1 Coríntios 7

mri (MRI) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Nā, mō ngā mea i tuhi­tuhi mai nā koutou:
1 Ora, quanto às coisas de que me escrevestes, bom seria que o homem não tocasse em mulher;
2 Otiia, he whaka­aro kei moe­puku, kia rite mā te tāne he wahine māna ake, ā, mā te wahine he tāne māna ake.
2 mas, por causa da prostituição, tenha cada homem sua própria mulher e cada mulher seu próprio marido.
3 Kia puta te whaka­aro pai o te tāne ki te wahine, hei te mea e tika ana; me tō te wahine hoki ki te tāne.
3 O marido pague à mulher o que lhe é devido, e do mesmo modo a mulher ao marido.
4 Ehara te wahine i te ranga­tira o tōna tinana ake, engari, te tāne; me te tāne anō, ehara ia i te ranga­tira o tōna ake tinana, engari, te wahine.
4 A mulher não tem autoridade sobre o seu próprio corpo, mas sim o marido; e também da mesma sorte o marido não tem autoridade sobre o seu próprio corpo, mas sim a mulher.
5 Kaua e kai­ponu tētahi i tētahi; hāunga ia ki te āta whaka­ritea mō tētahi wā, kia ātea ai kōrua ki te noho­puku, ki te īnoi, ka hoki ai anō ki a kōrua, kei ai tō kōrua hia­hia tai­kaha hei whaka­wai mā Hātana i a kōrua.
5 Não vos negueis um ao outro, senão de comum acordo por algum tempo, a fim de vos aplicardes à oração e depois vos ajuntardes outra vez, para que Satanás não vos tente pela vossa incontinência.
6 Otirā, ko tēnei kōrero āku he mea whaka­ae noa, ehara i te tikanga whaka­takoto.
6 Digo isto, porém, como que por concessão e não por mandamento.
7 Ko tāku ia i pai ai, kia pēnei ngā tāngata katoa i ahau nei. Otirā, e hōmai ana e te Atua te āhua mōna ki ia tangata, ki ia tangata, ki tētahi ko tēnei, ki tētahi ko tērā.
7 Contudo queria que todos os homens fossem como eu mesmo; mas cada um tem de Deus o seu próprio dom, um deste modo, e outro daquele.
8 Ko tāku kupu ia tēnei ki ngā takakau, ki ngā wāhine pouaru, he mea pai mō rātou kia kāti tonu me ahau nei.
8 Digo, porém, aos solteiros e às viúvas, que lhes é bom se ficarem como eu.
9 Otirā, ki te kore e taea e rāua te whaka­manawa­nui, me mārena. He pai ake hoki te mārena i te kakā o te ngākau.
9 Mas, se não podem conter-se, casem-se. Porque é melhor casar do que abrasar-se.
10 Ko tāku whaka­hau ia tēnei ki te hunga whai hoa, ehara i ahau, engari ko te Ariki, “Aua te wahine e mawehe kē i tāna tāne.”
10 Todavia, aos casados, mando, não eu mas o Senhor, que a mulher não se aparte do marido;
11 Engari, ki te mawehe ia, me noho hoa­kore, me hohou rānei te rongo ki tāna tāne. Kaua hoki te tāne e whaka­rere i tāna wahine.
11 se, porém, se apartar, que fique sem casar, ou se reconcilie com o marido; e que o marido não deixe a mulher.
12 Ki ērā atu ia ko tāku kupu tēnei, ehara i te Ariki. Ki te mea he wahine kore whaka­pono tā tētahi o ngā tēina, ā, ka whaka­ae taua wahine kia noho tahi rāua, kaua ia e whaka­rērea e ia.
12 Mas aos outros digo eu, não o Senhor: Se algum irmão tem mulher incrédula, e ela consente em habitar com ele, não se separe dela.
13 Ā, ko te wahine, he tāne kore whaka­pono tāna, ā, ka whaka­ae kia noho tahi rāua, kaua ia e whaka­rere tāna tāne.
13 E se alguma mulher tem marido incrédulo, e ele consente em habitar com ela, não se separe dele.
14 Nō te mea e whaka­tapua ana te tāne whaka­pono kore e te wahine e whaka­tapua ana hoki te wahine whaka­pono kore e te tāne. Me he kāhore, kua poke ā kōrua tama­riki, tēnā ko tēnei he tapu rātou.
14 Porque o marido incrédulo é santificado pela mulher, e a mulher incrédula é santificada pelo marido crente; de outro modo, os vossos filhos seriam imundos; mas agora são santos.
15 Ki te mawehe kē ia te whaka­pono kore, māna e mawehe kē. E kore tētahi teina, tua­hine rānei, e mau te here e ngā mea pēnā. Otirā, kua karanga­tia tātou e te Atua ki te rangi­mārie.
15 Mas, se o incrédulo se apartar, aparte-se; porque neste caso o irmão, ou a irmã, não está sujeito à servidão; pois Deus nos chamou em paz.
16 Mā te aha koe e mōhio ai, e tai, ka ora rānei i a koe tāu tāne? Ā, koe rānei, e te tāne, mā te aha ka mōhio ai, ka ora i a koe tāu wahine?
16 Pois, como sabes tu, ó mulher, se salvarás teu marido? ou, como sabes tu, ó marido, se salvarás tua mulher?
17 Heoi anake, kia rite ki tā te Atua tū­whanga ki tēnā, ki tēnā, ki tāna karanga­tanga hoki ki tēnā, ki tēnā, kia pērā tāna haere. Nā, ko tāku whaka­takoto tēnā i roto i ngā hāhi katoa.
17 Somente ande cada um como o Senhor lhe repartiu, cada um como Deus o chamou. E é isso o que ordeno em todas as igrejas.
18 He mea kokoti tētahi i tōna karanga­tanga? Kaua e whaka­kāhore­tia tōna kotinga. He mea kokoti­kore tētahi i tōna karanga­tanga? Kaua ia e kotia.
18 Foi chamado alguém, estando circuncidado? permaneça assim. Foi alguém chamado na incircuncisão? não se circuncide.
19 He mea kore noa iho te kotinga, he mea kore noa iho anō te kotinga­kore, engari ia te pupuri i ā te Atua ture.
19 A circuncisão nada é, e também a incircuncisão nada é, mas sim a observância dos mandamentos de Deus.
20 Kia mau ia tangata ki tōna karanga­tanga, i karanga­tia ai ia.
20 Cada um fique no estado em que foi chamado.
21 He pono­nga koe i tōu karanga­tanga? Kaua e mā­nuka­nuka. Otirā, ki te wātea he haere­nga noa­tanga atu mōu, me pēnā.
21 Foste chamado sendo escravo? não te dê cuidado; mas se ainda podes tornar-te livre, aproveita a oportunidade.
22 Ko te tangata hoki he pono­nga i tōna karanga­tanga i roto i te Ariki, he tangata tuku noa ia nā te Ariki. Wai­hoki ko te tangata ehara nei i te pono­nga i tōna karanga­tanga, he pono­nga ia nā te Karaiti.
22 Pois aquele que foi chamado no Senhor, mesmo sendo escravo, é um liberto do Senhor; e assim também o que foi chamado sendo livre, escravo é de Cristo.
23 Kua oti koutou te hoko ki te utu; aua e meinga hei pono­nga koutou mā te tangata.
23 Por preço fostes comprados; mas não vos façais escravos de homens.
24 E ōku tēina, ko te mahi a tēnei, a tēnei, i tōna karanga­tanga kia mau ia ki tēnā me te whaka­aro anō ki te Atua.
24 Irmãos, cada um fique diante de Deus no estado em que foi chamado.
25 Nā, mō ngā wāhina, kāhore a te Ariki tikanga ki ahau; tēnei ia tōku whaka­aro, arā, tō te tangata i a ia nei tō te Ariki ata­whai, i pono ai.
25 Ora, quanto às virgens, não tenho mandamento do Senhor; dou, porém, o meu parecer, como quem tem alcançado misericórdia do Senhor para ser fiel.
26 Nā reira, ki tōku whaka­aro he pai tēnei mō te whaka­raru a tēnei wā, arā, he pai kia kāti tonu te tangata i a ia nei.
26 Acho, pois, que é bom, por causa da instante necessidade, que a pessoa fique como está.
27 Kua herea koe ki te wahine? Kaua e whai kia wete­kia. Ka oti koe te wewete i te wahine? Kaua e whāia he wahine.
27 Estás ligado a mulher? não procures separação. Estás livre de mulher? não procures casamento.
28 Otiia, ki te mārena koe, kāhore ōu hara; ā, ki te mārena te wāhina, kāhore ōna hara. Otiia, tērā e pā mai he whaka­raru i te kiko­kiko ki taua hunga pēnā; heoi, me āta hanga ahau ki a koutou.
28 Mas, se te casares, não pecaste; e, se a virgem se casar, não pecou. Todavia estes padecerão tribulação na carne e eu quisera poupar-vos.
29 Ko tāku kupu ia tēnei, e ōku tēina, e tūtata ana te wā. Heoi, ināia­nei tērā e rite te hunga whai wāhine ki te hunga kāhore nei a rātou;
29 Isto, porém, vos digo, irmãos, que o tempo se abrevia; pelo que, doravante, os que têm mulher sejam como se não a tivessem;
30 me te hunga e tangi ana, ānō kāhore rātou i te tangi; me te hunga e hari ana, ānō kāhore rātou i te hari; me te hunga e hoko ana, ānō kāhore ā rātou taonga;
30 os que choram, como se não chorassem; os que folgam, como se não folgassem; os que compram, como se não possuíssem;
31 me te hunga i a rātou tēnei ao, ānō kāhore ā rātou hē ki te ao. E memeha haere ana hoki te āhua o tēnei ao.
31 e os que usam deste mundo, como se dele não usassem em absoluto, porque a aparência deste mundo passa.
32 Otiia, ko tāku mea tēnei kia kaua koutou e mā­nuka­nuka. Ko tā te takakau e mā­nuka­nuka ai ko ngā mea a te Ariki, me pēhea tāna whaka­mānawa­reka ki te Ariki.
32 Pois quero que estejais livres de cuidado. Quem não é casado cuida das coisas do Senhor, em como há de agradar ao Senhor,
33 Ko te tangata whai hoa ia, e mā­nuka­nuka ana ki ngā mea o te ao, me pēhea tāna whaka­mānawa­reka ki tāna wahine.
33 mas quem é casado cuida das coisas do mundo, em como há de agradar a sua mulher,
34 Nā tērā anō te mea i rere­kē ai te wahine whai hoa i te wāhina. Ko te wahine takakau, tāna e mā­nuka­nuka ai ko ngā mea a te Ariki, kia tapu tahi ai te tinana me te wairua. Ko te wahine whai hoa ia ka mā­nuka­nuka ki ngā mea o te ao, me pēhea tāna whaka­mānawa­reka ki tāna tāne.
34 e está dividido. A mulher não casada e a virgem cuidam das coisas do Senhor para serem santas, tanto no corpo como no espírito; a casada, porém, cuida das coisas do mundo, em como há de agradar ao marido.
35 Ko tēnei kōrero āku he mea kia hua ai he pai mō koutou anō; ehara i te mea kia māhanga­tia ai koutou, engari, mō te mea e hara­tau ana, kia ū ai koutou ki te Ariki, kāhore he mea hei rorona kē.
35 E digo isto para proveito vosso; não para vos enredar, mas para o que é decente, e a fim de poderdes dedicar-vos ao Senhor sem distração alguma.
36 Nā, ki te whaka­aro tētahi tangata e hē ana tāna tikanga ki tāna wāhina, me­he­mea kua pahure tōna tai­ohi­nga, ā, heoi anō tikanga, māna e mea tāna e pai ai, kāhore ōna hara; me mārena rāua.
36 Mas, se alguém julgar que lhe é desairoso conservar solteira a sua filha donzela, se ela estiver passando da idade de se casar, e se for necessário, faça o que quiser; não peca; casem-se.
37 Ko te tangata ia e ū ana i tōna ngākau, ā, kāhore he mea hei aki­aki i a ia, kei a ia ake anō te tikanga mō tāna e pai ai, ā, kua oti tēnei te whaka­takoto e tōna ngākau, kia waiho tāna wāhina, kei te pai tāna mahi.
37 Todavia aquele que está firme em seu coração, não tendo necessidade, mas tendo domínio sobre a sua própria vontade, se resolver no seu coração guardar virgem sua filha, fará bem.
38 Nā, he pai te mahi a te tangata e tuku ana kia mārena­tia tāna wāhina; pai ake ia te mahi a te tangata kāhore e tuku kia mārena­tia.
38 De modo que aquele que dá em casamento a sua filha donzela, faz bem; mas o que não a der, fará melhor.
39 E herea ana te wahine e te ture i te mea e ora ana tāna tāne; ki te mate ia te tāne, kua wātea ia ki te mārena ki tāna e pai ai; otirā i roto i te Ariki.
39 A mulher está ligada enquanto o marido vive; mas se falecer o marido, fica livre para casar com quem quiser, contanto que seja no Senhor.
40 Ki tōku whaka­aro ia, nui kē atu tōna hari ki te kāti tonu ia. Ā, ki tāku mahara kei ahau anō hoki te Wairua o te Atua.
40 Será, porém, mais feliz se permanecer como está, segundo o meu parecer, e eu penso que também tenho o Espírito de Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Coríntios 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.