Lucas 15
ULwitikano uLupya (NDH) vs ARA
1 Ishiku limo abhasongesha songo abhingi na bhatulanongwa bhamu bhakabhungaanagha ukuti bhamupulikishe uYeesu.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Loole aBhafalisaayi na bhamanyishi abha ndaghilo isha Moose bhakaanda ukwibhuniisha bhakati, “Tesha, umundu uyu akubhapokeela abhatulanongwa soona akulya pamupeene nabho!”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Po uYeesu akabhabhuula ichifwanikisho ichi akati,
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “Linga umundu yumo pakati papiinyu ali na bhonangʼooshi imya yimo (100), aamanya ukuti unangʼooshi yumo mu bhonangʼooshi bhala aasobha, kali, akubhomba kooni? Kali, atakubhaleka taashi abhonangʼooshi amalongo mahaano na manna, bhahaano na bhanna (99) bhala ku lungalangala nu kubhuuka pakumulonda unangʼooshi yula yuuyo asobhite ukufika paapo akumwagha?
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Po bhwo aamwagha, akusekela leka nu kwanda ukumupimba pa fipungo
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 nu kughaluka naghwe kukaaya kaake. Linga aafika pakaaya, po akubhiitisha abhamanyani na bhapalamani bhaake, akubhabhuula ukuti, ‘Sekelagha pamupeene nuune ku nongwa iya kuti naamwagha unangʼooshi ghwangu yuuyo aasobhite.’
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Ingubhabhuula umwe, bhubhuubhwo uChaala na bhandumi bhaake kumwanya kula indibhakasekele ngaani ku nongwa iya mutulanongwa yumoywene yuuyo akupinduka nu kwilaata imbiibhi shaake ukukinda abhandu amalongo mahaano na manna, bhahaano na bhanna bhaabho bhakwibhona ukuti bhagholofu nu kuti bhatakulondighwa ukwilaata imbiibhi shaabho.”
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 UYeesu akeendelela ukuyugha akati, “Pamu, linga umukolo yumo ali ni salabhasha kalongo (10), po isalabhasha yimo yaasobha, kali, akubhomba kooni? Kali, atakukosha inyaale nu kupyaghila inyumba yooshi nu kuyilonda ku maka ukufika paapo akuyaagha?
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Po linga aayaagha, akubhiitisha abhamanyani na bhapalamani bhaake, akubhabhuula ukuti, ‘Sekelagha pamupeene nuune ku nongwa iya kuti naayaagha isalabhasha yangu yiiyo yaasobhite.’
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Ingubhabhuula umwe, umwo mwo muumwo uChaala na bhandumi bhaake indibhakasekele ngaani ku nongwa iya mutulanongwa yumoywene yuuyo akupinduka nu kwilaata imbiibhi shaake.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 UYeesu akeendelela ukuyugha akati, “Akabhaapo umundu yumo yuuyo akabha na bhaana bhaake abhaliisha bhabhili.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Ishiku limo umwana umukeke yula akabhuuka kwa ghwise, akamubhuula akati, ‘Ghwe taata, ingusuuma ghuumbe ichuuma chiicho cha chilingo changu.’ Po ughwise akamuyabhila ghweshi umwana ichuuma chaake.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 “Bhwo amashiku manandi ghaakinda, umwana umukeke yula akabhungaania utundu twake twoshi, akatiila pakaaya nu kubhuuka ku chiisu icha kubhutali. Bhwo aafika kula, akaanda ukuchibhombela mwalwe ichuuma chaake nu kumala chooshi.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Loole bhwo aamala ichuuma chooshi chiicho akabha nacho, isala ingali yikaghwa mu chiisu chila chooshi. Po umwana yula atakabha ni ndalama naashimo pamu ifindu.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Po akabhuuka ku mundu yumo ughwa mu chiisu chila pakusuuma imbombo. Umundu yula akabhuuka naghwe ku mughunda ghwake nu kumupa imbombo iya kuliisha ingulubhe shaake.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Ku nongwa iya kuti akabha ni sala, umulumyana yula akanyonywanga ukulya na makambi ghaagho ingulubhe shikalyanga, paapo atakabhaapo umundu naayumo ughwa kumupa ifindu.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 “Pabhumalilo, akiinongʼona mu ndumbula yaake akati, ‘Tesha, abhabhombi bhooshi abha taata bhakulya nu kufileka, loole une ingufwa kuno ku nongwa iya sala!
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Po indiindiile panu nu kubhuuka kwa taata. Linga naafika, indiingamubhuule ukuti, “Ghwe taata, naamutulila inongwa uChaala, soona naakutulila inongwa nuughwe.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Indaa mubhaghile soona ukubha mwana ghwako. Imbiike ukuti imbe ungati yumo mu bhabhombi bhaako.” ’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Po akatiila nu kughaluka kwa ghwise.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 Po umwana yula akamubhuula ughwise akati, ‘Ghwe taata, naamutulila inongwa uChaala yuuyo ali kumwanya, soona naakutulila inongwa nuughwe. Indaa mubhaghile soona ukubha mwana ghwako.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 “Loole ughwise akabhiitisha abhabhombi bhaake, akabhalaghila akati, ‘Isagha lubhilo nu muselekesha umwisa ngaani ukuti mumufwashe umwana ghwangu, soona mufwashe ni ikoosa mu kakono kaake ni filato mu tulundi.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Bhuuka mweghe ingwata yiiyo yikulite nu kuyighogha. Linga mwaghogha, mupiiye inyama ukuti tulye nu kusekelela.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Naayugha ulwo ku nongwa iya kuti umwana ghwangu yuuyo ingiinongʼonagha ukuti afwile, loole ulu mwumi, yuuyo aasobhite, loole ulu aaghaluka!’ Po abhabhombi bhala bhakabhomba isa muumwo akabhalaghilila. Pabhumalilo, bhakaanda ukusekela.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Mu kabhalilo ako bhwo shooshi isho shikubhombighwa, umwana ghwake usongo akabha ali ku mughunda. Bhwo akughaluka ukufuma ku mughunda nu kupalamila kupiipi ni nyumba iya ghwise, akapulika abhandu bhakwimba inyimbo nu kulebhela.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Akamwitisha yumo mu bhabhombi abha ghwise. Bhwo umubhombi iisa, umwana usongo yula akamubhuusha akati, ‘Kali, kooni kaafika pakaaya apo?’
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 Umubhombi yula akamwamula akati, ‘Umunungʼuna ghwako aaghaluka kuukwo aali, nu ghuuso aalaghila ukuti yighoghighwe ingwata yila yiiyo yikulite ku nongwa iya lusekelo paapo umwana ghwake aaghaluka bhwo mwumi soona mukafuushe.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 Loole bhwo umwana usongo yula aapulika isho, akakalala, akakaana ukwingila mu nyumba muumwo bhakasekelagha. Po ughwise akafuma kuuse, akaanda ukumupyelesha umwana ghwake nu kumusuuma ukuti iingile mu nyumba.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Loole umwene akamwamula ughwise akati, ‘Ghwe taata, pulikisha! Ku fyinja ifyingi naakubhombelagha imbombo shooshi pakaaya panu ungati mubhombi, soona akabhalilo kooshi naabhombagha shooshi shiisho ghwandaghilagha ukuti imbombe! Loole pamupeene na shooshi isho, utaambiile naakamu nalinga nyaana iya mbushi ukuti indye nu kusekela pamupeene na bhamanyani bhangu.
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Loole bhwo iisa umwana ghwako uyu yuuyo aachibhombiile akabhiibhi ichuuma chaako pamupeene na bhomalaya, ulaghiile ukuti yighoghighwe ingwata yiiyo yikulite!’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 “Ughwise akamwamula akati, ‘Ghwe mwana ghwangu, ughwe uli nuune amashiku ghooshi nu tundu twoshi tuutwo indi natwo, nuughwe twako.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Ulu twalondighwanga ukuhobhoka nu kubhiika ulusekelo ku nongwa iya kuti umunungʼuna ghwako yuuyo ingiinongʼonagha ukuti afwile, loole ulu mwumi, yuuyo aasobhite, loole ulu aaghaluka!’ ”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.