Mateus 9

ULufingo uLupwa kʉ ndongo ɨya Shɨmalɨla (MGQ) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 UYeesu akhinjila mʉ shɨtʉʉlɨ, akhafumiila ʉsʉmbɨ ʉwa Galɨlaaya akhagalʉkha mʉ nhaaya ɨya kʉkwabho.
1 Entrando num barco, Jesus passou para o outro lado do mar e foi para a sua própria cidade.
2 Pe abhantʉ bhamu bhámuleetile umuntu we áamɨle nu wubhinu ʉwa kufwa kʉndwɨmo, agonile pi pagali. We uYeesu alʉlola ʉlwɨtɨkho lwabho, akhamʉbhʉʉzya umubhinu ʉla akhatɨ, “We mwana waanɨ, yɨgomwe ʉmwoyo! Utuyiliilwe imbiibhi zyakho.”
2 E eis que lhe trouxeram um paralítico deitado num leito. Jesus, vendo a fé que eles tinham, disse ao paralítico:
3 Pe bhamu mu bhamanyizyi abhɨ ndajɨzyo zya Moose bhakhayɨsɨɨbhaga mʉ mooyo gaabho bhakhatɨnjɨ, “Umuntu ʉnʉ akʉmʉshoolanya ʉMʉlʉngʉ!”
3 Mas alguns escribas diziam entre si: — Ele está blasfemando.
4 Woope uYeesu ázimanyile zyonti zye bhakhasɨɨbhaga, akhabhabhʉzɨɨlɨzya akhatɨ, “Khooni khe mʉkʉsɨɨbha akhabhiibhi mʉ mooyo giinyu?
4 Jesus, porém, conhecendo os pensamentos deles, disse:
5 Kwe kʉtɨ lilikwi lye lipupuusu nhaani? Kʉtɨ, ‘Imbiibhi zyakho zituyiliilwe,’ awe kʉtɨ, ‘Yɨmɨɨlɨla, jendaga’?
5 Pois o que é mais fácil? Dizer: “Os seus pecados estão perdoados”, ou dizer: “Levante-se e ande”?
6 Ishi leelo ɨnkwanza ɨmbalanje kʉtɨ, ʉMwana wa Muntu alɨ nʉ waamʉlo ʉwa kʉbhatʉʉyɨla imbiibhi abhantʉ mʉ nsɨ.” Pe uYeesu akhamʉbhʉʉzya umuntu ʉla we alemaaye akhatɨ, “Yɨmɨɨlɨla, yeega ɨshɨlɨlɨ shaakho, bhalaga kʉkhaaya.”
6 Mas isto é para que vocês saibam que o Filho do Homem tem autoridade sobre a terra para perdoar pecados. Então disse ao paralítico:
7 Pe umuntu ʉla akhɨmɨɨlɨla, akhabhala kʉkwakwe.
7 E o homem se levantou e voltou para casa.
8 Ɨmpʉga ɨmpɨtɨ yiila we bhazɨlola zɨnɨɨzyo, bhakhoogopa nhaani. Bhakhamʉpaala ʉMʉlʉngʉ we ábhapiiye abhantʉ ʉwaamʉlo anza wʉnʉʉwo.
8 Vendo isto, as multidões, possuídas de temor, deram glória a Deus, que tinha dado tal autoridade aos homens.
9 We uYeesu asogola paala, akhamʉlola umuntu ʉmo ɨtaawa lyakwe bhakhatɨnjɨ uMataayi, ayɨkhaaye mu ofesi ɨya kʉsonshezya ɨnsonho. UYeesu akhamʉbhʉʉzya akhatɨ, “Ndandate.” Nalʉbhɨlo, uMataayi akhɨmɨɨlɨla, akhanda kʉmʉlandata uYeesu.
9 Quando Jesus saiu dali, viu um homem chamado Mateus sentado na coletoria e lhe disse: Ele se levantou e o seguiu.
10 Pe uYeesu we ayɨkhaaye kulya ishaakulya mu nyumba ya Mataayi, bhakhinjila abhasonshezya nsonho abhinji na bhabhomba mbiibhi, bhakhɨnza na kulya peeka nu Yeesu na bhalandati bhaakwe.
10 Estando Jesus à mesa, na casa de Mateus, muitos publicanos e pecadores vieram e tomaram lugares com Jesus e os seus discípulos.
11 We aBhafalisaayi bhazɨlola zɨnɨɨzyo, bhakhabhabhʉzɨɨlɨzya abhalandati bhaakwe bhakhatɨ, “Khooni khe umumanyizyi wiinyu akulya peeka na bhasonshezya nsonho na bhabhomba mbiibhi?”
11 Vendo isto, os fariseus perguntavam aos discípulos de Jesus: — Por que o Mestre de vocês come com os publicanos e pecadores?
12 We uYeesu ayɨmvwa zɨnɨɨzyo, akhabhabhʉʉzya akhatɨ, “Abhantʉ bhe bhatabhinile bhatakʉmwanza ʉmʉganga, lyoli bhe bhabhinu.
12 Mas Jesus, ouvindo, disse:
13 Pe bhalaji mʉmanyɨle kwe kʉtɨ bhʉlɨ amazwi ɨga ge gakʉtɨ, ‘Ɨnkwanza ishisa te mfinjile.’ Ɨne intínzile kʉbhanza bhe bhakʉyɨlola kʉtɨ bhagolosu, lyoli nínzile kʉbhanza abhabhomba mbiibhi.”
13 Vão e aprendam o que significa: “Quero misericórdia, e não sacrifício.” Pois não vim chamar justos, e sim pecadores.
14 Pe abhalandati bha Yookhani bhakhabhala kwa Yeesu, bhakhamʉbhʉzɨɨlɨzya bhakhatɨ, “Ɨtwe na Bhafalisaayi tukuyiimaga kulya ishaakulya. Khooni khe abhalandati bhaakho bhatakuyiima kulya?”
14 Vieram, depois, os discípulos de João e perguntaram a Jesus: — Por que nós e os fariseus jejuamos muitas vezes, mas os seus discípulos não jejuam?
15 UYeesu akhabhaamʉla akhatɨ, “Abhantʉ bhe bhalanjiliilwe ku weeji, bhangakhola kʉswɨmɨɨlɨla we bhalɨ peeka nʉ wa weeji? Ɨleelo mu nsiku zye zɨkwɨnza, we abhalʉgʉ bhamwefwa ʉwa weeji pakaasi yaabho, akhabhalɨlo khanaakho bhakhayiyiima kulya.
15 Jesus respondeu:
16 Atalɨɨpo umuntu we akudeebula ɨshɨpaatɨkho kʉ mwenda umupwa, na kʉshɨpaatɨkha mʉ mwenda ʉmʉkʉʉlʉ. Ɨnga akhonzya shɨnɨɨsho, ɨshɨpaatɨkho ishipwa, shikuyizeepula kufuma kʉ mwenda ʉmʉkʉʉlʉ, pe woope wʉkwonjela kuzeepukha nhaani.
16 Ninguém põe remendo de pano novo em roupa velha; porque o remendo tira um pedaço da roupa, e o buraco fica ainda maior.
17 Khabhɨlɨ abhantʉ bhatakʉbhɨɨkha idivaayi impwa mʉ ntembe ɨnkʉʉlʉ zye zilalile. Ɨnga abhomba shɨnɨɨsho, idivaayi we yɨkʉlʉla ɨntembe zɨkʉbazʉkha, idivaayi yikwitikha nɨ ntembe yoope yɨkʉnanjɨkha. Lyoli abhantʉ bhakʉbhɨɨkha idivaayi impwa mʉ ntembe impwa. Pe vwonti vɨbhɨlɨ ɨntembe impwa ni divaayi impwa vɨkʉbha akhinza!”
17 Nem se põe vinho novo em odres velhos, porque, se alguém fizer isso, os odres se rompem, o vinho se derrama, e os odres se perdem. Mas põe-se vinho novo em odres novos, e ambos se conservam.
18 We uYeesu akʉlonga na bhantʉ bhaala, nalʉbhɨlo akhɨnza umulongozi weeka, akhasʉgamɨla pɨlongolela yaakwe, akhamʉbhʉʉzya akhatɨ, “Ʉmwalɨ waanɨ aafwa shiniishi bhʉʉlo. Ɨnkʉlamba, saalɨ ʉmʉbhɨɨshe ɨnyoobhe yaakho, woope atɨbhe mwumi winza.”
18 Enquanto Jesus lhes dizia estas coisas, eis que um chefe da sinagoga, aproximando-se, o adorou e disse: — Minha filha morreu agora mesmo; mas venha impor a mão sobre ela, e ela viverá.
19 UYeesu akhɨmɨɨlɨla peeka na bhalandati bhaakwe, bhakhamʉlandata umulongozi ʉla.
19 E Jesus se levantou e o seguiu, juntamente com os seus discípulos.
20 Yeenya, mʉ khabhalɨlo khakhaala ʉmwantanda weeka we áyimbile nu wubhinu ʉwa kuzwa ɨbhanda kʉ manha ishumi na gabhɨlɨ, akhabhala kʉlʉsalo kwa Yeesu, akhapalamansya ipindilwi ɨlya mwenda waakwe.
20 E eis que uma mulher, que durante doze anos vinha sofrendo de uma hemorragia, veio por trás de Jesus e tocou na borda da capa dele.
21 Kʉnongwa ye ákwinile mʉ mwoyo waakwe kʉtɨ, “Ɨnga napalamansya ʉmwenda waakwe bhʉʉlo, ɨntɨpone.”
21 Porque dizia consigo mesma: “Se eu apenas tocar na capa dele, ficarei curada.”
22 We apalamansya, uYeesu akhagalʉnhana kwenya kʉlʉsalo. Pe we amʉlola ʉmwantanda ʉla, akhamʉbhʉʉzya akhatɨ, “We mwalɨ waanɨ, yɨgomwe ʉmwoyo! Ʉlwɨtɨkho lwakho lwakʉponɨa!” Nalʉbhɨlo, ʉmwantanda ʉla akhapona.
22 Então Jesus, voltando-se e vendo-a, disse: E, desde aquele instante, a mulher ficou sã.
23 UYeesu we aafikha mu nyumba ya mulongozi ʉla, akhabhaaga abhantʉ abhinji bhabhungaanile, bhakʉlɨla ɨmpʉngo. Bhamu bhakhakhomaga ɨmfwɨlɨmbo.
23 Tendo Jesus chegado à casa do chefe e vendo os tocadores de flauta e o povo em alvoroço, disse:
24 UYeesu akhabhabhʉʉzya akhatɨ, “Yeepi ɨpa! Kʉnongwa ye ʉmʉlɨndʉ ʉnʉ atafuuye, lyoli asʉpɨlɨɨye bhʉʉlo!” Abhantʉ bhaala we bhɨmvwa shɨnɨɨsho, bhakhamʉsekha uYeesu.
24 — Saiam daqui! Porque a menina não está morta, mas dorme. E riam-se dele.
25 Pe bhakhabhafumwa kunzi abhantʉ, uYeesu akhinjila mukaasi, akhamʉlema ɨnyoobhe ʉmʉlɨndʉ ʉla, woope akhɨmɨɨlɨla.
25 Mas, quando o povo tinha sido colocado para fora, Jesus entrou, tomou a menina pela mão, e ela se levantou.
26 Intumi zɨnɨɨzyo zɨkhasaata mʉ nsɨ yiila yonti.
26 E a notícia deste acontecimento se espalhou por toda aquela terra.
27 We uYeesu asogola paala, bhe bhafuuye amiiso bhabhɨlɨ bhakhamʉlandata, bhakhabhɨlɨshɨla kʉ makha bhakhatɨ, “We Mwene, ʉwa shɨkholo sha mwene uDaudi, tʉlolele ishisa!”
27 Saindo Jesus dali, dois cegos o seguiram, gritando: — Tenha compaixão de nós, Filho de Davi!
28 Pe uYeesu akhinjila mu nyumba, bhe bhafuuye amiiso bhakhabhala mumuula. Pe akhabhabhʉzɨɨlɨzya akhatɨ, “Bhʉlɨ, mʉkwɨtɨkha kʉtɨ ɨngakhola kʉbhaponɨa?” Bhakhamwamʉla bhakhatɨ, “Ee, Mwene! Tʉkwɨtɨkha.”
28 Quando ele entrou em casa, os cegos se aproximaram, e Jesus lhes perguntou: Eles responderam: — Sim, Senhor!
29 Pe uYeesu akhabhapalamansya amiiso gaabho, akhabhabhʉʉzya akhatɨ, “Zɨbhombeshe kukwinyu anza she ʉlwɨtɨkho lwinyu lʉlɨ.”
29 Então Jesus tocou nos olhos deles, dizendo:
30 Nalʉbhɨlo, amiiso gaabho gakhadaamʉla. UYeesu akhabhasokha kʉ makha akhatɨ, “Mʉtakhasheele kʉmʉbhʉʉzya umuntu wowonti intumi izi!”
30 E os olhos deles se abriram. Jesus, porém, os advertiu severamente, dizendo:
31 Ɨleelo bhakhabhala, bhakhavwɨnsya intumi zyakwe mʉ nsɨ yiila yonti.
31 Eles, porém, saíram e espalharam a notícia a respeito de Jesus por toda aquela terra.
32 We abhantʉ bhaala bhasogola paala, abhantʉ abhanjɨ bhakhamʉleetela uYeesu umuntu we álemiilwe ni pepu ibhiibhi lye lyámubhiishile uwushinuunu.
32 Quando eles saíram, eis que trouxeram a Jesus um mudo endemoniado.
33 UYeesu akhalɨbhɨnga ipepu liila, nalʉbhɨlo ushinuunu ʉla akhanda kʉlonga winza. Abhantʉ bhe bhálɨɨpo paala bhakhaswiga nhaani, bhakhatɨ, “Zitafumiiye naalumo anza ziniizi mʉ nsɨ yonti ɨya Isilaeli!”
33 E, assim que o demônio foi expulso, o mudo passou a falar. E as multidões se admiravam, dizendo: — Jamais se viu tal coisa em Israel!
34 Ɨleelo aBhafalisaayi bhakhabhʉzanyaaga bhakhatɨnjɨ, “Akʉbhɨnga amapepu amabhiibhi kʉ waamʉlo wa mʉpɨtɨ wa mapepu!”
34 Mas os fariseus diziam: — Ele expulsa os demônios pelo poder do maioral dos demônios.
35 Pe uYeesu akhazyʉngʉʉlaga mʉ nhaaya zyonti na mʉ tʉkhaaya twonti. Akhamanyɨzyaga abhantʉ mu masinagoogi gaabho, akhalʉmbɨlɨlaga iNtumi iNyinza ɨzya wʉmwene ʉwa kʉmwanya na kʉbhaponɨa abhantʉ ɨmpʉngo zyonti nʉ wʉtolwe nʉʉwo nʉʉwo.
35 E Jesus percorria todas as cidades e aldeias, ensinando nas sinagogas, pregando o evangelho do Reino e curando todo tipo de doenças e enfermidades.
36 Pe we azɨlola ɨmpʉga ɨzya bhantʉ, akhabhalolela ishisa. Kʉnongwa ye bhálitile, na kʉsataana, ngatɨ ngoole zye zɨtalɨ nu mudiimi.
36 Ao ver as multidões, Jesus se compadeceu delas, porque estavam aflitas e exaustas como ovelhas que não têm pastor.
37 Pe akhabhabhʉʉzya abhalandati bhaakwe akhatɨ, “Ɨvɨyabho vwinji vweleeye mu shiizi, ɨleelo abha kʉsezya bhalɨ bhashe.
37 Então Jesus disse aos seus discípulos:
38 Pe mʉlaabhaje ʉMwene ʉMʉlʉngʉ ʉwa vɨyabho, ɨnga abhasonteelezye abha kʉsezya ɨvɨyabho vwakwe.”
38 Por isso, peçam ao Senhor da seara que mande trabalhadores para a sua seara.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.