Lucas 20
Mam Comitancillo NT (MAM_COM) vs NAA
1 Jun maj, tej tzuntaq nxnaqꞌtzin Jesús kyexjal toj tnejil ja te naꞌbꞌl Dios, ex tzuntaq nxi tchikyꞌbꞌiꞌn Tbꞌanil Tqanil kolbꞌil; i pon kanin kynejil pale exqetziꞌn xnaqꞌtzil tiꞌj ojtxe kawbꞌil, junx kyukꞌa jniꞌ nejinel kyxolxjal,
1 Aconteceu que, num daqueles dias, estando Jesus a ensinar o povo no templo e a evangelizar, chegaram os principais sacerdotes e os escribas, juntamente com os anciãos,
2 ex xi kyqꞌmaꞌn te Jesús kyjaluꞌn: ¿Tiꞌn tokiy tuꞌn ntbꞌinchinjiy jniꞌ lo, a nkubꞌ tbꞌinchiꞌn? ¿Ex ankye saj qꞌoꞌnte tokliꞌnch?
2 e lhe perguntaram: — Diga-nos com que autoridade você faz estas coisas? Ou quem lhe deu esta autoridade?
3 Xitzin ttzaqꞌwin Jesús kyjaluꞌn: Ex ikyx wejiꞌy, kxel nqanin jun nxjelbꞌitza kyeꞌy. ¡Kytzaqꞌwintza!
3 Jesus respondeu:
4 ¿Ankye tzaj chqꞌoꞌnte qtzan Juan tuꞌn kykuꞌxxjal tuꞌn toj aꞌ te jawsbꞌil aꞌ? ¿Apela Dios, mo noq ayexjal?
4 O batismo de João era do céu ou dos homens?
5 Tej kybꞌinte ikyjo, bꞌeꞌxsin ok tentz chꞌotjil kyxolx. Chi chiꞌ kyjaluꞌn: Qa ma txi qqꞌmaꞌn, qa Dios saj chqꞌonte ¿Tiꞌtzin quꞌntz mina xi kynimiꞌn? chilaꞌ.
5 Então discutiram entre si: — Se dissermos: “Do céu”, ele dirá: “Por que não acreditaram nele?”
6 Ex nlay txi qqꞌmaꞌn qa noq aye xjal ẍi tzaj chqꞌonte qtzan Juan, quꞌn qa ma txi qqꞌmaꞌn ikyjo, bꞌeꞌx aku qo kubꞌ kybꞌyoꞌnxjal tukꞌa abꞌj, quꞌn tuꞌn kykyaqiljo maꞌ xjal lo i xi niminte qa ate Juan jun yolil Tyol Dios.
6 Mas, se dissermos: “Dos homens”, o povo todo nos apedrejará, porque está convicto de que João era profeta.
7 Tuꞌnpetziꞌn, tzaj kytzaqꞌwin kyjaluꞌn: Nya bꞌiꞌn qe quꞌn.
7 Por fim, responderam que não sabiam de onde era.
8 Xitzin tqꞌmaꞌnl Jesústz: Exsin ikyx wejiꞌy, nlay txi nqꞌmaꞌn weꞌ, alkye saj qꞌoꞌnte wokliꞌn tuꞌn tkubꞌ nbꞌinchiꞌn tkyaqiljo lo.
8 E Jesus lhes disse:
9 Tbꞌajlinxitziꞌn ikyjo, ok ten Jesús yolil teꞌ jun techil lo kyexjal: At jun xjalch, kux tawaꞌn txqan tqan uv toj ttxꞌotxꞌ, exsin bꞌeꞌx xi tqꞌoꞌn ttxꞌotxꞌ te kymajin xjal, exsin xiꞌtz toj jun tbꞌe najchaq wen.
9 A seguir, Jesus passou a contar ao povo esta parábola:
10 Atzaj teꞌ tpon tqꞌijil tuꞌn tok chmet twutz awal, tzaj tchqꞌoꞌn jun taqꞌnil qanil teꞌ manbꞌil txꞌotxꞌ kye manil. Me ayetzin kyej manil txꞌotxꞌ noq ok ten kyꞌixsbꞌilte tal taqꞌnil, ex ntiꞌ chꞌin xi qꞌoꞌn te, tej taj meltzꞌaj.
10 No devido tempo, mandou um servo aos lavradores para que lhe dessem do fruto da vinha. Mas os lavradores, depois de espancá-lo, o despacharam de mãos vazias.
11 Tuꞌn ikyjo, bꞌeꞌx tzaj tchqꞌoꞌn tej tajaw txꞌotxꞌ juntl taqꞌnil, me ikyx bꞌajjo tiꞌj; noqx techx bꞌaj yisoꞌn, bꞌaj bꞌyoꞌn, ex ntiꞌ chꞌin xi qꞌoꞌn te, tej taj meltzꞌaj.
11 Em vista disso, enviou-lhes outro servo, mas também a este espancaram e, depois de insultá-lo, despacharam de mãos vazias.
12 Tzaj chqꞌoꞌn juntl, me ikyx ikyꞌjo tiꞌj, noqx techx bꞌaj kybꞌyoꞌn, ex bꞌeꞌx aj kylajoꞌn.
12 Mandou ainda um terceiro; também a este, depois de feri-lo, expulsaram.
13 ¿Titzila kꞌwel nbꞌinchintza? chtej tajaw txꞌotxꞌ: Bꞌaꞌn qa ok kxel nsmaꞌn wejiꞌy nkꞌwala, a kꞌuꞌjlinxix wuꞌn; nyapela aku kubꞌ nimin teꞌ.
13 Então o dono da vinha disse: “Que farei? Enviarei o meu filho amado; talvez o respeitem.”
14 Me atzaj teꞌ t-xi kykaꞌyin manil txꞌotxꞌ, teꞌ ttzaj kꞌwalbꞌaj, bꞌaj kubꞌ kyyolin manil kyxolx: Ate luꞌn kyjel te tajaw txꞌotxꞌ. Qoꞌqe, ex qbꞌyonku, tuꞌn qkyij te tajaw.
14 — Mas, quando os lavradores viram o filho, começaram a discutir entre si: “Este é o herdeiro; vamos matá-lo, para que a herança seja nossa.”
15 Ikytziꞌn, tzaj kytzyuꞌn, ex kyiꞌn tzma ttxaꞌn txꞌotxꞌ, ex kubꞌ kybꞌyoꞌn. ¿Tzeꞌntzin chꞌin kyeꞌ toj kywutz? ¿Tiꞌtzila kbꞌajil teꞌ tajaw txꞌotxꞌ kyiꞌjjo manil anetziꞌn?
15 E, lançando-o fora da vinha, o mataram.
16 Ok kxeꞌl kykꞌatzjo manil txꞌotxꞌ, ex ok kchi kꞌwel tbꞌyoꞌn, ex ok kxel tqꞌoꞌn ttxꞌotxꞌ kye junxil, chi Jesúsjo. Tej kybꞌinte Pariseyjo lo, jun paqx ma tzꞌel kynikyꞌ te, ex kyqꞌma kyjaluꞌn: ¡Nlaynajpetzila bꞌaj te ikyjo!
16 Virá, exterminará aqueles lavradores e entregará a vinha a outros. Ao ouvir isto, disseram: — Que tal não aconteça!
17 Atzin te Jesús, bꞌeꞌx xi kyim toj kywutz, ex xi tqꞌmaꞌn kyjaluꞌn: Qa nlay, ¿Tzeꞌntzin tzꞌelpineꞌ a ntqꞌmaꞌn toj Tuꞌjil Tyol Dios? Chiꞌ kyjaluꞌn:
17 Mas Jesus, com o olhar fixo neles, disse:
18 Ex atzin abꞌj jun techil wiꞌja. Ankye teꞌ kꞌwel t-xoꞌn tibꞌ tibꞌajjo abꞌj, tuꞌn tyuchꞌj tuꞌn; axte kꞌwel tyuchꞌin tibꞌ tibꞌaj. Ex qa a abꞌj xkubꞌ tzꞌaq tibꞌaj jun aꞌla te kawbꞌil kujxix, bꞌeꞌx kꞌwel quqix te jun majx.
18 Todo o que cair sobre esta pedra ficará em pedaços; e aquele sobre quem ela cair ficará reduzido a pó.
19 Ayetzin kyej kynejil pale exqetziꞌn xnaqꞌtzil tiꞌj ojtxe kawbꞌil, texjo paq anetziꞌn kyajtaq tuꞌn tok kytzyuꞌn Jesús, quꞌn tuꞌn bꞌeꞌx kanin toj kynabꞌl, qa kyiꞌjtaq nyolineꞌ techil, a kubꞌ tyolin Jesús. Me bꞌeꞌx tzaj kyxobꞌil kyexjal.
19 Naquela mesma hora, os escribas e os principais sacerdotes procuravam prender Jesus, porque entenderam que ele havia contado essa parábola contra eles; mas temiam o povo.
20 I ok ten Parisey jyolte tumil, tzeꞌn tuꞌn tkubꞌe tzꞌaqetaq Jesús toj til kyuꞌn. Tuꞌnpetziꞌn, i xi kychqꞌoꞌn jun jteꞌbꞌin xjal bꞌilte tyol Jesús. Ayejo xjal anetziꞌn ok kyqꞌoꞌn kyibꞌ te tbꞌanil, me oꞌkxtaq kyajjo tuꞌn tkubꞌ tzꞌaq Jesús kyuꞌn tuꞌnxjo tyol.
20 Eles passaram a vigiar Jesus. Enviaram espiões que se fingiam de justos para ver se o apanhavam em alguma palavra, a fim de entregá-lo à jurisdição e à autoridade do governador.
21 Xi kyqanin te Jesús kyjaluꞌn: Ay, xnaqꞌtzil, noq samiy; bꞌiꞌn qe quꞌn, qa nyolin teꞌ twutzxix, ex qa nxnaqꞌtziꞌn oꞌkx tiꞌjjo tbꞌeyil chwinqil, a tuꞌn qxiꞌ tukꞌa qMan Dios. Ex mina njaw ttxꞌixpiꞌn, noq tuꞌn kytziꞌxjal, ex mina nchi kubꞌ tniminjiy aye nim kyoklin, quꞌn ntiꞌ jun xjal nim toklin tibꞌaj juntl toj twutza.
21 Então lhe perguntaram: — Mestre, sabemos que o senhor fala e ensina corretamente e não se deixa levar pela aparência das pessoas, mas ensina o caminho de Deus segundo a verdade.
22 Tuꞌnpetziꞌn, ¿Tzeꞌntzin chꞌin te toj twutz? ¿Wenpela tuꞌn t-xi qchjonjiꞌy kꞌaybꞌil te kawil aj Rom, mo minaj?
22 É lícito pagar imposto a César ou não?
23 Ex bꞌeꞌx el te Jesús tnikyꞌ te, qa nya bꞌaꞌntaqjo kyximxjal anetziꞌn. Tuꞌnpetziꞌn, xi ttzaqꞌwin kyjaluꞌn:
23 Mas Jesus, percebendo a artimanha deles, respondeu:
24 Kyyekꞌintza jun pwaq weꞌy. Tej t-xi ttzyuꞌn, xi tqanin kye: ¿An qwutzbꞌiyiljo lo, ex an qbꞌi tzꞌibꞌink twutz? Xitzin kytzaqꞌwintz kyjaluꞌn: Twutzbꞌiyil ex tbꞌi nmaq kawil te Rom tok tiꞌj, chi chiꞌ.
24 — Mostrem-me um denário. De quem é a figura e a inscrição? Eles responderam: — De César. Então Jesus lhes disse:
25 Chi Jesúsjo kyjaluꞌn: Tuꞌnpetziꞌn, kyqꞌoꞌnx kyejiꞌy a ntqanin nmaq kawil te Rom, ex kyqꞌoꞌnxsinjiꞌy a te Dios ntqanin.
25 — Pois deem a César o que é de César e a Deus o que é de Deus.
26 Mix jyete tumil kyuꞌn, tzeꞌn tuꞌn tkubꞌe tzꞌaqetaq Jesús kyuꞌnx tyol kywutzxjal. Tuꞌnpetziꞌn, bꞌeꞌx i kubꞌ qen, ex i jaw kaꞌylaj, tuꞌn tumil tyol Jesús, tej tok ten tzaqꞌwil teꞌ jniꞌ kyyol.
26 Não puderam apanhá-lo em palavra alguma diante do povo; e, admirados da sua resposta, calaram-se.
27 Tbꞌajlinxiꞌ ikyjo, i pon kanin junjun xjal Sadusey kybꞌi lolte Jesús. Aye xjal anetziꞌn minataq nxi kynimin, qa nchi jaw anqꞌin juntl majljo kyimnin. Tuꞌnpetziꞌn, xi kyqanin te Jesús kyjaluꞌn:
27 Chegando alguns dos saduceus, que dizem não haver ressurreição,
28 Xnaqꞌtzil, at jun te yol kyij ttzꞌibꞌin Moisés qeꞌy toj Tuꞌjil Tyol Dios, a ntqꞌmaꞌn kyjaluꞌn: Kyij tyolin Moisés, qa aj tkyim jun ichin, ex qa ntiꞌ jun tkꞌwal xkyij tukꞌa t-xuꞌjil, il tiꞌj tuꞌn tjaw meje tukꞌa titzꞌin mo tukꞌa ttziky qtzan tchmil, quꞌn tuꞌntzin aj tuljo tnejil kyal, te tkꞌwaljo qtzan tchmil tuꞌn toke, tuꞌn mi naje etzbꞌil kyxol t-xjalil qtzan tchmil.
28 perguntaram a Jesus: — Mestre, Moisés nos deixou escrito que, se um homem casado morrer sem deixar filhos, o irmão desse homem deve casar com a viúva e gerar descendentes para o falecido.
29 Atziꞌn jaꞌlin, chi chiꞌ, jun maj, attaq wuq ichin kyitzꞌimile kyibꞌ. Atziꞌn kytziky knet t-xuꞌjil, me ntiꞌ jun tkꞌwal kyij, teꞌ tkyim.
29 Ora, havia sete irmãos: o primeiro casou e morreu sem filhos;
30 Atzintzjo tkabꞌ jaw meje tukꞌa t-xuꞌjil kyij, me ikyxljo, ntiꞌ jun tkꞌwal kyij, teꞌ tkyim. Ex ikyxl bꞌajjo tukꞌa toxin. Ex kykyaqiljo wuq i ok meje tukꞌa, me ntiꞌ jun kykꞌwal kyij, teꞌ kykyim.
30 o segundo
31 — ausente —
31 e o terceiro também casaram com a viúva, e assim foi com os sete. Todos morreram sem deixar filhos.
32 Kykyimlinxiꞌ, ex bꞌeꞌx kyimjo qya.
32 Por fim, morreu também a mulher.
33 Me atzin jaꞌlin, ¿Tzeꞌntzila tteꞌn tuꞌn tjaw anqꞌintl kyimnin? Quꞌn, qa ikyjo, aj kyjaw itzꞌje juntl majl, ¿Tiꞌtzila kbꞌajiltz? ¿Altzila kye k-okil te tchmiljo qya kyxoljo wuq ichin, quꞌn kykyaqilx i ok meje tukꞌa?
33 Portanto, na ressurreição, de qual deles a mulher será esposa? Porque os sete casaram com ela.
34 Xitzin ttzaqꞌwin Jesús kyjaluꞌn: Twutzjo txꞌotxꞌ lo, nchi jaw meje kye ichin exqetziꞌn qya.
34 Jesus respondeu:
35 Me ayetzin kyeꞌ, a ktzajil qꞌoꞌn kyoklin tuꞌn kyjatz itzꞌje juntl majl toj tkabꞌ chwinqil te toj kyaꞌj, nlay chi jaw mejel kyeꞌ, exla qa ichin exla qa qyaqe,
35 mas os que são considerados dignos de alcançar a era vindoura e a ressurreição dentre os mortos não casam, nem se dão em casamento.
36 quꞌn tuꞌn nlay chi kyimtl; qalaꞌ iky kchi okileꞌ tzeꞌnqekuꞌ angel, ex ok kchi okil te tkꞌwal Dios, tuꞌn otaq chi jatz anqꞌintl kyxol kyimnin.
36 Pois não podem mais morrer, porque são iguais aos anjos e são filhos de Deus, sendo filhos da ressurreição.
37 Tiꞌjjo lo, majxpe te Moisés kyij tzꞌibꞌinte, tej ttzaj tyekꞌin Dios tibꞌ toj tqan txꞌiꞌx, a nkꞌanttaq ojtxe. Tuꞌn ikyjo, bꞌiꞌn quꞌn qa nchi jatz anqꞌin kyimnin, quꞌn axte Dios qꞌmante kyjaluꞌn: Ayin wejiꞌy tDios Abraham, te Isaac ex te Jacob. Mix tqꞌma qa ayintaq wejiꞌy, qalaꞌ ayin wejiꞌych.
37 E que os mortos ressuscitam, Moisés o indicou no trecho referente à sarça, quando afirma que o Senhor é o Deus de Abraão, o Deus de Isaque e o Deus de Jacó.
38 Ikytziꞌn, ate Dios nya kyDios kyimnin, qalaꞌ kyDios itzꞌ, exla qa o chi kyim tzaluꞌn twutz txꞌotxꞌ, quꞌn toj twutz Dios, itzꞌqe kykyaqilx.
38 Ora, Deus não é Deus de mortos, e sim de vivos; porque para ele todos vivem.
39 Iteꞌ junjun xnaqꞌtzil tiꞌj ojtxe kawbꞌil xi qꞌmante te Jesús kyjaluꞌn: Ay Xnaqꞌtzil, bꞌaꞌn te tumil tyol.
39 Então alguns dos escribas disseram: — Boa resposta, Mestre!
40 Ex texjo or anetziꞌn ntiꞌl okx kylimon kyibꞌ tuꞌn kyqanin te Jesús juntl tiꞌ.
40 E não ousaram mais fazer perguntas a Jesus.
41 Xitzin tqaninl Jesús kye: ¿Tiꞌquꞌnil nkyqꞌmaꞌn xjal, qa t-xeꞌchil Crist te David, a nmaq kawil ojtxe?
41 Mas Jesus lhes perguntou:
42 Me atzin te David, iky te tqꞌma kyjaluꞌn toj uꞌj te Bꞌitzbꞌil:
42 Pois o próprio Davi afirma no Livro dos Salmos:
43 — ausente —
43 até que eu ponha
44 Twutzx teꞌ qa ate Crist tyajil qtzan David. ¿Me tzeꞌntzin ttentz o yolin te David tiꞌj Crist, a naꞌmtaq titzꞌje, ex ok tqꞌoꞌn te tAjaw?
44 — Portanto, Davi o chama de Senhor. Então como ele pode ser filho de Davi?
45 Jotxtaq xjal antza nchi bꞌintaq tiꞌj Jesús, tej t-xi tqꞌmaꞌn kye t-xnaqꞌtzbꞌin kyjaluꞌn:
45 Quando todo o povo estava ouvindo, Jesus disse aos seus discípulos:
46 Kykaꞌyink kyeꞌ kyibꞌ kyeꞌ xnaqꞌtzil tiꞌj ojtxe kawbꞌil. Quꞌn axix kyajjo tuꞌn kybꞌet tojjo ma xqer xbꞌalin, tuꞌn kykaꞌyinxjal kyiꞌj qa wenqe, ex kyaj tuꞌn kyqꞌolbꞌinxjal kye tukꞌa kymutxbꞌil kyibꞌ kyojileꞌ bꞌe. Tzunxix nkyjyoꞌn kyqꞌuqil, a tnejilxix iteꞌku toj muꞌẍ ja te naꞌbꞌl Dios, exsiꞌn tzeꞌnku ncheꞌx waꞌl toj nintz qꞌij te wabꞌj.
46 — Cuidado com os escribas, que gostam de andar com vestes talares e muito apreciam as saudações nas praças, as primeiras cadeiras nas sinagogas e os primeiros lugares nos banquetes.
47 Ex kukx n-el kyiꞌn kyja tal qya, a o kyim kychmil, ex nimxix tqan nchi naꞌn Dios, me noqtzintla tuꞌn mina tzꞌele tnikyꞌtzajil kybꞌinchbꞌin, a nya wen, kywutzxjal. Me ayetziꞌn xjal lo, nimxixtl tkawbꞌil qMan ktzajil kyibꞌaj, a kujxix wen, chi Jesúsjo.
47 Eles devoram as casas das viúvas e, para o justificar, fazem longas orações. Estes sofrerão juízo muito mais severo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.