Lucas 20

Mam Comitancillo NT (MAM_COM) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Jun maj, tej tzuntaq nxnaqꞌtzin Jesús kyexjal toj tnejil ja te naꞌbꞌl Dios, ex tzuntaq nxi tchikyꞌbꞌiꞌn Tbꞌanil Tqanil kolbꞌil; i pon kanin kynejil pale exqetziꞌn xnaqꞌtzil tiꞌj ojtxe kawbꞌil, junx kyukꞌa jniꞌ nejinel kyxolxjal,
1 Certo dia, quando Jesus ensinava o povo e anunciava as boas-novas no templo, os principais sacerdotes, os mestres da lei e os líderes do povo se aproximaram dele
2 ex xi kyqꞌmaꞌn te Jesús kyjaluꞌn: ¿Tiꞌn tokiy tuꞌn ntbꞌinchinjiy jniꞌ lo, a nkubꞌ tbꞌinchiꞌn? ¿Ex ankye saj qꞌoꞌnte tokliꞌnch?
2 e perguntaram: “Com que autoridade você faz essas coisas? Quem lhe deu esse direito?”.
3 Xitzin ttzaqꞌwin Jesús kyjaluꞌn: Ex ikyx wejiꞌy, kxel nqanin jun nxjelbꞌitza kyeꞌy. ¡Kytzaqꞌwintza!
3 “Primeiro, deixe-me fazer uma pergunta”, respondeu ele.
4 ¿Ankye tzaj chqꞌoꞌnte qtzan Juan tuꞌn kykuꞌxxjal tuꞌn toj aꞌ te jawsbꞌil aꞌ? ¿Apela Dios, mo noq ayexjal?
4 “A autoridade de João para batizar vinha do céu ou era apenas humana?”
5 Tej kybꞌinte ikyjo, bꞌeꞌxsin ok tentz chꞌotjil kyxolx. Chi chiꞌ kyjaluꞌn: Qa ma txi qqꞌmaꞌn, qa Dios saj chqꞌonte ¿Tiꞌtzin quꞌntz mina xi kynimiꞌn? chilaꞌ.
5 Eles discutiram a questão entre si: “Se dissermos que vinha do céu, ele perguntará por que não cremos em João.
6 Ex nlay txi qqꞌmaꞌn qa noq aye xjal ẍi tzaj chqꞌonte qtzan Juan, quꞌn qa ma txi qqꞌmaꞌn ikyjo, bꞌeꞌx aku qo kubꞌ kybꞌyoꞌnxjal tukꞌa abꞌj, quꞌn tuꞌn kykyaqiljo maꞌ xjal lo i xi niminte qa ate Juan jun yolil Tyol Dios.
6 Mas, se dissermos que era apenas humana, seremos apedrejados pela multidão, pois todos estão convencidos de que João era profeta”.
7 Tuꞌnpetziꞌn, tzaj kytzaqꞌwin kyjaluꞌn: Nya bꞌiꞌn qe quꞌn.
7 Por fim, responderam a Jesus que não sabiam.
8 Xitzin tqꞌmaꞌnl Jesústz: Exsin ikyx wejiꞌy, nlay txi nqꞌmaꞌn weꞌ, alkye saj qꞌoꞌnte wokliꞌn tuꞌn tkubꞌ nbꞌinchiꞌn tkyaqiljo lo.
8 E Jesus replicou: “Então eu também não direi com que autoridade faço essas coisas”.
9 Tbꞌajlinxitziꞌn ikyjo, ok ten Jesús yolil teꞌ jun techil lo kyexjal: At jun xjalch, kux tawaꞌn txqan tqan uv toj ttxꞌotxꞌ, exsin bꞌeꞌx xi tqꞌoꞌn ttxꞌotxꞌ te kymajin xjal, exsin xiꞌtz toj jun tbꞌe najchaq wen.
9 Em seguida, Jesus se voltou para o povo e contou a seguinte parábola: “Um homem plantou um vinhedo e o arrendou a alguns lavradores. Depois, partiu para um lugar distante, onde passou um longo tempo.
10 Atzaj teꞌ tpon tqꞌijil tuꞌn tok chmet twutz awal, tzaj tchqꞌoꞌn jun taqꞌnil qanil teꞌ manbꞌil txꞌotxꞌ kye manil. Me ayetzin kyej manil txꞌotxꞌ noq ok ten kyꞌixsbꞌilte tal taqꞌnil, ex ntiꞌ chꞌin xi qꞌoꞌn te, tej taj meltzꞌaj.
10 Na época da colheita da uva, enviou um de seus servos para receber sua parte da produção. Os lavradores atacaram o servo, o espancaram e o mandaram de volta, de mãos vazias.
11 Tuꞌn ikyjo, bꞌeꞌx tzaj tchqꞌoꞌn tej tajaw txꞌotxꞌ juntl taqꞌnil, me ikyx bꞌajjo tiꞌj; noqx techx bꞌaj yisoꞌn, bꞌaj bꞌyoꞌn, ex ntiꞌ chꞌin xi qꞌoꞌn te, tej taj meltzꞌaj.
11 Então o dono da propriedade enviou outro servo, mas eles também o insultaram, o espancaram e o mandaram de volta, de mãos vazias.
12 Tzaj chqꞌoꞌn juntl, me ikyx ikyꞌjo tiꞌj, noqx techx bꞌaj kybꞌyoꞌn, ex bꞌeꞌx aj kylajoꞌn.
12 Enviou ainda um terceiro, e eles o feriram e o expulsaram do vinhedo.
13 ¿Titzila kꞌwel nbꞌinchintza? chtej tajaw txꞌotxꞌ: Bꞌaꞌn qa ok kxel nsmaꞌn wejiꞌy nkꞌwala, a kꞌuꞌjlinxix wuꞌn; nyapela aku kubꞌ nimin teꞌ.
13 “‘Que farei?’, disse o dono do vinhedo. ‘Já sei; enviarei meu filho amado. Certamente eles o respeitarão.’
14 Me atzaj teꞌ t-xi kykaꞌyin manil txꞌotxꞌ, teꞌ ttzaj kꞌwalbꞌaj, bꞌaj kubꞌ kyyolin manil kyxolx: Ate luꞌn kyjel te tajaw txꞌotxꞌ. Qoꞌqe, ex qbꞌyonku, tuꞌn qkyij te tajaw.
14 “No entanto, quando os lavradores viram o filho, disseram uns aos outros: ‘Aí vem o herdeiro da propriedade. Vamos matá-lo e tomar posse desta terra!’.
15 Ikytziꞌn, tzaj kytzyuꞌn, ex kyiꞌn tzma ttxaꞌn txꞌotxꞌ, ex kubꞌ kybꞌyoꞌn. ¿Tzeꞌntzin chꞌin kyeꞌ toj kywutz? ¿Tiꞌtzila kbꞌajil teꞌ tajaw txꞌotxꞌ kyiꞌjjo manil anetziꞌn?
15 Então o arrastaram para fora do vinhedo e o mataram. “O que vocês acham que o dono do vinhedo fará com eles?”, perguntou Jesus.
16 Ok kxeꞌl kykꞌatzjo manil txꞌotxꞌ, ex ok kchi kꞌwel tbꞌyoꞌn, ex ok kxel tqꞌoꞌn ttxꞌotxꞌ kye junxil, chi Jesúsjo. Tej kybꞌinte Pariseyjo lo, jun paqx ma tzꞌel kynikyꞌ te, ex kyqꞌma kyjaluꞌn: ¡Nlaynajpetzila bꞌaj te ikyjo!
16 “Ele virá, matará os lavradores, e arrendará o vinhedo a outros.” “Que isso jamais aconteça!”, disseram os que o ouviam.
17 Atzin te Jesús, bꞌeꞌx xi kyim toj kywutz, ex xi tqꞌmaꞌn kyjaluꞌn: Qa nlay, ¿Tzeꞌntzin tzꞌelpineꞌ a ntqꞌmaꞌn toj Tuꞌjil Tyol Dios? Chiꞌ kyjaluꞌn:
17 Jesus olhou para eles e perguntou: “Então o que significa esta passagem das Escrituras: ‘A pedra que os construtores rejeitaram se tornou a pedra angular’?
18 Ex atzin abꞌj jun techil wiꞌja. Ankye teꞌ kꞌwel t-xoꞌn tibꞌ tibꞌajjo abꞌj, tuꞌn tyuchꞌj tuꞌn; axte kꞌwel tyuchꞌin tibꞌ tibꞌaj. Ex qa a abꞌj xkubꞌ tzꞌaq tibꞌaj jun aꞌla te kawbꞌil kujxix, bꞌeꞌx kꞌwel quqix te jun majx.
18 Quem tropeçar nessa pedra será despedaçado, e aquele sobre quem ela cair será reduzido a pó”.
19 Ayetzin kyej kynejil pale exqetziꞌn xnaqꞌtzil tiꞌj ojtxe kawbꞌil, texjo paq anetziꞌn kyajtaq tuꞌn tok kytzyuꞌn Jesús, quꞌn tuꞌn bꞌeꞌx kanin toj kynabꞌl, qa kyiꞌjtaq nyolineꞌ techil, a kubꞌ tyolin Jesús. Me bꞌeꞌx tzaj kyxobꞌil kyexjal.
19 Os mestres da lei e os principais sacerdotes queriam prender Jesus ali mesmo, pois perceberam que eles eram os lavradores maus a que Jesus se referia. No entanto, tinham medo da reação do povo.
20 I ok ten Parisey jyolte tumil, tzeꞌn tuꞌn tkubꞌe tzꞌaqetaq Jesús toj til kyuꞌn. Tuꞌnpetziꞌn, i xi kychqꞌoꞌn jun jteꞌbꞌin xjal bꞌilte tyol Jesús. Ayejo xjal anetziꞌn ok kyqꞌoꞌn kyibꞌ te tbꞌanil, me oꞌkxtaq kyajjo tuꞌn tkubꞌ tzꞌaq Jesús kyuꞌn tuꞌnxjo tyol.
20 Esperando uma oportunidade, os líderes enviaram espiões que fingiam ser pessoas sinceras. Tentaram fazer Jesus dizer algo que pudesse ser relatado ao governador romano, de modo que ele fosse preso.
21 Xi kyqanin te Jesús kyjaluꞌn: Ay, xnaqꞌtzil, noq samiy; bꞌiꞌn qe quꞌn, qa nyolin teꞌ twutzxix, ex qa nxnaqꞌtziꞌn oꞌkx tiꞌjjo tbꞌeyil chwinqil, a tuꞌn qxiꞌ tukꞌa qMan Dios. Ex mina njaw ttxꞌixpiꞌn, noq tuꞌn kytziꞌxjal, ex mina nchi kubꞌ tniminjiy aye nim kyoklin, quꞌn ntiꞌ jun xjal nim toklin tibꞌaj juntl toj twutza.
21 Disseram: “Mestre, sabemos que o senhor fala e ensina o que é certo, não se deixa influenciar por outros e ensina o caminho de Deus de acordo com a verdade.
22 Tuꞌnpetziꞌn, ¿Tzeꞌntzin chꞌin te toj twutz? ¿Wenpela tuꞌn t-xi qchjonjiꞌy kꞌaybꞌil te kawil aj Rom, mo minaj?
22 Então, diga-nos: É certo pagar impostos a César ou não?”.
23 Ex bꞌeꞌx el te Jesús tnikyꞌ te, qa nya bꞌaꞌntaqjo kyximxjal anetziꞌn. Tuꞌnpetziꞌn, xi ttzaqꞌwin kyjaluꞌn:
23 Jesus percebeu a hipocrisia deles e disse:
24 Kyyekꞌintza jun pwaq weꞌy. Tej t-xi ttzyuꞌn, xi tqanin kye: ¿An qwutzbꞌiyiljo lo, ex an qbꞌi tzꞌibꞌink twutz? Xitzin kytzaqꞌwintz kyjaluꞌn: Twutzbꞌiyil ex tbꞌi nmaq kawil te Rom tok tiꞌj, chi chiꞌ.
24 “Mostrem-me uma moeda de prata. De quem são a imagem e o título nela gravados?”. “De César”, responderam.
25 Chi Jesúsjo kyjaluꞌn: Tuꞌnpetziꞌn, kyqꞌoꞌnx kyejiꞌy a ntqanin nmaq kawil te Rom, ex kyqꞌoꞌnxsinjiꞌy a te Dios ntqanin.
25 “Então deem a César o que pertence a César, e deem a Deus o que pertence a Deus”, disse ele.
26 Mix jyete tumil kyuꞌn, tzeꞌn tuꞌn tkubꞌe tzꞌaqetaq Jesús kyuꞌnx tyol kywutzxjal. Tuꞌnpetziꞌn, bꞌeꞌx i kubꞌ qen, ex i jaw kaꞌylaj, tuꞌn tumil tyol Jesús, tej tok ten tzaqꞌwil teꞌ jniꞌ kyyol.
26 Eles não conseguiam apanhá-lo em nada que ele dizia diante do povo. Em vez disso, admiraram-se de sua resposta e se calaram.
27 Tbꞌajlinxiꞌ ikyjo, i pon kanin junjun xjal Sadusey kybꞌi lolte Jesús. Aye xjal anetziꞌn minataq nxi kynimin, qa nchi jaw anqꞌin juntl majljo kyimnin. Tuꞌnpetziꞌn, xi kyqanin te Jesús kyjaluꞌn:
27 Então vieram a Jesus alguns saduceus, líderes religiosos que afirmam não haver ressurreição dos mortos,
28 Xnaqꞌtzil, at jun te yol kyij ttzꞌibꞌin Moisés qeꞌy toj Tuꞌjil Tyol Dios, a ntqꞌmaꞌn kyjaluꞌn: Kyij tyolin Moisés, qa aj tkyim jun ichin, ex qa ntiꞌ jun tkꞌwal xkyij tukꞌa t-xuꞌjil, il tiꞌj tuꞌn tjaw meje tukꞌa titzꞌin mo tukꞌa ttziky qtzan tchmil, quꞌn tuꞌntzin aj tuljo tnejil kyal, te tkꞌwaljo qtzan tchmil tuꞌn toke, tuꞌn mi naje etzbꞌil kyxol t-xjalil qtzan tchmil.
28 e perguntaram: “Mestre, Moisés nos deu uma lei segundo a qual se um homem morrer e deixar a esposa sem filhos, o irmão dele deve se casar com a viúva e ter um filho que dará continuidade ao nome do irmão.
29 Atziꞌn jaꞌlin, chi chiꞌ, jun maj, attaq wuq ichin kyitzꞌimile kyibꞌ. Atziꞌn kytziky knet t-xuꞌjil, me ntiꞌ jun tkꞌwal kyij, teꞌ tkyim.
29 Numa família havia sete irmãos. O mais velho se casou e morreu sem deixar filhos.
30 Atzintzjo tkabꞌ jaw meje tukꞌa t-xuꞌjil kyij, me ikyxljo, ntiꞌ jun tkꞌwal kyij, teꞌ tkyim. Ex ikyxl bꞌajjo tukꞌa toxin. Ex kykyaqiljo wuq i ok meje tukꞌa, me ntiꞌ jun kykꞌwal kyij, teꞌ kykyim.
30 O segundo irmão se casou com a viúva, mas também morreu.
31 — ausente —
31 Então o terceiro irmão se casou com ela. O mesmo aconteceu aos sete irmãos, que morreram sem deixar filhos.
32 Kykyimlinxiꞌ, ex bꞌeꞌx kyimjo qya.
32 Por fim, a mulher também morreu.
33 Me atzin jaꞌlin, ¿Tzeꞌntzila tteꞌn tuꞌn tjaw anqꞌintl kyimnin? Quꞌn, qa ikyjo, aj kyjaw itzꞌje juntl majl, ¿Tiꞌtzila kbꞌajiltz? ¿Altzila kye k-okil te tchmiljo qya kyxoljo wuq ichin, quꞌn kykyaqilx i ok meje tukꞌa?
33 Diga-nos, de quem ela será esposa na ressurreição? Afinal, os sete se casaram com ela”.
34 Xitzin ttzaqꞌwin Jesús kyjaluꞌn: Twutzjo txꞌotxꞌ lo, nchi jaw meje kye ichin exqetziꞌn qya.
34 Jesus respondeu: “O casamento é para pessoas deste mundo.
35 Me ayetzin kyeꞌ, a ktzajil qꞌoꞌn kyoklin tuꞌn kyjatz itzꞌje juntl majl toj tkabꞌ chwinqil te toj kyaꞌj, nlay chi jaw mejel kyeꞌ, exla qa ichin exla qa qyaqe,
35 Mas, na era futura, aqueles que forem considerados dignos de ser ressuscitados dos mortos não se casarão nem se darão em casamento,
36 quꞌn tuꞌn nlay chi kyimtl; qalaꞌ iky kchi okileꞌ tzeꞌnqekuꞌ angel, ex ok kchi okil te tkꞌwal Dios, tuꞌn otaq chi jatz anqꞌintl kyxol kyimnin.
36 e nunca mais morrerão. Nesse sentido, serão como os anjos. São filhos de Deus e filhos da ressurreição.
37 Tiꞌjjo lo, majxpe te Moisés kyij tzꞌibꞌinte, tej ttzaj tyekꞌin Dios tibꞌ toj tqan txꞌiꞌx, a nkꞌanttaq ojtxe. Tuꞌn ikyjo, bꞌiꞌn quꞌn qa nchi jatz anqꞌin kyimnin, quꞌn axte Dios qꞌmante kyjaluꞌn: Ayin wejiꞌy tDios Abraham, te Isaac ex te Jacob. Mix tqꞌma qa ayintaq wejiꞌy, qalaꞌ ayin wejiꞌych.
37 “Agora, quanto a haver ressurreição dos mortos, o próprio Moisés provou isso quando escreveu a respeito do arbusto em chamas. Ele se referiu ao Senhor como ‘o Deus de Abraão, o Deus de Isaque e o Deus de Jacó’.
38 Ikytziꞌn, ate Dios nya kyDios kyimnin, qalaꞌ kyDios itzꞌ, exla qa o chi kyim tzaluꞌn twutz txꞌotxꞌ, quꞌn toj twutz Dios, itzꞌqe kykyaqilx.
38 Portanto, ele é o Deus dos vivos, e não dos mortos, pois para ele todos vivem”.
39 Iteꞌ junjun xnaqꞌtzil tiꞌj ojtxe kawbꞌil xi qꞌmante te Jesús kyjaluꞌn: Ay Xnaqꞌtzil, bꞌaꞌn te tumil tyol.
39 “Mestre, o senhor disse bem!”, comentaram alguns mestres da lei.
40 Ex texjo or anetziꞌn ntiꞌl okx kylimon kyibꞌ tuꞌn kyqanin te Jesús juntl tiꞌ.
40 E ninguém mais teve coragem de lhe fazer perguntas.
41 Xitzin tqaninl Jesús kye: ¿Tiꞌquꞌnil nkyqꞌmaꞌn xjal, qa t-xeꞌchil Crist te David, a nmaq kawil ojtxe?
41 Então Jesus lhes perguntou: “Por que se diz que o Cristo é filho de Davi?
42 Me atzin te David, iky te tqꞌma kyjaluꞌn toj uꞌj te Bꞌitzbꞌil:
42 Afinal, o próprio Davi escreveu no Livro de Salmos: ‘O Senhor disse ao meu Senhor, Sente-se no lugar de honra à minha direita
43 — ausente —
43 até que eu humilhe seus inimigos, e os ponha debaixo de seus pés’.
44 Twutzx teꞌ qa ate Crist tyajil qtzan David. ¿Me tzeꞌntzin ttentz o yolin te David tiꞌj Crist, a naꞌmtaq titzꞌje, ex ok tqꞌoꞌn te tAjaw?
44 Uma vez que Davi chamou o Cristo de ‘meu Senhor’, como ele pode ser filho de Davi?”.
45 Jotxtaq xjal antza nchi bꞌintaq tiꞌj Jesús, tej t-xi tqꞌmaꞌn kye t-xnaqꞌtzbꞌin kyjaluꞌn:
45 Então, enquanto as multidões o ouviam, Jesus se voltou para seus discípulos e disse:
46 Kykaꞌyink kyeꞌ kyibꞌ kyeꞌ xnaqꞌtzil tiꞌj ojtxe kawbꞌil. Quꞌn axix kyajjo tuꞌn kybꞌet tojjo ma xqer xbꞌalin, tuꞌn kykaꞌyinxjal kyiꞌj qa wenqe, ex kyaj tuꞌn kyqꞌolbꞌinxjal kye tukꞌa kymutxbꞌil kyibꞌ kyojileꞌ bꞌe. Tzunxix nkyjyoꞌn kyqꞌuqil, a tnejilxix iteꞌku toj muꞌẍ ja te naꞌbꞌl Dios, exsiꞌn tzeꞌnku ncheꞌx waꞌl toj nintz qꞌij te wabꞌj.
46 “Cuidado com os mestres da lei! Eles gostam de se exibir com vestes longas e de receber saudações respeitosas quando andam pelas praças. E como gostam de sentar-se nos lugares de honra nas sinagogas e à cabeceira da mesa nos banquetes!
47 Ex kukx n-el kyiꞌn kyja tal qya, a o kyim kychmil, ex nimxix tqan nchi naꞌn Dios, me noqtzintla tuꞌn mina tzꞌele tnikyꞌtzajil kybꞌinchbꞌin, a nya wen, kywutzxjal. Me ayetziꞌn xjal lo, nimxixtl tkawbꞌil qMan ktzajil kyibꞌaj, a kujxix wen, chi Jesúsjo.
47 No entanto, tomam posse dos bens das viúvas de maneira desonesta e, depois, para dar a impressão de piedade, fazem longas orações em público. Por causa disso, serão duramente castigados”.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.