Lucas 19
Mam Comitancillo NT (MAM_COM) vs VC
1 Tej tokx Jesús toj tnam Jericó, bꞌeꞌxkux ok ten bꞌetejil toj tnam.
1 Jesus entrou em Jericó e ia atravessando a cidade.
2 Tojjo tnam anetziꞌn, antza najletaq jun ichin aj Judiy, qꞌinin wen, Zakey tbꞌi, nejineltaq kyxoljo jniꞌ peyil pwaq, a tuꞌn tajbꞌin kye aj kawil toj tnam Rom.
2 Havia aí um homem muito rico chamado Zaqueu, chefe dos recebedores de impostos.
3 Tajtaq tej ichin anetziꞌn tuꞌn tlonte Jesús, me mixtaq jaꞌ nbꞌante, quꞌn tuꞌn tal muchꞌtaq tweꞌ, exsin nimxtaq texjal lipche tiꞌj Jesús.
3 Ele procurava ver quem era Jesus, mas não o conseguia por causa da multidão, porque era de baixa estatura.
4 Tuꞌnpetziꞌn, bꞌeꞌx el rinin, tuꞌntzintla tnej chꞌintl, ex bꞌeꞌx jax toj twiꞌ jun wiq tze, sicómoro tbꞌi, tuꞌntzintla tiwle Jesús tuꞌn, quꞌn antza tuꞌn tikyꞌetaq.
4 Ele correu adiande, subiu a um sicômoro para o ver, quando ele passasse por ali.
5 Atzaj teꞌ tikyꞌ Jesús antza, bꞌeꞌx jaw kaꞌyin jawl, jaꞌ tokxitaq Zakey, ex xi tqꞌmaꞌn kyjaluꞌn: Kux tkuꞌtza Zakey, quꞌn il tiꞌj tuꞌn nkyija toj tjay jaꞌlin.
5 Chegando Jesus àquele lugar e levantando os olhos, viu-o e disse-lhe: Zaqueu, desce depressa, porque é preciso que eu fique hoje em tua casa.
6 Jun paqx kuꞌtz te Zakey, ex bꞌeꞌx xi tkꞌmoꞌn Jesús tukꞌa tkyaqil tanmin.
6 Ele desceu a toda a pressa e recebeu-o alegremente.
7 Tej kylonte xjaljo lo, bꞌeꞌx i ok ten yolbꞌil tiꞌj Jesús. Chi chiꞌ kyjaluꞌn: ¿Titzila quꞌn ma tzꞌokx Jesús qanil twatbꞌil, tuꞌn tkyij toj tja jun xjal aj il?
7 Vendo isto, todos murmuravam e diziam: Ele vai hospedar-se em casa de um pecador...
8 Me ante Zakey, tej nchi waꞌntaq, bꞌeꞌx jaw weꞌks teꞌ, exsin xi tqꞌmaꞌn te tAjaw Tkyaqil kyjaluꞌn: Kaꞌyintziꞌn, wAjaw, nikyꞌjiꞌn nqꞌinimila ok kxel nqꞌoꞌn kye yaj, exsin qa at jun wetza tiꞌ o tzꞌel welqꞌin te jun aꞌla, kyaje maj ok k-ajil nmeltzꞌinlta t-xel.
8 Zaqueu, entretanto, de pé diante do Senhor, disse-lhe: Senhor, vou dar a metade dos meus bens aos pobres e, se tiver defraudado alguém, restituirei o quádruplo.
9 Chi Jesúsjo kyjaluꞌn: Mapetzin tzul kolbꞌiltz tojjo ja lo jaꞌlinxix, quꞌn noq tuꞌn tnimbꞌil wiꞌja nyekꞌine qa twutzxix tyajil Abraham tejo ichin lo.
9 Disse-lhe Jesus: Hoje entrou a salvação nesta casa, porquanto também este é filho de Abraão.
10 Quꞌn ma chin ul weꞌ, a ayiꞌn Tkꞌwal Ichin, jyol kyeꞌ ex klol kyeꞌ, a ayeꞌ otaq chi naj toj il.
10 Pois o Filho do Homem veio procurar e salvar o que estava perdido.
11 Tzuntaq nchi bꞌin kyexjal tiꞌj Tyol Jesús. Tej chꞌixtaq tpon kanin Jesús Jerusalén, kubꞌ tyolinljo jun techil lo, quꞌn tzuntaq nchi ximinxjal qa chꞌixtaq tul kaniꞌn Tkawbꞌil qMan Dios twutz txꞌotxꞌ, ex bꞌiꞌntaq kyuꞌn qa iltaq tiꞌj tuꞌn tkawin Kolil te jun majx toj tnam Jerusalén.
11 Ouviam-no falar. E como estava perto de Jerusalém, alguns se persuadiam de que o Reino de Deus se havia de manifestar brevemente; ele acrescentou esta parábola:
12 Tuꞌnpetziꞌn, xi tqꞌmaꞌn Jesús kyjaluꞌn: At jun nmaq xjal xiꞌ toj junxil tnam najchaq, tuꞌntzintla tok qꞌoꞌn toklin te nmaq kawil, me iltaq tiꞌj tuꞌn tmeltzꞌaj.
12 Um homem ilustre foi para um país distante, a fim de ser investido da realeza e depois regressar.
13 I tzaj ttxkoꞌnj nmaq xjal anetziꞌn, lajaj taqꞌnil tej naꞌmxtaq t-xiꞌ, exsin nimx tpwaqtz xi tqꞌoꞌn teyile junjun, ex xi tqꞌmaꞌn kye kyjaluꞌn: Kyqꞌonku chꞌin kyeꞌ tal kykꞌaẍjil tukꞌa pwaq lo, aꞌkxitla n-alin aj wula.
13 Chamou dez dos seus servos e deu-lhes dez minas, dizendo-lhes: Negociai até eu voltar.
14 Me ikyꞌintaq twutzjo xjal lo, kyuꞌnxjo t-xjalil. Tuꞌnpetziꞌn, bꞌeꞌx i xi smaꞌn jun jteꞌbꞌin xjal qꞌmalte tiꞌjbꞌinxe. Ikytaq kyyoljo kyjaluꞌn: Qkyꞌeꞌ qeꞌ tuꞌn tokjo ichin lo te kawil qibꞌaja.
14 Mas os homens daquela região odiavam-no e enviaram atrás dele embaixadores, para protestarem: Não queremos que ele reine sobre nós.
15 Me bꞌeꞌx tzaj qꞌoꞌnx tetz toklin te nmaq kawil, ex bꞌeꞌx ajtz tuꞌn tul kanin toj ttanim. Atzaj teꞌ tul, bꞌeꞌx i tzaj ttxkoꞌn ayej aqꞌnil, a jaꞌ otaq txi tqꞌoꞌne pwaq, tuꞌntzintla tbꞌinte jteꞌn otaq tkanbꞌe junjun.
15 Quando, investido da dignidade real, voltou, mandou chamar os servos a quem confiara o dinheiro, a fim de saber quanto cada um tinha lucrado.
16 Uljo tnejil aqꞌnil, ex xi tqꞌmaꞌn kyjaluꞌn: Ay Taa, atzin te tpwaq lajaj maj ma tzꞌalin te.
16 Veio o primeiro: Senhor, a tua mina rendeu dez outras minas.
17 Kutzin chtej nmaq kawil te aqꞌnil. Jun tbꞌanil aqꞌnil te, quꞌn tuꞌn toj tumil ma tzꞌaqꞌniniy tojjo chꞌin taqꞌin xi nqꞌoꞌn. Tuꞌnpetziꞌn, ok k-okil nqꞌoꞌn tokliꞌn te kawil kyibꞌaj lajaj tnam.
17 Ele lhe disse: Muito bem, servo bom; porque foste fiel nas coisas pequenas, receberás o governo de dez cidades.
18 Tej tul kanin juntl, iky xi tqꞌmaꞌn kyjaluꞌn: Taa, atzin te tpwaq jweꞌ maj ma tzꞌalin teꞌ.
18 Veio o segundo: Senhor, a tua mina rendeu cinco outras minas.
19 Ex ikyx teꞌ xi qꞌmaꞌnte: Ok k-okil te te kawil kyibꞌaj jweꞌ tnam, chiꞌ.
19 Disse a este: Sê também tu governador de cinco cidades.
20 Me atzin teꞌ juntl iky te tqꞌma kyjaluꞌn: Taa, luꞌ te tal pwaq lo. Chebꞌex xkubꞌ nkꞌuꞌn toj jun tal suꞌtj;
20 Veio também o outro: Senhor, aqui tens a tua mina, que guardei embrulhada num lenço;
21 quꞌn tuꞌn bꞌeꞌx saj nxobꞌila tey, quꞌn kuj xjal te. Njaw tiꞌnjiy, a nyay nkubꞌ qꞌonte, ex njaw tchmonjiy twutz awal, a nyay nkux awante.
21 pois tive medo de ti, por seres homem rigoroso, que tiras o que não puseste e ceifas o que não semeaste.
22 Atzin tej nmaq kawil xi tqꞌmaꞌn kyjaluꞌn: Ay jun aqꞌnil nya wen. Ayexjo tyola kchi okil wuꞌn te kawiltiy. Qa bꞌiꞌntaq tetza tuꞌn, qa kuj xjalqin weꞌ, ex qa njaw winjiꞌy a nyaqiꞌn ẍin kubꞌ qꞌonte, ex qa njaw nchmoꞌnjiꞌy, a nyaqiꞌn ẍin kux awante,
22 Replicou-lhe ele: Servo mau, pelas tuas palavras te julgo. Sabias que sou rigoroso, que tiro o que não depositei e ceifo o que não semeei...
23 ¿Tiꞌtzin quꞌntz mina xi tiꞌn we npwaq tojjo nmaq ja te kꞌuꞌbꞌl pwaq, exsintla saj tmeltzꞌintza weꞌy tukꞌaxjo jniꞌ manbꞌilte, tej ẍin meltzꞌaja njaꞌy?
23 Por que, pois, não puseste o meu dinheiro num banco? Na minha volta, eu o teria retirado com juros.
24 Xitzin tqꞌmaꞌnltz kyeꞌ xjal, a iteꞌtaq antza kyjaluꞌn: Kyimiljiꞌy pwaq te, exsin kyqꞌonxsa te aqꞌnil, a lajaj maj s-aliꞌn npwaqa tuꞌn.
24 E disse aos que estavam presentes: Tirai-lhe a mina, e dai-a ao que tem dez minas.
25 Ayetzin kyej xjal xi kyqꞌmaꞌn kyjaluꞌn: Taa, me lajaj maj teꞌ pwaq at tukꞌa.
25 Replicaram-lhe: Senhor, este já tem dez minas!...
26 Chi kawiljo kyjaluꞌn: Ok kxel nqꞌmaꞌn kyeꞌy, alkyeꞌ xjal, a at nim at te, ok kxeꞌl txqantl te te; atzin teꞌ xjal, a nya nim at te, majxpe k-elil qꞌiyitjo chꞌin netzꞌ at te.
26 Eu vos declaro: a todo aquele que tiver, dar-se-lhe-á; mas, ao que não tiver, ser-lhe-á tirado até o que tem.
27 Ex ikyqexjo wajqꞌoja, a kykyꞌeꞌtaq tuꞌn woka te nmaq kawil, kux chi tzaj kyiꞌn tzaluꞌn, ex kybꞌyonqekuy nwutzxa.
27 Quanto aos que me odeiam, e que não me quiseram por rei, trazei-os e massacrai-os na minha presença.
28 Tej tbꞌaj tqꞌmaꞌn Jesús tkyaqiljo lo, kubꞌ nej kywutz t-xnaqꞌtzbꞌin, tuꞌn kykanin toj tnam te Jerusalén.
28 Depois destas palavras, Jesus os foi precedendo no caminho que sobe a Jerusalém.
29 Atzaj teꞌ kykanin nqayin kykꞌatz tnam te Betfagé ex Betania, nqayin t-xe wutz, a Olivos tbꞌi; i xitzin tchqꞌoꞌntz kabꞌe t-xnaqꞌtzbꞌin.
29 Chegando perto de Betfagé e de Betânia, junto do monte chamado das Oliveiras, Jesus enviou dois dos seus discípulos e disse-lhes:
30 Chiꞌ kyjaluꞌn kye: Kux cheꞌxa tojjo tal kojbꞌil jlajxi. Antza ok knetile jun tal bur kyuꞌn, kꞌloꞌn, me mix jun xjal o chejinxi tibꞌaj. Kypjumila, exsin kyintza tzaluꞌn.
30 Ide a essa aldeia que está defronte de vós. Entrando nela, achareis um jumentinho atado, em que nunca montou pessoa alguma; desprendei-o e trazei-mo.
31 Qa at jun aꞌla saj qaninte kyeꞌy: ¿Tiquꞌnil n-el kypjuꞌn? qa chiꞌ. At k-okile te qAjaw, chichkujiꞌy.
31 Se alguém vos perguntar por que o soltais, responder-lhe-eis assim: O Senhor precisa dele.
32 I xiꞌtzin kyej t-xnaqꞌtzbꞌin antza, exsin el knetj tal bur kyuꞌn, tzeꞌnkuxjo otaq txi qꞌmaꞌn kye tuꞌn Jesús.
32 Partiram os dois discípulos e acharam tudo como Jesus tinha dito.
33 Tzuntaq nchi pjun tiꞌjjo tal bur, tej ttzaj qanin kye kyuꞌn tajaw: ¿Tiquꞌn n-el kypjuꞌnjiꞌy tal bur?
33 Quando desprendiam o jumentinho, perguntaram-lhes seus donos: Por que fazeis isto?
34 Xitzin kytzaqꞌwintz kyjaluꞌn: Quꞌn tuꞌn at k-okile te qAjaw, chi chiꞌ.
34 Eles responderam: O Senhor precisa dele.
35 Tzajtzin kyiꞌntzjo tal bur, jaꞌtaqjo taꞌye Jesús. Jax kyqꞌoꞌn jniꞌ kytxoꞌw tibꞌaj, exsin jax qe Jesústz tibꞌaj.
35 E trouxeram a Jesus o jumentinho, sobre o qual deitaram seus mantos e fizeram Jesus montar.
36 Tej t-xi xkye tbꞌe Jesús, bꞌeꞌx i ok ten kyexjal likyꞌilte jniꞌ kytxoꞌw tojile tbꞌe.
36 À sua passagem, muitas pessoas estendiam seus mantos no caminho.
37 Tej chꞌixtaq kypon kanin tuꞌn kyxi pichꞌkaj t-xe Wutz Olivos, jotqexjo jniꞌ xjal, a lipcheqetaq tiꞌj, ox chi ẍchꞌinx tuꞌn kytzaljbꞌil, ex i nimsin tbꞌi qMan Dios, tuꞌn otaq kylon teꞌ jotxjo jniꞌ tbꞌinchbꞌin Jesús, a noqx nchi jaw kaꞌylajxjal tuꞌn.
37 Quando já se ia aproximando da descida do monte das Oliveiras, toda a multidão dos discípulos, tomada de alegria, começou a louvar a Deus em altas vozes, por todas as maravilhas que tinha visto.
38 Iky kyqꞌmaꞌ kyjaluꞌn:
38 E dizia: Bendito o rei que vem em nome do Senhor! Paz no céu e glória no mais alto dos céus!
39 Ayeqetziꞌn junjun Parisey, a iteꞌtaq kyxolxjal, xi kyqꞌmaꞌn te Jesús kyjaluꞌn: Ay Xnaqꞌtzil, miyonqexjiy xjal, a noq nchi ẍchꞌin tiꞌja.
39 Neste momento, alguns fariseus interpelaram a Jesus no meio da multidão: Mestre, repreende os teus discípulos.
40 Me atzin te Jesús iky xi ttzaqꞌwiꞌn kyjaluꞌn: Kxel nqꞌmaꞌn kyeꞌy, a qa mina ẍi jaw ẍchꞌin xjal lo, ayela kye abꞌj ok chi jawil ẍchꞌin.
40 Ele respondeu: Digo-vos: se estes se calarem, clamarão as pedras!
41 Tej chꞌixtaq tkanin Jesús toj tnam Jerusalén, atzaj teꞌ tiwlej tnam tuꞌn, bꞌeꞌx jaw oqꞌ tiꞌj,
41 Aproximando-se ainda mais, Jesus contemplou Jerusalém e chorou sobre ela, dizendo:
42 ex chiꞌ kyjaluꞌn: Ayiꞌy xjal tojjo tnam chiꞌ, noqit aku tzꞌel kyeꞌ kynikyꞌ tiꞌj tojjo qꞌij jaꞌlin, alkye tuꞌn tul qꞌinte tnukꞌbꞌil Dios kyxolaliy; nlayla bꞌant ikyjo, quꞌn ewin taꞌye, ex nlay tzꞌel kynikyꞌa te.
42 Oh! Se também tu, ao menos neste dia que te é dado, conhecesses o que te pode trazer a paz!... Mas não, isso está oculto aos teus olhos.
43 Tzulx jun te tqꞌijil, a nim bꞌisbꞌajil. Ayejo jniꞌ kyajqꞌoja ok kjawil kybꞌinchin kybꞌe tiꞌjile kytanima; ok k-okil kytxolbꞌin kyibꞌ kyiꞌjiliy, exsin ok kchi okil lipin kyiꞌja toj tkyaqil kytxlaja.
43 Virão sobre ti dias em que os teus inimigos te cercarão de trincheiras, te sitiarão e te apertarão de todos os lados;
44 Ex kchi kꞌwel yuchꞌiꞌn kytanima kyuꞌn te jun majx. Ex kchi kꞌwel bꞌyoꞌn jniꞌ kyxjalila iteꞌ toj; ntiꞌx jun abꞌj kyjel tibꞌaj juntl; quꞌn tuꞌn mina s-el kynikyꞌa teꞌ tqꞌijil Dios, tej nteꞌn kyxola.
44 destruir-te-ão a ti e a teus filhos que estiverem dentro de ti, e não deixarão em ti pedra sobre pedra, porque não conheceste o tempo em que foste visitada.
45 Tbꞌajlinxitziꞌn ikyjo, okx Jesús tojjo tnejil ja te nabꞌl Dios, exsin ok ten lajol kyeꞌ jniꞌ xjal, a tzuntaq nchi kꞌayin.
45 Em seguida, entrou no templo e começou a expulsar os mercadores.
46 Chiꞌ kyjaluꞌn: Tzꞌibꞌinl teꞌ toj Tuꞌjil Tyol Dios:
46 Disse ele: Está escrito: A minha casa é casa de oração! Mas vós a fizestes um covil de ladrões {Is 56,7; Jr 7,11}.
47 Kykyaqil qꞌij o xnaqꞌtzin te Jesús tojjo tnejil ja te nabꞌl Dios. Me ayetzin kyej jniꞌ kynejil pale, jniꞌqetaqjo xnaqꞌtzil tiꞌj ojtxe kawbꞌil exqetziꞌn jniꞌ nejinel toj tnam, tzuntaq nchi jyon kyeꞌ tumil tzeꞌntaq tuꞌn tkubꞌe kybꞌyoꞌn.
47 Todos os dias ensinava no templo. Os príncipes dos sacerdotes, porém, os escribas e os chefes do povo procuravam tirar-lhe a vida.
48 Me mix jyete tumil kyuꞌn tzeꞌn tuꞌn tkubꞌe bꞌyete, quꞌn tuꞌn kykyaqilx xjal tzunxixtaq nchi bꞌin tiꞌjjo ntqꞌmaꞌntaq Jesús.
48 Mas não sabiam como realizá-lo, porque todo o povo ficava suspenso de admiração, quando o ouvia falar.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.