Lucas 15
ULufingo uLupwa kʉ ndongo ɨya Shɨmalɨla (MGQ) vs ARC
1 Abhasonshezya nsonho na bhabhomba mbiibhi abhanjɨ abhinji, bhakhabhʉngaanaga kwa Yeesu, kʉmʉtejeelezya.Ɨngoole ye yiteejile|alt="Kondoo aliyepotea" src="bk00005c.tif" size="col" ref="15:4"
1 E chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Pe aBhafalisaayi na bhamanyizyi abhɨ ndajɨzyo bhakhanda kuyibhuna bhakhatɨnjɨ, “Khooni umuntu ʉnʉ akʉsangaana na bhabhomba mbiibhi, khabhɨlɨ akulya nabho?”
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Pe uYeesu akhabhabhʉʉzya ɨshɨkholanyo ishi akhatɨ,
3 E ele lhes propôs esta parábola, dizendo:
4 “Tʉtɨ umuntu weeka kukwinyu alɨ nɨ ngoole imia yeeka (100). Ɨnga ateezya yeeka, angakhonzya bhʉlɨ? Atakʉzɨlekha suuti amashumi tisa nɨ zyamwabho tisa na kʉbhala kwanza yeeka ye yiteejile, paka ayaaje?
4 Que homem dentre vós, tendo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e não vai após a perdida até que venha a achá-la?
5 We ayaaga, akʉyɨbhegala pa shɨpʉngo kʉ lʉseshelo,
5 E, achando-a, a põe sobre seus ombros, cheio de júbilo;
6 na kʉgalʉkha nayo kʉkhaaya. Pe akʉbhabhɨlɨshɨla abhamanyani na bhapalamani bhaakwe, akʉbhabhʉʉzya kʉtɨ, ‘Seshelaji peeka nɨɨne, kʉnongwa ye ɨngoole yaanɨ ye yaateejile, nayaaga!’
6 e, chegando à sua casa, convoca os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque perdida.
7 “Ɨnkʉbhabhʉʉzya kʉtɨ, shɨnɨɨsho she yɨtɨbhe lʉseshelo lʉpɨtɨ kʉmwanya, we ʉmʉbhomba mbiibhi weeka alaata imbiibhi zyakwe. Ʉlʉseshelo lʉnʉʉlwo lʉkʉbha lʉpɨtɨ, kʉshɨla ʉlʉseshelo kʉ bhantʉ amashumi tisa na bhamwabho tisa bhe bhakʉyɨlola kʉtɨ bhagolosu, bhatakwanza kʉtɨ bhangalaata.”
7 Digo-vos que assim haverá alegria no céu por um pecador que se arrepende, mais do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 UYeesu akhabhabhʉʉzya ɨshɨkholanyo ɨshamwabho akhatɨ, “Tʉtɨ ʉmwantanda ʉmo alɨ nɨ nhela ɨnsabhaazya ishumi, ɨngaleelo ɨnhela yeeka yɨteeje, angakhonzya bhʉlɨ? Akʉkhozya ʉlʉkhozyo, na kwʉsa inyumba yonti, akwanza paka ayaaje.
8 Ou qual a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma dracma, não acende a candeia, e varre a casa, e busca com diligência até
9 We ayaaga, akʉbhabhɨlɨshɨla abhamanyani na bhapalamani bhaakwe, na kʉbhabhʉʉzya kʉtɨ, ‘Seshelaji peeka nɨɨne, kʉnongwa ye ɨnhela yaanɨ ye yaateejile, nayaaga!’
9 E, achando-a, convoca as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque já achei a dracma perdida.
10 “Ɨnkʉbhabhʉʉzya kʉtɨ, shɨnɨɨsho she abhakhabhɨzya bha Mʉlʉngʉ bhakʉseshela, we ʉmʉbhomba mbiibhi weeka alaata imbiibhi zyakwe.”
10 Assim vos digo que há alegria diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 UYeesu akhabhabhʉʉzya ɨshɨkholanyo ɨshamwabho kʉ zɨnɨɨzyo akhatɨ, “Álɨɨpo umuntu ʉmo, we áamɨle na bhaana bhaakwe abhasakhaala bhabhɨlɨ.
11 E disse:
12 Ʉmwana umunsi akhabhala kwa yise waakwe akhatɨ, ‘We taata, ɨnkʉlaabha umpe uwugaali waanɨ.’ Pe uyise waakwe akhabhagabhɨla abhaana bhaakwe uwugaali waabho.
12 E o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte da fazenda que por eles a fazenda.
13 “We zyashɨla insiku nyishe, umunsi ʉla akhabhʉngaanya ivintu vwakwe vwonti, akhasogola akhabhala kʉ nsɨ ɨya kutali. We aafikha kukuula, akhanda kʉbhombela akhabhiibhi ɨshʉʉma shaakwe paka akhamala shonti.
13 E, poucos dias depois, o filho mais novo, ajuntando tudo, partiu para uma terra longínqua e ali desperdiçou a sua fazenda, vivendo dissolutamente.
14 We aamala shonti, ɨnzala yɨkhagwa mʉ nsɨ yiila, akhanda kweleela.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a padecer necessidades.
15 Pe akhabhala kwa muntu ʉmo ʉwa mʉ nsɨ yiila, akhalaabha ɨshɨbalʉwa. Umuntu ʉla akhamʉtwala ku shiizi, akhaamupa ɨmbombo ɨya kʉzʉbhɨla ɨngʉlʉbhe zyakwe.
15 E foi e chegou-se a um dos cidadãos daquela terra, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 Ʉmʉsakhaala umunsi ʉla áamɨle nɨ nzala, akhasʉngʉkhaga kulya amagoola ge zɨkhalyanga ɨngʉlʉbhe. Ɨleelo atálɨɨpo umuntu nʉʉmo we ámupiiye akha kulya.
16 E desejava encher o seu estômago com as bolotas que os porcos comiam, e ninguém lhe dava nada.
17 “We asɨɨbha mʉ mwoyo waakwe akhatɨ, ‘Abhabhomba mbombo bhonti abha yise waanɨ, bhakulya vɨkʉtola, khooni khe inkufwa nɨ nzala ɨpa?
17 E, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Ishi ɨntɨgalʉshe kwa taata na kʉmʉbhʉʉzya kʉtɨ, “We taata, ɨmʉtʉlɨɨye ʉMʉlʉngʉ, ɨnkʉtʉlɨɨye na wʉneewe.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com meu pai, e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e perante ti.
19 Ishi ɨntakhondeeye kʉbha ne mwana waakho, ʉmbɨɨshe ɨmbe weeka wa bhabhomba mbombo bhaakho.” ’
19 Já não sou digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus trabalhadores.
20 “Pe akhasogola, akhagalʉkha kwa yise waakwe. We apalamɨla kʉkhaaya, uyise waakwe akhamʉlola ukutali, akhamʉlolela ishisa. Akhabhala akʉshɨmbɨla, akhamʉkʉmbatɨla na kʉmʉtambɨla.
20 E, levantando-se, foi para seu pai; e, quando ainda estava longe, viu-o seu pai, e se moveu de íntima compaixão, e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço, e o beijou.
21 Pe ʉmwana ʉla, akhamʉbhʉʉzya uyise waakwe akhatɨ, ‘We taata, ɨmʉtʉlɨɨye ʉMʉlʉngʉ, ɨnkʉtʉlɨɨye na wʉneewe. Ishi ɨntakhondeeye kʉbha ne mwana waakho.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e perante ti e já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 “Ɨleelo uyise waakwe akhabhabhʉʉzya abhatumwa bhaakwe akhatɨ, ‘Leete nalʉbhɨlo amenda aminza, mʉkwatɨzye. Mʉkwatɨzye nʉ lʉsakhala mʉ khasamba, nɨ vɨlyatʉ mʉ vɨnama.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lho, e ponde-lhe um anel na mão e sandálias nos pés,
23 Mweje ɨngʼombe ye nyinza, mʉbhoole, tʉbhɨɨshe ishikulukulu,
23 e trazei o bezerro cevado, e matai-
24 kʉnongwa ye ʉmwana ʉnʉ aateejile, ishi alolekha. Aamɨle ngatɨ afuuye, ishi mʉpʉʉma!’ Pe abhantʉ bhaala bhonti bhakhanda kushimwa ishikulukulu.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu; tinha-se perdido e foi achado. E começaram a alegrar-se.
25 “Akhabhalɨlo khanaakho, ʉmwana waakwe ʉmʉsongo áamɨle ku shiizi. We akʉgalʉkha, apalamɨla papɨɨpɨ ni nyumba, akhɨmvwa abhantʉ bhakwɨmba na kushimwa.
25 E o seu filho mais velho estava no campo; e, quando veio e chegou perto de casa, ouviu a música e as danças.
26 Akhamʉbhɨlɨshɨla umubhombi ʉmo, akhamʉbhʉzɨɨlɨzya akhatɨ, ‘Kʉlɨ khooni?’
26 E, chamando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Akhamʉbhʉʉzya akhatɨ, ‘Umunsi waakho ayinzile. Uyise waakho amʉgojeeye ɨngʼombe inyinza, kʉnongwa ye amʉlola ʉmwana waakwe alɨ she mwumi, khabhɨlɨ mwinza.’
27 E ele lhe disse: Veio teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 Ʉmwana ʉmʉsongo ʉla akhaviitwa, atakhanzaga kwinjila mu nyumba. Pe uyise waakwe akhafuma panzɨ, akhanda kʉmʉlambɨɨlɨzya ayinjile mu nyumba.
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. E, saindo o pai, instava com ele.
29 Ɨleelo akhamwamʉla uyise waakwe akhatɨ, ‘Yeenya, amanha gonti ɨga nabhomba ɨmbombo pakhaaya ɨpa, khabhɨlɨ intalinjile kʉshoolanya naalumo zye ʉkʉndajɨzya! Ɨleelo ɨne utampiiye naalumo poope akhabhuzi, kʉtɨ ɨnseshele peeka na bhamanyani bhaanɨ.
29 Mas, respondendo ele, disse ao pai: Eis que te sirvo
30 Lyoli we ayɨnza ʉmwana waakho ʉnʉ, we abhombeeye akhabhiibhi ɨshʉʉma shaakho peeka na bhabhembu, ʉmʉgojeeye ɨngʼombe inyinza!’
30 Vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou a tua fazenda com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 “Uyise waakwe akhamʉbhʉʉzya akhatɨ, ‘Mwana waanɨ, ɨwe ʉlɨ nɨɨne insiku zyonti, ivintu vwonti vwe ɨndɨ navwo vwakho.
31 E ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e todas as minhas
32 Ishi, tʉkwanzɨwa kʉseshela na kʉbhɨɨkha ishikulukulu kʉnongwa ye umunsi waakho aateejile, ishi alolekha. Aamɨle ngatɨ afuuye, ishi mʉpʉʉma!’ ”
32 Mas era justo alegrarmo- porque este teu irmão estava morto e reviveu; tinha-se perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.