Lucas 17

mri (MRI) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Nā, ka mea ia ki āna ākonga, “E kore e taea te whaka­kāhore te pu­tanga o ngā take hē; otiia, auē te mate mō te tangata e puta ai!
1 Jesus disse aos seus discípulos:
2 He nui te pai ki a ia ki te whaka­tārewa­tia ki tōna kakī te kōhatu mira kāihe, kia makā hoki ia ki te moana, ā, kia kaua e taka i a ia ki te hē tētahi ēnei mea no­nohi.
2 Seria melhor para essa pessoa que ela fosse jogada no mar com uma grande pedra de moinho amarrada no pescoço do que fazer com que um destes pequeninos peque.
3 Kia tūpato ki a koutou!
3 Tenham cuidado! Se o seu irmão pecar, repreenda-o; se ele se arrepender, perdoe.
4 Ā, ki te whitu ngā hara­nga ki a koe i te rā kotahi, ā, ka whitu ōna hoki­nga mai ki a koe, ā, ka mea, ‘E rīpe­netā ana ahau,’ murua tōna.”
4 Se pecar contra você sete vezes num dia e cada vez vier e disser: “Me arrependo”, então perdoe.
5 Ā, ka mea ngā āpō­toro ki te Ariki, “Whaka­nuia tō mātou whaka­pono.”
5 Os apóstolos pediram ao Senhor: — Aumente a nossa fé.
6 Nā, ka mea te Ariki, “Ki te mea he whaka­pono tō koutou, me te pua nanī te rahi, ka mea koutou ki tēnei hika­maina, ‘Kia rangā atu koe, kia whaka­tō­kia ki te moana,’ nā, ka rongo ki a koutou.
6 E ele respondeu:
7 “Nā, ko wai o koutou he pono­nga tāna e parau ana, e tiaki ana rānei i ngā hipi, e mea atu ki a ia, i tōna hoki­nga mai i te māra, ‘Haere tonu mai, ka noho ki te kai’?
7 Jesus disse:
8 Ā, e kore e mea ki a ia, ‘Takā he hapa māku, ka whī­tiki ai i a koe, ka tuari mai ki ahau, kia mutu rā tāku kai, tāku inu; ā muri iho ka kai ai koe, ka inu ai’?
8 Claro que não! Pelo contrário, você dirá: “Prepare o jantar para mim, ponha o avental e me sirva enquanto eu como e bebo. Depois você pode comer e beber.”
9 E whaka­whetai oti ia ki taua pono­nga, mōna i mea i ngā mea i whaka­haua ai ia?
9 Por acaso o empregado merece agradecimento porque obedeceu às suas ordens?
10 Wai­hoki ko koutou, ka oti ngā mea katoa i whaka­haua ai koutou, ka kī atu, ‘He pono­nga hua­kore mātou; ko tā mātou i mea ai ko te mea anō i whaka­ritea kia mahia e mātou.’ ”
10 Assim deve ser com vocês. Depois de fazerem tudo o que foi mandado, digam: “Somos empregados que não valem nada porque fizemos somente o nosso dever.”
11 Nā, i a rātou e haere ana ki Hiruhārama, ka haere ia rā waenga­nui o Hamaria, o Kariri.
11 Jesus continuava viajando para Jerusalém e passou entre as regiões da Samaria e da Galileia.
12 Ā, i a ia e tomo ana ki tētahi kāinga, kotahi tekau ngā tāngata i tūtaki ki a ia, he repera, nā, ka tū mai rātou i tawhiti.
12 Quando estava entrando num povoado, dez leprosos foram se encontrar com ele. Eles pararam de longe
13 Ka karanga, ka mea, “E kara, e Īhu, kia aroha ki a mātou.”
13 e gritaram: — Jesus, Mestre, tenha pena de nós!
14 Ā, i tōna kite­nga atu, ka mea ki a rātou, “Haere, kia kite ngā tohu­nga i a koutou.”
14 Jesus os viu e disse: Quando iam pelo caminho, eles foram curados.
15 Ā, nō te kite­nga o tētahi o rātou kua ora ia, ka hoki, ā, he rahi tōna reo ki te whaka­korōria i te Atua.
15 E, quando um deles, que era samaritano , viu que estava curado, voltou louvando a Deus em voz alta.
16 Ā, takoto tāpapa ana ia ki ōna wae­wae, ka whaka­whetai ki a ia. Ā, nō Hamaria ia.
16 Ajoelhou-se aos pés de Jesus e lhe agradeceu.
17 Ā, ka oho atu a Īhu, ka mea, “Kīhai rānei te tekau i whaka­ora­ngia? Ā, kei hea ngā toko­iwa?
17 Jesus disse:
18 Heoi anō, ngā mea i kitea e hoki mai ana ki te hōmai i te korōria ki te Atua, ko tēnei tangata iwi kē.”
18 Por que somente este estrangeiro voltou para louvar a Deus?
19 Nā, ka mea ia ki a ia, “Whaka­tika, haere; nā tōu whaka­pono koe i ora ai.”
19 E Jesus disse a ele:
20 Ā, i te uinga a ngā Parihi ki a ia, ko āhea puta mai ai te ranga­tira­tanga o te Atua, ka whaka­hoki ia ki a rātou, ka mea, “E kore e kitea te pu­tanga mai o te ranga­tira­tanga o te Atua.
20 Alguns fariseus perguntaram a Jesus quando ia chegar o Reino de Deus . Ele respondeu:
21 E kore anō rātou e mea, ‘Nā, tēnei!’, ‘Nā, tērā!’ Kei roto hoki i a koutou te ranga­tira­tanga o te Atua.”
21 Ninguém vai dizer: “Vejam! Está aqui” ou “Está ali”. Porque o Reino de Deus está dentro de vocês.
22 Ā, ka mea ia ki ngā ākonga, “Tērā e tae mai ngā rā e hia­hia ai koutou kia kite i tētahi o ngā rā o te Tama a te tangata, ā, e kore koutou e kite.
22 Então ele disse aos discípulos:
23 Ā, e mea rātou ki a koutou, ‘Nā, tēnei!’, ‘Nā, tērā!’ Kaua e haere atu, kaua e aru atu.
23 Alguns vão dizer a vocês: “Olhem aqui” ou “Olhem ali”; porém não saiam para procurá-lo.
24 Ka rite hoki ki te uira e hiko mai ana i tētahi wāhi i raro o te rangi; ā, tīaho atu ana ki tētahi atu wāhi i raro o te rangi. E pērā anō te Tama a te tangata ā tōna rā.
24 Porque, assim como o relâmpago brilha de uma ponta do céu até a outra, assim será no dia em que o Filho do Homem vier.
25 Otiia, ko te tikanga tēnei kia maha ngā mamae mōna i mua, kia whaka­kino­ngia anō hoki e tēnei whaka­tupu­ranga.
25 Mas primeiro ele precisa sofrer e ser rejeitado pelo povo de hoje.
26 Ka rite hoki ki ngā rā i a Noa ngā rā o te Tama a te tangata.
26 Como foi no tempo de Noé, assim também será nos dias de antes da vinda do Filho do Homem.
27 E kai ana rātou, e inu ana, e mārena ana, e tukua ana ki te mārena, taea noatia te rā i tomo ai a Noa ki te āka, ā, ko te pu­tanga mai o te wai­puke, nā, whaka­ngaro­mia katoa­tia rātou.
27 Todos comiam e bebiam, e os homens e as mulheres casavam, até o dia em que Noé entrou na barca. Depois veio o dilúvio e matou todos.
28 Ka rite anō hoki ki ngā rā i a Rota; e kai ana rātou, e inu ana, e hoko mai ana, e hoko atu ana, e whaka­tō ana, e hanga whare ana.
28 A mesma coisa aconteceu no tempo de Ló. Todos comiam e bebiam, compravam e vendiam, plantavam e construíam.
29 Heoi, i te rā i puta mai ai a Rota i Horoma, ka uaina he kāpura, he whānā­riki i te rangi, nā, whaka­ngaro­mia katoa­tia rātou.
29 No dia em que Ló saiu de Sodoma, choveu do céu fogo e enxofre e matou todos.
30 Ka pērā anō ā te rā e whaka­kitea ai te Tama a te tangata.
30 Assim será o dia em que o Filho do Homem aparecer.
31 “I taua rā, kei runga tētahi i te whare, me ōna taonga hoki i roto i te whare, kaua ia e heke iho ki te tiki i aua mea; ko te tangata hoki i te māra, kaua ia e hoki atu ki ngā mea ō muri.
31 Aí quem estiver em cima da sua casa, no terraço, desça, e fuja logo, e não perca tempo entrando na casa para pegar as suas coisas. E quem estiver no campo não volte para casa.
32 Kia mahara ki te wahine a Rota.
32 Lembrem da mulher de Ló.
33 Ki te whai tētahi kia ora ia, ka mate anō ia; ki te mate tētahi, ka ora anō ia.
33 A pessoa que procura os seus próprios interesses nunca terá a vida verdadeira; mas quem esquece a si mesmo terá a vida verdadeira.
34 Ko tāku kupu tēnei ki a koutou, I taua pō toko­rua i te moenga kotahi; kotahi e tango­hia, kotahi e waiho.
34 Naquela noite duas pessoas estarão dormindo numa mesma cama. Eu afirmo a vocês que uma será levada, e a outra, deixada.
35 Toko­rua ngā wāhine e huri ana; kotahi e tango­hia, kotahi e waiho.
35 Duas mulheres estarão moendo trigo juntas: uma será levada, e a outra, deixada.
36 Toko­rua ngā tāngata i te māra; kotahi e tango­hia, kotahi e waiho.”
36 [Naquele dia, dois homens estarão trabalhando na fazenda: um será levado, e o outro, deixado.]
37 Nā, ka whaka­hoki rātou, ka mea ki ia, “Ko hea, e te Ariki?”
37 Então os discípulos perguntaram: — Senhor, onde vai ser isso? Ele respondeu:

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.