Lucas 5

ULufingo uLupwa kʉ ndongo ɨya Shɨmalɨla (MGQ) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Isiku limo, uYeesu áyɨmɨlɨɨye pambalɨ pa sʉmbɨ ʉwa Genezaleeti, akhamanyɨzyaga izwi lya Mʉlʉngʉ. Abhantʉ abhinji bhakhamubijilizyaga we bhakʉsejeelela kʉkwakwe kʉtejeelezya izwi lya Mʉlʉngʉ.
1 Aconteceu que Jesus estava junto ao lago de Genesaré, e a multidão o apertava para ouvir a palavra de Deus.
2 UYeesu akhavɨlola ɨvɨtʉʉlɨ vɨbhɨlɨ pambalɨ pa sʉmbɨ, abhazʉbhʉla nswi abhanensho abha vɨtʉʉlɨ viila bhatálɨɨpo, kʉnongwa ye bháamɨle kwozya inyaavu zyabho.
2 Então ele viu dois barcos junto à praia do lago. Os pescadores tinham desembarcado e estavam lavando as redes.
3 UYeesu akhinjila mʉ shɨtʉʉlɨ sheeka, she sháamɨle sha Siimoni. Akhamʉlaabha uSiimoni ashɨsejeelezye khashe mukaasi mwa sʉmbɨ, pe uYeesu akhɨɨkhala mʉ shɨtʉʉlɨ, akhamanyɨzyaga ɨmpʉga ɨya bhantʉ.
3 Entrando num dos barcos, que era o de Simão, Jesus pediu-lhe que o afastasse um pouco da praia; e, assentando-se, do barco ensinava as multidões.
4 We aamala kʉmanyɨzya, akhamʉbhʉʉzya uSiimoni akhatɨ, “Twala ɨshɨtʉʉlɨ pe pibhiiye, pe mwisye inyaavu zyinyu, mʉzʉbhʉle inswi.”
4 Quando acabou de falar, Jesus disse a Simão:
5 USiimoni akhamwamʉla uYeesu akhatɨ, “We Mʉpɨtɨ, tubhombile ɨmbombo ɨya kʉzʉbhʉla wusiku wonti, tutakhaajile naakhamu. Ishi, pe walonga weewe, intiyiisye inyaavu.”
5 Em resposta, Simão disse: — Mestre, havendo trabalhado toda a noite, nada apanhamos; mas, sob esta sua palavra, lançarei as redes.
6 USiimoni na bhamwabho bhakhiisya inyaavu zyabho. We bhiisya, inswi inyinji nhaani zɨkhalemwa, inyaavu zɨkhanda kʉdadʉkha.
6 Fazendo isso, apanharam grande quantidade de peixes; e as redes deles começaram a se romper.
7 Pe bhakhabhapalɨzya abhamwabho bhe bháamɨle mʉ shɨtʉʉlɨ ɨsha wʉbhɨlɨ, kʉtɨ bhɨnze kʉbhaavwa. We bhɨnza, bhakhiizuzya inswi ɨvɨtʉʉlɨ vwonti vɨbhɨlɨ, inswi zyámɨle nyinji nhaani paka ɨvɨtʉʉlɨ vɨkhanzaga kuswibha.
7 Então fizeram sinais aos companheiros do outro barco, para que fossem ajudá-los. E foram e encheram ambos os barcos, a ponto de quase afundarem.
8 USiimoni Peeteli we aalola zɨnɨɨzyo, akhasʉgamɨla pa Yeesu akhatɨ, “We Mwene, ɨnkʉlaabha ʉyeepe papaanɨ, kʉnongwa ye ɨne ne mʉbhomba mbiibhi.”
8 Vendo isto, Simão Pedro prostrou-se aos pés de Jesus, dizendo: — Senhor, afaste-se de mim, porque sou pecador.
9 USiimoni álonjile zɨnɨɨzyo, kʉnongwa ye ʉweene na bhanjɨ bhonti bhe bháamɨle peeka, bhakhaswiga nhaani ku winji wi nswi zye bházʉbhʉʉye.
9 Pois, à vista da pesca que fizeram, a admiração se apoderou dele e de todos os seus companheiros,
10 Bhoope abhaana bha Zebedaayo, ʉYaakobo nu Yookhani, bhe bhakhavwanaga nu Siimoni, bhakhaswiga nhaani. Pe uYeesu akhamʉbhʉʉzya uSiimoni akhatɨ, “Siimoni ʉtogopaje, kufuma ʉmʉsanyʉʉnʉ ɨntɨkʉbhɨɨshe kʉtɨ ʉzʉbhʉlaje abhantʉ na kʉbhaleeta kʉkwanɨ.”
10 bem como de Tiago e João, filhos de Zebedeu, que eram seus sócios. Então Jesus disse a Simão:
11 Pe bhakhavɨtwala ɨvɨtʉʉlɨ vwabho pambalɨ pa sʉmbɨ, bhakhavɨlekha panaapo vwonti, bhakhamʉlandata uYeesu.
11 E, arrastando eles os barcos para a praia, deixando tudo, o seguiram.
12 Isiku limo, uYeesu akhinjila mʉ nhaaya yimo, mʉnʉʉmwo álɨɨpo umuntu ʉwa maketa mʉbhɨlɨ wonti. Umuntu ʉla we amʉlola uYeesu, akhagwa shikupama paasɨ, pe akhamʉlamba akhatɨ, “Mwene, ɨnga uyiganile, ʉnsatʉle.”
12 Aconteceu que, estando Jesus numa das cidades, um homem coberto de lepra veio à sua presença. Quando ele viu Jesus, prostrou-se com o rosto em terra e pediu: — Senhor, se quiser, pode purificar-me.
13 UYeesu akhagolosya ɨnyoobhe yaakwe, akhamʉpalamansya akhatɨ, “Injiganile kʉtɨ ʉpone, ʉsatʉshe.” Akhabhalɨlo khanaakho amaketa gakhamwepa mʉ mʉbhɨlɨ waakwe.
13 E Jesus, estendendo a mão, tocou nele, dizendo: E, no mesmo instante, a lepra daquele homem desapareceu.
14 Akhamʉsokha umuntu ʉla akhatɨ, “Ʉtakhasheele kʉmʉbhʉʉzya umuntu wowonti ʉla ziniizi. Lyoli bhalaga ʉyɨlolesye kwa mupuutili, ʉbhale ufumwe imfinjile ɨzya kʉsatʉlwa kwakho zye ʉMoose álajiziizye, ɨnga abhantʉ bhonti bhazɨlole ɨmbombo zya Mʉlʉngʉ zye abhomba kʉkwakho.”
14 Jesus ordenou-lhe que não contasse isso a ninguém. E acrescentou:
15 Ɨleelo intumi zya Yeesu zɨkhonjela kʉvwɨnha ɨmbalɨ zyonti. Abhantʉ abhinji bhakhabhʉngaanaga kʉmʉtejeelezya, akhabhaponɨaga ɨmpʉngo zyabho.
15 Porém o que se dizia a respeito de Jesus se espalhava cada vez mais, e grandes multidões afluíam para o ouvir e para serem curadas de suas enfermidades.
16 Ɨleelo ʉweene akhabhalaga kupuuta ukutali kwe kutali na bhantʉ.
16 Jesus, porém, se retirava para lugares solitários e orava.
17 Isiku limo, uYeesu akhamanyɨzyaga abhantʉ. Mʉ bhanaabho bhálɨɨpo aBhafalisaayi na bhamanyizyi abhɨ ndajɨzyo zya Moose, kufuma mʉ tʉkhaaya twonti ʉtwa mʉ Galɨlaaya na mu Yudeeya, na mʉ nhaaya ɨya Yelusaleemu. Amakha ga Mwene gáamɨle peeka nawo kʉbhaponɨa abhabhinu.
17 E aconteceu que, num daqueles dias, Jesus estava ensinando, e achavam-se ali assentados fariseus e mestres da Lei, vindos de todas as aldeias da Galileia, da Judeia e de Jerusalém. E o poder do Senhor estava com ele para curar.
18 Pe bhakhɨnza abhantʉ bhamu, bhámupimbile mʉ shɨlɨlɨ umuntu we áamɨle nu wubhinu ʉwa kufwa kʉndwɨmo, bhakhanzaga kumwinjizya mu nyumba kʉtɨ bhamʉbhɨɨshe pa Yeesu.
18 Vieram, então, alguns homens trazendo um paralítico deitado num leito. Eles procuravam levá-lo para dentro e colocá-lo diante de Jesus.
19 Ɨleelo bhakhapootwa kumwinjizya umubhinu ʉla pa shɨlyango, kʉnongwa ye abhantʉ bhizuuye nhaani. Pe bhakhazʉbha kʉ shɨsonyonje ishi nyumba, bhakhadobhola ɨshɨsonyonje. Bhakhamwisya we álemaaye mʉ shɨlɨlɨ, pakaasi pe uYeesu áamɨle. Bhakumwisya umuntu we álemaaye mʉ shɨlɨlɨ|alt="They lower the paralytic on a mat" src="lb00305c.tif" size="col" loc="5:19" ref="5:19"
19 E, não encontrando uma forma de fazer isso por causa da multidão, subiram ao telhado e, por entre as telhas, desceram o paralítico no seu leito, deixando-o no meio das pessoas, diante de Jesus.
20 UYeesu we alʉlola ʉlwɨtɨkho lwabho, akhamʉbhʉʉzya umubhinu ʉla akhatɨ, “Manyani, utuyiliilwe imbiibhi zyakho.”
20 Vendo-lhes a fé, Jesus disse ao paralítico:
21 Pe abhamanyizyi abhɨ ndajɨzyo na Bhafalisaayi bhaala bhakhanda kʉyɨbhʉzɨɨlɨzya kʉtɨ, “Ishi wʉnʉʉnʉ wu naanu, we akʉmʉshoolanya ʉMʉlʉngʉ? Atalɨɨpo umuntu we angabhatʉʉyɨla abhantʉ imbiibhi, lyoli wʉ Mʉlʉngʉ mwene.”
21 E os escribas e fariseus começaram a pensar: — Quem é este que diz blasfêmias? Quem pode perdoar pecados, a não ser um, que é Deus?
22 Zye bhakhayɨbhʉzɨlɨzyaga, uYeesu akhazɨmanya, pe akhabhabhʉzɨɨlɨzya akhatɨ, “Khooni khe mʉkʉsɨɨbha ziniizi mʉ mooyo giinyu?
22 Jesus, porém, conhecendo os pensamentos deles, disse-lhes:
23 Ishi lyoni lye lipupuusu nhaani: kʉmʉbhʉʉzya umuntu ʉnʉ we alemaaye kʉtɨ, ‘Imbiibhi zyakho zituyiliilwe,’ awe kʉtɨ, ‘Yɨmɨɨlɨla, jendaga’?
23 O que é mais fácil? Dizer: “Os seus pecados estão perdoados”, ou dizer: “Levante-se e ande”?
24 Ishi leelo ɨnkwanza ɨmbalanje kʉtɨ, ʉMwana wa Muntu alɨ nʉ waamʉlo ʉwa kʉbhatʉʉyɨla imbiibhi abhantʉ mʉ nsɨ.” Pe uYeesu akhamʉbhʉʉzya umuntu ʉla we alemaaye akhatɨ, “Ɨnkʉkʉbhʉʉzya ɨnkʉtɨ yɨmɨɨlɨla, yeega ɨshɨlɨlɨ shaakho, bhalaga kʉkhaaya.”
24 Mas isto é para que vocês saibam que o Filho do Homem tem autoridade sobre a terra para perdoar pecados. E disse ao paralítico:
25 Panaapo umuntu ʉla akhɨmɨɨlɨla pamiiso gaabho, akheega ɨshɨlɨlɨ shaakwe, akhasogola akhagalʉkha kʉkhaaya kʉkwakwe kumo akʉmʉpaala ʉMʉlʉngʉ.
25 E imediatamente ele se levantou diante de todos e, pegando o leito em que até então estava deitado, voltou para casa, glorificando a Deus.
26 Pe bhonti bhakhaswiga na kʉmʉpaala ʉMʉlʉngʉ, bhakhabha nɨ lyoga nhaani, bhakhatɨ, “Ʉmʉsanyʉʉnʉ twazɨlola ɨzya kuswijizya!”
26 Todos ficaram muito admirados, davam glória a Deus e, cheios de temor, diziam: — Hoje vimos coisas extraordinárias!
27 Pɨlongolela, uYeesu akhasogola paala pe áamɨle, akhamʉlola ʉmʉsonshezya nsonho ʉmo, we bhakhatɨnjɨ uLaawi, ayɨkhaaye mu ofesi yaakwe ɨya kʉsonshezya ɨnsonho. UYeesu akhamʉbhʉʉzya akhatɨ, “Ndandataje.”
27 Depois disso, Jesus saiu e viu um publicano, chamado Levi, sentado na coletoria. E lhe disse:
28 Nalʉbhɨlo, uLaawi akhavɨlekha vwonti, akhanda kʉmʉlandata uYeesu.
28 Ele se levantou e, deixando tudo, o seguiu.
29 Pɨlongolela, uLaawi akhamʉbhɨɨshɨla uYeesu ishikulukulu mu nyumba yaakwe. Panaapo páamɨle nɨ shɨpʉga ɨshɨpɨtɨ ɨsha bhasonshezya nsonho na bhantʉ abhanjɨ abhinji.
29 Então Levi lhe ofereceu um grande banquete em sua casa; e era grande o número de publicanos e outras pessoas que estavam com eles à mesa.
30 Pe aBhafalisaayi na bhamanyizyi bhaabho abhɨ ndajɨzyo bhakhanda kuyibhuna ku bhalandati bha Yeesu bhakhatɨnjɨ, “Khooni khe mukulya na kʉmwela peeka na bhasonshezya nsonho na bhabhomba mbiibhi?”
30 Os fariseus e seus escribas murmuravam contra os discípulos de Jesus, perguntando: — Por que vocês comem e bebem com os publicanos e pecadores?
31 UYeesu akhabhaamʉla akhatɨ, “Abhantʉ bhe bhatabhinile bhatakʉmwanza ʉmʉganga, lyoli bhe bhabhinu.
31 Jesus tomou a palavra e disse:
32 Ɨne intínzile kʉbhanza bhe bhakʉyɨlola kʉtɨ bhagolosu, lyoli nínzile kʉbhanza abhabhomba mbiibhi, kʉtɨ bhalaataje.”
32 Não vim chamar justos, e sim pecadores, ao arrependimento.
33 Abhantʉ bhaala bhakhamʉbhʉʉzya uYeesu bhakhatɨ, “Abhalandati bha Yookhani na bhalandati bha Bhafalisaayi bhalɨ nɨ mwata ɨya kuyiima kulya insiku zimo, kʉtɨ bhayɨbhɨɨshe mu mpuuto. Ɨleelo abhalandati bhaakho bhakulya na kʉmwela insiku zyonti!”
33 Então eles disseram a Jesus: — Os discípulos de João frequentemente jejuam e fazem orações, e os discípulos dos fariseus fazem o mesmo; mas os seus discípulos comem e bebem.
34 UYeesu akhabhaamʉla akhatɨ, “Abhantʉ bhe bhalanjiliilwe ku weeji, bhangayiima kulya anza bhʉlɨɨbhʉlɨ, we bhalɨ peeka nʉ wa weeji?
34 Jesus, porém, lhes disse:
35 Ɨleelo mu nsiku zye zɨkwɨnza, we abhalʉgʉ bhamwefwa ʉwa weeji pakaasi yaabho, akhabhalɨlo khanaakho bhakhayiyiima kulya.”
35 No entanto, virão dias em que o noivo lhes será tirado, e então, naqueles dias, eles vão jejuar.
36 Khabhɨlɨ akhabhaamʉla kʉ shɨkholanyo akhatɨ, “Atalɨɨpo umuntu we akudeebula ɨshɨpaatɨkho mʉ mwenda umupwa, kʉtɨ asoneele mʉ mwenda ʉmʉkʉʉlʉ. Ɨnga akhonzya shɨnɨɨsho, we ananganya ʉmwenda umupwa. Peeka na shɨnɨɨsho, ɨshɨpaatɨkho shiila shɨtakʉkholana nʉ mwenda ʉmʉkʉʉlʉ.
36 Também lhes contou uma parábola:
37 Khabhɨlɨ atalɨɨpo umuntu we akʉbhɨɨkha idivaayi impwa mʉ ntembe ɨnkʉʉlʉ zye zilalile. Ɨnga abhomba shɨnɨɨsho, we yɨkʉlʉla ɨntembe zɨkʉbazʉkha, idivaayi yikwitikha nɨ ntembe yoope yɨkʉnanjɨkha.
37 E ninguém põe vinho novo em odres velhos, porque, se fizer isso, o vinho novo romperá os odres, o vinho se derramará, e os odres se estragarão.
38 Ɨleelo, idivaayi impwa yɨkwanzɨwa kʉyɨbhɨɨkha mʉ ntembe impwa.
38 Pelo contrário, vinho novo deve ser posto em odres novos.
39 Khabhɨlɨ atalɨɨpo umuntu we akʉyɨgana kʉmwela idivaayi impwa, kumo amweleeye ɨnkʉʉlʉ, kʉnongwa ye akʉtɨ idivaayi ɨnkʉʉlʉ ye nyinza.”
39 E ninguém, tendo bebido o vinho velho, prefere o novo, porque diz: “O velho é excelente.”

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.