Lucas 16
ULufingo uLupwa kʉ ndongo ɨya Shɨmalɨla (MGQ) vs NAA
1 UYeesu akhabhabhʉʉzya abhalandati bhaakwe akhatɨ, “Álɨɨpo udumbwe ʉmo, we áamɨle nu mwimiilili ʉwɨ shʉʉma shaakwe. Udumbwe ʉla akhɨmvwa kʉtɨ umwimiilili waakwe wʉnʉʉyo akʉnanganya ɨshʉʉma shaakwe.
1 Jesus disse também aos seus discípulos:
2 Pe udumbwe akhamʉbhɨlɨshɨla umwimiilili, akhamʉbhʉʉzya akhatɨ, ‘Zyoni ziniizi zye inimvwizye kʉ zyɨ mbombo yaakho? Lolesya ʉlʉbhaatɨkho she ʉbhombeeye ɨshʉʉma shaanɨ, kʉnongwa ye ʉtakhondeeye winza kʉbha we mwimiilili!’
2 Então, chamando-o, lhe disse: “Que é isto que ouço a seu respeito? Preste contas da sua administração, porque você não pode mais ser o meu administrador.”
3 “Umwimiilili ʉla akhayɨbhʉzɨɨlɨzya akhatɨ, ‘Ʉmʉpɨtɨ waanɨ akʉneefwa mʉ mbombo, ishi ɨntɨbhombe lyoni? Kʉlɨma, ɨntalɨ na makha. Khabhɨlɨ kʉlaabha, ɨnkʉlola insoni.
3 — O administrador, então, se pôs a pensar: “Que farei, agora que estou sendo demitido pelo meu patrão? Trabalhar na terra, não posso. De mendigar, tenho vergonha.
4 Ishi, imanyile she ɨntɨbhombe, kʉtɨ we aneefwa mʉ mbombo ɨnɨ, abhantʉ bhakhamposheele kʉ nhaaya zyabho.’
4 Já sei o que vou fazer, para que, quando for demitido, as pessoas me recebam em suas casas.”
5 “Pe umwimiilili ʉla akhabhabhɨlɨshɨla bhonti bhe ʉmʉpɨtɨ waakwe akhabhɨsyaga. Akhamʉbhʉzɨɨlɨzya ʉwa kwanda akhatɨ, ‘Ʉmʉpɨtɨ waanɨ akʉkwɨsya zɨlɨnga?’
5 — Tendo chamado cada um dos devedores do seu patrão, perguntou ao primeiro: “Quanto você deve ao meu patrão?”
6 Akhamwamʉla akhatɨ, ‘Akʉnɨɨsya ivipimilo imia yeeka (100) ɨvwa mafuta agi zeituni.’ Umwimiilili akhamʉbhʉʉzya akhatɨ, ‘Yeega ikalataasi ili lye lisimbiilwe vwe akʉkwɨsya, simba nalʉbhɨlo ivipimilo amashumi gasaanʉ.’
6 Ele respondeu: “Cem barris de azeite.” Então o administrador disse: “Pegue a sua conta, sente-se depressa e escreva cinquenta.”
7 Pe akhamʉbhʉzɨɨlɨzya ʉwa wʉbhɨlɨ akhatɨ, ‘Ɨwe akʉkwɨsya zɨlɨnga?’ Akhamwamʉla akhatɨ, ‘Amagunila imia yeeka (100) agɨ ngano.’ Umwimiilili ʉla akhatɨ, ‘Yeega ikalataasi ili lye lisimbiilwe vwe akʉkwɨsya, simba amagunila amashumi naane.’
7 Depois, perguntou a outro: “E você, quanto deve?” Ele respondeu: “Cem sacos de trigo.” O administrador lhe disse: “Pegue a sua conta e escreva oitenta.”
8 “Pe udumbwe ʉla akhamʉpaala umwimiilili ʉla, she abhombile kʉ njeele. Kʉnongwa ye abhantʉ bhe bhatakʉmwɨtɨkha ʉMʉlʉngʉ, bhakʉbhomba ɨmbombo zyabho ɨzya mʉ nsɨ kʉ njeele kʉshɨla bhe bhamwitishile ʉMʉlʉngʉ.
8 E o patrão elogiou o administrador infiel por sua esperteza. Porque os filhos do mundo são mais espertos na sua própria geração do que os filhos da luz.
9 “Ishi ɨne ɨnkʉbhabhʉʉzya kʉtɨ, mʉbhavwaje abhamwinyu kʉ shʉʉma shiinyu ɨsha mʉ nsɨ umu, kʉtɨ we shaasila, bhakhabhaposheele mʉ wɨɨkhalo ʉwa wiila na wiila.
9 — E eu recomendo a vocês: usem a riqueza injusta para fazer amigos, para que, quando a riqueza faltar, vocês sejam recebidos nos tabernáculos eternos.
10 “Umuntu wowonti we akusengula akhinza ivintu ivinsi, wʉnʉʉyo angakhola kusengula akhinza ni vintu ivwinji. Shɨnɨɨsho she umuntu wowonti we te mwimiilili umusunde ʉwa vintu ivinsi, akʉbha te mwimiilili umusunde ku vintu ivwinji.
10 — Quem é fiel no pouco também é fiel no muito; e quem é injusto no pouco também é injusto no muito.
11 Ishi, ɨnga te mwe bhimiilili abhasunde abhɨ shʉʉma ɨsha mʉ nsɨ umu, wu naanu we angakhola kʉbhasʉʉbhɨla kʉsʉnga ɨshʉʉma ɨsha nalyoli!
11 Portanto, se vocês não forem fiéis na aplicação da riqueza injusta, quem lhes confiará a verdadeira riqueza?
12 Khabhɨlɨ ɨnga te mwe bhimiilili abhasunde abhɨ shʉʉma ɨsha wunji, wu naanu angaabhapa ɨshʉʉma shiinyu mʉneemwe?
12 Se vocês não são fiéis na aplicação do que é dos outros, quem lhes dará o que é de vocês?
13 Atalɨɨpo umutumwa we angakhola kʉbhabhombela abhapɨtɨ bhabhɨlɨ kʉ khabhalɨlo kheeka. Kʉnongwa ye atimuviitilwe ʉmʉpɨtɨ weeka na kʉmʉgana uwunji, awe atɨyɨkʉngʉle kwa weeka na kʉmʉshoolanya uwunji. Mʉtangakhola kʉmʉbhombela ʉMʉlʉngʉ ɨnga ɨshʉʉma shɨbhatabhalaaye!”
13 Nenhum servo pode servir a dois senhores; porque irá odiar um e amar o outro ou irá se dedicar a um e desprezar o outro. Vocês não podem servir a Deus e à riqueza.
14 ABhafalisaayi we bhɨmvwa amazwi ganaago, bhakhanda kʉmʉsʉʉpɨzya, kʉnongwa ye bháziganile nhaani ɨnhela.
14 Os fariseus, que eram avarentos, ouviam tudo isto e zombavam de Jesus.
15 UYeesu akhabhabhʉʉzya akhatɨ, “Ɨmwe mʉkʉyɨbhɨɨkha mʉkhondeeye pamiiso ga bhantʉ, ɨleelo ʉMʉlʉngʉ amanyile zye zɨlɨ mʉ mooyo giinyu. Zye abhantʉ bhaziganile, ʉMʉlʉngʉ azipatile!
15 Mas Jesus lhes disse:
16 “Ɨndajɨzyo zya Moose nu wusimbe wa bhakuwi wábhalongooye abhantʉ kufishila akhabhalɨlo akha Yookhani uMwozyi. Kufuma akhabhalɨlo khanaakho, iNtumi iNyinza ɨzya wʉmwene wa Mʉlʉngʉ zɨkʉlʉmbɨɨlɨlwa, abhantʉ abhinji bhakuyifumwa nhaani kwinjila mʉ wʉmwene wʉnʉʉwo.
16 — A Lei e os Profetas duraram até João; desde esse tempo o evangelho do Reino de Deus vem sendo anunciado, e todos se esforçam para entrar nele.
17 Papupuusu nhaani kʉmwanya na paasɨ kʉshɨla, ɨleelo wʉtalɨɨpo uwusimbe wushe ʉwɨ ndajɨzyo we wʉkhayɨshɨla.
17 E é mais fácil passar o céu e a terra do que cair um til sequer da Lei.
18 “Umuntu wowonti we akʉmʉtabhʉla ʉmʉshɨ waakwe na kwega uwunji, akʉbhomba wubhembu. Na we akwega ʉmwantanda we aleshiilwe nʉ mʉlʉme waakwe, akʉbhomba wubhembu.
18 — Quem repudiar a sua mulher e casar com outra comete adultério; e aquele que casa com a mulher repudiada pelo marido também comete adultério.
19 “Álɨɨpo udumbwe ʉmo, we akhakwataga amenda aminza agɨ nhela ɨmpɨtɨ. Insiku zyonti akhalyanga ishaakulya ɨshɨ nhela ɨmpɨtɨ.
19 — Ora, havia certo homem rico que se vestia de púrpura e de linho finíssimo e que se alegrava todos os dias com grande ostentação.
20 Ʉmʉpɨɨna ʉmo, we bhakhatɨnjɨ ʉLaazalo, bhakhamʉbhɨɨkhaga insiku zyonti pa mʉlyango wa dumbwe ʉla. ɄLaazalo áamɨle na malonda ʉmʉbhɨlɨ wonti,
20 Havia também certo mendigo, chamado Lázaro, coberto de feridas, que ficava deitado à porta da casa do rico.
21 nɨ mbwa zɨkhamʉmwantaga amalonda gaakwe. Ɨnzala yikhamulumaga nhaani, pe akhasʉngʉkhaga kulya ɨnsenyenha zye zɨkhalendaga kufuma pa shintalati pe akhalyanga udumbwe.
21 Ele desejava alimentar-se das migalhas que caíam da mesa do rico, e até os cães vinham lamber-lhe as feridas.
22 “Pɨlongolela, ʉmʉpɨɨna ʉLaazalo akhafwa. Abhakhabhɨzya bhakhamwega, bhakhamʉbhɨɨkha papɨɨpɨ nu Abulahaamu kʉmwanya. Udumbwe ʉla, woope akhafwa, bhakhamʉsyɨla.
22 E aconteceu que o mendigo morreu e foi levado pelos anjos para junto de Abraão. Morreu também o rico e foi sepultado.
23 Pe udumbwe ʉla we akʉyɨmba nhaani kwɨlongo, akhamʉlola uAbulahaamu ukutali alɨ nʉ Laazalo.
23 — No inferno, estando em tormentos, o rico levantou os olhos e viu ao longe Abraão, e Lázaro junto dele.
24 Akhamʉkhoolela akhatɨ, ‘We taata Abulahaamu, ndolele ishisa! Ɨnkʉyɨmba nhaani mʉ mwoto uwu! Ʉmʉsonteelezye ʉLaazalo, adumvishe akhasamba mu minzi, kʉtɨ antolishizye mu lumili lwanɨ ɨnga lʉkhatalɨle.’
24 Então, gritando, disse: “Pai Abraão, tenha misericórdia de mim! E mande que Lázaro molhe a ponta do dedo em água e me refresque a língua, porque estou atormentado neste fogo.”
25 “Ɨleelo uAbulahaamu akhamwamʉla akhatɨ, ‘Mwana waanɨ, ʉkʉmbʉshe kʉtɨ akhabhalɨlo khe wáamɨle we mwumi, wáamɨle ni vintu ivwinza vwe ʉkhavwanzaga, ɨleelo ʉLaazalo áamɨle mʉ mayɨmba. Ishi, ʉweene atengaanile ɨpa, ɨwe ʉkʉyɨmba.
25 Mas Abraão disse: “Filho, lembre-se de que você recebeu os seus bens durante a sua vida, enquanto Lázaro só teve males. Agora, porém, ele está consolado aqui, enquanto você está em tormentos.
26 Peeka na lɨnɨɨlyo, pakaasi yɨɨtʉ nɨɨmwe, palɨ ilyina ɨpɨtɨ nhaani. Ilyina lɨnɨɨlyo libhishiilwe kʉtɨ, abha kuuku bhe bhakwanza kwɨnza kukwinyu, bhapotwaje kufumiila, na bha kukwinyu bhapotwaje kwɨnza kʉkwɨtʉ.’
26 E, além de tudo, há um grande abismo entre nós e vocês, de modo que os que querem passar daqui até vocês não podem, nem os de lá passar para cá.”
27 “Udumbwe akhamʉbhʉʉzya akhatɨ, ‘Ishi taata, ɨnkʉkʉlaabha ʉmʉsonteelezye ʉLaazalo abhale kʉkhaaya mu nyumba ya yise waanɨ.
27 Então o rico disse: “Pai, eu peço que mande Lázaro à minha casa paterna,
28 Kʉnʉʉkwo ɨndɨ na bhakhambakʉ bhaanɨ bhasaanʉ. Abhale abhasoshe bhazɨleshe imbiibhi zyabho, kʉtɨ bhatakhɨnze uku kʉ mayɨmba amapɨtɨ.’
28 porque tenho cinco irmãos; para que lhes dê testemunho, a fim de que não venham também para este lugar de tormento.”
29 UAbulahaamu akhamwamʉla akhatɨ, ‘Abhakhambakʉ bhaakho bhalɨ nu wusimbe ʉwa Moose nʉ wa bhakuwi, bhawʉtejelezyaje wʉnʉʉwo!’
29 Abraão respondeu: “Eles têm Moisés e os Profetas; ouçam-nos.”
30 “Udumbwe ʉla akhatɨ, ‘Khaala, taata Abulahaamu! Ɨleelo umuntu ɨnga aafuma kʉ bhafwe aabhala kʉkwabho, pe bhatɨlaate imbiibhi zyabho.’
30 Mas ele insistiu: “Não, pai Abraão; se alguém dentre os mortos for até lá, eles irão se arrepender.”
31 UAbulahaamu akhamwamʉla akhatɨ, ‘Ɨnga bhatakʉwʉtejeelezya uwusimbe wa Moose nʉ wa bhakuwi, poope umuntu azyʉshe kufuma kʉ bhafwe, bhatangɨɨtɨkha.’ ”
31 Abraão, porém, lhe respondeu: “Se não ouvem Moisés e os Profetas, também não se deixarão convencer, mesmo que ressuscite alguém dentre os mortos.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.