo. Se a princípio o senti {porque vejo que, ao menos por um momento, essa carta vos penalizou},
9 — ausente —
9 agora me alegro, não porque fostes entristecidos, mas porque esta tristeza vos levou à penitência. Pois fostes entristecidos segundo Deus, de modo que nenhum dano sofrestes de nossa parte.
10 Regavo God unam iji fu oifian abe muomo iji fu ijegrega no unam ise nuvuon ijia oi karoime una fu ma vierafekro fu ijin reduom. Fu ijegrene no karaunuomo ijefuon iji fun maren. Regavo unam ise iji no oi karoime una roko iji noba una madu ijia vakfuon. Regavo e iji eraneb moik igefuon unam ise ijia jajiavo buk oifian abej. Regavo oifian iji fu izeg bu mukorigia ifejdiakma bakin. Ijefuon maiji bu Jesu ma vierafene oi karoivo bado buka unam zuarunam vako ijia vak.
10 De fato, a tristeza segundo Deus produz um arrependimento salutar de que ninguém se arrepende, enquanto a tristeza do mundo produz a morte.
11 Regavo oifian iji fu Godri fuon vierafenma ijia kuamga fu jon ruain ijefuon jaka ik fuon iji mukorigia rej. Regavo ja vuak iji na fas ijia isoim nijiainva iji jaka bomana vierafe ga fuka deajidiain ga bomana jufdiain. Ijefuon ja unam ise iji na fas ijia isoime kuardiainva iji jaka nuigafiame ruain. Ja ire oifiaigin iji renma ijar ja ifejdiamga ja una na oijmieme nun ruain. Ja ijegrenva ijia ja una enun revo e ise iji fu jana oino iji jan dab vajai fian mame ruain. Regavo unam jon izeg ja renva ijar nijaiduomoni jan unam jon amareme una ruain ijefuon iviakma ise kafo ja fak buka bakin.
11 Vede, pois, que solicitude operou em vós a tristeza segundo Deus! Muito mais: que excusas! Que indignação! Que temor! Que ardor! Que zelo! Que severidade! Mostrastes em tudo que não tínheis culpa neste assunto.
12 Regavo fas iji na amur isoime nijiainva iji na e iji fu ise reoino ijiga e iji fu fine vajai fian abeno ijiebuon vuak ijesugin isoime nijiainva bakin. Regavo vuak bomana iji na vierafene abe samakaf isoime nijiainva iji ja Godon nifak ijia izeg ja no oijmuovo iji mukorigia game vierafekfuon.
12 Portanto, se vos escrevi, não o fiz por causa daquele que cometeu a ofensa, nem por causa do ofendido; foi para que se manifestasse a vossa dedicação por mim diante de Deus.
13 No jon izeg ja no oijmuovo iji faiga fuka oimaduomga noka daromene ikreoij. Regavo no ijesugin oimarvo bakin gavo noka Taitas fu oimarknum ruainma no ijin gava fuka bomana oimaduin. E uruvana ja oifian fuon ja mukorigia ifejdainva ijefuon fu oimarknum rokga no madu noka bomana oimaduin
13 Eis o que nos tem consolado. Mas, acima desta consolação, o que nos deixou sobremaneira contentes foi a alegria de Tito, cujo coração tranqüilizastes.
14 Regavo nan amur Taitas kuardame kuai naka bomana joifuon aroikaravno kuain. Regavo rad fu jon vuakga ja irerag na kuardiainva ijin rene oi karoime una God ma vierafeknum unam fuon ma iji ren. Regavo ni vierafe tavan bog vuak na ja kuardiavo iji na vuak ma ijesugin kuardiav. Ijefuon na Taitas fu rokga na game vierafega amur na joifuon aroikarainva iji na kufuimenva bakin revo na ga fuka maga na ijefuon aroikarain.
14 Se me gloriei de vós em presença dele, não fui envergonhado. Pois, assim como tudo o que vos temos dito foi conforme a verdade, assim também o louvor que de vós fizemos a Tito demonstrou-se verdadeiro.
15 Fu vuakga jaka jume simariain revo ja magaga oimardaknum afen. Regavo madu jaka vuak fuon fu kuardiainma iji mukorigia igain. Ijefuon fuon izeg fu ja oijmiainma iji fuka vek iji vierafeknum oin.
15 A sua afeição por vós é cada vez maior, quando se lembra da obediência que todos vós lhe testemunhastes, de como o recebestes com respeito e deferência.
16 Na iviakma na ja ma vierafene jon biduav ijefuon naka ma bomana oimarev.
16 Alegro-me por poder contar convosco em tudo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.